To see the other types of publications on this topic, follow the link: Arhiv Jugoslavije.
Journal articles on the topic 'Arhiv Jugoslavije'
Create a spot-on reference in APA, MLA, Chicago, Harvard, and other styles
Consult the top 43 journal articles for your research on the topic 'Arhiv Jugoslavije.'
Next to every source in the list of references, there is an 'Add to bibliography' button. Press on it, and we will generate automatically the bibliographic reference to the chosen work in the citation style you need: APA, MLA, Harvard, Chicago, Vancouver, etc.
You can also download the full text of the academic publication as pdf and read online its abstract whenever available in the metadata.
Browse journal articles on a wide variety of disciplines and organise your bibliography correctly.
1
Gusić, Tomislav. "Arhivski izvori za proučavanje povijesti Dalmacije u Hrvatskom državnom arhivu za razdoblje 1797. – 1945." Vjesnik dalmatinskih arhiva 3, no. 1 (2022): 237–67. http://dx.doi.org/10.58565/vda.3.1.9.
Full textAbstract:
Hrvatski državni arhiv kao središnja i matična arhivska ustanova ima primarnu ulogu čuvanja arhivskoga gradiva značajnoga za područje čitave Republike Hrvatske. Kao takav u svojim fondovima sadrži i više nego dovoljno izvora za proučavanje povijesti Dalmacije. Cilj je ovog rada na jednom mjestu prikazati fondove dostupne korisnicima Hrvatskoga državnog arhiva koji u svom gradivu sadržavaju izvore za Dalmaciju od kraja Mletačke Republike 1797. godine do proglašenja Federativne Narodne Republike Jugoslavije 1945. godine. Fondovi su u članku podijeljeni na temelju promjena uprava nad Dalmacijom, pet razdoblja te dvije dodatne cjeline: za zbirke čiji samo određeni dio gradiva obuhvaća odabrano razdoblje te za obiteljske i osobne fondove. Na kraju članka nalazi se tablični prilog sa svim obrađenim fondovima.
2
Grdinić, Iva. "Prilozi za povijest fondova Druge austrijske uprave koji se čuvaju u Državnom arhivu u Pazinu." Vjesnik Istarskog arhiva 27 (2020): 13–39. http://dx.doi.org/10.31726/via.27.2.
Full textAbstract:
Rad se bavi poviješću fondova pazinskih, labinskih i porečkih kotarskih upravnih i s njima povezanih tijela iz razdoblja Druge austrijske (1814. – 1918.) uprave te rekonstruira stručne postupke provedene u Državnom arhivu u Trstu (1927. – 1961.) i Državnom arhivu u Pazinu (1962. – 1990.). Gradivo se tijela austrijske kotarske uprave po prestanku djelovanja njihovih stvaratelja nastavilo čuvati u pismohranama talijanskih podprefektura u Pazinu, Poreču i Labinu, sve do njihova ukidanja 1927. godine. Nakon 1927. godine prve je intervencije u ovo gradivo proveo Državni arhiv u Trstu. U prostorima samih ukinutih podprefektura provedeno je i dokumentirano odabiranje gradiva i izlučivanje, a potom su fondovi austrijskih kotarskih tijela Pazina, Labina i Poreča kao cjeline preseljeni u Arhiv u Trstu. Tijekom tršćanskoga skrbništva (1927. – 1961.) gradivo je osnovno evidentirano, bez daljnjih intervencija. Po provedenoj restituciji arhivskoga gradiva između Republike Italije i Jugoslavije, gradivo autrijske kotarske uprave s područja Patina, Labina i Poreča dodjeljuje se u skrbništvo Državnom arhivu u Pazinu, a daljnja se obrada odvija u dvjema velikim i dugotrajnim fazama. Prvu fazu čini osnovno sređivanje (1962. – 1982.), kojim je mlad i nedovoljno opremljen arhiv nastojao prvenstveno osigurati neophodnu fizičku zaštitu gradiva, udovoljiti zahtjevima za evidentiranjem i podići razinu intelektualne kontrole nad gradivom koje je zadržalo strukture formirane 1927. godine. U drugoj je fazi (1982. – 1990.), u skladu sa svim modernim stručnim smjernicama, provedena detaljna arhivističku obrada, koja je rezultirala cjelovitim preustrojem povijesnih struktura i ustrojem fondova kakvi su do danas. Na temelju povijesne arhivističke dokumentacije rad objašnjava povijesne etape obrade i evidentiranja arhivskoga gradiva, uspostavlja i obnavlja pokidane evidencijske veze i tumači promjene u nazivu fondova, vremenu nastanka gradiva pojedinih fondova te promjene u strukturama samih fondova.
3
Latinovic, Goran. "Yugoslav-Italian Economic relations (1918‒1929): Main aspects." Balcanica, no. 46 (2015): 171–94. http://dx.doi.org/10.2298/balc1546171l.
Full textAbstract:
The article looks at some aspects of Yugoslav-Italian economic relations from the end of the First World War to the beginning of the Great Depression. Those relations were not always driven by pure economic interests, but they also had political and strategic aims. Although Yugoslav-Italian political and diplomatic relations were well served in both Serbian/Yugoslav and Italian historiography, little has been written about economic relations between the two countries. Therefore, the article is mainly based on the documents from the Central State Archives (Archivio centrale dello Stato) and Historical-Diplomatic Archives of Ministry of Foreign Affairs (Archivio storico-diplomatico del Ministero degli Affari Esteri) in Rome, as well as from the Archives of Yugoslavia (Arhiv Jugoslavije) in Belgrade.
4
Mišur, Ivo. "Pisanje Slobodne Dalmacije o HRSS-u od 1945. do 1947." Studia lexicographica 15, no. 29 (December 17, 2021): 97–113. http://dx.doi.org/10.33604/sl.15.29.5.
Full textAbstract:
Komunistička partija Jugoslavije je tijekom Drugoga svjetskog rata nastojala privući i članove prijeratnoga HSS-a te tako omasoviti partizanski pokret. To im je djelomično i uspjelo jer se na oslobođenom partizanskom teritoriju 1943. formirao Izvršni odbor ove stranke. Nakon završetka rata H(R)SS je zajedno s KPJ sudjelovao na izborima u koaliciji Jedinstveni narodno-oslobodilački front (JNOF). U članku će se prikazati kronologija organizacijske obnove stranke u Dalmaciji. Pošto dosad nema objavljenih relevantnih izvora o broju obnovljenih stranačkih mjesnih organizacija, na temelju novinskih izvještaja Slobodne Dalmacije pokušat će se utvrditi geografska rasprostranjenost ogranaka na području Dalmacije. Istražit će se programska autonomija dalmatinskih ogranaka Stranke prezentirana u dnevnom tisku kroz medijske istupe (intervjue i govore) stranačkih prvaka te službene proglase Izvršnoga odbora Stranke u razdoblju od 1945. do 1947. godine. Također će se analizirati stupanj kadrovske te organizacijske ovisnosti HRSS-a u Dalmaciji o KPJ. Provest će se analiza uloge HRSS-a unutar Narodne fronte. Koristit će se dosadašnja objavljena literatura te arhiv Slobodne Dalmacije, tadašnjega službenoga glasila Narodne fronte Dalmacije.
5
Miletić, Marko. "PREDVOJNIČKA OBUKA U JUGOSLAVIJI 1948–1958." Istorija 20. veka 40, no. 1/2022 (February 1, 2022): 129–48. http://dx.doi.org/10.29362/ist20veka.2022.1.mil.129-148.
Full textAbstract:
U radu se na osnovu arhivske građe pohranjene u nizu fondova Arhiva Jugoslavije i Vojnog arhiva i dosadašnje istoriografske i publicističke literature razmatraju uvođenje predvojničke obuke u Jugoslaviji, zakonski okviri u kojima je ona funkcionisala, njeni ciljevi, organizacija, programi i tok izvođenja, kao i njeni posebni vidovi i problemi sa kojima se suočavala. Osim toga, osvrnuli smo se i na rasprave koje su pred kraj posmatranog perioda vođene u cilju pronalaženja novih perspektiva predvojničke obuke u Jugoslaviji.
6
Živanović, Milana. "SUDBINA NASLEĐA RUSKE EMIGRACIJE U JUGOSLAVIJI 1944‒1945." Istorija 20. veka 39, no. 1/2021 (February 1, 2021): 77–98. http://dx.doi.org/10.29362/ist20veka.2021.1.ziv.77-98.
Full textAbstract:
U članku se na osnovu arhivske građe, memoara i literature analizira sudbina nasleđa ruske emigracije u Jugoslaviji (muzeja, biblioteka, arhiva, školskih i zdravstvenih ustanova, kao i grobnih kompleksa) u periodu od 1944. do 1945. godine – po prelasku Crvene armije granica predratne Jugoslavije, oslobodilačkih operacija i dolaska na vlast Komunističke partije Jugoslavije. Ukazuje se na nejednoznačnost odnosa prema nasleđu ruske emigracije i različitu praksu.
7
Lepenica, Edin. "Dokumentacija Arhiva IZ-e u BiH o uništavanju vakufskih objekata u Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom ratu." Anali Gazi Husrev-Begove biblioteke 29, no. 43 (December 31, 2022): 169–210. http://dx.doi.org/10.51719/25663267.2022.29.43.169.
Full textAbstract:
Arhiv Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, kao jedan od fondova Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, sadrži izvornu građu za naučno istraživanje fenomena uništavanja vakufskih objekata u BiH u toku Drugog svjetskog rata (1941–1945). Na osnovu ove građe moguće je dati pouzdane odgovore na pitanje razmjere te destrukcije, te ko je te objekte, u kojem stepenu i s kojim ciljevima uništavao. Islamska vjerska zajednica (IVZ) je, u nedostatku nacionalnih institucija Bošnjaka, što je bilo posljedica njihovog svođenja na vjersku skupinu u političkom okviru Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. g. Kraljevine Jugoslavije), za Bošnjake muslimane bila jedina institucija koja se na organizovan i sistematičan način bavila prikupljanjem podataka o njihovom ogromnom stradanju u Drugom svjetskom ratu. Materijalne gubitke Bošnjaka koji su se, pored ostalih formi, manifestovali i u devastaciji vakufskih objekata, IVZ je utvrđivala komisijskim izvještajima sa postradalih područja, uz mjestimično fotografisanje porušenih/oštećenih objekata, slanjem upitnih listova kotarskim/sreskim povjerenstvima na propisanom obrascu o stradanju muslimanskih naselja i stanovništva, uzimanjem izjava od svjedoka ratnih zločina, sačinjavanjem statističkih pregleda na zahtjev organa vlasti i dr. Od prikupljenog materijala formirane su zbirke dokumenata, pohranjene u fondovima Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, koje su djelomično već korištene u radovima o počinjenom genocidu nad Bošnjacima muslimanima u Drugom svjetskom ratu. U ovom radu iskorišteni su segmenti nekoliko zbirki dokumenata kako bi se, statističkom obradom podataka koji su u njima sadržani, dokazala tvrdnja iz jednog arhivskog dokumenta Ulema-medžlisa u Sarajevu da je u Drugom svjetskom ratu stradalo više od polovine vakufskih objekata, te pokazala struktura vojnih formacija koje su učestvovale u njihovoj devastaciji. Ogromno uništavanje vakufskih objekata, simbola identiteta Bošnjaka muslimana, dovedeno je u vezu sa destruktivnim ideologijama i drugim doprinosnim uslovima, čime je dat teorijski okvir za objašnjenje zašto su Bošnjaci muslimani imali takve gubitke i zašto prezentovana arhivska građa IVZ o dokumentovanom ratnom zločinu nad Bošnjacima muslimanima u Drugom svjetskom ratu nikad nije objelodanjena u socijalističkoj Jugoslaviji (1945–1992).
8
Miletić, Marko B. "Brodogradnja u Jugoslaviji (1945. – 1960.)." Journal of contemporary history 54, no. 2 (July 15, 2022): 369–89. http://dx.doi.org/10.22586/csp.v54i2.19858.
Full textAbstract:
U radu se na temelju arhivske građe pohranjene u Arhivu Jugoslavije i Vojnom arhivu u Beogradu i postojeće historiografske literature daje pregled razvoja brodograđevne industrije u Jugoslaviji. Naglasak je stavljen na planove obnove i izgradnje pomorskih brodogradilišta, kao i na rezultate njihova rada, tj. na proizvodnju brodova za potrebe jugoslavenske ratne i trgovačke mornarice. Pozornost smo posvetili i plasmanu proizvoda jugoslavenske brodogradnje na svjetsko tržište.
9
Bukvić, Nenad. "Fragmenti o djelovanju Komisije za istarska pitanja pri Predsjedništvu Narodne vlade Hrvatske tijekom 1945. godine." Vjesnik Istarskog arhiva 27 (2020): 167–87. http://dx.doi.org/10.31726/via.27.8.
Full textAbstract:
U fondovima i zbirkama Hrvatskoga državnog arhiva u Zagrebu, središnje arhivske ustanove u Republici Hrvatskoj, čuvaju se i vrijedni dokumenti o povijesti Istre. Među gradivom za istraživanje razdoblja Drugoga svjetskog rata i poraća nalazi se i manja količina gradiva (jedna arhivska mapa) nastaloga ili prikupljenog djelatnošću Komisije za istarska pitanja pri Predsjedništvu Narodne vlade Hrvatske tijekom 1945. godine. Gradivo je u Hrvatski državni arhiv preuzeto po službenoj dužnosti od Ureda za opće poslove Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskoga državnog sabora 1998. godine i oblikovano u zasebni arhivski fond (HR-HDA-1165). Iako je sačuvano fragmentarno, ono predstavlja vrijedan izvor za istraživanje tema u svezi s organizacijom vlasti i svakodnevnoga života u hrvatskome dijelu Istre, koji je temeljem Beogradskoga sporazuma od 9. lipnja 1945. o privremenoj podjeli graničnoga područja Jugoslavije i Italije na dvije okupacijske zone stavljen pod jugoslavensku vojnu upravu. Akti o osnivanju Komisije, djelovanju i prestanku s radom nisu objavljeni u službenim glasilima. No, temeljem uvida u arhivske dokumente može se zaključiti da je započela s djelovanjem u lipnju 1945. i da je djelovala tijekom druge polovice te godine. Obavljala je savjetodavne poslove i poslove koordinacije u odnosu na Oblasni narodni odbor za Istru, mjerodavna ministarstva i druga tijela u svezi s rješavanjem pitanja oko nacionalnih, kulturnih i gospodarskih interesa dijela Istre koji je bio pod jugoslavenskom vojnom upravom. Aktivnosti Komisije najvećim su se dijelom odnosile na posredovanje u izdavanju propusnica za putovanja na područje Istre te organizaciju i popunjavanje službeničkih mjesta u tamošnjoj civilnoj upravi. Komisija je bila angažirana i oko opskrbe hranom te opremom i sredstvima za rad tamošnjih ustanova. Nastojala je steći što cjelovitiji uvid u političke, administrativne (upravne), sudske, gospodarske, obrazovne, kulturne i druge prilike na tom području. To ilustriraju i tri dokumenta čiji se cjeloviti prijepisi donose u članku, uz poštivanje uobičajenih načela pri objavljivanju arhivskoga gradiva. Prvi se dokument odnosi na organizaciju financijske službe u Istri, a drugi na razvoj turizma i obnovu hotelijersko-ugostiteljske infrastrukture na Opatijskoj rivijeri. Treći je dokument rukom pisani osvrt Ante Rojnića povodom 25. obljetnice potpisivanja Rapallskoga ugovora.
10
Balantič, Polona. "Zahodnonemške priprave na smrt predsednika Josipa Broza Tita." Contributions to Contemporary History 57, no. 2 (October 11, 2017): 124–47. http://dx.doi.org/10.51663/pnz.57.2.07.
Full textAbstract:
Izhodišče članka je poseben položaj Jugoslavije (Sonderfall) v blokovski ureditvi sveta po koncu druge svetovne vojne, zaradi katerega so Zahodni zavezniki imeli interes za ohranjanje nevtralnega položaja Jugoslavije med Vzhodom in Zahodom. Na tej osnovi formulirano hipotezo, da so zahodni zavezniki v letih pričakovanja bližnje smrti predsednika Josipa Broza Tita kot garanta posebnega mednarodnopolitičnega položaja Jugoslavije, intenzivno spremljali indice morebitne notranje krize ali pa zunanje ogroženosti Jugoslavije v primeru Titove smrti, sem preverila z dostopnimi dokumenti v fondih političnega arhiva nemškega zunanjega ministrstva. Uporabljeni so bili dokumenti iz fondov, ki obravnavajo nemško-jugoslovanske odnose v obdobju 1974-1982, to je v obdobju kanclerja Helmuta Schmidta. V ospredju so dokumenti, ki analizirajo spremljanje stabilnosti Jugoslavije v organizacijah zahodnih zaveznikov (zveza NATO, Evropska skupnost).Analiza pokaže, da so zahodni zavezniki predvsem od leta 1976 snovali možne ukrepe za podporo stabilnosti in ohranitvi neodvisne Jugoslavije v primeru notranje destabilizacije Jugoslavije ali poskusih zunanje intervencije v notranje razmere v jugoslovanski državi v primeru smrti predsednika Tita. Analiza obenem tudi vodi do sklepa, da je skozi tu obravnavano obdobje neposredna intervencija Sovjetske zveze kot potencialna grožnja Jugoslaviji stopala v ozadje, kot ključni negativni dejavniki pa so bili ocenjeni dolgotrajna gospodarska in dolžniška kriza ter notranja mednacionalna trenja. Da so do teh sklepov prišli tudi zahodni zavezniki, potrjujejo odločitve članic severnoatlantskega zavezništva in evropske gospodarske skupnosti, med slednjimi pa še posebej Zvezne republike Nemčije, za sprejetje ukrepov za podporo jugoslovanskemu gospodarstvu. Podrobno spremljanje dogajanja v Jugoslaviji in shema Evropske skupnosti za približevanje Jugoslavije ES ter sklepi posebnega gremija znotraj zveze NATO za opazovanje Jugoslavije potrjujejo v obdobju 1974-1982 nezmanjšan interes Zahoda za ohranjanje Jugoslavije kot od obeh blokov Hladne vojne neodvisne države in v tem garanta stabilnosti v srednjeevropskem in sredozemskem prostoru.
11
Balaban, Milan, Dalibor Savić, and Jan Herman. "PROTESTI PROTIV FIRME BATA: PRILOG PROUČAVANJU ANTIINDUSTRIJSKIH PROCESA U KRALJEVINI SRBA, HRVATA I SLOVENACA/JUGOSLAVIJI." Istorija 20. veka 39, no. 1/2021 (February 1, 2021): 53–76. http://dx.doi.org/10.29362/ist20veka.2021.1.bal.53-76.
Full textAbstract:
U članku se predstavljaju antiindustrijski procesi u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (Kraljevina SHS), kasnije Kraljevini Jugoslaviji. U tom kontekstu posebna pažnja je posvećena protestima protiv firme Bata, koja je svojim dolaskom na tržište Kraljevine SHS potisnula domaću industrijsku i zanatlijsku proizvodnju u kožarskoj industriji, to jest produbila nepovoljan socijalni položaj stanovništva egzistencijalno zavisnog od domaće proizvodnje obuće. U radu se razmatraju i regulatorne mjere koje su preduzimale vlasti Kraljevine SHS/Jugoslavije u nastojanju da olakšaju položaj domaćih zanatlija usljed tržišne ekspanzije firme Bata. Istraživanje je zasnovano na analizi neobjavljene arhivske građe iz arhiva u Češkoj Republici, Srbiji i Hrvatskoj, odnosno analizi relevantne naučne literature posvećene navedenoj problematici. Rezultati istraživanja ukazuju da je i pored organizovanog otpora zanatlija i regulatornih mjera firma Bata do kraja 1930-ih uspjela da postigne praktični monopol u proizvodnji i prodaji obuće na tržištu Kraljevine Jugoslavije.
12
Dubovečak, Vesna. "Prvih deset godina Radiotelevizije Zagreb." Journal of contemporary history 53, no. 3 (December 16, 2021): 1023–70. http://dx.doi.org/10.22586/csp.v53i3.18668.
Full textAbstract:
Proces osnivanja i početak rada televizije kao odjela Radija Zagreb i prve godine djelovanja Radiotelevizije Zagreb unutar Jugoslavenske televizije odigrali su se u samo deset godina – od sredine 50-ih do sredine 60-ih godina XX. stoljeća. Obrađivani period analiziran je iz izvornih dokumenata Radija Zagreb i Radiotelevizije Zagreb, djelomično sačuvanih u Arhivu poslovne dokumentacije Hrvatske radiotelevizije, tekstova objavljenih u internim tiskovinama obiju ustanova i radiodifuzije Jugoslavije, kao i zabilježenih sjećanja sudionika tih događaja. Da bi se dobio potpuniji uvid u obrađenu temu, prikazan je i kratki pregled nastanka televizije u svijetu. Većina podataka korištenih u ovom radu nalazi se u radnoj jedinici Arhivi i programsko gradivo Hrvatske radiotelevizije.
13
Bajin, Zoran. "JUGOSLOVENSKI KOMUNISTI I ŠPANSKA REVOLUCIONARNA EMIGRACIJA 1945–1975." Istorija 20. veka 41, no. 1/2023 (February 1, 2023): 117–38. http://dx.doi.org/10.29362/ist20veka.2023.1.baj.117-138.
Full textAbstract:
U članku se, pretežno na osnovu neobjavljene građe Arhiva Jugoslavije i Diplomatskog arhiva Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije, analizira saradnja jugoslovenskih komunista i španske revolucionarne emigracije 1945–1975. godine. Na početku i na kraju tog perioda Komunistička partija (Savez komunista) Jugoslavije održavala je bliske odnose s Komunističkom partijom Španije. Usled njihovog naglog prekida posle Rezolucije Informbiroa 1948. godine, jugoslovenski komunisti su se u prvoj polovini pedesetih godina približili drugim grupama španske emigracije. Najtešnji odnosi su uspostavljeni s bivšim komunistima udruženim u efemernoj projugoslovenskoj organizaciji Acción socialista.
14
Djordjevic, Bojan. "Briga Dvora Kraljevine Jugoslavije o dubrovackom arhivu." Prilozi za knjizevnost, jezik, istoriju i folklor 74, no. 1-4 (2008): 217–24. http://dx.doi.org/10.2298/pkjif0804217d.
Full text
15
Jakir, Aleksandar. "„Spomenici su prošlost i budućnost.”." Journal of contemporary history 51, no. 1 (May 27, 2019): 151–82. http://dx.doi.org/10.22586/csp.v51i1.8293.
Full textAbstract:
Na temelju novije literature koja se bavi proučavanjem kulture sjećanja i izvora iz različitih fondova pohranjenih u Arhivu Jugoslavije u Beogradu ovaj rad želi dati prilog raspravi o socijalističkim spomenicima za vrijeme Federativne Narodne Republike Jugoslavije / Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije prikazom nekih političkih i administrativnih mehanizama njihova financiranja unutar socijalističkoga sustava, a razmatra se i pitanje odnosa prema spomenicima i kulturi sjećanja s aspekta vlasti, tj. iz perspektive države i državnih institucija u tom razdoblju. Posebna pozornost dana je, kako je često nazivan, „najpoznatijem partizanskom spomeniku na prostoru bivše SFRJ”, skulpturi „Bitka na Sutjesci” kipara Miodraga Živkovića na Tjentištu iz 1971. godine.
16
Sokulski, Mateusz. "Sovjetski pogled na zbivanja u Hrvatskoj i Jugoslaviji u drugoj polovini 1950-ih i početkom 1960-ih." Journal of contemporary history 53, no. 3 (December 16, 2021): 875–99. http://dx.doi.org/10.22586/csp.v53i3.18869.
Full textAbstract:
U članku je analiziran sovjetski pogled na zbivanja u drugoj najvećoj jugoslavenskoj republici tijekom druge polovine 50-ih i prve polovine 60-ih godina. Uzeta je u obzir situacija u Jugoslaviji i međusobni odnosi Beograda i Moskve. Dosad su se povjesničari zanimali prije svega za političku dimenziju međusobnih odnosa i sovjetske ocjene političkoga stanja u Jugoslaviji. Iako su politika i ideologija bile u centru pozornosti sovjetskih diplomata, u članku nisu zanemarena ni kulturna zbivanja u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji (od 1963. Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji) ni gospodarski položaj zemlje. Ove su dimenzije čvrsto povezivali s političkom sferom te podređivali sovjetskim interesima prema Jugoslaviji. Članak je utemeljen na izvornoj arhivskoj građi prikupljenoj u Moskvi u Ruskom državnom arhivu novije povijesti (Российский государственный архив новейшей истории), u fondu Odjela za veze s komunističkim i radničkim partijama socijalističkih zemalja, koji je odgovarao za odnose sa zemljama komunističkoga uređenja. U radu je korištena i relevantna stručna literatura.
17
Hofgräff, Darija, and Marina Selnik. "Iseljenički režim socijalističke Jugoslavije/Hrvatske 1945. – 1973." Journal of contemporary history 53, no. 1 (April 1, 2021): 101–30. http://dx.doi.org/10.22586/csp.v53i1.13224.
Full textAbstract:
O razlozima iseljavanja iz Hrvatske do sada se najčešće pisalo s aspekta politike useljavanja u pojedine države, a manje politike iseljavanja iz domovine. Ovim se radom stoga žele pokazati razvojne faze iseljeničkoga režima u socijalističkoj Jugoslaviji/Hrvatskoj, što će se pratiti preko angažmana mjerodavnih institucija u Hrvatskoj s posebnim naglaskom na ulogu Komisije za iseljenička pitanja. U analizi će poslužiti fondovi Hrvatskoga državnog arhiva vezani uz institucije (uprava i javne službe), pisma iseljenika za emisiju Radio-televizije Zagreb „Našim građanima u svijetu”, kao i anketni upitnici radnika na privremenom radu u Saveznoj Republici Njemačkoj. Na temelju navedenih izvora želi se dokazati da se vlast u socijalističkoj Hrvatskoj brinula o sudbini iseljenika i povratnika, ali i radnih migranata (gastarbajtera), otvarajući prostor za ono što danas nazivamo javno-privatnim partnerstvom u pružanju usluga migrantima.
18
Miletić, Marko. "Bjelovarska pobuna u Aprilskom ratu 1941. godine." Istorija 20. veka 38, no. 1/2020 (February 1, 2020): 65–82. http://dx.doi.org/10.29362/ist20veka.2020.1.mil.65-82.
Full textAbstract:
U članku se na osnovu neobjavljene arhivske građe iz Vojnog arhiva u Beogradu, objavljenih izvora koji se čuvaju u hrvatskim arhivima, relevantne memoarske i istoriografske literature, prikazuje atmosfera u društvu Kraljevine Jugoslavije, s naglaskom na Bjelovar. Posebna pažnja je posvećena analizi izvođenja mobilizacije jedinica Slavonske divizije i rekonstrukciji toka pobune njenih pešadijskih pukova u vreme Aprilskog rata 1941. godine.
19
Dobrivojević Tomić, Ivana. "Cijena neodmjerenoga investiranja. Uzroci i posljedice štrajka u riječkoj luci 1969. godine." Journal of contemporary history 53, no. 3 (December 16, 2021): 853–74. http://dx.doi.org/10.22586/csp.v53i3.18290.
Full textAbstract:
Tema rada je veliki štrajk u riječkoj luci koji je izbio u lipnju 1969. godine. Iako je taj, na momente i nasilan, izljev radničkoga nezadovoljstva iznenadio i uznemirio partijski vrh, u historiografiji je ta epizoda ostala gotovo nepoznata. U radu ćemo analizirati uzroke štrajka, njegove posljedice i reakcije koje je izazvao u državnom rukovodstvu. Korišteni su izvori iz Arhiva Jugoslavije, kao i relevantna periodika i literatura.
20
Timofejev, Aleksej. "„NULTI PACIJENT“: POČECI DELOVANJA SOVJETSKE OBAVEŠTAJNE SLUŽBE U KRALJEVINI JUGOSLAVIJI." Istorija 20. veka 41, no. 2/2023 (August 1, 2023): 303–22. http://dx.doi.org/10.29362/ist20veka.2023.2.tim.303-322.
Full textAbstract:
Na osnovu arhivskog materijala iz srpskih i stranih arhiva u radu se rekonstruiše delovanje mreže sovjetske političke obaveštajne službe (INO NKVD) u predratnom Beogradu uz posebnu pažnju usmerenu na događaje 1933–1935. kada je u Beogradu delovao sovjetski rezident vlasnik restorana „Mali Pariz“.
21
Lemić, Vlatka. "Vjesnikova novinska dokumentacija u Hrvatskom državnom arhivu kao izvor za istraživanje povijesti Istre." Vjesnik Istarskog arhiva 25 (2018): 19–35. http://dx.doi.org/10.31726/via.25.2.
Full textAbstract:
Hemeroteke koje brojne ustanove vode sa svrhom dokumentiranja svojih aktivnosti predstavljaju značajan dokumentacijski izvor za povijesni pregled djelovanja i rada pojedine institucije, a često i cijeloga područja neke djelatnosti, društvenih zbivanja i povijesnoga konteksta svojega nastanka. Vjesnikova novinska dokumentacija, kao jedinstvena zbirka novinskih isječaka iz tiskovina koje su izlazile na području Jugoslavije i Hrvatske u razdoblju od pedesetak godina, svjedoči i o povijesti novinarstva i o životu u Hrvatskoj i susjednim zemljama u drugoj polovici dvadesetoga stoljeća. Vjesnikova Hemeroteka, kao jedna od serija fonda Vjesnik, čuva se u Hrvatskom državnom arhivu od 2013. godine i sadrži oko 580 d/m gradiva – isječaka članaka iz novina, tjednika i časopisa objavljivanih u tiskovinama iz Jugoslavije i Hrvatske u razdoblju 1962. – 2006. Ova je zbirka od svoga nastanka značajan informacijski izvor novinarima, medijskoj industriji i brojnim stručnjacima i znanstvenicima te je stoga u proteklih petnaestak godina bilo više pokušaja digitalizacije ovoga gradiva, što se nastavilo i u Arhivu. U radu se na primjeru Istre opisuju mogućnosti istraživanja ove Hemeroteke i načini njezina korištenja, detaljnije u okviru tematske cjeline Unutarnja politika. Kako je znatan dio ove dokumentacije u svezi s lokalnim temama, osobama i značajnim događajima iz javnoga života, vidljiva je njena korisnost za raznovrsna tematska istraživanja kao nadopuna, poveznica i ilustracija drugim izvorima.
22
Franić Tomić, Viktoria. "Nepoznati dokumenti o Grgi Novaku i Miroslavu Krleži, koji osvjetljavaju kulturnu atmosferu sredine stoljeća u Hrvatskoj." Croatica et Slavica Iadertina, no. 6 (January 18, 2017): 313. http://dx.doi.org/10.15291/csi.697.
Full textAbstract:
U arhivu Mediteranskog instituta Grga Novak na Hvaru čuva se nekoliko neuočenih dokumenata koji osvjetljavaju život Grge Novaka, jednog od najznamenitijih Dalmatinaca XX. stoljeća, arheologa i historičara, pisca dvosveščane Prošlosti Dalmacije i trosveščane Povijesti Splita.1 U drugom, kraćem dijelu studijeautorica analizira i pismo Miroslava Krleže predsjedniku JAZU koje osvjetljava Krležin položaj u Titovoj Jugoslaviji. Analiziraju se neki aspekti Krležinog epistolarnog stila.
23
Lukić, Aleksandar. "Srpski i hrvatski republikanci 1922. godine." Istorija 20. veka 38, no. 1/2020 (February 1, 2020): 35–50. http://dx.doi.org/10.29362/ist20veka.2020.1.luk.35-50.
Full textAbstract:
Srpski republikanci su od osnivanja Republikanske stranke januara 1920. u Beogradu bili suočeni sa malom podrškom stanovnika jugoslovenske monarhije. Nisu se obeshrabrili u svom političkom delovanju, nego su pokušali da sarađuju sa većinom političkih grupa koje su bile ili su mogle biti bliske njihovim političkim shvatanjima i stavovima. U tom smislu okrenuli su se Hrvatskoj republikanskoj seljačkoj stranci (HRSS) Stjepana Radića, koja je od izbora za Konstituantu novembra 1920. pokazala veliku snagu u političkom životu međuratne jugoslovenske monarhije. Međutim, već tokom 1921. godine doživeli su izvesna razočaranja u pogledu delovanja Stjepana Radića i HRSS prema jugoslovenskoj državi i ideji jugoslovenstva, ali nisu odmah odustali od pokušaja saradnje. Najveća aktivnost u približavanju stavova HRSS i srpskih republikanaca odigrala se tokom 1922. godine, kada se pokazalo da saradnja nije ostvariva zbog drugačijeg cilja političkog delovanja Stjepana Radića i hrvatskih republikanaca. Odnos srpskih republikanaca i hrvatskih nacional-republikanaca analiziran je i prikazan u radu na osnovu izvora pohranjenih u Arhivu Srpske akademije nauka i umetnosti, Arhivu Jugoslavije, Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, štampe, periodike i relevantne istoriografske literature.
24
Delic, Dusica. "Pop'tki Dmitrija Merezkovskogo opublikovat' svoi proizvedenija „Iisus neizvestn'ij” i „Lica svjat'ih” v Jugoslavii." Prilozi za knjizevnost, jezik, istoriju i folklor, no. 84 (2018): 171–77. http://dx.doi.org/10.2298/pkjif1884171d.
Full textAbstract:
Dmitrij Sergeevic Merezkovskij, pisatel' i filosof, javljaetsja odnim iz samyh znamenityh russkih hudoznikov, zivuscih za granicej. Za poslednie neskol'ko desjatiletij v naucnyh krugah voznik bol'soj interes k ego licnosti i proizvedenijam. Poskol'ku materiala dlja issledovanija suscestvuet dostatocno, v etoj rabote my postaraemsja na osnove dokumentov, sohranivsihsja v Arhive Jugoslavii, uznat' i raskryt' sud'bu proizvedenij ?Iisus Neizvestnyj? i ?Lica svjatyh ot Iisusa k nam?, to est', popytki avtora opublikovat' ih v Jugoslavii. V prilozenijah nahodjatsja i perepiski, kotorye avtor vel s predstaviteljami Dvora, a takze Russkogo kul'turnogo otbora. Dannye pis'ma budut ves'ma cennymi v issledovanii licnosti i dela pisatelja, a takze dejatel'nosti Russkogo kul'turnogo otbora i Russkoj biblioteki.
25
Sevic, Milica. "Baletnaja skola Eleny Poljakovoj v kacestve casti gosudarstvennoj Aktersko-baletnoj skoly (1922-1927)." Prilozi za knjizevnost, jezik, istoriju i folklor, no. 83 (2017): 211–21. http://dx.doi.org/10.2298/pkjif1783211s.
Full textAbstract:
Elena Dmitrievna Poljakova, izvestnaja russkaja prima-balerina, pedagog, rezisser i horeograf, javljaetsja vaznoj licnost'ju dlja razvitija baletnogo iskusstva v Serbii. Kak cast' russkoj ?migracii Poljakova so sem'ej stala zit' v Belgrade. Ona otkryla v Korolevstve Jugoslavii pervuju skolu baleta, kotoraja porodila nekotorye nasi izvestnye hudozniki. Ee rol' javljaetsja bolee znacitel'noj, kogda izvestno kakie tjazelye istoriceskie momenty perezival serbskij i russkij narody, i znaja, kakim obrazom ona borolas' s finansovymi trudnostjami i vozmoznost'ju zakrytija skoly. V rabote ispol'zovan material iz Fonda Ministerstva obrazovanija Korolevstva Jugoslavii v Arhive Jugoslavii. V ?tih dannyh javno vyhodjat na pervyj plan nekotorye iz kljucevyh kacestv Poljakovoj, iz-za kotoryh ee uspeh i byl vozmozen, a ?to nastojcivost', terpenie, celeustremlennost', volja i trud. V dopolnenie k faktam o rabote Poljakovoj v oblasti baletnogo iskusstva, ?tot material javljaetsja crezvycajno vaznym, poskol'ku on predostavljaet informaciju s interesnymi podrobnostjami o sozdanii, razvitii i dejatel'nosti Aktersko-baletnoj skoly.
26
Pelicarić, Neven. "Kanonskopravni i povijesni aspekti kreacije nadbiskupa zagrebačkog bl. Alojzija Stepinca kardinalom Svete rimske Crkve. Otkriće njegove naslovne crkve u Rimu." Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 71, no. 5 (January 31, 2022): 587–618. http://dx.doi.org/10.3935/zpfz.71.5.01.
Full textAbstract:
Na osnovi dosad nepoznatog dokumenta pronađenog u vatikanskom arhivu Ureda za bogoslužna slavlja Vrhovnog svećenika, autor pronalazi da je tijekom konzistorija 12. siječnja 1953. papa Pio XII. (Pacelli) novoizabranom kardinalu Alojziju Stepincu dodijelio naslovnu crkvu te da je to bila Sancti Pauli in Arenula (San Paolo alla Regola). Razrađen je postupak utvrđivanja istinitosti i vjerodostojnosti pronađenog dokumenta. Objašnjeni su i mogući razlozi zbog kojih se dosad pitanje postojanja i identifikacije Stepinčeve naslovne crkve nije istraživalo, unatoč dobro poznatoj činjenici da po kanonskom pravu svakom novoizabranom kardinalu mora biti dodijeljena naslovna crkva u Rimu. Opisane su i okolnosti u kojima se predmetni konzistorij odvijao te neposredne negativne posljedice po diplomatske odnose Svete Stolice i Federativne Narodne Republike Jugoslavije.
27
Bućin, Rajka. "Transport upućen u Auschwitz iz Vinkovaca u kolovozu 1942. i sudbina srijemskih i bijeljinskih Židova za vrijeme Drugoga svjetskog rata." Journal of contemporary history 53, no. 2 (July 15, 2021): 611–60. http://dx.doi.org/10.22586/csp.v53i2.13693.
Full textAbstract:
U logor Auschwitz s područja Nezavisne Države Hrvatske bilo je u kolovozu 1942. upućeno pet transporta s oko 5000 Židova. Među njima je bio i transport iz Vinkovaca, koji je odande krenuo 19. kolovoza, a stigao 22. kolovoza 1942. godine. Bio je sastavljen od oko 1000 Židova s područja Srijema, tada u okviru velikih župa Vuka i Posavje (Ilok, Vukovar, Županja, Srijemska odnosno Hrvatska Mitrovica, Ruma, Šid, Stara Pazova), te ostatka židovske zajednice s područja kotara Bijeljina. Nakon što su od svibnja do kraja srpnja 1942. masovne deportacije Židova iz Srijema (Vinkovci, Zemun, Stara Pazova) u nekoliko navrata bile upućene u logore Jasenovac i Stara Gradiška, transportom iz kolovoza 1942. holokaust na području Srijema i Bijeljine uglavnom je okončan. Izuzeti su Židovi koji su bili u mješovitom braku, zdravstveni radnici i članovi njihovih obitelji te osobe koje su dobile poštedu na temelju pojedinačnih intervencija. Oni su obuhvaćeni deportacijama koje su uslijedile 1943. godine. Rad se osvrće i na prethodne deportacije te donosi nove spoznaje o osobama registriranima u knjigama mrtvih u Auschwitzu, deportiranima iz Vinkovaca i Zemuna u logore Jasenovac i Stara Gradiška, ali i druge spoznaje o povijesti holokausta na tom području Nezavisne Države Hrvatske. U istraživanju su korišteni izvorni dokumenti iz Hrvatskoga državnog arhiva, Arhiva Vojvodine, Arhiva Jugoslavije, Jevrejskoga istorijskog muzeja, Državnoga muzeja Auschwitz-Birkenau i drugih baštinskih ustanova.
28
Aladrović-Mehandžija, Katarina, Gordana Slanček, and Lara Prpić. "Political Propaganda of the 20th CenturyDisplayed Through Posters (Examples of Archival Materials)." MemorabiLika 6, no. 1 (July 8, 2024): 103–36. http://dx.doi.org/10.15291/ml.4465.
Full textAbstract:
Ovim radom prikazana je politička propaganda kroz Zbirke plakata brodskog i gospićkog državnog arhiva s osvrtom na stanje u drugim arhivima i Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata. Kako je politička propaganda služila različitim državnim sustavima vršeći utjecaj na živote ljudi, radom su obuhvaćena razdoblja 20. stoljeća u kojima je ona najizražajnije pokazala svoju moć. To su Prvi i Drugi svjetski rat te periodi stvaranja socijalističke Jugoslavije i Republike Hrvatske. Zanimljivo je kako je politička propaganda služila različitim državnim sustavima te utjecala na živote ljudi. Tijekom Drugog svjetskog rata plakat je postao najmoćniji oblik vizualne komunikacije zahvaljujući kojemu je danas moguće stvoriti predodžbu o političkoj i društvenoj klimi protekloga vremena. Plakati koji se čuvaju u državnim arhivima mogu biti značajan sekundaran izvor povijesnih podataka.
29
Kosnica, Ivan. "Definiranje državljanskog korpusa na hrvatsko-slavonskom području u Kraljevini SHS/Jugoslaviji." Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci 39, no. 2 (2018): 809–32. http://dx.doi.org/10.30925/zpfsr.39.2.4.
Full textAbstract:
Predmet rada je, tzv. početno određenje državljanskog korpusa na hrvatskoslavonskom području u Kraljevini SHS/Jugoslaviji. S obzirom na primjetan nedostatak relevantnih istraživanja navedene problematike, autor je proveo vrlo opsežno arhivsko istraživanje odgovarajućih arhivskih fondova dostupnih u Hrvatskom državnom arhivu. Na temelju provedenog istraživanja autor u radu izlaže nekoliko teza. Prva je teza da je odmah po formiranju Kraljevine SHS važio sustav prema kojem su državljani bili svi zavičajnici hrvatsko-slavonskih općina. U nastavku rada autor argumentira tezu da su mirovni ugovori bitno promijenili dotadašnji sustav definiranja državljana na način da su negirali značaj zavičajnosti za utvrđivanje državljanstva ukoliko je stečena nakon 1. siječnja 1910. godine. Autorova je teza da su odredbe mirovnih ugovora kao i restriktivan sustav stjecanja zavičajnosti koji je bio karakterističan za Hrvatsku i Slavoniju u razdoblju do 1918. godine omogućili vlastima Kraljevine SHS provođenje svojevrsnog probira poželjnih državljana te negiranje državljanstva određenom broju doseljenika iz Ugarske. Autor nadalje ocjenjuje da su svojevrsna stabilizacija sustava kao i šire definiranje državljanskog korpusa provedeni tek Zakonom o državljanstvu iz 1928. godine, no uz naglašenu primjenu etničkih kriterija.
30
Ražov, Ivica. "Arhivsko gradivo nastalo djelovanjem Zemljišnoknjižnog odjela Kotarskog suda u Zadru." Vjesnik dalmatinskih arhiva 3, no. 1 (2022): 11–35. http://dx.doi.org/10.58565/vda.3.1.1.
Full textAbstract:
U arhivskim fondovima HR-DAZD-222 Kotarski sud u Biogradu i HR-DAZD-231 Kotarski sud u Zadru pohranjeni su zemljišni spisi Kotarskog suda u Zadru nastali od 1878. do 1943. godine, u vrijeme druge austrijske i talijanske uprave u Zadru. Rad prikazuje povijest stvaratelja (osnivanje, mjesnu i pravnu nadležnost), odnose i veze s nadležnim pravosudnim tijelima te utjecaj tzv. podjele arhiva između Kraljevine Italije i Kraljevine Jugoslavije 1924. – 1926. godine s obzirom na identifikaciju i rekonstrukciju pojedinih cjelina gradiva Kotarskog suda u Zadru. Obrađeno je osnivanje zemljišnih knjiga u Kraljevini Dalmaciji i način na koji su se sudski izvidi provodili. Ukratko se opisuju serije spisa: 1) zemljišni zapisnici, 2) zemljišnoknjižni spisi i 3) zbirka isprava Kotarskog suda u Zadru te unutar njih pojedini dokumenti i pripadajuće im knjige. Navode se katastarske općine u nadležnosti navedenog suda te oznake spisa i njihovo značenje za korisnička pretraživanja.
31
Trifković, Gaj. "„Katastrofa izbjegnuta za dlaku”: njemački izvori o Kninskoj bitci 1944." Journal of contemporary history 53, no. 2 (July 15, 2021): 549–70. http://dx.doi.org/10.22586/csp.v53i2.15228.
Full textAbstract:
Bitka koja se odigrala u Kninu i njegovoj okolici u studenom i prosincu 1944. spada u red najvažnijih događaja Drugoga svjetskog rata na području Hrvatske, odnosno Jugoslavije. Kao takva, zauzimala je istaknuto mjesto u narativu „Narodnooslobodilačkoga rata”, u kojem je bila opisivana uglavnom s partizanske strane. Za takav pristup postojali su i subjektivni i objektivni razlozi. Od prvih treba istaknuti nedostatak volje da se odstupi od ustaljene, službene verzije koja je nastala još za vrijeme rata; od drugih nedostatak primarnih izvora njemačke provenijencije. Zahvaljujući prolasku vremena, dolasku digitalnoga doba i otvaranju dosad teško dostupnih arhiva napokon je moguće „čuti i drugu stranu”. Kako u prikazima samoga tijeka operacija nema većih razlika u spisima suprotstavljenih vojski, ovaj članak koncentrirat će se na sporne i malo poznate aspekte Kninske bitke poput brojnosti, sastava i gubitaka njemačkih snaga te njezino značenje u kontekstu sveukupne strateške situacije Wehrmachta na Balkanskom poluotoku u kasnu jesen 1944. godine.
32
Cenger, Dijana. "Relevantnost Vjesnikove novinske dokumentacije kao kulturnoga dobra Republike Hrvatske i arhivskoga izvora." Arhivski vjesnik 63 (December 10, 2020): 57–91. http://dx.doi.org/10.36506/av.63.3.
Full textAbstract:
U radu se analizira korisnička funkcija novinske zbirke nastale u okviru izdavačke kuće Vjesnik u razdoblju od 1964. do 2006. godine. Prezentirani su rezultati analize dostupnosti i korištenja Vjesnikove novinske dokumentacije u razdoblju od 1. lipnja 2013. godine, odnosno od njezine predaje Hrvatskomu državnomu arhivu i proglašenja kulturnim dobrom Republike Hrvatske, do 31. prosinca 2019. godine. Relevantnost Vjesnikove novinske zbirke kao arhivskoga izvora za znanstvena i stručna istraživanja dodatno je istražena analizom sadržaja njezinih tematskih cjelina te ispitivanjem podudarnosti sadržaja u tehničkim jedinicama sa strukturiranim popisom, na uzorku od minimalno 1% tehničkih jedinica. Rezultati analize prikazani su u obliku grafikona i tabličnih prikaza. Temeljem dobivenih rezultata istraživanja, pregleda mrežno dostupnih novina i časopisa s područja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u razdoblju od 1964. do 1990. i s područja Republike Hrvatske u razdoblju od 1990. do 2006. godine te dosadašnjega iskustva u pokušajima digitalizacije Vjesnikove dokumentacijske zbirke, u radu se preispituje nužnost njezine cjelovite digitalizacije te sugeriraju smjernice za daljnja postupanja u vezi s povećanjem njezine dostupnosti i zaštite.
33
Stanojević, Saša. "Sinteza političke istorije Vojvodine između dva svetska rata - Marković Saša: Od prisajedinjenja do prekrajanja - Vojvodina u Kraljevini SHS/Jugoslaviji 1918-1941, Arhiv Vojvodine, Novi Sad, 2020." Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Pristini 51, no. 1 (2021): 413–14. http://dx.doi.org/10.5937/zrffp51-31066.
Full text
34
Katalinić, Nataša, and Sanja Balen. "Uloga Laboratorija za tipizaciju tkiva u povijesnom razvoju transplantacije bubrega u Rijeci." Medicina Fluminensis 55, no. 3 (September 1, 2019): 224–31. http://dx.doi.org/10.21860/medflum2019_221619.
Full textAbstract:
Prva uspješna transplantacija bubrega u Jugoslaviji ostvarena je u Rijeci 30. siječnja 1971. kao rezultat multidisciplinarne suradnje u kojoj su značajni doprinos pružili djelatnici Laboratorija za tipizaciju tkiva, tada bolnice „Dr. Zdravko Kučić“ na Sušaku, a danas Kliničkog bolničkog centra (KBC) u Rijeci. Upravo su intenzivne pripreme za zahvat transplantacije potakle osnivanje prvog Laboratorija za tipizaciju tkiva u Hrvatskoj pri Stanici, kasnije Zavodu za transfuzijsku medicinu. Ovim radom prikazan je utjecaj povijesnog razvoja Laboratorija na uspješnost transplantacijskog programa te postizanje i održavanje statusa riječkog KBC-a kao jednog od vodećih transplantacijskih centara u Hrvatskoj. Temeljem proučavanja povijesnih dokumenata Laboratorija i arhive KBC-a prikazan je razvoj tipizacije tkiva u Rijeci od osnutka Laboratorija 1971. do danas. Opisan je napredak u usvajanju novih metoda tipizacije tkiva u određivanju polimorfizma sustava HLA, probiru seruma pacijenata na prisustvo protutijela HLA i određivanju njihove specifičnosti, te križnih proba u svrhu otkrivanja donor-specifičnih protutijela. Odabir i primjena optimalnih metoda rada u Laboratoriju pridonijela je usvajanju najnovijih spoznaja u transplantacijskoj imunologiji i povijesnom razvoju transplantacijskog programa u Rijeci.
35
Kostić, Stevan. "Oči koje su gledale unutra: Uz osamdesetu godišnjicu tragične smrti najvećeg srpskog slikara moderne, Save Šumanovića (1896–1942)." Tragovi 5, no. 1 (2022): 44–72. http://dx.doi.org/10.52328/t.5.1.2.
Full textAbstract:
Ovaj rad bavi se životom slikara Save Šumanovića koji je pre 80 godina, 30. avgusta 1942. streljan na pravoslavnom groblju u Sremskoj Mitrovici, zajedno sa 120 građana Šida, mesta u kojem je u roditeljskoj kući proveo najvažnije formativne, kao i poslednje godine svog života. Do danas mu se ne zna grob. Bio je jedna od najpoznatijih žrtava ustaškog režima u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji. Rad ne tumači slikarstvo Save Šumanovića, već nastoji da oslika milje u kojem je slikar živeo i radio te kroz njegovu biografiju i događaje pokušava da objasni istorijski kontekst koji je doveo do tragičnog kraja Šumanovića. Slike i skice Save Šumanovića danas se nalaze u Parizu, gradu u kojem je živeo u tri navrata, u Zagrebu, gde se školovao, u Beogradu, gde je priređena njegova poslednja samostalna izložba, pred sam početak Drugog svetskog rata, u Novom Sadu u Spomen-zbirci Pavla Beljanskog te u Šidu u kojem je nastao najveći deo njegovog opusa i u kojem je 1952. osnovana Galerija slika “Sava Šumanović”, zahvaljujući daru Savine majke, Perside Šumanović. U radu su, osim biografskih knjiga i zapisa savremenika o Savi Šumanoviću, korišćena i ekskluzivna pisma Save Šumanovića, koja su ljubaznošću porodice kolekcionara Milana Vereša bila dostupna autoru. Autor je koristio i intervjue koje je radio sa poznavaocima života i dela Šumanovića, kao i arhivske novinske članke, arhivu Televizije Beograd, te knjigu služavke Marije Demšar koja je tokom Drugog svetskog rata radila u kući Šumanovića u Šidu.
36
Dukić, Josip. "Đuro Kokša (vice)rektor zavoda sv. Jeronima u Rimu (1957. - 1980.)." Crkva u svijetu 58, no. 1 (March 17, 2023): 77–90. http://dx.doi.org/10.34075/cs.58.1.4.
Full textAbstract:
Đuro Kokša (Molve, 17. svibnja 1922. – Zagreb, 26. studenog 1998.) bio je vicerektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu od 11. rujna 1957. do 15. rujna 1959., kada je preuzeo službu rektora. Papa Pavao VI. imenovao ga je 20. travnja 1978. naslovnim biskupom Grumenta i pomoćnim zagrebačkim biskupom. Zavodom je upravljao sve do 8. veljače 1980., kada je na njegovo mjesto došao mostarsko-duvanjski svećenik Ratko Perić. Vrijeme Kokšina upravljanja Zavodom obilježili su vrlo složeni crkveno-politički odnosi u Jugoslaviji, odnosno u Hrvatskoj, dok je stanje u cijeloj Crkvi bilo vrlo izazovno. Kokša je kao upravitelj Zavoda ponekad mimo svoje volje morao izvršavati odluke koje su dolazile s viših crkvenih razina, a s kojima se nije uvijek slagao, zbog čega je bio meta napada od strane hrvatskih emigrantskih skupina. S druge strane, bio je pod stalnom pratnjom komunističke vlasti. Usprkos svemu ostavio je trag u povijesti Zavoda. Uz pomoć crkvenog vodstva otvorio je Zavod za svećenike studente iz domovine, a papa Pavao VI. je na molbu kardinala Franje Šepera u srpnju 1971. dotadašnji naziv „Ilirski zavod sv. Jeronima” promijenio u „Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima”. Dok je Kokša bio rektor Zavoda, Jozo Kljaković je dovršio dva pokrajnja mozaika na sjevernom pročelju zavodske zgrade, a Ivan Meštrović mu je 1960. dao dopuštenje za odljev u gipsu njegove Pietà. Ovaj rad je nastao na temelju prethodnih istraživanja i Kokšine arhivske građe, koja se čuva u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu i u Zavodu sv. Jeronima u Rimu. Rimsku je ostavštinu godine 2017. složio . i inventar sastavio splitski arhivist Ivan Balta.
37
Ćosić, Vjekoslav. "Radivoj Franciscus Mikuš u Zadru (1. 3. 1959.– 31. 10. 1965.) Bio-bibliografski vodič." Croatica et Slavica Iadertina 10, no. 10 (February 7, 2017): 145. http://dx.doi.org/10.15291/csi.1087.
Full textAbstract:
Radivoj Franciscus Mikuš (1906.–1983.) slovenski je jezikoslovac za koga se često kaže da je poznatiji izvan Slovenije nego u Sloveniji. Ta se tvrdnja zasniva na mnogim važnim podatcima u njegovoj bibliografii budući da je većinu svojih radova objavio u časopisima kao što su Word, Journal de Psychologie, Cahiers Ferdinand de Saussure, Lingua, Voprosy jazykoznanija dok je u Sloveniji objavio svega nekoliko radova, od kojih jedan rad u vlastitoj nakladi. Velik dio svojega radnog vijeka proveo je kao srednjoškolski profesor u Srbiji i Hrvatskoj (prije II. svjetskog rata) i u anonimnosti srednjoškolskog profesora, lektora i predavača francuskoga jezika u Ljubljani, sve do svoje knjige À propos de la syntagmatique du prof. A. Belić (1952) u kojoj se usudio kritizirati tada nedodirljivi jezikoslovni autoritet u Jugoslaviji – beogradskog profesora i predsjednika SANU – Aleksandra Belića. Time se je izložio žestokim kritikama srpske i slovenske akademije i na neki način sebi zatvorio svaki izgled za napredovanje u karijeri. Izlaz je pronašao u prijavi doktorata u Zagrebu kod prof. Guberine i zapošljavanjem na Filozofskom fakultetu u Zadru. Ovaj rad predstavlja bio-bibliografski vodič Mikuševa djelovanja kao sveučilišnog nastavnika i jezikoslovca u Zadru od 1959. do 1965. godine kada je službeno napustio Zadar i zaposlio se na Université Nationale du Zaïre* u Elisabethvilleu (Lumumbashi) gdje je ostao do odlaska u mirovinu 1973. godine. Govori se o njegovu radu na organizaciji studija na Katedri za francuski jezik Filozofskog fakulteta u Zadru i dekanskom mandatu na istom fakultetu. Daje se analitički pregled njegovih priloga u Radovima Filozofskog fakulteta u Zadru i u stranim časopisima objavljenima za njegova boravka u Zadru. Prema podatcimasačuvanim u obiteljskoj arhivi rekonstruirana su i predavanja koja je Mikuš održao u Njemačkoj i Belgiji u siječnju i veljači 1962. godine. Posebno se daje prikaz njegove knjige-skripte objavljene u Zadru 1963. i umnožene na ciklostilu, do sada potpuno nepoznate u Mikuševoj bibliografiji. Vrijeme provedeno u Zadru znanstveno je najplodniji period u životu Radivoja Franciskusa Mikuša, jednog od najpoznatijih predstavnika sintagmatike, jezikoslovne teorije nastale u krugu "Ženevske škole" i u brazdi njezina najpoznatijeg predstavnika Charlesa Ballya.
38
Trošelj, Mirjana. "Don Ante Adžija - zaboravljeni starigradskopaklenički velikan." Senjski zbornik 44, no. 1 (2017): 345–72. http://dx.doi.org/10.31953/sz.44.1.20.
Full textAbstract:
U radu se prikazuje izuzetan životopis župnika don Ante Adžije (1880.- 1944.), najznačajnije i najistaknutije osobe 20. st. u Starigradu-Paklenici, koji je nepravedno i neopravdano zapostavljen u sagledavanju pastoralnog, humanitarnog, kulturološkog, socijalno-ekonomskog, prosvjetiteljskog i drugih djelovanja u župi u razdoblju između dva svjetska rata. Njegovom zaslugom selo iz prve polovice 20. st. postalo je najrazvijenija turistička općina na potezu od Karlobaga do Zadra. Svrha ovoga rada je senzibilizirati svijest o takvim pojedincima, velikanima, koji su svojim radom zadužili svoj narod i kulturu kojoj pripadaju. Rad se sastoji od tri dijela. U prvom se govori o životnom putu, podrijetlu, školovanju i svećeničkoj djelatnosti do premještanja u župu Starigrad-Paklenica 1923. U drugom dijelu govori se o radu u novoj župi na vjerskom, kulturno- povijesnom, prosvjetiteljskom, zdravstvenom, planinarsko-turističkom i gospodarskom planu kako bi joj u "najpustijem kraju Zadarske nadbiskupije" postavio temelje za svekoliki napredak. Na tim zasadama StarigradPaklenica razvio se u modernu turističku općinu. U povijesnom kontekstu Prve Jugoslavije u otežalim društveno-političkim i ekonomskim prilikama, koje su se odrazile i u pasivnim krajevima Podgorja, don Ante Adžija nije gubio vjeru u ostvarenje svojih mesijanskih ciljeva. Volio je svoj narod, svoje Starogradce i kao Božji poslanik koristio sve prilike i mogućnosti da im pridonese boljitak. Radi toga je razvijao suradnju s uglednim ličnostima iz društveno-političkog, gospodarskog i kulturnog kruga Primorske i Savske banovine (od Rijeke do Splita i Zagreba), uglednih znanstvenika, znanstvenika-planinara iz Hrvatske i inozemstva. Poseban osvrt u radu je na njegovu istraživanju kulturno-povijesne baštine, prikupljanju arheološke građe (antičke i starohrvatskih sakralnih spomenika), utemeljenju muzeja u župnoj kući, obnovi i uređenju sačuvanih sakralnih objekata. Kao suradnik Muzeja hrvatskih spomenika i član Starinarskog muzejskog društva u Kninu, sudjelovao je 1941. u spašavanju starohrvatske baštine s područja sjeverne Dalmacije. U trećem dijelu umjesto zaključka, govori se da ga ni okolnosti Drugog svjetskog rata nisu omele, premda je slutio smrt već 1941., da nesebično radi za svoju župu i župljane i da kao Spasitelj spašava čovjeka, svoj narod i njegovu baštinu, sve do svoje mučeničke smrti 1944. Ovaj rad baziran je na zapisnicima Podružnice HPD "Paklenica,"pod nazivom Starigrad pod Velebitom iz Arhiva muzeja Samobor, člancima iz časopisa "Hrvatski planinar" iz Arhiva HPS-a Zagreb (od 1923. do 1940.), novinskim člancima i obiteljskom foto-materijalu i materijalu iz nepoznatih izvora na stranicama Facebooka. U radu su uključena i svjedočanstva uže rodbine don Ante Adžije, mještana na starigradskoj Punti, zapisa uglednih planinara i drugih koji su ga poznavali. Budući da se stručna literatura nije do sada ozbiljno bavila njime, osim kratkih zapisa o pastoralnom radu prije dolaska u župu Starigrad-Paklenica i nekoliko podataka, uglavnom nepotpunih i netočnih, o njegovoj smrti. Starigradskopakleničko stvaralačko razdoblje od 1923. do 1944., do danas nije ušlo u stručnu literaturu, osim skromnog zapisa autorice povodom 60. obljetnice njegove smrti. Zato ovaj rad valja promatrati kao polazište za buduća istraživanja, temeljena na eventualnoj nepoznatoj arhivskoj građi koja u danom trenutku nije bila dostupna. To se u prvom redu odnosi na arhivsku dokumentaciju banske uprave obiju Banovina i državne uprave. Sva njegova rukopisna građa i dokumentacija čuvana u župnoj kući i župnoj crkvi sv. Jure spaljena je 1944., a jedan dio pisane sakralne građe bačen je u more, čime je oštećen njegov pastoralni i istraživačko-stvaralački životopis, a time i "životopis" starigradskopakleničke povijesti.
39
LJUBIŠIĆ, SANJA. "LATINSKI JEZIK U ŠKOLSTVU BOSNE I HERCEGOVINE OD 1918. DO 1941. GODINE." ГЛАСНИК УДРУЖЕЊА АРХИВСКИХ РАДНИКА РЕПУБЛИКЕ СРПСКЕ 1, no. 8 (December 21, 2016). http://dx.doi.org/10.7251/guars1608123lj.
Full textAbstract:
U radu se prati razvojni put latinskog jezika i promatra njegovo mjesto i uloga kao nastavnog predmeta u Bosni i Hercegovini od 1918. do 1941. godine. Latinski jezik je sagledan kroz prizmu školstva i prosvjetne politike Kraljevi-ne SHS (Kraljevine Jugoslavije) u Bosni i Hercegovini. Na osnovu sakupljene arhiv-ske građe predstavljeni su nastavni planovi i programi za gimnazije iz tog perioda. Prema donesenim nastavnim planovima vidljivo je koliki je bio fond časova, koliko se godina i u kojim gimnazijskim smjerovima učio latinski jezik. Analizom nastavnih programa predstavljeni su nastavni sadržaji koje su učenici trebali da usvoje tokom školovanja. Na osnovu toga došlo se do spoznaje u kojoj mjeri i s kolikom pažnjom se izučavao ovaj nastavni predmet u bosanskohercegovačkim školama istraživanog perioda.
40
"Gradivo Arhiva Jugoslavije v Beogradu o političnem delovanju Antona Korošca v 30. letih 20. stoletja." Moderna arhivistika 2022 (5), no. 2 (December 18, 2022): 529–40. http://dx.doi.org/10.54356/ma/2022/sspl1480.
Full textAbstract:
V prispevku je predstavljeno arhivsko gradivo o Antonu Korošcu, enem največjih slovenskih politikov 20. stoletja. Gradivo hranijo v Arhivu Jugoslavije v Beogradu. Zaradi boljšega razumevanja je najprej podana krajša biografija Korošca, sledi kratek pregled zgodovine razvoja Arhiva Jugoslavije in na koncu še predstavitev relevantnih arhivskih fondov pri preučevanju političnega delovanja Antona Korošca v 30. letih 20. stoletja.
41
Ajlec, Kornelija. "Vloga Unrre pri oskrbi in repatriaciji jugoslovanskih razseljenih oseb v Italiji (1945–1947)." Contributions to Contemporary History 60, no. 2 (October 9, 2020). http://dx.doi.org/10.51663/pnz.60.2.06.
Full textAbstract:
S kritično analizo arhivskih virov, ki jih hrani Arhiv Organizacije združenih narodov v New Yorku, in s pomočjo literature članek prikazuje preskrbo in repatriacijo jugoslovanskih razseljenih oseb iz Italije v Jugoslavijo ob posredniški pomoči Uprave združenih narodov za pomoč in obnovo – UNRRA (United Nations Relief and Rehabilitation Administration). Jugoslavija je zahtevala repatriacijo razseljenih oseb neposredno po koncu spopadov, a mnoge so se vračale še v letih 1946 in 1947, precejšnje število pa je emigriralo v tretje države.
42
Dobrivojevic Tomic, Ivana. "Trajnost i promena. Abortusna kultura, liberalizacija propisa i pokušaji seksualne edukacije stanovništva Jugoslavije (1918–1991)." Contributions to Contemporary History 59, no. 3 (December 3, 2019). http://dx.doi.org/10.51663/pnz.59.3.06.
Full textAbstract:
Prispevek preučuje ureditev in prakso načrtovanja družin v Jugoslaviji v 20. stoletju. Čeprav so se družbeno-gospodarske razmere v državi spreminjale, dvigal se je življenjski standard in kontracepcija je postala širše dostopna, je za večino parov v celotnem dvajsetem stoletju splav, najprej nezakonit, nato zakonit, ostal eden od osnovnih "metod" spontanega in nepremišljenega načrtovanja starševstva. Paradoksalno je, da je bil, kljub svobodnejši spolnosti in seksualni revoluciji, ki sta se zgodili po vojni, ter prizadevanjem za odpiranje svetovalnih centrov, širjenju kontracepcije in t. i. "humanizaciji odnosov med spoloma", eden temeljnih uspehov državne politike na področju načrtovanja družine dekriminaliziranje splava in njegova "selitev" v bolnišnice in ambulante. Na podlagi virov iz Arhiva Jugoslavije in relevantnih periodičnih publikacij ter literature bo avtorica skušala odgovoriti na vprašanje, zakaj je imela državna politika pri tem skromne rezultate, pa tudi, kakšni motivi so vplivali na pare, da so se odločali za družine z enim ali dvema otrokoma.
43
Piškurić, Jelka. "Katoliška Cerkev v dokumentih Arhiva Jugoslavije." Bogoslovni vestnik 80, no. 3 (2020). http://dx.doi.org/10.34291/bv2020/03/piskuric.
Full text