Log in

Relevant bibliographies by topics / ČÚL / Journal articles

To see the other types of publications on this topic, follow the link: ČÚL.

Journal articles on the topic 'ČÚL'

Author: Grafiati

Published: 4 June 2021

Last updated: 14 February 2022

Create a spot-on reference in APA, MLA, Chicago, Harvard, and other styles

Select a source type:

Consult the top 50 journal articles for your research on the topic 'ČÚL.'

Next to every source in the list of references, there is an 'Add to bibliography' button. Press on it, and we will generate automatically the bibliographic reference to the chosen work in the citation style you need: APA, MLA, Harvard, Chicago, Vancouver, etc.

You can also download the full text of the academic publication as pdf and read online its abstract whenever available in the metadata.

Browse journal articles on a wide variety of disciplines and organise your bibliography correctly.

1

Štěpáník, Stanislav. "Vliv nové podoby maturitní zkoušky z českého jazyka a literatury na vyučování ve výpovědích učitelů." Pedagogická orientace 28, no. 3 (October 15, 2018): 435–71. http://dx.doi.org/10.5817/pedor2018-3-435.

Full text

Abstract:

Cílem této empirické studie je prozkoumat vliv nové podoby maturitní zkoušky z českého jazyka a literatury (ČJL) na vyučování ČJL ve střední škole. Metodou polostrukturovaného rozhovoru s šestnácti učiteli gymnázií a středních odborných škol jsme zkoumali (1) jak a v čem konkrétně ovlivňuje (na základě výpovědí učitelů) podoba maturitní zkoušky vyučování ČJL na střední škole; (2) jak učitelé ČJL maturitní zkoušku z ČJL hodnotí a jak toto jejich hodnocení souvisí s jejich přístupem k vyučování a přípravě na maturitní zkoušku. Z výsledků vyplývá, že nový maturitní model přinesl některé pozitivní změny, avšak v některých ohledech jde proti požadavkům současné didaktiky českého jazyka i didaktiky literatury a také cílům vzdělávání obecně deklarovaným pro současnou školu.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

2

Stulík, Ondřej. "Ekonomický personalismus a politika KDU-ČSL." Středoevropské politické studie Central European Political Studies Review 15, no. 2–3 (August 1, 2013): 196–217. http://dx.doi.org/10.5817/cepsr.2013.23.196.

Full text

Abstract:

This article deals with the phenomenon of economics in the doctrine of personalism and its consequences in the sphere of politics. Within this analysis, some economic distinctions between personalism, on the one hand, and libertarianism and neomarxism, on the other, are identified through a focus on the hermeneutics of personalism and its logical ideological results. These results have the form of testable propositions such as a pregnant definition of dignity, support for the concept of workfare, the family as the “core”, and the belief in the social market, which leads to progressive taxation and interventions in the labor market. These propositions are contained in KDU-ČSL policies, explicitly declared in the manifestos “Volební program 2010–2014”, “Volební program 2013–2017”, and other documents, as well as speeches of KDU-ČSL representatives, mainly of the chairman Pavel Bělobrádek. The connection between personalism and KDU-ČSL policies is then tested by metaphor analysis and the outcomes provide answers to two questions – first, whether the theory of personalism is present in KDU-ČSL policies; second, whether the KDU-ČSL could be subsumed under the socio-economic cleavage in the Czech context, and if so, then to which particular space.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

3

Brabec, Dušan. "The disintegration of KDU-ČSL in 2009: The network analysis of co-voting strategies of the KDU-ČSL deputies." Politics in Central Europe 16, no. 2 (September 1, 2020): 547–63. http://dx.doi.org/10.2478/pce-2020-0023.

Full text

Abstract:

AbstractThe main objective of this study is to capture and analyse the dynamics of co-voting ties among the members of the KDU-ČSL political party group in the 5th parliamentary term between 2006 and 2010 when some members of KDU-ČSL left this party and founded new political party TOP 09. For the analysis of the data, network approach and methods were used, with emphasis on the detection of possible rivalling communities in the constructed network of co-voting ties between deputies belonging-ČSL parliamentary party group in the analysed time period. The co-voting was treated as a proxy indicator of a possible relationship indicating co-operation or rivalry between the deputies. The main outcome of the study was the identification of the co-voting strategies and dynamics of the co-voting between deputies who left KDU-ČSL in 2009 and formed a new political party with their former party colleagues. The study is of a quantitative nature, but the main findings are connected to qualita-tive insights as well.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

4

Bobek, Michal. "Provisions according to ČÚS and IAS/IFRS including Empirical Study of Disclosure." Český finanční a účetní časopis 2012, no. 2 (June 1, 2012): 66–92. http://dx.doi.org/10.18267/j.cfuc.314.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

5

Martinović, Igor. "Pojam ubrojivosti u kaznenopravnoj teoriji, zakonodavstvu i praksi." Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci 38, no. 3 (2017): 1187–202. http://dx.doi.org/10.30925/zpfsr.38.3.10.

Full text

Abstract:

Kazneni zakon ubrojivost određuje kao jedan od sastojaka krivnje. Taj pojam zakon ne definira, ali zato definira neubrojivost (čl. 24.), samoskrivljenu ubrojivost (čl. 25.) i bitno smanjenu ubrojivost (čl. 26.). U radu se prvo obrađuje pojam neubrojivosti, osobito njegova „biopsihološka“ i „normativna“ sastavnica. Raspravlja se i o odnosu suca i psihijatra pri utvrđivanju ubrojivosti. Nakon toga se analiziraju pojmovi bitno smanjene ubrojivosti i samoskrivljene neubrojivosti, pri čemu se razmatraju „model iznimke“ i „model bića djela“. U završnom dijelu rada raspravlja se o mogućnosti izricanja sigurnosnih mjera neubrojivim osobama de lege lata i de lege ferenda. U cijelom se radu kritički analiziraju sudske odluke vezane uz navedene zakonske i teorijske institute.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

6

Grčki, Mirej. "Case note: Gaygusuz v. Austria." Glasnik Advokatske komore Vojvodine 76, no. 9 (2004): 11–19. http://dx.doi.org/10.5937/gakv0402011g.

Full text

Abstract:

Slučaj Gaygusuz protiv Austrije je jedan od slučajeva iz prakse Evropskog suda koji potvrđuje standarde suda u pogledu čl. 14. Konvencije. Poseban akcenat u njemu je stavljen na pitanje primenljivosti čl. 14. Konvencije kao i pitanje postojanja objektivnog ili prihvatljivog opravdanja za diskriminaciju u odnosu na radnike-migrante, odnosno lica koja rade u jednoj državi članici a državljani su druge. I u ovoj kao i u ranijim presudama ukazuje se na dopunski karakter čl. 14, njegovu povezanost sa ostalim odredbama Konvencije i Protokola. Ističe se da se čl. 14. Konvencije može primeniti samo ako ima mesta primeni nekog drugog prava ili slobode predviđenih Konvencijom ili Protokolima jer se njime štite od diskriminacije samo ta prava i slobode. Sud ukazuje da države ugovornice uživaju određenog stepena fleksibilnosti u procenjivanju da H i u kojoj meri razlike u sličnim situacijama opravdavaju različito postupanje ali da za to moraju pružiti i veoma ozbiljne razloge. Detaljno se obrazlaže stav suda da u konkretnom slučaju argumenti vlade Austrije kojima se opravdava različito postupanje u odnosu na austrijske i strane državljane nisu ubedljivi i da nema nijednog objektivnog ili prihvatljivog opravdanja za takvo postupanje. Države ugovornice su otišle i korak dalje, te su 2000. godine usvojile Protokol br. 12. kojim se ustanovljava opšta zabrana diskriminacije. Ona se sastoji u tome što se pojedincima garantuje, bez diskriminacije po bilo kom osnovu, ostvarivanje svih prava predviđenih zakonom. Lista osnova je identična onoj koju predviđa čl. 14. Konvencije što ukazuje na činjenicu da Protokol br. 12. nema nameru da dopunjuje ili derogira čl. 14. Konvencije. Ali, mora se primetiti da je oblast zaštite koju garantuje čl. 1. Protokola br. 12, mnogo šira od one koju predviđa čl. 14. Konvencije jer se njime štite samo prava i slobode predviđene Konvencijom i Protokolima. Usvajanje ovog Protokola predstavlja značajan korak napred u pogledu obezbeđenja prava i sloboda predviđenih Konvencijom i Protokolima. Međutim, činjenica da su Protokol br. 12. do danas ratifikovale svega četiri države, navodi na zaključak da države ugovornice još uvek nisu spremne da preuzmu potpunu odgovornost u obezbeđenju osnovnih prava i sloboda. Slučaj Gaygusuz protiv Austrije je značajan jer je sud u svojoj odluci utvrdio da je diskriminacija koja je učinjena po nacionalnom osnovu, u odnosu na radnike migrante i njihovo pravo na socijalno osiguranje, bilo suprotno sa Konvencijom. Ovo tim pre jer je broj radnika-migranata sve veći. Takođe, ova odluka ukazuje da Evropska konvencija nije instrument stvoren radi regulisanja položaja radnika migranata, već ona samo predviđa prag - minimalni nivo prihvatljivog postupanja u odnosu na njih a koji države ugovornice treba dalje da razvijaju kroz druge instrumente.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

7

Dobrosavljev, Svetozar. "Zastarelost potraživanja po čl. 376. ZOO." Glasnik Advokatske komore Vojvodine 69, no. 3 (1997): 43–46. http://dx.doi.org/10.5937/gakv9701043d.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

8

Ivanković Radak, Ivica, and Árpád Tóth. "Dokazivanje ispravama - Posebni osvrt na postupak proglašenja ništavosti ženidbe." Obnovljeni život 72., no. 2. (July 10, 2017): 183–96. http://dx.doi.org/10.31337/oz.72.2.3.

Full text

Abstract:

Dokazivanje ispravama (ZKP, kann. 1539–1546; DC, čll. 183–192) ima osobitu važnost u sudskim postupcima. Među pet dokaznih sredstava, ono je na drugom mjestu. Autori ponajprije pojašnjavaju pojam isprave, u širem smislu kao instrumentum (sredstvo) i u užem kao documentum (isprava). Dalje slijedi podjela na javne isprave, koje mogu biti crkvene i građanske, i sve ostale, koje se smatraju privatnim ispravama. U Uputi Dignitas Connubii dana su određena pojašnjenja već postojećih odredbi, ali i neke novosti, a tiču se isprava privatnog karaktera: pisma koja su zaručnici, odnosno supružnici, upućivali jedno drugomu ili nekomu trećemu te anonimna pisma.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

9

Grbić, Sanja, and Dejan Bodul. "O ustavnim i konvencijskim dvojbama uz Zakon o stečaju potrošača – predstavlja li višegodišnji plan otplate duga u Zakonu o stečaju potrošača povredu prava na suđenje u razumnom roku?" Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu 53, no. 4 (November 15, 2016): 1011–38. http://dx.doi.org/10.31141/zrpfs.2016.53.122.1011.

Full text

Abstract:

Precedentalni karakter prava Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Europska konvencija ili EKLJP), koja se kroz praksu Europskog suda za ljudska prava (dalje: Europski sud ili ECHR) razvija kao „živi“ instrument, doveo je do toga da svaki od pojmova iz čl. 6 zahtijeva objašnjenje na stotine stranica. U navedenom kontekstu ECHR je u svojim presudama analizirao i tzv. „prešutna prava“ koja nisu izričito navedena u tekstu Konvencije već su stvorena kroz judikaturu za, exempli causa, stečajni (korporativni i potrošački) postupak. S druge strane, činjenica je da stečaj predstavlja izvansudski postupak, in extremis, u kojem je vrijeme jedan od najznačajnijih elemenata. Vrijeme umanjuje vrijednost imovine i što više vremena protekne u stečajnom postupku, vjerovnicima će okončanjem postupka biti u pravilu dostupna manja količina novčanih sredstva, dok su paralelno i dužnici – potrošači zakinuti jer imaju manje šanse za ekonomsko-socijalnu „rehabilitaciju“. U ovom radu bavimo se analizom dviju komplementarnih tema koje smo tijekom argumentacije povezali u jedinstvenu cjelinu. Naime, u navedenom kontekstu autori preispituju hoće li višegodišnje trajanje postupka potrošačkog stečaja (u nekim slučajevima i do 7 godina) definirano Zakonom o stečaju potrošača predstavljati povredu prava na suđenje u razumnom roku odnosno povredu prava na rješavanje građanskih prava i obveza dužnika i vjerovnika u razumnom roku iz čl. 6. EKLJP-a i čl. 29. Ustava RH. Kompleksnost predmeta istraživanja i postavljeni zadaci uvjetovali su izbor metoda pa je u istraživanju korišten metodološki pristup koji obuhvaća proučavanje domaće i strane literature, odgovarajućih zakonskih propisa kao i analizu sudske prakse. U radu se posebno analizira praksa Europskog suda za ljudska prava u postupcima uz čl. 6. (Pravo na pošteno suđenje) i Ustavnog suda RH uz čl. 29., st. 1. Ustava RH jer polazimo od pretpostavke da saznanja o ovome mogu biti ključna za razumijevanje problematike rada.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

10

Fabijanić Gagro, Sandra, and Marissabell Škorić. "The Convention on the rights of persons with disabilities and the legal capacity of persons with psychosocial disabilities." Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci 41, no. 3 (2021): 759–80. http://dx.doi.org/10.30925/zpfsr.41.3.5.

Full text

Abstract:

Prvi međunarodni dokument koji je na polju zaštite ljudskih prava usvojen u 21. stoljeću bila je Konvencija o pravima osoba s invaliditetom. Ona svojim strankama nalaže obvezu stvaranja uvjeta koji će omogućiti da osobe s duševnim smetnjama konačno ostvare svoja prava, volju i sklonosti na ravnopravnoj osnovi s ostalim članovima društva. Rad je podijeljen u dva dijela: u prvom dijelu izlaže se novi koncept poslovne sposobnosti propisan u čl. 12. Konvencije u kojem se uloga države sagledava kroz preuzete obveze realizacije brže i učinkovitije promjene paradigme u pristupu zaštiti prava ovih osoba te pomaka od zamjenskog ka potpomognutom odlučivanju. Drugi dio rada bavi se tumačenjem i primjenom čl. 12 u državama strankama. S kojim se izazovima države pritom susreću i koliko uspješno udovoljavaju obvezama iz Konvencije, u radu se analizira kroz razradu izvješća pojedinih država o implementaciji čl. 12. te stavova i preporuka Odbora za zaštitu osoba s invaliditetom.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

11

Milić, Jovan, and Mirjana Jovanović-Tomić. "O ustavnosti i zakonitosti odredaba čl. 17. stav 3. i čl. 18-20. Zakona o održavanju stambenih zgrada." Glasnik Advokatske komore Vojvodine 72, no. 8-9 (2000): 328–32. http://dx.doi.org/10.5937/gakv0008328m.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

12

Knežević, Vojislav. "Primena odredbe čl. 398. Zakona o krivičnom postupku." Glasnik Advokatske komore Vojvodine 72, no. 8-9 (2000): 255–62. http://dx.doi.org/10.5937/gakv0006255k.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

13

Svaček, Ondřej. "Ochrana vlastních občanů v zahraničí: mezinárodněprávní souvislosti navrhované novelizace Ústavy ČR." Časopis pro právní vědu a praxi 27, no. 4 (November 29, 2019): 475. http://dx.doi.org/10.5817/cpvp2019-4-3.

Full text

Abstract:

Dne 23. 7. 2019 předložila skupina 67 poslanců návrh ústavního zákona, jehož cílem je změna čl. 43 Ústavy České republiky spočívající v posílení pravomocí vlády při rozhodování o vyslání ozbrojených sil ČR mimo území ČR a o pobytu ozbrojených sil jiných států na území ČR a o přeletu nebo průjezdu ozbrojených sil jiných států přes území ČR. Novelizace mj. reaguje na skutečnost, že „podle dosavadní úpravy by například bylo mimořádně obtížné včasné vyslání ozbrojených sil ČR za účelem záchrany životů občanů ČR protiprávně zadržovaných v zahraničí nebo občanů, jejichž životy jsou v ohrožení v důsledku živelních katastrof.“ Vzhledem k tomu, že je návrh předkládán poslanci napříč politickým spektrem (včetně předsedů A. Babiše, J. Hamáčka, P. Fialy, M. Výborného a V. Rakušana), lze očekávat jeho přijetí. Článek se zabývá mezinárodněprávními souvislostmi navrhované novelizace Ústavy, které jsou v návrhu značně zjednodušeny a zodpovídá tak na otázku, zda současné mezinárodní právo umožňuje použití ozbrojené síly na území jiného státu za účelem ochrany vlastních občanů. Odpověď na tuto otázku má přitom zásadní význam, neboť – jak je dobře známo – ČR, a tedy i vláda, dodržuje závazky vyplývající z mezinárodního práva, přičemž těchto závazků se nemůže zprostit, a to ani odkazem na vlastní ústavní předpisy (srov. čl. 26 Vídeňské úmluvy o smluvním právu či čl. 3 Návrhu článků o odpovědnosti státu za mezinárodně protiprávní chování).

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

14

Knežević, Marko, and Radenka Cvetić. "Priroda rokova za sudsku državinsku zaštitu (čl. 77 ZOSPO)." Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad 53, no. 4 (2019): 1047–64. http://dx.doi.org/10.5937/zrpfns53-23941.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

15

Brčáková, Martina. "In varietate concordia – čl. 22 Listiny základních práv EU." AUC IURIDICA 2018, no. 4 (January 4, 2019): 155–66. http://dx.doi.org/10.14712/23366478.2018.42.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

16

Keča, Ranko, and Marko Knežević. "Dozvoljenost revizijske kontrole ocene dokaza u parničnom postupku - o polju primene čl. 407 St. 2 u vezi sa čl. 403 St. 2 ZPP." Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad 54, no. 3 (2020): 929–52. http://dx.doi.org/10.5937/zrpfns54-29049.

Full text

Abstract:

Revizija protiv presude u parničnom postupku je i u srpskom pravu tradicionalno shvatana kao pravni lek u kojem se ne može isticati pogrešno utvrđeno činjenično stanje - revizijska kontrola ocene dokaza bila je nemoguća. Izvorna redakcija Zakona o parničnom postupku iz 2011. godine, međutim, izričitom odredbom omogućava u određenim slučajevima tako nešto. Temeljno preuređenje dozvoljenosti revizije Novelom 2014, makar na redakcijskom planu, uticalo je na polje primene revizijske kontrole ocene dokaza. Literatura i praksa VKS sadašnje stanje različito shvataju. U radu se prvo obrađuje polje primene odredbe koja uređuje ovo pitanje, da bi se potom ocenio posteći koncept. Rezultati pokazuju da je njime dodatno smanjena funkcionalna sposobnost VKS, imajući u vidu režim dozvoljenosti revizije.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

17

Cigler, Snežana. "O ciljevima krivičnog postupka." Glasnik Advokatske komore Vojvodine 69, no. 3 (1997): 379–87. http://dx.doi.org/10.5937/gakv9710379c.

Full text

Abstract:

U radu se ukazuje na teškoće pravilnog određivanja ciljeva krivičnog postupka i nesaglasnosti koje u tom pogledu postoje u teoriji. Utvrđuje se smisao odredbe čl. 1 ZKP i opredeljuje njen odnos prema načelu istine. Posebna pažnja se poklanja pitanju odnosa procesnih ciljeva prema procesnim formama i zaključuje da nepromenljivost prvih nije smetnja za menjanje poslednjih.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

18

Salma, Jožef. "Početak toka zastarelosti iz deliktnih potraživanja - građa povodom čl. 376. ZOO." Glasnik Advokatske komore Vojvodine 70, no. 9 (1998): 22–29. http://dx.doi.org/10.5937/gakv9801022s.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

19

Vuković, Ante, Dejan Bodul, and Marko Tomljanović. "Doprinos raspravi o reformi Zakona o sportu." Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu 57, no. 4 (October 29, 2020): 1141–58. http://dx.doi.org/10.31141/zrpfs.2020.57.138.1141.

Full text

Abstract:

Kao ključnu novinu prvog modernog hrvatskog Stečajnog zakona iz 1996. možemo istaknuti pouzdanost kriterija na temelju kojih se odlučuje o pokretanju stečajnog postupka. On se pokreće prijedlogom vjerovnika ili dužnika kada se utvrdi postojanje kojega od zakonom predviđenih stečajnih razloga (insolventnost i insuficientnost). U četvrtoj noveli ovog Zakona iz 2006., proširen je krug ovlaštenih osoba za pokretanje stečajnog postupka. St. 1. čl. 39. sada glasi: „Stečajni postupak se pokreće prijedlogom vjerovnika ili dužnika, ako zakonom nije drugačije određeno“. U isto vrijeme, na ljeto 2006., Hrvatski je sabor donio Zakon o sportu kojim se, između ostalog, regulira da je tijelo državne uprave nadležno za sport na prijedlog Povjerenstva za profesionalne športske klubove ovlašteno ex offo pokrenuti stečajni postupak ukoliko športski klub-udruga za natjecanje ne provede postupak preoblikovanja u športsko dioničko društvo ili ako preoblikovanje nije uspjelo. Cilj je rada sagledati odredbu čl. 41. Zakona o sportu o obvezi preoblikovanja sportskog kluba – udruge za natjecanje u sportsko dioničko društvo u odnosu na pravno načelo razmjernosti koje nalaže da prava mogu biti ograničena samo u mjeri koja je potrebna za dostizanje cilja koji se želi postići tim ograničenjem.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

20

Kalaba, Dragan. "Rad u javnom interesu kao kazna (Čl. 52. KZ) u sudskoj praksi." Glasnik Advokatske komore Vojvodine 90, no. 1-2 (2018): 90–110. http://dx.doi.org/10.5937/gakv1802090k.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

21

Jerković, Jovan. "Upotrebljavanje tuđe stvari u svoju korist - čl. 219. ZOO - verzija ili kondikcija." Glasnik Advokatske komore Vojvodine 71, no. 12 (1999): 383–90. http://dx.doi.org/10.5937/gakv9911383j.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

22

Janković, Ivan. "The punishment of deserters." Glasnik Advokatske komore Vojvodine 68, no. 9 (1996): 162–72. http://dx.doi.org/10.5937/gakv9605162j.

Full text

Abstract:

The author studies the verdicts for criminal acts meted out by Nish Military court in 1994. for not responding to order to report for military service and for avoiding military service as for self-willed leaving and running from military forces. The author analyses the national structure of the convicts, the consequences of the verdict and the aim of punishments.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

23

Corac, Sanda. "PRESUDA ZBOG IZOSTANKA - NEKI OD USLOVA ZA DONOŠENjE SA ASPEKTA SUDSKE PRAKSE." Glasnik prava 2, no. XI (December 2020): 19–35. http://dx.doi.org/10.46793/gp.1102.19c.

Full text

Abstract:

Tuženi koji je propustio da dođe da pripremno ročište ili na prvo ročište za glavnu raspravu može biti sankcionisan, pa procesna neaktivnost uredno pozvanog tuženog, uz ispunjenje Zakonom o parničnom postupku propisanih uslova, može rezultirati donošenjem presude zbog izostanka. U radu se analiziraju, kroz stavove iz sudske prakse, neka pitanja koja su vezana za donošenje ove jednostrane presude i kumulativno ispunjenje uslova taksativno propisanih čl. 351 st. 1 t. 1-5 Zakona o parničnom postupku.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

24

Smejkal, Vladimír. "Dynamický biometrický podpis a nařízení GDPR." Revue pro právo a technologie 8, no. 16 (December 31, 2017): 89–112. http://dx.doi.org/10.5817/rpt2017-2-5.

Full text

Abstract:

Nařízení GDPR ve svém čl. 9 upravuje zpracování biometrických údajů za účelem jedinečné identifikace fyzické osoby. Protože nařízení nahradí dosud platný zákon č. 101/2000 Sb., o ochraně osobních údajů, byly prezentovány názory, podle kterých nebude možno nadále postupovat v mezích dosavadního stanoviska Úřadu pro ochranu osobních údajů o zpracování biometrických údajů, které má velký význam pro systémy používající dynamický biometrický podpis. Příspěvek diskutuje, zda je skutečně namístě měnit dosavadní výkladovou praxi pro tuto specifickou oblast používání biometrických údajů.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

25

Pavlović, Mladen. "Manifestacijska stupnjevita tužba i tužba vjerovnika prije dospjelosti njegove tražbine." Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu 56, no. 4 (November 12, 2019): 923–44. http://dx.doi.org/10.31141/zrpfs.2019.56.134.923.

Full text

Abstract:

U radu se razmatraju pravne značajke manifestacijske stupnjevite tužbe te što se njima željelo postići. Posebno se analiziraju tužbeni zahtjevi koji se njima postavljaju i postupak koji se po njima provodi u dvije faze. Pri tome se ukazuje na određena važna pitanja koja se pojavljuju kod tretiranja imovinskopravnog interesa za podnošenje ovih tužbi, davanju pregleda imovine i obveza, a naročito podataka o utajenoj ili prikrivenoj imovini. Pledira se za ukidanje odredbi o prisegi i izjavi o točnosti danih podataka i navode se opravdani razlozi za takvu promjenu. Naglašava se da činidbe na koje je tuženik obvezan iz međusobnog odnosa stranaka ne treba ZPP ograničavati po vrstama, jer se time bezrazložno sužuju prava tužitelja kao vjerovnika. Navode se razlozi za preformuliranje odredbi čl. 186.b st. 2. i 3. ZPP-a o stupnjevitoj tužbi kao i druga zapažanja na koja zakonodavac nije reagirao u proteklih deset i više godina od kada su postojeće odredbe čl. 186b ZPP-a u primjeni, a nema naznaka da će se to dogoditi ni u skoroj budućnosti. Zbog toga ove tužbe teško postižu svoj cilj i svrhu kojoj su bile namijenjene. Nasuprot tome, tužba vjerovnika na ispunjenje tražbine prije njezine dospjelosti, koja je u naš parnični procesni sustav uvedena kao iznimka, može lako postati pravilo s obzirom na često ponašanje dužnika u kršenju ispunjenja preuzetih obveza u sadašnjim gospodarskim prilikama.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

26

Jerković, Jovan. "Otkaz daljeg korišćenja stana korisniku stana po čl. 28. Zakona o stambenim odnosima." Glasnik Advokatske komore Vojvodine 62, no. 9 (1990): 9–13. http://dx.doi.org/10.5937/gakv9012009j.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

27

Radulović, Drago. "O pritvoru određenom zbog koluzione opasnosti - čl. 191. st. 2. tač. 2. ZKP." Glasnik Advokatske komore Vojvodine 62, no. 6 (1990): 1–12. http://dx.doi.org/10.5937/gakv9002001r.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

28

Volochová, Jana. "Nová úprava kontroly ústavnosti výsledku referenda ve Slovenské republice." Časopis pro právní vědu a praxi 27, no. 2 (July 8, 2019): 263. http://dx.doi.org/10.5817/cpvp2019-2-6.

Full text

Abstract:

Konanie o sťažnosti proti výsledku referenda je jedným z konaní, o ktorom rozhoduje výlučne Ústavný súd Slovenskej republiky ako orgán ochrany ústavnosti ultima ratio. Toto konanie je podľa čl. 129 Ústavy Slovenskej republiky jednou z foriem rozhodovania Ústavného súdu Slovenskej republiky spojené s uplatňovaním demokratických foriem vlády. Príspevok sa zaoberá analýzou novej právnej úpravy o Ústavnom súde Slovenskej republiky so zameraním na právnu úpravu konania o sťažnosti proti výsledku referenda, ktorým Ústavný súd Slovenskej republiky vykonáva následku kontrolu ústavnosti výsledku vykonaného referenda.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

29

Sliwka, Rostislav. "Poskytovatel služeb sdílení obsahu online dle směrnice (EU) 790/2019." Revue pro právo a technologie 11, no. 21 (June 30, 2020): 91–128. http://dx.doi.org/10.5817/rpt2020-1-5.

Full text

Abstract:

Článek se zabývá pojmem poskytovatele služeb sdílení obsahu online (PSSOO), který byl do evropského práva zaveden směrnicí (EU) 2019/790 o autorském právu a právech s ním souvisejících na jednotném digitálním trhu (DSM směrnice). Postupně jsou rozebrány jednotlivé definiční prvky, ať už přímo uvedené v definici v čl. 2 DSM směrnice, tak vyplývající z navazujících recitálů odůvodnění DSM směrnice. Na praktických příkladech je dovozována aplikace jednotlivých kritérií v praxi. Ačkoliv definice PSSOO není ve všech ohledech jednoznačná, článek se snaží jednotlivá úskalí za pomoci judikatury Soudního dvora EU a dalších zdrojů rozebrat a nalézt možný praktický výklad daných definičních prvků.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

30

Miladin, Petar. "Protuponuditeljske mjere prema nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju dioničkih društava." Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci 39, no. 3 (2019): 1319–42. http://dx.doi.org/10.30925/zpfsr.39.3.7.

Full text

Abstract:

Zakon o preuzimanju dioničkih društava zahtijeva reformu, a u svakom slučaju bar otvorenu javnu raspravu, o položaju uprave i nadzornog odbora odnosno upravnog odbora ciljnog dioničkog društva u postupku preuzimanja ciljnog društva. Ministarstvo financija osnovalo je Radnu skupinu koja raspravlja i priprema Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju dioničkih društava. Autor kao član radne skupine zauzima stajalište o reformi prava preuzimanja dioničkih društava u dijelu koji se tiče poduzimanja protuponuditeljskih mjera u postupku preuzimanja dioničkih društava te nudi konkretne prijedloge. Razlozi za zaokret temelje se na kritici tvrdoga neutralnog položaja uprave i nadzornog odbora ciljnog društva de lege lata. Ističe se da je kruto pravilo čl. 42. st. 1. ZPDD-a o tzv. neutralnom položaju uprave i nadzornog odbora ciljnog društva u postupku preuzimanja derogiralo temeljno pravilo o vođenju poslova društva iz čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima. Spomenuto pravilo treba stoga izmijeniti tako da se u najvećoj mogućoj mjeri uvaže vrijednosti domaćeg prava društava i prava tržišta kapitala. Radikalno isključenje temeljnog standarda vođenja poslova društva u postupku preuzimanju de lege lata nije opravdano. Posebice nije primjereno sa stajališta odmjeravanja međusobno suprotstavljenih pravnopolitičkih interesa. Dobrobit ciljnog društva ne smije se praktički potpuno zatrti zbog tobože prečih interesa prava preuzimanja dioničkih društava. De lege lata dobrobit ciljnog društva nije, najblaže rečeno, dovoljno vrednovana u postupku preuzimanja te se (u tom smislu) nude rješenja de lege ferenda. Dobar primjer za potreban pravnopolitički i pozitivnopravni zaokret nude odredbe njemačkog Wertpapiererwerbs- und Übernahmegesetz (nadalje WpÜG) po uzoru na koja je autor ponudio rješenja de lege ferenda. Direktiva 2004/25 EU o ponudama za preuzimanje počiva u tom dijelu na opcijskom modelu.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

31

Bašić, Zoran. "The prohibition of reformatio in peius (article 378 of the law on criminal procedure) and mitigation of punishment." Glasnik Advokatske komore Vojvodine 74, no. 9-10 (2002): 102–7. http://dx.doi.org/10.5937/gakv0204102b.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

32

Havlíčková, Lenka, and Lucie Vavříková. "Development of international coordination of research activities in the EU through ERA-NET and ERA-NET Plus: general trends and situtation in the Czech Republic." Ergo 6, no. 2 (December 1, 2011): 15–20. http://dx.doi.org/10.2478/v10217-011-0009-0.

Full text

Abstract:

Rozvoj mezinárodní koordinace výzkumných aktivit v EU prostřednictvím nástrojů ERA-NET a ERA-NET Plus: obecné trendy a situace v ČRProjekty typu ERA-NET jsou nástrojem k propojení národních, regionálních a jiných dílčích výzkumných programů, intenzivnější propojení je pak realizováno schématy ERA-NET Plus a na základě čl. 185 Smlouvy o fungování EU. Článek se zabývá aktuální situací při realizaci těchto schémat. Zmiňuje vznik těchto projektů, jejich poslání a vysvětluje jejich rozsah. Formou mezinárodního srovnání analyzuje zapojení jednotlivých států do těchto projektů s důrazem na účast českých institucí. Vzhledem k nižšímu zapojení ČR se dále zabývá možnostmi české účasti. Přináší výsledky dotazníku ohledně zapojení do výzev, které jsou ve schématu ERA-NET vyhlašovány.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

33

Beljanski, Vladimir. "Zaštita ljudskih prava i sloboda u praksi Evropskog Suda za ljudska prava - slučajevi i prikaz čl. 5. Sloboda i bezbednost ličnosti i čl. 6. Pravo na pravično sudenje Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda." Glasnik Advokatske komore Vojvodine 73, no. 9-10 (2001): 353–60. http://dx.doi.org/10.5937/gakv0107353b.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

34

Radivojevic, Zoran, and Nebojsa Raicevic. "OBLICI PRAVIČNOG ZADOVOLJENJA U EVROPSKOM SISTEMU ZAŠTITE LJUDSKIH PRAVA." Srpska politička misao 67, no. 1/2020 (April 30, 2020): 227–54. http://dx.doi.org/10.22182/spm.6712020.10.

Full text

Abstract:

Evropska konvencija o ljudskim pravima u čl. 41 ovlašćuje Sud da u slučaju njene povrede podnosiocu predstavke pruži pravično zadovoljenje čiji je cilj da ga stavi u isti pravni položaj u kome bi bio da mu prava nisu prekršena. On to, najpre, može učiniti putem deklarativne izjave da postoji povreda garantovanih prava iz Konvencije. Drugi oblik pravičnog zadovoljenja je nadoknada materijalne štete, koja se dosuđuje radi pokrića stvarne štete i izmakle dobiti podnosioca predstavke. Oštećenoj strani može biti dodeljena i naknada nematerijalne štete ukoliko je kršenjem Konvencije povređen njen telesni ili psihički integritet. Sud je, pored obeštećenja, dosuđivao aplikantu nadoknadu troškova postupka koje je imao pred domaćim organima, kao i troškova nastalih u postupku pred samim Sudom. Na osnovu Konvencije Sud je nalagao državama i preduzimanje različitih individualnih mera radi uspostavljanja statusa quo ante.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

35

Vitez Pandžić, Marijeta. "Stranka u postupku ishođenja građevinske dozvole." Hrvatska i komparativna javna uprava 19, no. 2 (June 28, 2019): 305–27. http://dx.doi.org/10.31297/hkju.19.2.6.

Full text

Abstract:

Ovim se radom analizira ograničavanje pojma i položaja stranke u postupcima ishođenja građevinskih dozvola prema odredbama Zakona o gradnji, a u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku. Premda je Zakon o općem upravnom postupku čl. 3/1. predvidio mogućnost odstupanja od vlastitih odredbi, odredbama Zakona o gradnji kojima se definira stranka u postupcima ishođenja građevinskih dozvola ide se izvan pretpostavki spomenutog članka. Iako se ova tematika analizirala u hrvatskoj pravnoj teoriji, do danas nije provedena nikakva inicijativa radi korekcije tih odredaba Zakona o gradnji. Autorica stoga nadograđuje ovu tematiku analizirajući pojam i položaj stranke iz izdvojenih izvora upravnog prava Europske unije, relevantnih odredaba Zakona o općem upravnom postupku te sudske prakse. Nakon provedene teorijske analize, proučavanjem dijela rezultata empirijskog istraživanja utvrđuje se i određena razina neučinkovitosti u provođenju navedenih odredbi Zakona o gradnji.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

36

Sokanović, Lucija. "Ratni zločin protiv civilnog stanovništva vs. ratni zločin protiv ratnih zarobljenika." Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske 12, no. 1 (July 16, 2021): 175–205. http://dx.doi.org/10.32984/gapzh.12.1.9.

Full text

Abstract:

Ishodište je rada u pravomoćnoj oslobađajućoj presudi za ubojstvo Aleksandra Labe 19. studenoga 1991. godine u Vukovaru. Analiza kvalifikacije djela kao ratnog zločina protiv civilnog stanovništva naspram ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika polazi od tumačenja pojma ratnog zarobljenika te ocjene o primjenjivosti Ženevskih konvencija i dopunskih protokola. Pritom se mogu izdvojiti tri moguća pristupa u sudskoj praksi: (1) ocjena da je u relevantno vrijeme sukob bio nemeđunarodni, pa je blanketnu normu potrebno dopuniti primjenom zajedničkog čl. 3. Ženevskih konvencija i Dopunskog protokola II; (2) ocjena da je sukob bio međunarodni, pa se primjenjuje Ženevska konvencija III i Dopunski protokol I ili (3) bez obzira na ocjenu sukoba blanketnu normu dopuniti primjenom odgovarajućih odredbi Ženevskih konvencija. Slijedi analiza postupaka označenih kao poticanje na ratni zločin i razmatranje kažnjivosti poticanja u konkretnom slučaju. Zakonit kazneni postupak imperativ je naspram pravnoj hipokriziji o nezastarivosti ratnih zločina.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

37

Novak, Stjepan. "Sigurnosno osjetljivi podaci država članica u praksi Suda Europske unije." Hrvatska i komparativna javna uprava 21, no. 1 (March 26, 2021): 129–53. http://dx.doi.org/10.31297/hkju.21.1.5.

Full text

Abstract:

Praksa Suda EU-a nije pratila normativnu izdvojenost koncepta nacionalne sigurnosti u odnosu na pravo Europske unije. Sud EU-a tim se pitanjem bavio prvo posredno, a zatim izravno, balansirajući interese nacionalnih sigurnosti država članica s jedne strane te prava koja jamči pravni sustav Europske unije s druge. Važan je zaključak prakse Suda EU-a u takvim slučajevima bio da činjenica da se neka odluka tiče nacionalne sigurnosti države članice ne dovodi sama po sebi do neprimjene prava Europske unije. Najnovijom praksom Sud EU-a prekoračio je dodijeljene mu ovlasti te lišio učinka treću rečenicu čl. 4/2. UEU-a prema kojoj nacionalna sigurnost posebice ostaje isključiva odgovornost svake države članice. Umjesto da se vodio praksom ESLJP-a i postavio određene uvjete nacionalnim zakonodavstvima koja uređuju prikupljanje podataka i postupanja sigurnosnih služba, Sud EU-a praktički je onemogućio učinkovito izvršavanje obveza država članica u vezi s očuvanjem nacionalne sigurnosti.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

38

Korn, Ferdinand. "Pozitívny záväzok Slovenskej republiky vo vzťahu k základným právam a slobodám a čl. 51 ods.1 Ústavy Slovenskej republiky." AUC IURIDICA 2018, no. 4 (January 4, 2019): 183–95. http://dx.doi.org/10.14712/23366478.2018.44.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

39

Svoboda, Ondřej. "Spoutaný brexit: Kdy může začít Spojené království sjednávat obchodní dohody?" Časopis pro právní vědu a praxi 26, no. 1 (March 21, 2018): 101. http://dx.doi.org/10.5817/cpvp2018-1-7.

Full text

Abstract:

Zastánci vystoupení Spojeného království (UK) z Evropské unie (EU) v kampani před referendem v roce 2016 tvrdili, že UK mimo Unii bude sjednávat obchodní dohody efektivněji a úspěšněji. S probíhajícím procesem vystoupení UK z EU však vyvstala otázka, kdy bude možné vytvořit samostatnou britskou obchodní politiku, protože v současnosti je obchodní politika výlučnou pravomocí EU. Zaměření tohoto příspěvku bude proto spočívat v posouzení současných a plánovaných obchodně-politických aktivit UK vůči třetím zemím a pokusu o nalezení řešení, které by vyhovovalo britským ambicím, aniž by nutně UK porušovalo závazky plynoucí z členství v EU. Příspěvek se zaměří nejdříve na právní rámec EU, konkrétně výlučnou povahu společné obchodní politiky v rozdělení pravomocí mezi Unii a členské státy, zásadu loajální spolupráce a její dopad na vnější vztahy a konečně na výstupový proces z Unie stanovený v čl. 50 Smlouvy o Evropské unii (SEU). Prostor bude také věnován prozkoumání možnosti, za které by UK bylo umožněno zahájit co nejdříve samostatná obchodní jednání a získat tak volnost ve sjednávání obchodních dohod.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

40

Duić, Dunja, and Tunjica Petrašević. "Pet godina primjene prava Europske unije." Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske 10, no. 1 (July 18, 2019): 65–95. http://dx.doi.org/10.32984/gapzh.10.1.4.

Full text

Abstract:

Ulaskom u Europsku uniju Republika Hrvatska obvezala se poštivati određena pravila 'igre' koja su definirana i samim osnivačkim ugovorima (UEU i UFEU) i praksom Suda EU-a. U prvom dijelu rada istražuju se pravni problemi s kojima se Republika Hrvatska (dalje u tekstu: RH) susreće pri implementaciji i primjeni prava Unije nakon što je postala punopravna članica EU-a. Cilj je prvoga dijela rada analizirati u kojim područjima Europska komisija nalazi navodne povrede prava EU-a te će se u tom kontekstu analizirati preporuke Europske komisije upućene RH i postupci formalno pokrenuti na Sudu EU-a. U drugom dijelu rada analizirat će se primjena prethodnog postupka iz čl. 267. UFEU-a na hrvatskim sudovima s posebnim osvrtom na prethodna pitanja koja su u proteklih pet godina Sudu EU-a uputili hrvatski sudovi. Detektirat ćemo određene probleme i ponuditi rješenja kako poboljšati suradnju hrvatskih sudova sa Sudom EU-a, a sve s ciljem jedinstvena tumačenja i primjene prava EU-a.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

41

Banović, Jovana. "Ultima ratio in the light of criminal offence Construction without a building permit (Art. 219a CC)." Crimen 10, no. 1 (2019): 69–86. http://dx.doi.org/10.5937/crimen1901069b.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

42

Tot, Ivan. "Prestanak trajnih obveznih odnosa." Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci 39, no. 3 (2019): 1171–206. http://dx.doi.org/10.30925/zpfsr.39.3.2.

Full text

Abstract:

Rad se bavi općim uređenjem prestanka trajnih obveznih odnosa koje je u hrvatskom pravu sadržano u odredbama čl. 211. i 212. Zakona o obveznim odnosima. Prema tom općem uređenju, protek vremena je redovni način prestanka trajnih obveznih odnosa zasnovanih na određeno vrijeme, dok je otkaz redovni način prestanka trajnih obveznih odnosa zasnovanih na neodređeno vrijeme. Oba redovna načina prestanka trajnih obveznih odnosa imaju učinke samo pro futuro i za razliku od jednostranog raskida ne dovode do nastanka obveze vraćanja primljenog u ime ispunjenja prije prestanka obveznog odnosa. U švicarskom, austrijskom i njemačkom pravu prevladava gledište prema kojemu svaki trajni obvezni odnos na izvanredan način može prestati izvanrednim otkazom iz važnog razloga. Nasuprot tomu, u hrvatskom pravu prevladava gledište prema kojemu trajni obvezni odnosi na izvanredan način prestaju jednostranim raskidom, pri čemu se učinci raskida trajnog obveznog odnosa teleološki svode samo na učinke ex nunc. Cilj je rada preispitati to prevladavajuće gledište hrvatskoga prava. U radu se argumentira gledište prema kojemu i u hrvatskom pravu svaki trajni obvezni odnos na izvanredan način prestaje izvanrednim otkazom iz važnog razloga, a ne jednostranim raskidom.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

43

Slijepčević, Ljuba. "The right to life." Glasnik Advokatske komore Vojvodine 84, no. 9 (2012): 292–311. http://dx.doi.org/10.5937/gakv1204292s.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

44

Vojvodić, Jovana. "The development of protections for the right to marry guaranteed by Article 12 of the European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms." Glasnik Advokatske komore Vojvodine 93, no. 2 (2021): 510–25. http://dx.doi.org/10.5937/gakv93-29472.

Full text

Abstract:

Starting from the 21st century, the European Court of Human Rights has changed the approach regarding the interpretation of the right to marry protected under Article 12 of the European Convention on Human Rights. The new liberal attitude towards the content of this right has opened up opportunities for new categories of persons to enter into marriage and start a family. The question arises whether the European Court of Human Rights will continue with this trend of interpretation and what consequences that could cause for the international understanding of marriage and family.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

45

Klasiček, Dubravka. "Odgovornost organizatora za štetu nastalu na sportskom natjecanju." Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu 56, no. 2 (May 14, 2019): 355–76. http://dx.doi.org/10.31141/zrpfs.2019.56.132.355.

Full text

Abstract:

Organizator svake, pa tako i sportske priredbe, za štetu koju gledatelji pretrpe zbog izvanrednih okolnosti, kao što su nekontrolirano i iznenadno kretanje mase, opći nered, lažna uzbuna, tučnjava među navijačima, eksplozija i dim prilikom korištenja navijačkih rekvizita, prevelik broja gledatelja i sl., koje se na takvim priredbama mogu dogoditi, odgovara po pravilima iz čl. 1081. ZOO-a. Ove okolnosti možda jesu izvanredne, no nikako nisu nepredvidive, neizbježne i neuklonjive pa ne ulaze u područje više sile. Ako zbog tih okolnosti gledatelju sportskog natjecanja nastane šteta, organizator će za nju odgovarati samo zato što je organiziranjem priredbe stvorio rizik da neki događaj, koji možda sam po sebi ne predstavlja štetnu radnju, dovede do značajne štete. Različita su tumačenja ove vrste odgovornosti, no neovisno o tome, jasno je da ona postoji kako bi olakšala položaj oštećenika u slučaju kada on trpi štetu koja je nastala u takvim okolnostima zbog kojih će mu biti teško, ponekada i nemoguće, dokazati od koga ili čega šteta potječe. U radu će biti govora o mogućim uzrocima štete koja može nastati gledatelju na sportskom natjecanju, o pravnoj prirodi organizatorove odgovornosti, njezinim pretpostavkama i razlozima isključenja odgovornosti. Rad također donosi iscrpan pregled starije i novije sudske prakse koja se odnosi, kako na odgovornost upravo organizatora sportskih natjecanja, tako i na odgovornosti organizatora ostalih vrsta priredbi.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

46

Šošić, Trpimir M. "Međunarodnopravni aspekti suradnje država u borbi protiv krijumčarenja migranata morem." Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske 9, no. 1 (2018): 87–110. http://dx.doi.org/10.32984/gapzh.9.1.5.

Full text

Abstract:

Svrha je rada upozoriti na osobitu važnost suradnje država u borbi protiv krijumčarenja migranata morem, napose u prostoru izvan područja suverenosti obalnih država. U radu se stoga objašnjava međunarodnopravni okvir za aktivnosti država u borbi protiv krijumčarenja migranata morem. Pritom je naglasak stavljen na jurisdikciju država za provođenje prisilnih mjera protiv brodova kojima se krijumčare migranti. Izlaganje polazi od općih pravila koja uređuju jurisdikciju država na otvorenom moru, a danas su kodificirana u Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. Potom je fokus usmjeren na posebna pravila u vezi s krijumčarenjem migranata na moru sadržanima u Protokolu protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, prihvaćenu uz Konvenciju UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta iz 2000., gdje je u čl. 7. Protokola podcrtana upravo dužnost suradnje država stranaka „na sprječavanju i suzbijanju krijumčarenja migranata morem, u skladu s međunarodnim pravom mora“. Protokol protiv krijumčarenja migranata u svome članku 17., štoviše, potiče države ugovornice na „sklapanje dvostranih ili regionalnih sporazuma ili operativnih dogovora ili suglasnosti“ radi njegove bolje implementacije. U tom su smislu prikazani i evaluirani oblici bilateralne i multilateralne regionalne suradnje država s naglaskom na Mediteran, uzimajući napose u obzir suradnju država članica Europske unije preko Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex). K tomu, dan je osvrt na Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2240 (2015) koja državama članicama UN-a daje izvanredne jurisdikcijske ovlasti na otvorenom moru pred obalama Libije, a služi kao pravni temelj za djelovanje mornaričke operacije EU-a EUNAVFOR Med „Sophia“ u okviru Zajedničke sigurnosne i obrambene politike.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

47

Shek Brnardić, Teodora. "Prijevodi Napoleonova katekizma (1806.) u Dalmaciji i Ilirskim pokrajinama, 2. dio." Crkva u svijetu 56, no. 2 (June 7, 2021): 179–96. http://dx.doi.org/10.34075/cs.56.2.1.

Full text

Abstract:

S francuskom upravom u hrvatskim zemljama stupilo je na snagu i francusko državno zakonodavstvo. Između ostaloga, ono je uključivalo i Konkordat između Napoleona i Svete Stolice iz 1801. te Napoleonovu jednostranu zakonsku nadopunu u obliku 77 „Organskih članaka“ iz iste godine. Ovi dokumenti učinili su katoličke biskupije u Francuskoj nekom vrstom carskih upravnih tijela pod nadzorom Ministarstva bogoštovlja. Tako je čl. 39 propisao da će u katoličkim crkvama Francuskoga Carstva od tada nadalje moći postojati samo jedna liturgija i samo jedan katekizam. To je bila osnova za sastavljanje jednoga univerzalnoga Katekizma za sve katoličke crkve u Francuskom Carstvu, poznatoga kao Carski katekizam, objavljenoga 1806. godine. Njega su državni organi vlasti uveli bez potvrde pape Pija VII. i u njemu je prvi put u povijesti katekizma uz pouku o četvrtoj Božjoj zapovijedi izrijekom bilo spomenuto jedno svjetovno ime, dakako, cara Napoleona I. Generalni providur za Dalmaciju Vincenzo Dandolo prvi je 1807. godine naložio prevođenje Carskoga katekizma na „ilirski“, tj. hrvatski jezik, jer je Dalmacija postala dio Kraljevine Italije. Taj je pokušaj završio fijaskom zbog recenzija koje su ukazivale na nerazumljivost prijevoda među narodom. U Ilirskim pokrajinama osnovanim 1809. godine prijevodi su, bilo cjeloviti, bilo tek nekoliko poglavlja, na poticaj civilnih vlasti objavljeni 1811. i 1812. godine, i to na čak četiri jezika: talijanskom, slovenskom, njemačkom i „ilirskom“ jeziku. Premda su ostali bez utjecaja jer su Ilirske pokrajine ukinute već 1813. godine, a Napoleonov katekizam strogo zabranjen od strane austrijskih vlasti, ovi prevodilački pothvati ostaju vrlo vrijedan primjer propagande i pokušaja kulturnoga transfera Napoleonova imperijalnoga kulta u ove krajeve, o čemu će biti riječ u ovome radu.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

48

Shek Brnardić, Teodora. "Prijevodi Napoleonova katekizma (1806.) u Dalmaciji i Ilirskim pokrajinama, 1. dio." Crkva u svijetu 56, no. 1 (March 15, 2021): 7–31. http://dx.doi.org/10.34075/cs.56.1.5.

Full text

Abstract:

S francuskom upravom u hrvatskim zemljama stupilo je na snagu i francusko državno zakonodavstvo. Između ostaloga, ono je uključivalo i Konkordat između Napoleona i Svete Stolice iz 1801. te Napoleonovu jednostranu zakonsku nadopunu u obliku 77 „Organskih članaka“ iz iste godine. Ovi dokumenti učinili su katoličke biskupije u Francuskoj nekom vrstom carskih upravnih tijela pod nadzorom Ministarstva bogoštovlja. Tako je čl. 39. propisao da će u katoličkim crkvama Francuskoga Carstva od tada nadalje moći postojati samo jedna liturgija i samo jedan katekizam. To je bila osnova za sastavljanje jednoga univerzalnoga Katekizma za sve katoličke crkve u Francuskom Carstvu, poznatoga kao Carski katekizam, objavljenoga 1806. godine. Njega su državni organi vlasti uveli bez potvrde pape Pija VII. i u njemu je prvi put u povijesti katekizma uz pouku o četvrtoj Božjoj zapovijedi izrijekom bilo spomenuto jedno svjetovno ime, dakako, cara Napoleona I. Generalni providur Dalmacije Vincenzo Dandolo prvi je godine 1807. naložio prevođenje Carskoga katekizma na „ilirski“, tj. hrvatski jezik, jer je Dalmacija postala dio Kraljevine Italije. Taj je pokušaj završio fijaskom zbog recenzija koje su ukazivale na nerazumljivost prijevoda među narodom. U Ilirskim pokrajinama osnovanim 1809. godine prijevodi su, bilo cjeloviti, bilo prijevodi tek nekoliko poglavlja, na poticaj civilnih vlasti objavljeni 1811. i 1812. godine, i to na čak četiri jezika: talijanskom, slovenskom, njemačkom i „ilirskom“ jeziku. Premda su ti prijevodi ostali bez utjecaja jer su Ilirske pokrajine ukinute već 1813. godine, a Napoleonov katekizam bio strogo zabranjen od strane austrijskih vlasti, ovi prevodilački pothvati ostaju vrlo vrijedan primjer propagande i pokušaja kulturnog transfera Napoleonova imperijalnoga kulta u ove krajeve, o čemu će biti riječ u ovome radu.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

49

Samková, Jana, and Miloš Velemínský. "Providing of equal accessibility of taking health care of children and youth (in the field of preventive medical examinations on the part of the state in terms of the Convention on Human Rights and Biomedicine in the Czech Republic, Slovakia and Austria)." Kontakt 15, no. 1 (March 15, 2013): 66–74. http://dx.doi.org/10.32725/kont.2013.009.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

50

Mocek, Ondřej, Martin Petlach, and Zuzana Hudečková. "The European Parliament Elections and Czech Political Parties: Much Ado About Nothing?" Slovak Journal of Political Sciences, 2020. http://dx.doi.org/10.34135/sjps.200101.

Full text

Abstract:

The paper inquires divergences in electoral programs of four Czech political parties (the ČSSD, KDU-ČSL, KSČM, and the ODS) as delivered for all the previous European Parliament elections. The aim of this study is to compare the use of national and European themes as delineated in programs. It is assumed that, in many cases, the programs contain topics and aspects which are specific and valid for elections on the national level instead. Thus, the paper elaborates on one of the characteristics of the second-order elections theory as exemplified in the Euro-elections. Results of the analysis showed a significant superiority of national affairs over the European issues in the examined samples. Although the number of political parties varies in individual periods, the study has also confirmed the assumption drawn from the theory of second-order elections. Therefore, political parties utilize political programs for the European Parliament elections as of national interest with domestic affairs, not European. Furthermore, the study considers dissimilarities among political parties in positive and negative attitudes toward the EU. Hence, sundry approaches to European affairs may be identified across the Czech political parties.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

We offer discounts on all premium plans for authors whose works are included in thematic literature selections. Contact us to get a unique promo code!