To see the other types of publications on this topic, follow the link: Društvenost.
Journal articles on the topic 'Društvenost'
Create a spot-on reference in APA, MLA, Chicago, Harvard, and other styles
Consult the top 50 journal articles for your research on the topic 'Društvenost.'
Next to every source in the list of references, there is an 'Add to bibliography' button. Press on it, and we will generate automatically the bibliographic reference to the chosen work in the citation style you need: APA, MLA, Harvard, Chicago, Vancouver, etc.
You can also download the full text of the academic publication as pdf and read online its abstract whenever available in the metadata.
Browse journal articles on a wide variety of disciplines and organise your bibliography correctly.
1
Andrejić, Ana. "POBOLJŠANJE EMPATIJE U KONTEKSTU SAVREMENOG MORALNOG NATURALIZMA I NEOLIBERALNOG INDIVIDUALIZMA." ГОДИШЊАК ЗА СОЦИОЛОГИЈУ 21, no. 1 (2025): 115–26. https://doi.org/10.46630/gsoc.34.2025.07.
Full textAbstract:
Ovaj rad se fokusira na predloge i prakse poboljšanja empatije i srodnih sposobnosti, koji su formulisani u okviru debate o moralnom poboljšanju i u oblasti društvene ne- uronauke, kako bi se razmotrilo njihovo shvatanje društvenog i moralnog subjekta u odnosu na rasprostranjene koncepcije subjekta u društvu. Iako bi empatija trebalo da služi kao osnova društvenosti i moralnosti, garantovana evolutivno drevnim neural- nim mehanizmima, njeno istraživanje neuronaučnim metodama i popularizacija pred- loga o njenom poboljšanju redefinišu moralnost i društvenost na individualističkim osnovama. Savremenu popularnost empatije i predloga za njeno poboljšanje moguće je shvatiti kao rezultat toga što je savremeni naučni naturalizam u skladu sa neolibe- ralnim društvenim kontekstom.
2
Tišma, Sanja, Danijel Baturina, Maja Janković, and Damir Demonja. "Veterans’ Social Working Cooperatives as a Model of Social Entrepreneurship in the Republic of Croatia." Nova prisutnost XXI, no. 2 (2023): 301–16. http://dx.doi.org/10.31192/np.21.2.4.
Full textAbstract:
Društveno poduzetništvo kao nov način poslovanja područje je spajanja poduzetničkih praksi iz poslovnog svijeta i vrijednosti povezanih s društvenom odgovornosti i načelima održivog razvoja. Braniteljske zadruge i zadruge ratnih veterana globalno su prepoznati modeli razvoja društvenog poduzetništva. Usprkos dugoj tradiciji zadrugarstva u Republici Hrvatskoj (RH), ono još uvijek nije široko korišteni poslovni model. Cilj je istraživanja predstavljenoga u ovome radu da se analizom stanja i praksi ukaže na potencijal koji braniteljske udruge i zadruge imaju kao značajan oblik društvenog poduzetništva u hrvatskom kontekstu u perspektivi društvenih poduzeća za radnu integraciju. S obzirom da ova tema u hrvatskoj znanosti do sada nije bila primjereno istraživana, provedeno recentno istraživanje pokazuje kako bi braniteljske socijalno-radne zadruge mogle doprinijeti razvoju društvenog poduzetništva u RH, ostvarenju održivog i društveno odgovornog poslovanja te socijalnoj i radnoj integraciji ranjivih skupina.
3
Pătcaș, Sorinel. "Društveno poslanje Crkve." Kairos 13, no. 2 (2019): 247–54. http://dx.doi.org/10.32862/k1.13.2.5.
Full textAbstract:
Mnogi teolozi i sociolozi tvrde kako je za reafirmaciju socijalne i postmoderne izvorne čovjekove slike i sličnosti s Bogom potrebno čovjeka iznova pretvoriti u „cjelovitu osobu“, sa svim njegovim duhovnim, religijskim ili kulturnim potrebama, a za to je svakako potreban složen teološki pristup. Ova vrsta pristupa, poznata kao socijalna teologija, uključuje društvenu i teološku dimenziju u kalcedonskom jedinstvu te moralno regulira odnos čovjeka i društva, napose odnos između Crkve i modernog te postmodernog sekularnog društva. Ovim izrazom Pravoslavna Crkva i teologija žele ponovno afirmirati društvenost, baš kao što „sekularizirana kultura doživljava ponovnu afirmaciju religije, koju je prenijela u sferu privatnosti ljudskoga života“; poziva na društveni dijalog, suradnju i uzajamnu odgovornost, sa svrhom afirmiranja „suvremenog pojedinca“.
4
Šajfar, Petar, and Lorena Strmota. "Društveno poduzetništvo." Obrazovanje za poduzetništvo - E4E 10, no. 1 (2020): 205–19. http://dx.doi.org/10.38190/ope.10.1.12.
Full textAbstract:
Profitno orijentiran sustav, kao dominantna paradigma, generira brojne probleme u društvenoj sferi, posebice kada je riječ o ranjivim društvenim skupinama među koje spadaju osobe s invaliditetom. Postoje brojni odgovori na navedeno stanje, a jedan od njih je društveno poduzetništvo koje teži integraciji ekonomskih i socijalnih ciljeva čime se smješta na razmeđe profitnog i neprofitnog sektora. Iako svoje korijenje vuče iz 18. stoljeća, u zadnjim desetljećima, a posebice u doba krize, ponovo se aktualizira i intenzivno proučava. Cilj je rada pružiti najvažnije informacije potrebne za razumijevanje koncepta društvenog poduzetništva. Navedeno će se nastojati postići kroz prikaz povijesnog pregleda razvoja koncepta društvenog poduzetništva, definicija te prikaz institucionalnog i normativnog okvira, s naglaskom na hrvatski kontekst. Naposljetku se daje primjer društvenog poduzeća u razvoju te zaključna razmatranja temeljena na ranijim prikazima.
5
MILADINOV, MILOŠ. "UMETNOST I KULTURNA INDUSTRIJA U ADORNOVOJ FILOZOFIJI." ARHE 13, no. 26 (2017): 169. http://dx.doi.org/10.19090/arhe.2016.26.169-178.
Full textAbstract:
Adornovi pojmovi umetnosti i kulturne industrije u ovom radu biće razmatrani s obzirom na njihovu ulogu u društvenom totalitetu. U prvom poglavlju rada autor analizira Adornov način pristupa kulturnim fenomenima i njegovu kritiku pojma kulture kao unificirane celine. Potom, autor skreće pažnju na Adornovu tezu o modernoj umetnosti kao mestu negacije društvenog totaliteta. U nastavku sledi analiza Adornovog određenja kulturne industrije kao pseudo-kulture i pseudo-umetnosti. Na samom kraju, autor skreće pažnju na potencijalne društveno-progresivne implikacije sadržane u pojmu kulturne industrije.
6
Dojčinović, Milan, and Nikola Dojčinović. "ONLAJN JAVNA SFERA – KARAKTERISTIKE I POTENCIJAL." БАЛКАНСКЕ СИНТЕЗЕ 11, no. 1 (2024): 37–47. http://dx.doi.org/10.46630/bs.1.2024.03.
Full textAbstract:
Nove društvene i medijske epohe zahtevaju i nova razmatranja transformacije javne sfere kakvu smo do sad poznavali. Onlajn društvenost i medijska sveprisutnost u digitalnom dobu zahtevaju reviziju i smeštanje u novi medijski i sociološki kontekst pojam javne sfere. Sveprisutnost internet medija i digitalna ,,uslovljenost” funkcionisanja savremenog društva teraju na razmišljanje o konstituisanju digitalne javne sfere i preoblikovanih medijskih paradigmi. U predmetnom radu dat je pregled karakteristika i potencijalnog razvoja javne sfere u okviru društvenih mreža i internet prostora. Autori u društvenim mrežama vide mogućnost proširene javne sfere, koja sve više postaje primarna javna sfera, trujumfujući nad onom tradicionalnom, koja je bila ostvariva u okviru tradicionalnih medija. Nova medijska epoha razdoblje je onlajn javne sfere u kojoj se ostvaruju društveni, politički, persuazivni, propagandni interesi i ciljevi
7
Gostović, Uroš. "KORPORATIVNA DRUŠTVENA ODGOVORNOST U FUNKCIJI UNAPREĐENJA IMIDŽA BRENDA." Zbornik radova Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu 36, no. 02 (2021): 287–90. http://dx.doi.org/10.24867/11gi01gostovic.
Full textAbstract:
Eko-marketing i korporativna društvena odgovornost ima izuzetno velik značaj danas, a trendovi nam pokazuju da će ove teme postati još relevantnije u budućnosti. Iako se ulaganje u društveno odgovorno poslovanje u prošlosti smatralo uzaludnim ulaganje, danas je očigledno, da su ovakve investicije mudra odluka kako dugoročno imaju pozitivan uticaj na imidž kompanije u društvu. Cilj svake kompanije jeste profitabilnost, ali se danas stvara sve veći pritisak na kompanije da se bavi pitanjima od značaja za društvo i okolinu. Iz tog razloga, sve više kompanija, u okviru svoje strategije, ima deo posvećen društvenoj odgovornosti. Ukoliko se rešavanju nekog društvenog problema pristupi sistematično i ulože neophodni resursi, kompanija može očekivati pozitivne rezultate na duge staze u smislu povećanja reputacije i boljeg imidža u društvu kompaniju.
8
Šeparović, Ana, and Tihana Rubić. "Rod i klasa u međuratnoj fotografiji: interdisciplinarni pogled." Život umjetnosti, no. 109 (December 1, 2021): 86–111. http://dx.doi.org/10.31664/zu.2021.109.06.
Full textAbstract:
U ovom će se radu, na korpusu fotografija reproduciranih na stranicama specijaliziranih časopisa posvećenih fotografiji koji su izlazili tijekom međuraća, razmotriti uobičajene prakse prikazivanja s problemskim fokusom na rodne i klasne pozicije fotografa i fotografiranog/fotografirane te na odnose društvenosti i moći. Interdisciplinarnim povezivanjem perspektiva, spoznaja i pristupa povijesti umjetnosti te etnologije i kulturne antropologije, ovim će se radom doprinijeti propitivanju „prirodnosti” rodnog i klasnoga mjesta u društvu. Iz cjeline fotografija objavljenih u fotografskim časopisima odabrane su onenjih oko 350 objavljenih između 1927. i 1941. na kojima je prikazan ljudski lik, a razmatranje podrazumijeva napuštanje klasičnoga interpretativnog aparata, estetskih vrednovanja i oslanjanja na uobičajene povijesnoumjetničke interpretacije tih i sličnih slika te se nije obraćala pažnja na stilske preferencije autora ni na formalne značajke fotografije. Metoda kojom se provodila analiza prikazanih likova i situacija oslanja se na analizu sadržaja, preciznije inventara slike, i to prema učestalosti pojavljivanja pojedinih motiva, a glavni aspekti prema kojima su razmatrane odabrane fotografije uključile su reprezentaciju prema zanimanju (profesiji kojom se bavi prikazani lik), prema načinu provođenja slobodnog vremena i prema emociji koju lik iskazuje, a uzeti su u obzir i predmeti koji ga okružuju, poza koju zauzima, radnja kojom je zaokupljen, prostor u kojem je smješten, dobna struktura i dr. Takva metoda rezultirala je kompleksnim razumijevanjem dominantnih prikazivačkih praksi i obrazaca, ali i pretpostavljenih društvenih asimetrija te nas dovela do spoznaja na koji način onovremene fotografije izražavaju, odražavaju, ohrabruju i perpetuiraju stereotipiziranje određenih društvenih skupina. Analizirani prikazi pokazuju da su na fotografijama neke uobičajene situacije ispuštane na račun drugih koje su pak forsirane. Na temelju tih znatnih asimetrija zaključujemo da slika društva koju nam pruža međuratna fotografija nije sušti odraz društva, već posljedica jednog određenog sustava vrijednosti, koji možemo obuhvatiti terminom građanski svjetonazor. Analiza reprezentacijskih obrazaca pokazala je kako su na fotografijama društvene skupine konstruirane po principu rodnih i klasnih binarnih opozicija, uvriježenih u građanskoj imaginaciji. Pa su tako opoziciji muško–žensko pridružene analogne opozicije pamet–ljepota, um–emocije, rad–odmor, ozbiljnost–zabava, duhovnost–erotičnost, dok opoziciju građanstvo–puk prate analogni pojmovi: mozak– trbuh, individualnost–društvenost, duhovnost–pobožnost. Fotografije time potvrđuju kako su žene u društvenom prostoru odvojene negativnim simboličkim koeficijentom od muškaraca, a jednako tako da je puk shvaćen kao negativna referentna točka građanskog načina života. Ovdje je riječ o uspostavljanju matrice predodžbi koje nisu povijesna istina, već konstrukt stvoren na mnijenju, a njihova učestalost i prisutnost u fotografiji i umjetnosti općenito pridonosi naturalizaciji rodnih i klasnih razlika te posljedičnom učvršćivanju i perpetuiranju društvenih asimetrija i nejednakosti.
9
Car, Stjepan, Robert Pašičko, and Zoran Kordić. "Zadrugarstvo i društveno odgovorno poslovanje." Socijalna ekologija 29, no. 3 (2020): 417–24. http://dx.doi.org/10.17234/socekol.29.3.4.
Full textAbstract:
Zadruga kao neovisno udruženje osoba koje udružuju rad za razliku od dioničkog društva u kojem se spaja kapital, organizacijski je oblik udruživanja radi zadovoljavanja zajedničkih ekonomskih, socijalnih ili kulturnih potreba na demokratičan način. Energetske zadruge, koje su naročito proširene u nekim europskim zemljama, predstavljaju oblik zadruga koje su izravno usmjerene na rješavanje energetskih i ekoloških problema, koje stabiliziraju lokalno gospodarstvo, odgovaraju na potrebe ljudi u zajednici, stvaraju pravednije sustave raspodjele dobiti i doprinose povećanju općeg dobra. Društveno poduzetništvo kao noviji način poslovanja predstavlja područje preklapanja poduzetničkih praksi iz poslovnog svijeta i vrijednosti usko povezanih s društvenom odgovornošću. Društveno odgovorno poslovanje i ovdje podrazumijeva apsolutno poštivanje svih zakona i propisa uz vođenje brige o resursima i okolišu ali i o zadružnim načelima koja podrazumijevaju: dobrovoljno i otvoreno članstvo, demokratsko upravljanje i nadzor, ekonomsko sudjelovanje članova, autonomiju i nezavisnost zadruge, omogućavanje obrazovanja i informiranja članova, suradnju među zadrugama i brigu o zajednici u kojoj djeluju. Na primjeru djelovanja i rada Zelene energetske zadruge, Zagreb, bit će opisan inovativni poslovni model u sektoru energetike koji doprinosi energetskoj tranziciji i razvoju društvenog poduzetništva u Hrvatskoj.
10
Kasumović, Aida, Belma Beganović, and Amra Delić. "ULOGA PORODICE KAO FAKTOR ZAŠTITE I RIZIKA U POJAVI MALOLJETNIČKE DELINKVENCIJE." NIR, no. 24 (June 1, 2024): 68. https://doi.org/10.59417/nir.2024.24.68.
Full textAbstract:
Živimo u dobu brzih promjena u svim životnim sferama, društvenim odnosima i socijalnim aspekti- ma razvoja ličnosti. Porodica je društvena grupa koja danas najviše osjeti savremene izazove, društ- vena kretanja, globalizciju i izazove tehnoloških dostignuća, koja u konačnici djeluju na karakter ličnosti i porodice. Savremena tehnološka dostignuća doprinose bržem i efikasnijem protoku infor- macija društvenog, porodičnog, poslovnog, psihosocijalnog i globalnog karaktera, te veoma znača- jno utiču na promjene u svim sferama života i društvenih odnosa. Definitivno postaju integracijs- ki segment svakodnevnog života ljudi, postaju životno pomagalo komuniciranja i participiranja u društvenoj zajednici, poslovnom svijetu, porodici, obrazovanju i u svakoj drugoj ljudskoj dimenziji življenja. Porodica je ključni zaštitni mehanizam i oslonac svakog njenog člana i kontinuirano se pokušava nositi sa svim društvenim, psihosocijalnim i savremenim izazovima i rizicima, koji vrlo često negativno utiču na sve ili pojedine njene članove. Ključni izazov porodice je uspješan razvoj svakog njenog člana, a sa druge strane porodica je najvažniji faktor zaštitet njenih članova od ra- zličitih društveno-neprihvatljivih pojava i rizika današnjice, prevencije društveno neprihvatljivih ponašanja djece / maloljetnika (različita devijantna ponašanja, kriminal, alkoholizam, narkomaniju, prostituciju, prosjačenje, krađa, kockanje, maloljetnička delinkvencija i druga društveno-neprihvat- ljiva ponašanja). Kroz ovaj stručni rad želimo istači značaj porodice kao osnovne društvene grupe sa svim njenim specifičnostima, izazovima i rizičnim faktorima današnjice.
11
Ostrički, Ivana. "Digitalni alati za društveno čitanje u kontekstu odgojno-obrazovnog procesa." Život i škola 69, no. 2 (2024): 81–95. http://dx.doi.org/10.32903/zs.69.2.5.
Full textAbstract:
Suradnja i vršnjačka rasprava dominantna su obilježja pripadnika suvremenih generacija, a društveno čitanje potpomognuto digitalnom tehnologijom prirodan odgovor na popularnost društvenog umrežavanja. Platforme i aplikacije za društveno čitanje i učenje omogućuju učiteljima organizaciju društvenog učenja, poticanje učenika na suradnju i vršnjačku raspravu te praćenje napretka i vrednovanje rada svakog pojedinog učenika pa su, stoga, dobar saveznik u osuvremenjivanju odgojno-obrazovnog procesa temeljenog na učeničkim preferencijama.
12
Milanković, Aleksandar. "ZAJEDNIČKA PERSPEKTIVA – POEZIJA, PERCEPCIJA I KINESTEZIJA POZIVA: POEZIJA NENADA GLIŠIĆA I PLESNI PERFORMANSI NEDE KOVINIĆ." Kritika: časopis za filozofiju i teoriju društva 2, no. 1 (2021): 89–116. https://doi.org/10.5281/zenodo.4784258.
Full textAbstract:
U analizama teorije i prakse <em>angažovane</em> umetnosti razlikuju se dva smisla <em>angažovanosti</em>: prvi, širi smisao, podrazumeva da je svaki vid javnog umetničkog rada – vid angažovanja. Podrazumeva se i da je specifičan tematsko-motivski okvir (problematizovanje socijalnih motiva) ili usmerenost umetničkog dela ka društvenim problemima – vid angažovanja umetnika-umetnica. Međutim, u drugom, užem smislu, pod angažovanim delovanjem se podrazumevaju specifični, artikulisani društveni zahtevi i apeli, praćeni formalnim ili neformalnim grupnim namerama, društveno usmerenim aktima i istaknutom <em>zajedničkom perspektivom</em>. U radu ćemo analizirati poeziju Nenada Glišića i plesne performanse Nede Kovinić kao primere angažovanih umetničkih dela u užem smislu. U poeziji Nenada Glišića zajednička perspektiva se odslikava u karakterističnoj i doslednoj upotrebi prvog lica množine u svojstvu lirskog subjekta i njegovog obraćanja (zamišljenoj ili stvarnoj) javnosti, kako bi se konstituisalo zajedničko iskustvo. Pesnik insistira na grupnoj perspektivi, na “mi” dimenziji poezije, kako bi samim stihovima naglasio i <em>društvenost poetskog čina</em> i njegovu usmerenost na <em>društveni</em> život. U performansima Nede Kovinić se dominantno stavlja naglasak na zajedničku perspektivu, na grupnu dimenziju, na “mi” izvođenja: performansi postaju složena polja kinestetičko- perceptivnih interakcija individualnih personalnosti i intencionalnosti sa namerama <em>grupe</em> i <em>grupnim delovanjem</em> kao bazičnim oblikom emitovanja društvenog apela – od planiranih i koreografisanih izvođenja, do spontanih i neplaniranih grupnih reakcija na vanredne društvene okolnosti. Pokazuje se da poezija i plesni performansi odslikavaju savremene koncepcije društvene angažovanosti, da afirmišu <em>zajedničku perspektivu</em> kao ključno svojstvo angažmana u užem smislu i da pružaju značajnu iskustvenu i konceptualnu građu za razumevanje i analizu socijalno-ontoloških pojmova i intuicija.
13
HRISTOV, ĐORĐE. "RUSO, KANT I KRITIKA PROSVEĆENOSTI." Arhe 20, no. 39 (2024): 105–22. http://dx.doi.org/10.19090/arhe.2023.39.105-122.
Full textAbstract:
U ovom radu se osvrćemo na Rusoovo i Kantovo shvatanje prosvećenosti kroz prizmu Kantove ideje „nedruštvene društvenosti“, sa ciljem da pokažemo da Rusoova kritika prosvetiteljstva pretpostavlja drugačiju ideju hrabrosti od one koju zagovara Kant u svom spisu Šta je prosvećenost?. U prvom delu rada problematizujemo Kantovu ideju „nedruštvene društvenosti“ kao mehanizma koji vodi do prosvećenosti i intelektualne nezavisnosti, pokazujući da se koreni ove ideje nalaze u Rusoovoj filozofskoj istoriji čovečanstva. U sledećem koraku pokazujemo kako Ruso argumentuje protiv ideje progresa koju Kant locira u „nedruštvenoj društvenosti“. Konačno, na osnovu ovih prikaza pokazujemo da je Ruso kritikovao prosvetiteljstvo, društveno posredovanje i spoznaju sa stanovišta republikanske slobode, koja po njemu zahteva drugačiju formu odnosa društvenosti i nedruštvenosti, pa time i alternativno shvatanje hrabrosti od onog koje je sadržano u Kantovom apelu „Sapere aude!“.
14
Đurđević, Goran, and Suzana Marjanić. "De re robotica." In medias res 12, no. 23 (2023): 3909–21. http://dx.doi.org/10.46640/imr.12.23.9.
Full textAbstract:
Danas su roboti postali svakodnevica čiji su zadaci sve veći u uslužnim djelatnostima (npr. ugostiteljstvo ili ispitivanje zadovoljstva korisnika), zatim kao automatizirani i samostalni uređaji (npr. usisivači ili automobili) te kao supstitucija za pojedine biljke i životinje (npr. umjetna stabla, RoboBee kao zamjena za pčele i dr.). Tekst se zadržava na nešto manje poznatim robotima – robotiziranim kućnim ljubimcima čiju genezu kao svojevrsnih avatara i malih igračaka pratimo od sredine 1990-ih kada je područje JI Europe preplavljeno dječjim japanskim „kućnim ljubimcem“ Tamagotchijem. Poslije su razvijeni složeniji „ljubimci“ poput Joy for All, Zoomer Interactive Kittens and Puppies, PARO Robot Seals i AIBO. Naglasak je postavljen na robot-kućnim ljubimcima koji se u nekim zemljama koriste u domovima za starije osobe kao i npr. za osobe oboljele od demencije. Ovakvi su objekti otvorili brojna pitanja od kojih izdvajamo sljedeće: definiciju bića i kućnog ljubimca (engl. pet), odnosno kućne životinje (engl. home animals) ili kako neki antrozoolozi ističu – životinje za društvo (engl. companion animals), društvenost i privrženost, osjećaje, biološke potrebe, odgovornost za ponašanje, prava i obveze kao i nasilje prema hibridima i androidima (usp. Thompson 2018).
15
Jurčić, Daniela. "POLOŽAJ ŽENE U SOCIJALIZMU – PORAST EMANCIPACIJE ILI DISKRIMINACIJE?" IDENTITETI – KULTURE – JEZICI, no. 4 (2018): 113–24. http://dx.doi.org/10.47960/3029-3103.2018.4.113.
Full textAbstract:
Položaj žene u socijalizmu u Bosni i Hercegovini, kao i u cijeloj regiji, zanimljivo je područje znanstvenoga istraživanja. U tom kontekstu zanimljivo je promatrati društvene, političke, socijalne i kulturne prilike u Bosni i Hercegovini u razdoblju poslije Drugoga svjetskoga rata, posebice u smislu položaja žene i ženskih pitanja. Do 70-ih godina prošloga stoljeća žene su u većini zemalja dobile pravo glasa, a poslije rata dobile su i brojna druga prava koja su ju, u društvenom smislu, trebala izjednačiti s muškarcima. Znatno je smanjena stopa nepismenosti, povećana je razina obrazovanja, a ženu se poticalo na aktivno sudjelovanje u političkom životu. Postojao je i program društvenoga izjednačavanja žena s muškarcima koji je zapravo bio dio izgradnje socijalističkoga društva. Bez obzira na to što su u doba socijalizma postojali znatni pomaci u društvenoj emancipaciji žena, one su ipak ostale na marginama moći. U ovome se radu razmatra o položaju žene u socijalizmu, o njezinu obrazovanju, radu, zaposlenosti, braku i sudjelovanju u političkome životu. Sve navedeno promatrano je u kontekstu percepcije da je socijalizam jedan od čimbenika koji je utjecao na dominantnu poziciju muškarca u svim segmentima društva. Ključne riječi: socijalizam, položaj žene, emancipacija, diskriminacija
16
Buzov, Ivanka, and Darija Ivošević. "Razvoj ljudskog i društvenog kapitala u kontekstu volonterstva." Školski vjesnik 73, no. 2 (2024): 101–17. https://doi.org/10.38003/sv.73.2.6.
Full textAbstract:
U radu se raspravlja o mogućnostima stjecanja ljudskog i društvenog kapitala sudjelovanjem u volonterskima aktivnostima. Posebno se promatra sa stanovišta Bourdieuova poimanja kapitala kada se volonterski sektor shvaća kao društveno polje i smješta u širi društveni kontekst. Osim pojmovnih određenja civilnog društva i volonterstva te ljudskog i društvenog kapitala daje se pregled temeljnih koncepata i pristupa istraživanju ljudskog i društvenog kapitala te naglašava učinak volontiranja na njihovo stjecanje. Posebice se prilike volonterstva, osim za cjeloživotnim neformalnim učenjem, povezuju i s onim za informalnim učenjem koje u svojoj rasprostranjenosti tijekom volonterskih aktivnosti obogaćuje slobodno vrijeme i razvija životne stilove volontera, odnosno njihove kapacitete za život u zajednici. U lepezi dobrobiti za volontere i zajednicu, koje se smještaju unutar razvijanja ljudskog i društvenog kapitala, u radu se naglašava razvijanje kompetencija za zapošljivost, kojoj prethodi poticanje spremnosti za usvajanje znanja i vještina potrebnih društvu znanja, a što se volontiranjem razvija.
17
Kišjuhas, Aleksej. "MANJINSKI IDЕNTITETI: PERSPEKTIVA TEORIJE KONTROLE AFEKTA I TEORIJE KONTROLE IDENTITETA". РУСИНИСТИЧНИ СТУДИЇ 1, № 1 (2017): 155. http://dx.doi.org/10.19090/rs.2017.1.155-171.
Full textAbstract:
U radu su predstavljeni i analizirani manjinski identiteti iz perspektive teorija kontrole afekta i kontrole identiteta. U pitanju su savremene sociološke teorije društvene interakcije i društvenih emocija, a koje ilustrativno referišu ka fenomenu društvenog identiteta individue. Analizirano je na koji način mehanizmi kontrole afekta i kontrole identiteta, odnosno društvene emocije i društveno značenje u kontekstu društvene interakcije i društvene strukture, utiču na generisanje i potvrđivanje (manjinskih) identiteta. Na ovaj način, teorije kontrole afekta i kontrole identiteta predstavljene su kao teorijski okvir ili objašnjenja društvenog ponašanja sa značajnim posledicama po fenomen (is)trajnosti i politike očuvanja manjinskih identiteta.
18
Madžar, Danijela, and Andrijana Ostojić-Mihić. "DRUŠTVENO ODGOVORNO POSLOVANJE U TURIZMU." South Eastern European Journal of Communication 1, no. 2 (2019): 17–25. http://dx.doi.org/10.47960/2712-0457.2019.2.1.17.
Full textAbstract:
Cilj je ovoga rada istaknuti značaj upravljanja resursima u turizmu na održiv način i prikazati mogućne koristi od primjene koncepata društvene odgovornosti poduzeća. Turizam je jedna od najbrže rastućih i najvažnijih gospodarskih grana u svijetu, karakterizirana brzim oporavkom od krize, sezonskim zapošljavanjem i niskim plaćama, što posebice ukazuje na značaj društveno odgovornoga poslovanja i mogućim posljedicama za društvo, ljude i okoliš. Društvena odgovornost poduzeća u uvjetima globalizacije prepoznata je kao predanost otvorenoga i etičkog poslovanja u skladu s načelima održivoga razvoja. Poduzeća koja u svome poslovanju primjenjuju aktivnosti društveno odgovornoga poslovanja mogu izgraditi i poboljšati svoje resurse ili sposobnosti, uz značajan doprinos održivosti i kao rezultat u dugoročnome razdoblju ostvariti konkurentsku prednost. Svijest o društveno odgovornome poslovanju i ugrađivanju njegovih načela u osnovne postulate poduzeća ne samo da mogu ojačati tržišnu poziciju poduzeća nego jednako mogu biti i pokretač širega društvenog razvoja.
19
Garmaz, Jadranka, and Józef Stala. "Neki elementi i načela konfesionalnosuradničkog vjeronauka." Crkva u svijetu 54, no. 1 (2019): 42–58. http://dx.doi.org/10.34075/cs.54.1.3.
Full textAbstract:
Rad analizira razloge, sadržaj i uvjete konfesionalne suradnje u nastavi katoličkog vjeronauka. U radu se analiziraju neki elementi koji osiguravaju uvjete za konfesionalnosuradnički vjeronauk i pokušavaju se iznjedriti neka vjeronaučna načela konfesionalnosuradničkog vjeronauka, prema primjeru i iskustvima iz SR Njemačke. U drugom dijelu članka podastiru se izazovi koji predstoje vjeronauku za praksu, institucionalnu i znanstvenu razinu kao i za mjesne vjeroučitelje. U trećem dijelu se unutar društveno-kulturnog i religijskog konteksta Republike Hrvatske vjeronauk utvrđuje kao teološko mjesto u kojem treba integrirati didaktička načela holističke i grupne nastave, sadržaje društvenog nauka Katoličke Crkve i na taj način izgraditi temelje otvorene, suradničke nastave, međureligijskog i ekumenskog karaktera, utemeljene na koncilskom učenju, na bioetičkim načelima i sadržajima društvenog nauka Katoličke Crkve.
20
Kranjčević, Jasenka. "Turističko i prostorno planiranje u Hrvatskoj i Jugoslaviji 1960-ih." Journal of contemporary history 53, no. 3 (2021): 1183–208. http://dx.doi.org/10.22586/csp.v53i3.18737.
Full textAbstract:
U radu se na temelju tadašnje i recentne (domaće i strane) literature te prostornih planova istražuje međuodnos turističkoga i prostornoga planiranja u Hrvatskoj i Jugoslaviji 1960-ih. Analitičko-interpretativnom metodom proučava se međuodnos tadašnjega društveno-političkog sustava, politika prema turizmu i prostoru, društvenoga planiranja, tijela uprave, institucija specijaliziranih za planiranje, turističkoga prometa, izrađenih prostornih planova, intenziteta izgradnje smještajnih kapaciteta i dr. Zaključuje se da su turističko i prostorno planiranje međusobno bili povezani društvenim planovima razvoja, a rezultati djelovanja u prostoru ovisili su o brojnim, često i nepredvidivim društveno-političkim čimbenicima. U praksi je provedba planova dodatno usložnjena jer su oni često djelovali apstraktno i kontradiktorno u političkom sustavu koji je imao ograničenu sposobnost za provedbu kvalitetnih, ali ponekad i utopijskih ideja.
21
Jelčić, Sandra, and Mirela Mabić. "ISTRAŽIVANJE STAVOVA POTROŠAČA O AKTIVNOSTIMA MARKETINGA OPĆE DOBROBITI." South Eastern European Journal of Communication 1, no. 1 (2019): 45–54. http://dx.doi.org/10.47960/271-0457.2019.1.1.45.
Full textAbstract:
Na tržištu već izvjesno vrijeme svjedočimo svojevrsnomu prijenosu moći s ponuđača na potrošače koji postaju sve informiraniji, zahtjevniji i zaštićeniji s jasno izraženim kritičkim stavom spram svijeta koji ih okružuje. Marketinške aktivnosti poduzeća promatraju pod povećalom te pravodobno i žustro reagiraju u slučaju nepravilnosti. Društveno odgovorna orijentacija poduzeća postala je imperativ. Ne razmišlja se o usvajanju društveno odgovorne orijentacije poduzeća, nego kako to učiniti na najbolji način. Jedan od koncepata koji se može primijeniti u svrhu diferenciranja i postizanja pozicioniranja poduzeća kao onoga koje je društveno odgovorno i brine za svoju zajednicu jest marketing opće dobrobiti (engl. cause-related marketing). Pojednostavljeno, riječ je o konceptu marketinga koji podrazumijeva suradnju neprofitnoga i profitnog sektora te potrošača s ciljem povezivanja poduzeća i određenoga društvenog problema da bi se ostvarila korist za sve sudionike. U radu će se istražiti stavovi potrošača prema aktivnostima marketinga opće dobrobiti, utjecaj percipiranih aktivnosti marketinga opće dobrobiti na stav prema poduzeću te utjecaj percipiranih aktivnosti marketinga opće dobrobiti na kupovne navike.
22
Vukmirović, Valentina. "KOMUNICIRANJE DRUŠTVENO ODGOVORNOGA POSLOVANJA U SUVREMENIM MEDIJIMA: STAVOVI I PREFERENCIJE PRIPADNIKA GENERACIJE Y." South Eastern European Journal of Communication 1, no. 1 (2019): 151–62. http://dx.doi.org/10.47960/271-0457.2019.1.1.151.
Full textAbstract:
Realizacijom aktivnosti društveno odgovornoga poslovanja organizacije mogu postići višestruke pozitivne učinke, kao što su uspostavljanje i unapređenje odnosa s ključnim stakeholderima, generiranje profita i privlačenje investicija, stjecanje naklonosti i podrške potrošača koji postaju promotori organizacije i njezinih proizvoda, te izgradnja i unapređenje korporativnoga imidža. Moderni potrošači visoko vrednuju napore organizacija da podrže i pridonesu razvoju lokalnih zajednica u okviru kojih posluju. Budući da je pojava suvremenih medija transformirala način razmjene informacija s ključnim stakeholderima, prije svega potrošačima, komuniciranje aktivnosti društveno odgovornoga poslovanja potrebno je prilagoditi novim kanalima komunikacije i preferencijama ciljnih auditorija. S obzirom na to da će u bliskoj budućnosti pripadnici generacije Y činiti većinu radno aktivnih ljudi i najveću potrošačku grupu, dok istraživanja pokazuju da ta demografska grupa preferencije prema organizacijama temelji na percepciji o njihovoj društvenoj angažiranosti, u ovome radu istražit će se uloga suvremenih medija u učinkovitome komuniciranju društveno odgovornoga poslovanja i njezin potencijal za uspostavljanje i unapređenje odnosa s potrošačima u domaćoj poslovnoj praksi.
23
Pintar, Željka. "Što znači dati? - O umijeću darivanja u kontekstu liberalnoga društva i suvremene dječje slikovnice." Metodički obzori 16, no. 2 (31) (2022): 23–46. http://dx.doi.org/10.32728/mo.16.2.2021.02.
Full textAbstract:
Vrijednosti koje zajednica ljudi hvali, pohvalni ciljevi kojima se individualno teži, karakterne osobine koje se dostojanstvenom čovjeku pripisuju i opći ideali kulturnog okruženja shvatljivi su samo unutar društvenog konteksta iz kojeg proizlaze. Iz tog se razloga ovim radom uvodno naznačuju osnovne karakteristike liberalnog svjetonazora i njemu pripadnog kapitalističkog ekonomskog uređenja. Unutar društvenog konstrukta tako određenih ideološko-gospodarskih obilježja promatra se tumačenje specifičnih društvenih vrijednosti poput slobode, jednakosti i, osobito, solidarnosti. Proces društvenoga odgoja i obrazovanja, između ostaloga, raspolaže zadaćom upućivanja odrastajuće populacije na arhetip moralnoga pojedinca i vrijednosna očekivanja zajednice spram individue. Važan medij kojim se dijete rane i predškolske dobi upućuje na etičke stavove društva jest slikovnica. Konkretna interpretacija liberalno shvaćene solidarnosti koja se predlaže vrtićkom djetetu u ovome će radu biti naznačena kroz osvrt na nagrađivanu britansku slikovnicu Najotmjeniji div u gradu (2003) autorice Julije Donaldson, koja djetetu nudi svojstven odgovor na pitanje što znači dati?
24
Tuškan Sjauš, Branka, Magdalena Zlovolić, and Jakša Krišto. "IMPLIKACIJE DRUŠTVENOG ČIMBENIKA U OKVIRU ODRŽIVOG I ODGOVORNOG POSLOVANJA I ULAGANJA." Ekonomska misao i praksa 33, no. 1 (2024): 297–325. http://dx.doi.org/10.17818/emip/2024/1.14.
Full textAbstract:
Uvažavanje ekoloških, društvenih i upravljačkih čimbenika (ESG) u korporativnom poslovanju pojava je koja se naglašeno proširila u posljednjem desetljeću, uslijed osvještavanja važnosti brige za okoliš i klimu, za društveno odgovorno i održivo poslovanje te dodatno motivirano rastom interesa ulagača za takva ulaganja. Zbog snažnog širenja okolišno, društveno i/ili upravljački odgovornog i održivog poslovanja i ulaganja, javila se potreba i za njihovom konkretnijom regulacijom. Od navedenih čimbenika, najviše pozornosti dobio je najzastupljeniji, okolišni (E) aspekt poslovanja, koji je ujedno i najkonkretnije mjerljiv, dok su društveni (S) i upravljački (G) čimbenici u tom smislu ostali podređeni i manje zastupljeni. Ovaj rad usmjeren je na analizu obuhvata, problema mjerenja i učinaka društvenog čimbenika jer je ljudski kapital važan čimbenik poslovanja pa je uvažavanje interesa i odnos prema zaposlenicima, suradnicima, klijentima, dobavljačima te zajednici dio odgovornog i održivog poslovanja. Empirijsko istraživanje o primjeni čimbenika održivog i odgovornog poslovanja, uz poseban osvrt na društveni čimbenik u Europskoj uniji u financijskoj industriji te detaljniju analizu stanja u Hrvatskoj, temelji se na najnovije dostupnim podacima za 2021. i 2022. Komparativna analiza te prijedlozi iskazivanja i mjerenja čimbenika održivog i odgovornog poslovanja, sistematični prikaz razvoja i nadogradnje regulacije područja odgovornog i održivog poslovanja i ulaganja te rezultati analize relativne zastupljenosti i prihvaćenosti ESG čimbenika omogućili su zaključke o konkretizaciji potencijala implementacije i nadogradnje mjerljivog društvenog čimbenika na primjeru poslovanja društava za osiguranje.
25
Galić, Domagoj, Mate enava, and Ana Mari Bošnjak. "DEKODIRANJE UMJETNE STVARNOSTI." IDENTITETI – KULTURE – JEZICI, no. 11 (December 5, 2025): 29–45. https://doi.org/10.47960/3029-3103.225.11.29.
Full textAbstract:
Polazišna je točka rada teza Johna Searlea o društvenoj konstrukciji stvarnosti. Očigledan je primjer ove teze pojam novca, jer činjenica da određeni komadi papira (i tkanine) imaju različite vrijednosti ovisi o intersubjektivnome konsenzusu nekoga društva (vrsti društvenoga ugovora). Autori smatraju da, iako je mnoštvo stvari u današnjemu svijetu konstrukt, iz toga ne slijedi da ti konstrukti ne moraju imati racionalno utemeljenje. Postmoderno odmicanje od činjenica i pretjerano naglašavanje interpretacija doveli su do toga da trenutačno živimo u postčinjeničnome stanju. Iako činjenice i dalje postoje, u političkome i širemu društvenom životu počinju igrati sve manju ulogu. Posebno je ilustrativan primjer pokret koji Mounk (2023) naziva sintezom identiteta, a koji se kolokvijalno naziva woke pokretom. Glavni je temelj ovoga pristupa stvarnosti teza da su osjećaji pojedinca najbitniji u njegovoj interakciji sa stvarnošću te da se stvarnost treba prilagoditi pojedincu. Posljedica ovakva stava bila bi potpuna fragmentacija stvarnosti i nemogućnost komunikacije. Ako je istina samo ono što nam se sviđa, a neistina ono što nam se ne sviđa, pojmovi istine i neistine gube svaki smisao. U političkome se spektru gubitak činjenica iz vida najviše ogleda u rastu raznih populističkih opcija (i na lijevome i na desnome spektru) i u nestajanju potrebe za suradnjom. Stavovi se političkih protivnika bez promišljanja odbacuju samo jer ih je druga strana ponudila, a retorike se zaoštravaju i radikaliziraju, često na lažnim temeljima. Autori smatraju da bi izlaz iz ovakve situacije bio u rehabilitiranju činjenica kao temelja za konstruiranje stvarnosti. Time bi življena stvarnost prestala biti umjetna i postala stvarna, konsenzus izgrađen na racionalnim temeljima. Ključne riječi: stvarnost; umjetna stvarnost; sinteza identiteta; postmodernizam; činjenice
26
Lamešić, Kata. "Život, djelovanje i filozofija Josipa Stadlera." Nova prisutnost XVIII, no. 1 (2020): 171–84. http://dx.doi.org/10.31192/np.18.1.12.
Full textAbstract:
U članku se opisuje nacrt života, društvenog, kulturnog i političkog djelovanja te filozofije prvoga vrhbosanskoga nadbiskupa i neoskolastičkoga filozofa Josipa Stadlera (1843-1918). U prvom su dijelu važni biografski podatci iz Stadlerova života. U drugome se dijelu ističe Stadlerov značajan doprinos u društvenom, kulturnom i političkom području u Bosni i Hercegovini (BiH). Na temelju Stadlerovih filozofskih djela, u trećem se dijelu donosi nacrt Stadlerove neoskolastičke filozofije: spoznajna, ontološka, kozmologijska, teodicejska, psihologijsko-antropološka i etička tematika. Na kraju se ukratko ističe neistraženu, finalističku dimenziju Stadlerove filozofije, koja je postojala u njegovu životu i djelovanju.
27
Anušić, Nikola, and Vinko Kovač. "The Impact of Moral Panic on Morbidity of Sexually Transmitted Diseases in SR Croatia at the Beginning of the HIV/AIDS Pandemic." Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 53, no. 1 (2021): 267–304. http://dx.doi.org/10.17234/radovizhp.53.6.
Full textAbstract:
Potiskivanje zaraznih bolesti kao dominantnih uzroka smrti bio je važan doseg modernizacijskog procesa u socijalističkoj Jugoslaviji. U zapadnim, razvijenijim dijelovima jugoslavenske države preduvjeti za patoceničnu tranziciju sa zaraznih na tzv. man made diseases bili su ostvareni 1960-ih i očitovali su se u rapidnom padu morbiditeta od zaraznih bolesti. Iako je pad morbiditeta bio opći, u dinamici toga pada postojale su stanovite tipološke razlike očite u komparativno sporijem padu incidencije spolno prenosivih bolesti. Razlog tomu treba tražiti u takozvanoj seksualnoj revoluciji 1960-ih godina kojom je slobodna, promiskuitetna seksualnost postala društveno tolerirana. Do neočekivanog obrata i strmog pada spolno prenosivih bolesti u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj dolazi ranih osamdesetih godina istodobno s pojavom medijskih informacija o pandemiji AIDS-a. Ta koincidencija nije slučajna jer je pad morbiditeta od spolno prenosivih bolesti bio uvjetovan pandemijom HIV/ AIDS-a. Mehanizme te uvjetovanosti moguće je opisati Cohenovim konceptom moralne panike. Inicijalno se nova bolest svugdje, pa i u Hrvatskoj, poistovjećivala sa marginalnim skupinama korisnika intravenoznih droga te gej zajednicom. Upravo zbog tog „ekskluzivnog“ statusa, ona se u prvim medijskim natpisima još uvijek ne percipira kao opća društvena prijetnja. To će se promijeniti ulaskom bolesti u opću populaciju čime započinje medijska stigmatizacija društvenih skupina u povećanom riziku od zaraze koje se sada počinju percipirati kao društvena ugroza. U paranoičnim, senzacionalističkim novinskim tekstovima kasnih osamdesetih pandemija se sve više počinje poistovjećivati s ratnim stanjem u kojem se može pobijediti prihvaćanjem odgovorne seksualnosti. Stoga promiskuitetna seksualnost ponovno postaje podložna društvenoj stigmi i biva sankcionirana društvenom ekskomunikacijom. Strah od zaraze i društvene stigme u konačnici je doveo do rapidnog pada morbiditeta od svih spolno prenosivih zaraznih bolesti.
28
Bencetić, Lidija, and Zlatko Jurić. "Urbanistički program grada Zagreba iz 1965." Journal of contemporary history 53, no. 3 (2021): 1209–47. http://dx.doi.org/10.22586/csp.v53i3.17956.
Full textAbstract:
Prvi urbanistički dokument donesen nakon Drugoga svjetskog rata kojim se regulira urbanistički razvoj Zagreba jest Urbanistički program grada Zagreba: smjernice za razvoj iz 1965. godine. Dokument je predložen 1963., a prihvaćen 1965., i smatra se sljednikom prethodnih urbanističkih planova (1940.) i prijedloga (1949. i 1953.). Program je izradio Urbanistički zavod grada Zagreba na čelu s direktorom i glavnim projektantom ing. Zdenkom Kolacijem. Izradu programa pratile su brojne tehničke i financijske poteškoće, a ovim radom analizirat će se koliko je bio uspješan u realizaciji te kakva je rješenja ponudio. U socijalističkoj Jugoslaviji urbano planiranje bilo je podređeno društveno-ekonomskom razvoju te je imalo ulogu davanja prostorno-tehničkih osnova za gospodarski razvoj (industrijalizacija), koji će slijediti društveni razvoj. Ova konstatacija ima svoje temelje u dokumentu Urbanistički program grada Zagreba jer su u njemu jasno definirani elementi društvenoga planiranja. U ovome radu bit će prikazano koliko se i kako društveno i urbanističko planiranje isprepleću, dopunjavaju i/ili uvjetuju jedno drugo.
29
Engler, Tihomir, and Sanja Ivanović Grgurić. "Ususret novoj periodizaciji hrvatske dječje književnosti." Magistra Iadertina 19, no. 2 (2025): 139–58. https://doi.org/10.15291/magistra.4727.
Full textAbstract:
U sklopu sve mnogobrojnijih istraživanja koja se provode na području znanstvenog proučavanja hrvatske dječje književnosti kao književnoga, kulturnog i društvenog fenomena nameće se potreba ponovnog promišljanja načina utemeljenja periodizacije razvoja hrvatske dječje književnosti. U radu se uvodno polazi od Crnkovićeve periodizacije hrvatske dječje književnosti i njezine društveno-političke kontekstualizacije koju je poduzeo Majhut, da bi se u središnjem dijelu rada iznijela daljnja razmatranja u vezi s njezinim načinom ustrojavanja kao kulturnog polja, a koja bi mogla poslužiti kao poticaj za raspravu u znanstvenoj zajednici u svrhu što objektivnijeg iscrtavanja razvoja hrvatske dječje književnosti.
30
Peša Pavlović, Nikolina. "Publikacijske prakse autora iz društvenog i humanističkog područja u Republici Hrvatskoj." Vjesnik bibliotekara Hrvatske 66, no. 3 (2023): 27–60. http://dx.doi.org/10.30754/vbh.66.3.1123.
Full textAbstract:
Cilj. Cilj istraživanja bio je analizirati sličnosti i razlike u publikacijskim praksama autora iz društvenoga i humanističkoga područja u Republici Hrvatskoj s obzirom na područje znanosti u kojem djeluju i akademski status kojem pripadaju. Specifični ciljevi ovog rada bili su ispitati povezanost publikacijskih praksi i pritiska za objavljivanje te razlike među razlozima za objavljivanje radova kod autora iz društvenog i humanističkog područja te u odnosu na pripadnost različitom akademskom statusu. Metodologija. Istraživanje je provedeno od srpnja do rujna 2021. godine. Anketnom upitniku pristupilo je 319 ispitanika iz društvenog i 292 ispitanika iz humanističkog područja znanosti u Republici Hrvatskoj u različitim akademskim zvanjima. Rezultati. Rezultati analize publikacijskih praksi pokazuju da ispitanici iz humanističkog područja više objavljuju uredničke knjige te poglavlja u knjigama, dok ispitanici iz društvenog područja objavljuju više radova u časopisima i zbornicima skupova. Ispitanici u višem akademskom statusu objavljuju sve vrste publikacija više od ispitanika u nižem akademskom statusu. Razlike u razlozima za objavljivanje nisu velike, ali u prosjeku su malo više izraženi intrinzični razlozi za objavljivanje radova kod ispitanika u humanističkom području: rado prihvaćaju nove znanstvene izazove i uživaju u istraživanju i pisanju. Autorima u obama područjima podjednako je važna afirmacija kao samostalnog znanstvenika. Ispitanicima u višem akademskom statusu nešto su važniji ekstrinzični razlozi objavljivanja radova: suradnici su na projektu u sklopu kojega se očekuje objavljivanje rezultata istraživanja te zbog mogućnosti financiranja budućih projekata. Razlog objavljivanja zbog povećanja plaće nešto je viši kod ispitanika nižeg akademskog statusa. Ispitanici višeg akademskog statusa percipiraju manji pritisak nego mlađi kolege. Prosječni percipirani pritisak za objavljivanje podjednak je kod ispitanika iz društvenog i humanističkog područja. Originalnost. Rad doprinosi razumijevanju publikacijskog ponašanja autora iz društvenog i humanističkog područja i u različitom akademskom statusu. Rezultati ovog istraživanja pridonose razumijevanju obrazaca i razloga za objavljivanje radova te uvidu u percipirani pritisak za objavljivanje radova zbog ispunjavanja uvjeta za napredovanje.
31
Zadravec, Neven, and Ivan Šestak. "Recepcija Marxova pojma otuđenja u filozofiji Gaje Petrovića." Obnovljeni život 72., no. 3. (2017): 363–71. http://dx.doi.org/10.31337/oz.72.3.6.
Full textAbstract:
Marxova misao korjenito je promijenila društveno–političko uređenje svijeta. Od svih filozofa upravo je Karl Marx najviše utjecao na sva područja ljudskog života te je svojim radom promijenio svijet. Jedan od ključnih problema njegove filozofije problem je ljudskog otuđenja. Čovjek, proizvodeći za kapitalista, udaljuje se od proizvoda svojeg rada, svoje djelatnosti, a samim time i od svoje ljudske biti. Kako je čovjek društveno biće, njegovo otuđenje od vlastite biti utječe i na otuđenje od drugih ljudi. Ekonomsko otuđenje postaje izvor svih drugih otuđenja. Rješenje problema Marx je vidio u proleterskoj revoluciji koja je kasnije dovela do novog ekonomskog i društvenog uređenja. Djelovanje Gaje Petrovića, najistaknutijeg predstavnika škole hrvatskih praxisovaca, bilo je usmjereno prema proučavanju čovjeka i društva. U tom smislu bavio se i problematikom ljudskog otuđenja. Pod pojmom ljudskog (samo)otuđenja podrazumijeva stanje u čovjeku ili u ljudskom društvu koje ne vodi napretku tog društva, nego njegovu nazadovanju. Petrović kao mogućnost ljudskog razotuđenja vidi revolucionarnu društvenu praksu u kojoj ljudi, mijenjajući društvene odnose, mijenjaju i vlastitu prirodu.
32
Budić, Filip. "Preobražajno prisvajanje lončarske tehnologije, pisma i novca – problemi dubljeg društvenog isprepletanja Grka i urođenika istočne obale Jadrana." Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 54, no. 3 (2022): 103–43. http://dx.doi.org/10.17234/radovizhp.54.23.
Full textAbstract:
Teorija društvenog isprepletanja (eng. the entanglement theory) interpretativno je sredstvo koje nastoji razlučiti dinamiku kulturnog transfera i odnosa moći između doseljenika i starosjedilaca. Pojašnjava kako su se društva različitih ekonomskih i političkih pozadina mijenjala, međusobno dijeleći društveno-kulturni sadržaj. Teorija je usko povezana s antropologijom konzumacije koja tumači da se odnos ljudi prema novim predmetima ili djelatnostima strukturirao kroz tri temeljne odluke: izravno uklapanje u vlastite društvene okvire i norme, preobražajno prisvajanje ili odbijanje. U fokusu ovog rada su Grci i istočnojadranski urođenici. Vodeći se hipotezama o utjecaju krajolika na društvena obilježja, prostor promatranja ograničili smo na istočni Jadran, odnosno, uzak obalni prostor koji omeđuju Dinaridi u zaleđu te rijeke Bojana i Soča kao njegova južna i sjeverna granica. Promatrajući razinu i doseg preobražajnog prisvajanja lončarske tehnologije, pisma i novca među urođenicima, cilj je pokušati ponuditi nekoliko novih prijedloga u vidu povijesne dinamike grčko-urođeničkih odnosa. Pažnja je usmjerena na tzv. dublje društveno isprepletanje za koje je bila potrebna dulja vremenska interakcija.
33
Beric, Jovan. "DRUŠTVENO ODGOVORNO POSLOVANjE I SOCIJALNA POLITIKA." Politička revija 69, no. 3/2021 (2021): 273–90. http://dx.doi.org/10.22182/pr.6932021.13.
Full textAbstract:
Kompanije posluju u određenom društvenom okruženju, te se njihovo poslovanje mora razmatrati ne sme samo sa stanovišta ekonomskih ciljeva, već i sa aspekta posledica koje takvo poslovanje može proizvesti na društvenu i prirodnu okolinu u kojoj kompanija posluje. Drugim rečima, neophodno je da kompanije, pored ekonomskih, razmatraju i društvene i ekološke posledice svojih odluka. Stoga, socijalna politika, kao delatnost koja se bavi životnim i radnim uslovima ljudi i njihovim unapređenjem, treba više pažnje da posveti ovom konceptu. U radu je najpre sažeto predstavljen razvoj ovog koncepta, način na koji su ga različiti autori definisali i kritikovali, a potom se dovodi u vezu sa socijalnom politikom kako bi se ukazalo na značaj društveno odgovornog poslovanja kao preventivne delatnosti socijalne politike. Imajući u vidu da kompanije prevashodno koriste ovaj koncept iz vlastitih interesa, ovim radom ukazuje se na važnost uključivanja svih aktera koji bi komplementarno radili na razvoju i promociji društveno odgovornog poslovanja kako bi se podigla svest svih članova društva. Stožer takvog okupljanja treba da predstavljaju teoretičari i praktičari iz oblasti socijalne politike, jer će se posledice neodgovornog poslovanja odraziti na životne i radne uslove ljudi. Sa druge strane, društveno odgovornim poslovanjem moguće je delovati na socijalnu sigurnost ljudi i poboljšati njihovu životnu i radnu okolinu.
34
Islamović, Elvira. "MIGRACIJE KAO ODGOVOR NA RIZIKE GLOBALIZACIJE." Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću 13, no. 13 (2022): 269–82. http://dx.doi.org/10.52535/27441695.2021.13.269-282.
Full textAbstract:
U radu se sa sociološkog aspekta tematiziraju proturječne posljedice procesa globalizacije koja je postala ključna riječ za razumijevanje društvenih promjena u svijetu koje obilježavaju migracije stanovništva, transnacionalni kapitalizam i globalna kultura koja počiva na imperijalnim težnjama Zapada. Radi se o širem geopolitičkom i društvenom procesu čiji su uzroci istovremeno društvenohistorijski, kulturni, politički i ekonomski. Globalizacija pridonosi stvaranju novih identiteta, ali i napetosti i sukoba zbog različitosti po bilo kojoj osnovi: rasnoj, nacionalnoj, religijskoj ili klasnoj. U radu se razmatraju učinci tog procesa u dramatičnim okolnostima dezintegracije društvenog prostora s destabiliziranih i ratom pogođenih područja Bliskog istoka, sve većih migracija, društvene nestabilnosti, nejednakosti i siromaštva.
35
Ćurković, Jozefina. "Radnička kultura kao uporište društvenog sjećanja." Narodna umjetnost 57, no. 1 (2020): 71–91. http://dx.doi.org/10.15176/vol57no104.
Full textAbstract:
Rad donosi studiju slučaja propale tvornice konca i pamučnog prediva Dalmatinka u Sinju, s fokusom na radničku kulturu kao uporište društvenog sjećanja. Počevši s historijatom tvornice, preko koncepta radništva u kontekstu jugoslavenskog socijalizma, u tekstu se detektiraju ključni elementi za konstrukciju sjećanja radnika na tvornicu. Na temelju kazivanja nekadašnjih radnica istražuje se relacija radnik-tvornica kroz međuodnos koncepata životne povijesti i osobne povijesti te u vezi s konstruktom socijalističkog čovjeka. U posljednjem dijelu rad se koncentrira na suvremene interpretacije nematerijalnog nasljeđa Dalmatinke. Analiza djelovanja izložbeno-edukativnog projekta usmjerenog na revalorizaciju njezina doprinosa razvoju grada u infrastrukturnom, ekonomskom i kulturološkom pogledu pokazuje čvrstu ukotvljenost Dalmatinke u društvenom sjećanju lokalne zajednice.
36
Jančić, Matea, and Draženko Tomić. "Feminizacija odgojno-obrazovnog sustava iz filozofsko-odgojne perspektive." Danubius Noster 12, no. 1 (2024): 81–88. https://doi.org/10.55072/dn.2024.1.81.
Full textAbstract:
Feminizacija odgojiteljske i učiteljske profesije podrazumijeva dominirajući broj žena u tim profesijama. Rani i predškolski odgoj načelno se smatrao ženskim poslom pa se okvirno može ustvrditi da je taj posao oduvijek feminiziran. Profesija koja je postupno feminizirana je učiteljska profesija. Na političkom i društvenom planu, krajem 18. stoljeća zapadno društvo još nije ostvarilo jednakopravnost muškaraca i žena. U 20. stoljeću, zalaganjem ženskih pokreta, žene dobivaju pravo glasa i postaju aktivniji akteri društvenog života. Danas žene imaju udio i u važnim društvenim i privrednim funkcijama gdje se sukladno svojim sposobnostima mogu iskazati kao samostalne, kreativne i sposobne za odgovorne poslove. Ovaj članak je rad sa studentom iz jednog segmenta teme završnog rada.
37
Janković, Marko A. "Konstruisanje identiteta u rimskoj Dalmaciji: Salonitanski gladijatori i njihov društveni status." Issues in Ethnology and Anthropology 6, no. 3 (2011): 699–713. http://dx.doi.org/10.21301/eap.v6i3.9.
Full textAbstract:

 
 Natpisi na kamenim urnama gladijatora, sahranjenim u bliskom okruženju amfiteatra u Saloni, pružaju nam uvid u društveni status gladijatora, što predstavlja pravu retkost u arheološkom zapisu. Informacije koje nam ti natpisi pružaju govore nam o preferiranom identitetu sahranjenih gladijatora. S jedne strane, radi se o robovima bez rimskog građanskog prava sa ograničenim poljem društvenog delovanja, dok se sa druge strane način sahrane (kamena urna sa natpisnim poljem i predstavom) ne razlikuje mnogo od sahrana rimskih građana iz istog perioda. Iako su gladijatori bili veoma popularni, spadali su zajedno sa glumcima, prostitutkama, podvodačima i trenerima u grupu infames prema kojoj se rimsko društvo odnosilo kao prema jednoj od društveno neprihvatljivih grupa. Ipak, i pored takvog društvenog statusa gladijatora, podaci dobijeni kroz natpise sa urni, govore o biranim informacijama upućenim na način na koji se od posmatrača očekuje da prepozna određenu sliku – sliku o pripadnosti gladijatorskom pozivu. Rad se pre svega bavi analizom pomenutih informacija u cilju prepoznavanja određenih aspekata preferiranog identiteta, kako pokojnika, tako i onih koji ga sahranjuju.
 
38
Krpan Smiljanec, Marina. "Dvorac Vižovlje i njegovi stanovnici." Studia lexicographica 14, no. 26 (2020): 7–35. http://dx.doi.org/10.33604/sl.14.26.1.
Full textAbstract:
Cilj rada je, u smislu interpretacije duha mjesta (genius loci), interdisciplinarnim pristupom, prikazati povijest jedne grane obitelji Galjuf, koja je u razdoblju od druge polovice XVIII. do početka XX. st. kao svoje sjedište imala dvorac Vižovlje, koji se nalazi na zapadnom dijelu Krapinsko-zagorske županije, nekoliko kilometara sjeverozapadno od Velikoga Trgovišća. U tom smislu, rad se fokusirao na biografske podatke onih članova obitelji koji su bili vlasnici dvorca. Problematiziran je i društveno-graditeljski status dvorca, na relaciji dvorac–kurija, budući da ni stručno-znanstvena literatura nije uspostavila jasne granice u određenju samih pojmova. Prikazani su osnovni arhitektonski elementi dvorca, njegove mijene tijekom promatranoga razdoblja, uz osvrt na sadašnje znanstvene spoznaje o njegovu izgledu temeljem dostupnih povijesnih izvora. Govoreći o društvenom životu u dvorcu i mijenama koje su pratile tadašnja društveno-ekonomska kretanja, važan izvor predstavlja Spomen-knjiga posjetilaca dvorca u Vižovlju, kao jedna od rijetkih sačuvanih spomen-knjiga zagorskih kurija i dvoraca, a koja je ujedno i paradigmatični prikaz života zagorskoga sitnog plemstva kraja XVIII. i XIX. st.
39
Raguž, Anđelka, Mia Bušić, and Jelena Jurišić. "ULOGA I PRIMJENA TEHNIKE DRUŠTVENO ODGOVORNOGA POSLOVANJA U ODNOSIMA S JAVNOŠĆU: PRIMJERI INTERNETSKIH KAMPANJA." South Eastern European Journal of Communication 1, no. 2 (2019): 95–107. http://dx.doi.org/10.47960/2712-0457.2019.2.1.95.
Full textAbstract:
U radu se konceptu društveno odgovornoga poslovanja pristupa kao tehnici u odnosima s javnošću koja se provodi s dvojakim ciljem (Tench, 2009, str. 111). S jedne strane društvena odgovornost očituje se preko odabranih i planiranih aktivnosti s obzirom na dobrobit društva unutar kojega organizacija djeluje, a s druge strane društveno odgovorno poslovanje provodi se i da bi se (u konačnici) pozitivno utjecalo na imidž i reputaciju organizacije i svih čimbenika iz društvenoga okoliša organizacije, koji eksplicitno utječu na njezinu (tržišnu) opstojnost. Cilj ovoga empirijskog rada jest ispitati navedeno te prikazati ulogu i mogućnosti primjene tehnike društveno odgovornoga poslovanja u suvremeno strateški organiziranim odnosima s javnošću. U radu su preko dvije studije slučaja prikazani primjeri kampanja iz prakse: hrvatska kampanja Ožujskog piva Počeši s razlogom, čija je primarna uloga društvene odgovornosti bila osvijestiti rizičnu skupinu o mogućnostima ranoga otkrivanja raka testisa i načinima liječenja te francuska kampanja portala Addict Aide sa svjetskim dosegom Like My Addiction, koja nastoji ukazati na problem alkoholizma među mladima. Analizom objavljenoga virtualnoga sadržaja utvrđeno je, između ostaloga, da je u provedbi navedenih kampanja bio upotrijebljen drugačiji pristup korištenja društvenih mreža – komunikacijskih platformi na kojima su ostvarene – premda su ključne poruke kampanja bile slične, ali usmjerene prema različitim ciljnim javnostima. Konačno, utvrđivanjem učinaka interneta u odnosu na offline okruženje, u radu su prezentirane i mogućnosti konvergencije suvremenih medija i odnosa s javnošću te istraženo jesu li internetske kampanje diversificirale ili ostvarile pozitivne komunikacijske rezultate u društvu u kojemu su provedene.
40
Olovčić, Adem, and Vaso Mijanović. "Pojedinac i država u 21. stoljeću: Kriza identiteta kao pokretač napretka u globaliziranom svijetu." MAP Social Sciences 1, no. 1 (2021): 48–57. http://dx.doi.org/10.53880/2744-2454.2021.1.1.48.
Full textAbstract:
Cilj ovoga rada je da rasvijetli odnos pojedinca i države u okolnostima globaliziranog svijeta, u kome se kao bitnim pojavljuje pitanje krize identiteta i njenog utjecaja na ukupne društvene promjene. Polazeći od dominantnih teorijskih paradigmi politologije: teorija političkog realizma i liberalizma, rad tematizira navedeni odnos, čime se dotiče vrlo značajnih koncepcija društvenog ugovora i ljudskih prava. U zbilji utemeljenoj na realističkoj paradigmi, gdje su nacija – država i identitet jedno, iskorak iz društveno etablirane matrice, nepoželjan je. U tom se smislu, globalizacija kao proces sve veće povezanosti između nacija pojavljuje kao mogućnost navedenog iskoraka, odnosno, kao pokretačka snaga ka promjenama, koje, u rastućoj međuovisnosti svijeta otvaraju niz mogućnosti i bitne su za opstanak u 21. stoljeću, kako na individualnom, tako i na kolektivnom nivou.
41
Cvijanović, Hrvoje. "Rawls iza vela neznanja." Filozofska istraživanja 43, no. 3 (2023): 481–93. http://dx.doi.org/10.21464/fi43303.
Full textAbstract:
Autor propituje misaoni eksperiment »vela neznanja« i načela pravednosti Johna Rawlsa putem dvaju glavnih smjerova kritike. Prvo, iako Rawls konstruira veo neznanja kantovskim kategorijama, autor izvodi Rawlsovu motivaciju iz poveznice pravednosti s tradicijom obuzdavanja pleoneksične ljudske prirode, tvrdeći da je u tom kontekstu Rawlsova kantovska retorika zapravo pogonjena hobsovskim strahom od nestabilnosti koji proizlazi iz problema suradnje u tradiciji društvenog ugovora. Drugo, veo neznanja lukavi je instrument privilegiranih za očuvanje prethodno stečenih prednosti, kontrolu stabilnosti i prikrivanje društveno-političkih nepravdi. Pri tome, načelo razlike koje iz njega proizlazi ne umanjuje jaz nejednakosti – ekonomskih i povijesnih – nego ga legitimira i utvrđuje. Zapravo, Rawlsov buržoaski liberalizam i njegovi teorijski konstrukti služe hedgiranju bolje stojećih osiguravajući im i uvećavajući ono što već imaju.
42
Ahmetašević, Edib. "Strategic dilemmas of Cultural Policy the System of Audiovisual Activity in Republic of Croatia." In medias res 12, no. 22 (2023): 3695–717. http://dx.doi.org/10.46640/imr.12.22.7.
Full textAbstract:
Kulturna politika Republike Hrvatske na području audiovizualne djelatnosti, prolazeći kroz tranziciju na različite načine ostavila je neizbrisive posljedice na ukupno područje audiovizualne djelatnosti. Uslijed raspada socijalizma, što predstavlja sistemsku tranziciju bivših država socijalističkog sistema prema (različitim modelima) kapitalističkog sistema, desila se i strukturna tranzicija kao rezultat globalnih promjena, pa je došlo do promjena kulturne politike u odnosu na audiovizualnu djelatnost Republike Hrvatske. Dezorijentirana kulturna politika usporila je razvoj audiovizualne djelatnosti prema kreativnoj industriji ili ga potpuno zaustavila. Dezorijentiranost kulturne politike nastala je uslijed neodgovornog društvenog ponašanja, nepoštivanja kulturne raznolikosti, nerazvijenog odnosa javnog, privatnog i civilnog sektora, odnosno strategijskih dilema kulturne politike. Kako bi se razvijala kreativna industrija potrebno je audiovizualnu djelatnost provoditi učinkovito i djelotvorno, a za što je neophodno redefinirati, razvijati i provoditi set strategija i instrumenata kulturne politike Republike Hrvatske na području audiovizualne djelatnosti.Interdisciplinarnim pristupom povezujući integrativnu teoriju društvenog ugovora i dilema suvremenih kulturnih politika na području audiovizualne djelatnosti ukazujem na važnost društveno odgovornog ponašanja, posebice privatnog sektora, koji ima veliku ulogu u razvoju filmske industrije kao profitno orijentirane kulturne industrije.Prijedlog: Razvoj kreativne industrije na području audiovizualne djelatnosti u Republici Hrvatskoj nije moguć bez uravnoteženja djelovanja strateških dilema kulturne politike, te na taj način uspostave ravnoteže između estetskih i tržišnih vrijednosti audiovizualne djelatnosti.
43
Družić, Ivo. "Uloga kriterija poticanja znanstvene izvrsnosti u razvoju znanosti." Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 73, no. 2-3 (2023): 527–60. http://dx.doi.org/10.3935/zpfz.73.23.14.
Full textAbstract:
Kriteriji znanstvene izvrsnosti su u svakoj, osobito relativno maloj znanstvenoj zajednici poput Hrvatske, neophodan ali i neizostavan društveni sustav poticaja, odgovornosti i očekivanja od znanstvenika (doktora znanosti) kao vrha hrvatske znanstveno-obrazovne piramide. Istodobno, oni su i iskaz “samoorganiziranosti” ovog populacijski uskog segmenta hrvatskog društva. Znanstvenici njima oblikuju svoju osobnu i zajedničku potrebu i obvezu kontinuirane potvrde svoje intelektualne radoznalosti i talenta, istraživačkom predanošću i marljivošću, te mjerljivim i struci ali i široj društvenoj zajednici razumljivim rezultatima. Samo stručno razumna i društveno nijansirana kombinacija institucionalne (vanjske) kontrole i (unutarnje) samoodgovornosti znanstvenika može rezultirati objektivnom ocjenom znanstvenog doprinosa i potaknuti rast znanstvene produktivnosti. U tom smislu se u radu propituju kvantitativni i kvalitativni indikatori mjerenja znanstvene izvrsnosti, njihov međusoban odnos, te dinamika mijenjajućih pozicija pojedinih indikatora u cjelovitoj prosudbi kvalitete i primjenljivosti znanstvenih nalaza tijekom vremena.
44
Manzeschke, Arne. "Können Roboter Menschen moralisch verletzen?" Synthesis philosophica 39, no. 1 (2024): 61–71. http://dx.doi.org/10.21464/sp39104.
Full textAbstract:
U mjeri u kojoj su roboti oblikovani kao partneri u društvenoj interakciji ljudi, postavljaju se ozbiljna moralna pitanja. Članak istražuje pitanje mogu li roboti moralno povrijediti ljude. Razradu pitanja počinjem s (1) kratkom refleksijom o tome što se podrazumijeva pod »roboti«. (2) Skiciram što znači biti moralno povrijeđen. U daljem koraku (3) ispituju se razlike među fizičkom, psihičkom i moralnom nanošenju štete. To nas dovodi (4) do pitanja koja vrsta aktera bi mogla biti uzročnik takvog nanošenja štete. Stoga, upućujem (5) na jasno ustanovljenu taksonomiju bogova, ljudi, životinja, biljaka i strojeva. Doći ću do zaključka (6) da status sposobnosti za djelovanje nekoga robota zavisi od odluke ljudi o tome kako ga žele konstituirati. Stoga bismo kao ljudska društva trebali biti dobro informirani kada razmišljamo o ovom važnom pitanju. Zaista je važno na koji način donosimo odluke o ovom pitanju koje utječe na naše samorazumijevanje i na strukturu društvenoga života.
45
Uzunić, Mislav. "Ludwik Fleck." Revija za sociologiju 53, no. 2 (2023): 213–37. http://dx.doi.org/10.5613/rzs.53.2.2.
Full textAbstract:
U radu se problemski razmatra teorija Ludwika Flecka s posebnim naglaskom na njegovu primjenu sociološke analize na problematiku spoznaje i znanosti. Fleckove se prosudbe zatim uspoređuju s teorijom Thomasa Kuhna i teorijom edinburške sociološke škole (SSK) s ciljem da se ocrtaju njihove konceptualne i metodološke razlike glede definiranja društvenog u znanosti. Postoji kontinuirana osovina sociološkog analiziranja znanosti i spoznaje u dvadesetom stoljeću na relaciji Fleck, Kuhn, SSK. Međutim, u radu se argumentira da su Fleckova i Kuhnova teorija fundamentalno podudarne zbog analize racionalnih čimbenika koji utječu na proces znanstvenog odlučivanja, no da se SSK izuzima svojom radikalnom interpretacijom Kuhna zbog pretpostavke o snažnom utjecaju iracionalnih i neznanstvenih čimbenika na znanstvene procese. Postoji značajna razlika u njihovoj primjeni sociološkog pristupa, a posljedično i stavu o uspjehu znanstvenih istraživanja. Zato je potrebno razlikovati što Fleck i Kuhn podrazumijevaju pod 'društveno', a što pripadnici SSK. Prvi pod društvenim podrazumijevaju međuodnose unutar znanstvenih kolektiva i samih znanstvenika koji se temelje u epistemičkim čimbenicima – prvenstveno u spoznajama koje pripadnici međusobno dijele temeljem racionalnosti i dokaza. Pripadnici SSK, pak, proširuju analizu na odnos znanosti i šireg društvenog konteksta s ciljem da se prepoznaju iracionalni i neznanstveni čimbenici u takvim odnosima. U istraživanju navedene relacije leži radikalnost, ali i originalnost SSK u primjeni vlastitog sociološkog polazišta, a što je dovelo do kritike da pristup predstavlja jedan znanstveni antirealizam koji relativizira racionalnost i uspjeh znanosti.
46
Jovanovic, Dejan. "KONCEPT DRUŠTVENE PRAVDE I NAGON ZA MOĆ." Srpska politička misao 71, no. 1/2021 (2021): 87–109. http://dx.doi.org/10.22182/spm.7112021.5.
Full textAbstract:
Predmet ovog članka je odnos između moći i pravde u ljudskom društvu, govoreći u širem smislu. Uže posmatrano, odnos između, od čoveka neodvojivog, osećaja inferiornosti, iz kojeg se, usled sprege straha i potrebe za većom bezbednošću tela, rađa nagon za moć, koji u većini slučajeva nikada ne biva zadovoljen. Cilj članka je da pokaže da postoji veza između nedovoljne količine akumulirane moći koja se uvek meri u odnosu na nečiju tuđu moć, sa jedne strane, i porekla potrebe za društvenom pravdom, sa druge strane. Teorijski okviri koji su korišćeni se odnose, pre svega, na psihologiju čoveka Alfreda Adlera i teoriju pravde Džona Rolsa, ali i na teorije društvenog ugovora i realpolitičku teoriju. U članku smo došli do zaključaka koji se odnose na potvrdu teze da se održavanje koncepta društvene pravde pre da objasniti kroz realpolitičku teorijsku paradigmu, nego gledajući sa pozicija normativno-ontološke paradigme politike.
47
Martić, Zvonko. "REGIONALNI IDENTITET HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI – DUVNJACI BOSANCI I/ILI HERCEGOVCI I/ILI DALMATINCI." IDENTITETI – KULTURE – JEZICI, no. 9 (October 24, 2024): 165–86. http://dx.doi.org/10.47960/3029-3103.2023.9.165.
Full textAbstract:
U ovome se radu propituje regionalni identitet Hrvata u Bosni i Hercegovini na primjeru stanovnika Općine Tomislavgrad. Kroz povijest je Tomislavgrad u nekoliko navrata mijenjao ime. Naziv Duvno najpoznatiji je. Po njemu se stanovnici ove Općine nazivaju Duvnjacima te se neki od njih identificiraju kao Hercegovci, Bosanci ili Dalmatinci. Fokus je ovoga rada na odnosu nacionalnoga i regionalnoga identiteta u specifičnosti bosanskohercegovačkoga suvremenog društveno-političkog konteksta. Identitet se promatra kao relacijski, kontrastivni, situacijski i dinamični koncept koji je uvijek u mijeni, ovisan o društvenome i političkome trenutku unutar kojih se zbiva identifikacijski proces. Identiteti se u takvu poimanju promatraju kao narativna konstrukcija i projekcija u sadašnjosti i budućnosti, a ne nepromjenjiva ontološka danost utemeljena u prošlosti. Regionalni se identitet Duvnjaka promatra kao narativna konstrukcija u suvremenome bosanskohercegovačkom multinacionalnom i multireligijskom kontekstu gdje su naglašeni nacionalni/etnički u odnosu na druge procese identifikacije. Ključne riječi: Regionalni identitet; Duvnjaci; Hrvati; Bosanci; Hercegovci; Dalmatinci
48
Perušić, Luka. "Kozmobioetika." Obnovljeni život 73., no. 3 (2018): 311–28. http://dx.doi.org/10.31337/oz.73.3.2.
Full textAbstract:
Heuristička propulzivnost bioetike u posljednjih trideset godina potaknula je na značajno proširenje područnog opsega: na metodološkom planu razvoj je obilježen kretanjem od disciplinarnosti do transdisciplinarnosti, a na problemskom planu od biotehničkih izazova do mišljenja cjeline živog svijeta. Međutim, bioetička ispitivanja još uvijek u obzir ne uzimaju probleme iz humanističke i prirodoznanstvene kozmologije, čak ni u sklopu projekta integrativne bioetike, što je izrazito problematično s obzirom na važnost njihovih jezgri znanja. Razvijanje ljudskog društva prema objedinjavanju s prostorom izvan planeta Zemlje te čvrsta povezanost fenomena života s osnovnom ustrojstvom i dinamikom pojmljivog svemira poziva na pripremno usmjeravanje pozornosti na bioetičke i društveno–znanstvene probleme u kojima kozmološki elementi nose važnu ulogu. Cilj je ovoga članka ponuditi istraživačko gledište u kozmobioetike kao ispomoći u daljnjem proširenju spoznajne senzibilnosti za istinu o kompleksnosti (društvenog) bivstvovanja na Zemlji i oko nje. Obrada problema zasniva se na multidisciplinarnoj komunikaciji relevantnih jezgri znanja metodom klasičnog filozofijskog izlaganja.
49
Bekic, Ivana, Jadranka Ivankovic, and Magdalena Bednjanec. "EXTROVERSION-INTROVERSION DIMENSION OF THE HULT PRIZE PARTICIPANTS DUE TO CREATIVE INNOVATION PROCESS." Ekonomska misao i praksa 33, no. 2 (2024): 405–24. https://doi.org/10.17818/emip/2024/2.3.
Full textAbstract:
Inovacije su pokretač društvenog i ekonomskog razvoja. Prema konceptualnim postavkama Swannova modela na kojima se temelji ovaj rad, ekonomski i društveno učinkovita inovacija procesno je strukturirana. Svaka faza inovativnog procesa zahtijeva različite osobine ličnosti njezinih dionika. Cilj istraživanja bio je utvrditi u kojoj su mjeri zastupljene osobine ličnosti dimenzije ekstroverzije-introverzije sudionika HULT Prize natjecanja te kakvo je njihovo vrednovanje pojedinih faza i odrednica Swannova modela kako bi se učinkovitije usmjerila dinamika kreativnog procesa i inovativnog timskog rada. Istraživanje je provedeno tijekom 2023. godine anketiranjem 291 sudionika HULT Prizea iz 12 zemalja. Ispitanici su podijeljeni u skupine, ovisno o razini inovativnosti zemalja iz kojih dolaze. Unutar obiju skupina prevladavali su introvertirani ispitanici i nisu utvrđene statistički značajne razlike u stavovima ispitanika o odrednicama Swannova modela. Intervjuiranjem dionika HULT Prizea postavljen je kontekstualni okvir rezultata kvantitativnog istraživanja s ciljem opisivanja interakcije dionika kreativnog procesa inovacije i njezina lakšeg upravljanja.
50
Maros, Zorica. "Feminizam, rodna ideologija, transrodnost. Neki vidovi i stav Crkve ." Crkva u svijetu 59, no. 2 (2024): 376–98. http://dx.doi.org/10.34075/cs.59.2.6.
Full textAbstract:
Stoljetno tumačenje seksualnosti u biološkom ključu konfiguriralo je društveno-političke strukture koje su uzrokovale brojne nepravde tretirajući žene kao biološki slabija i stoga inferiorna bića. Na temelju biološkog spola pripisivane su im određene uloge (rodne uloge) koje su i stvarale tu podređenost, iz nje proizlazile, ali i nju jačale. Želja da se oslobode uloga pripisanih ženskom spolu, pretvorila se u borbu protiv biološkog determinizma i stereotipizacije, koja je ne samo dekonstruirala rodne uloge, nego se s vremenom proširila i na dekonstrukciju samog biološkog spola, i to putem rodno afirmativne terapije (fenotipske tranzicije). Zahvaljujući društvenom ozračju i tehno-znanstvenoj moći, dekonstrukcija biološkog spola predstavlja se kao legitimni način medicinske skrbi transrodnih osoba, koji, međutim, izaziva brojne kritike. Donoseći stav Crkve o podređenosti žene i rodnoj teoriji, članak ukratko prezentira poveznicu između radikalnog feminizma i rodne teorije te ističe koje konkretne posljedice ima taj teoretski pristup u medicinskoj skrbi transrodne djece.