To see the other types of publications on this topic, follow the link: Državni zbor.
Journal articles on the topic 'Državni zbor'
Create a spot-on reference in APA, MLA, Chicago, Harvard, and other styles
Consult the top 50 journal articles for your research on the topic 'Državni zbor.'
Next to every source in the list of references, there is an 'Add to bibliography' button. Press on it, and we will generate automatically the bibliographic reference to the chosen work in the citation style you need: APA, MLA, Harvard, Chicago, Vancouver, etc.
You can also download the full text of the academic publication as pdf and read online its abstract whenever available in the metadata.
Browse journal articles on a wide variety of disciplines and organise your bibliography correctly.
1
Rogelj, Boštjan. "Spremembe volilnih enot za izvedbo volitev v državni zbor RS." Dela, no. 53 (December 17, 2020): 45–69. http://dx.doi.org/10.4312/dela.53.45-69.
Full textAbstract:
Leta 2018 sprejeta odločba Ustavnega sodišča o neustavnosti trenutne ureditve volilnih okrajev je znova oživila razpravo o reformi državnozborskega volilnega sistema. V središču razprave je vprašanje preoblikovanja oziroma odprave volilnih okrajev. Drugi pomembni prostorski element volilnega sistema – ureditev volilnih enot ‒ pa ni deležen večje pozornosti, saj ni bila predmet ustavne presoje. V članku želimo preveriti, v kolikšni meri obstoječa ureditev še izpolnjuje zakonska merila. V nadaljevanju so predstavljeni trije alternativni predlogi ureditve volilnih enot, njihove ključne značilnosti ter glavne prednosti in pomanjkljivosti.
2
Vehar, Primož. "Državni zbor po 1. maju – igralec ali zgolj statist na evropskem prizorišču." Revus, no. 2 (January 1, 2004): 116–30. http://dx.doi.org/10.4000/revus.1572.
Full text
3
Rogelj, Boštjan. "Ureditev volilnih enot v državnozborskem volilnem sistemu." Dela, no. 37 (December 1, 2012): 107–28. http://dx.doi.org/10.4312/dela.37.107-128.
Full textAbstract:
V prvem delu članka so predstavljeni nekateri vidiki oblikovanja volilnih enot v volilnih sistemih, zasnovanih na proporcionalni volilni formuli. Drugi del članka je namenjen analizi volilnih enot v volilnem sistemu za volitve poslancev v Državni zbor Republike Slovenije. Poudarjeni so dejavniki, ki so sprožili nastanek specifčne trinivojske ureditve z osmimi volilnimi enotami, nacionalno ravnjo delitve mandatov ter 88 volilnimi okraji. Sledi analiza ureditve volilnih enot in volilnih okrajev z vidika izpolnjevanja načel enake volilne pravice, homogenosti in kompaktnosti.
4
Stępkowski, Łukasz. "Judgment of the Court of Justice in C-526/14 Tadej Kotnik and Others v. Državni zbor Republike Slovenije and permissibility of granting State aid to financial institutions." Polish Review of International and European Law 6, no. 2 (October 3, 2018): 89. http://dx.doi.org/10.21697/priel.2017.6.2.04.
Full textAbstract:
The present work explores the Court of Justice’s decision in C-526/14 Tadej Kotnik and Others, along with its background, elements that led to it and subsequent developments in EU law. The author comments on the Court’s reasoning to discover whether the case was decided meritoriously or per incuriam.
5
Vlahek, A., and M. Damjan. "European Commission's Banking Communication: Question of Validity in the Slovenian Banking Bail-in Puzzle ∙ Tadej Kotnik and Others v Državni zbor Republike Slovenije ∙ C-526/14 ∙ Annotation by Ana Vlahek and Matija Damjan." European State Aid Law Quarterly 15, no. 3 (2016): 458–67. http://dx.doi.org/10.21552/estal/2016/3/14.
Full text
6
Primorac, Damir, Maja Buhovac, and Marko Pilić. "Teorijski i praktični aspekti pravosudne suradnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine u postupcima izručenja vlastitih državljana." Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske 11, no. 1 (December 10, 2020): 15–40. http://dx.doi.org/10.32984/gapzh.11.1.2.
Full textAbstract:
Institut izručenja najstariji je oblik međunarodne pravne pomoći koji je među državama članicama Europske unije zamijenjen europskim uhidbenim nalogom. U odnosu na treće države kakva je Bosna i Hercegovina izručenje je jedini instrument kojim se omogućava transfer osoba koje se trebaju izručiti zbog vođenja kaznenog postupka, ili izvršenja kazne zatvora, ili zbog druge mjere koja podrazumijeva oduzimanje slobode u državi moliteljici. Radi stalna nastojanja da se osiguraju pravna sigurnost, načelo zakonitosti i vladavina prava, države kao subjekti međunarodnog prava svoje odnose na području ekstradicijskog prava sve više reguliraju potpisivanjem bilateralnih sporazuma kojima žele ostvariti taj cilj. U tom smjeru Hrvatska i Bosna i Hercegovina zaključile su 28. studenog 2012. Ugovor o izručenju koji se s tim datumom počeo privremeno primjenjivati, a stupio je na snagu 6. ožujka 2014. Ugovorom su, između ostalog, ekstenzivnije uređene odredbe o izručenju vlastitih državljana, čime se na određen način odstupilo od tradicionalnog načela neizručenja vlastitih državljana. Autori u radu analiziraju odredbe Ugovora o izručenju s posebnim osvrtom na odredbe o izručenju vlastitih državljana, osobito državljana koji imaju dvojno državljanstvo, što je nerijetko slučaj državljana Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Mnoge države u Europi i svijetu tradicionalno se snažno protive izručenju vlastitih državljana. Načelo neizručenja vlastitih državljana proizlazi iz suverenosti država i njezinih državljana te obveza koje ih vežu, a osobito nepovjerenja u pravosudne sustave drugih država. Međutim, imajući u vidu da je temeljni cilj izručenja borba protiv nekažnjavanja osoba za koje se sumnja da su počinile kazneno djelo ili koje su osuđene za to, tada bi se nepovjerenje kao razlog neizručenja vlastitih državljana trebalo uzeti s velikim oprezom. Da je načelo neizručenja vlastitih državljana u suvremenome kaznenom pravu zastarjelo, potvrđuje još i Konvencija o izručenju između država članica Europske unije navodeći da se izručenje ne smije odbiti s obrazloženjem da je osoba državljanin države moliteljice. Cilj je ovog rada analizom postojećega normativnog okvira i praktičnih primjera (ne)izručenja vlastitih državljana između Hrvatske i Bosne i Hercegovine upozoriti na probleme koji utječu na učinkovitu pravosudnu suradnju tih dviju država te ponuditi stajališta koja bi mogla pridonijeti razmatranju vrlo aktualnih pitanja.
7
Malibasic, Zoran. "ORGANIZOVANI KRIMINAL: NEVOJNA PRETNJA NACIONALNOJ BEZBEDNOSTI." Srpska politička misao 68, no. 2/2020 (August 3, 2020): 327–43. http://dx.doi.org/10.22182/spm.6822020.14.
Full textAbstract:
Kroz čitavu istoriju, primarna pretnja po bezbednost jedne države dolazila je od strane vojnih potencijala suprotstavljenih država ili vojnih koalicija. Poslednje dekade donose nam izmenjene okolnosti, u kojima je sve veća pretnja po nacionalnu bezbednost kreirana od strane nedržavnih aktera. Ovaj rad u prvi plan ističe negativne efekte organizovanog kriminala, koji predstavlja osnovnu nevojnu pretnju po nacionalnu bezbednost, te konstantnu i slojevitu opasnost koju je izuzetno teško prepoznati i na nju adekvatno reagovati. Organizovani kriminal predstavlja kompleksnu pojavu u savremenom društvu ne samo po širokom spektru pojavnih oblika oličenih u brojnim krivičnim delima, već i zbog činjenice da njegovo delovanje proizvodi direktne negativne posledice na ekonomski sistem države, samim tim i na donošenje najvažnijih državnih odluka u sferi privredno-političkih odnosa, ali i u sektoru bezbednosti. Autor analizira pojavne oblike i karakteristike savremenog organizovanog kriminala, kao i genezu ove negativne pojave sa kojima se susreću sve države sveta. Takođe, istaknuta je i multidimenzionalnost posledica koje brojni pojavni oblici organizovanog kriminala imaju po bezbednost države na nacionalnom nivou, ali i na nivou međunarodne zajednice. Konačno, istaknuta je neophodnost interdisciplinarnog pristupa u teorijskom izučavanju ove negativne društvene pojave, kao i neophodnost saradnje na globalnom nivou kako bi se pasivizirali negativni efekti delovanja organizovanih kriminalnih grupa.
8
Samodol, Ante. "Mirovinske reforme kao trajno globalno pitanje i dizajniranje mirovinskog sustava." Međunarodne studije 20, no. 1-2 (December 7, 2020): 73–95. http://dx.doi.org/10.46672/ms.20.1-2.4.
Full textAbstract:
Cilj je ovoga rada povezivanje stvarnih fiskalnih uvjeta i rezultata provedbe mirovinske reforme po modelu Svjetske banke u Hrvatskoj u razdoblju 2002. – 2019. Od 2002. hrvatski mirovinski sustav počiva na trima stupovima: međugeneracijska solidarnost (prvi), obvezni mirovinski fondovi (drugi) i dobrovoljni mirovinski fondovi (treći). Kao ključni razlozi provođenja mirovinske reforme navodili su se fiskalni i demografski razlozi. Trenutačni rezultati pokazuju da se stanje mirovinskog sustava pogoršalo u odnosu na razdoblje prije reforme. Mirovinski izdaci u prvome stupu kontinuirano rastu i nadmašuju prihode, što se pokriva transferima iz proračuna. Tranzicijski trošak zbog drugog stupa raste, opterećuje javne financije i veći je nekoliko puta od prinosa obveznih fondova. Ne postoje permanentni izvori za pokriće tranzicijskog troška. Formalno, privatna imovina na privatnim računima članova koristi se kao državna imovina. Vlade jednom koriste imovinu fondova za financiranje proračunskog deficita dopuštajući nekim članovima prijenos imovine i prijelaz iz drugog stupa u prvi stup. Sljedeći put se na dogovorenim aukcijama središnje banke kupuju državne obveznice iz imovine fondova radi kupnje novih izdanja središnje države. Treći put, središnja banka u dogovoru s vladom kreditira mirovinske fondove koji onda kupuju državne obveznice, stvarajući financijski vrtlog helikopterskog novca. Dok deficit prvog stupa i tranzicijski trošak drugog stupa kontinuirano rastu, dotle je dugoročno dizajniranje fiskalne i ekonomske održivosti mirovinskog sustava samo podređeni cilj u odnosu na kratkoročne političke ciljeve. Je li vrijeme za re-reformu?
9
Čuček, Filip. "Pregled slovenskih političnih taborov pred nastankom modernih političnih strank." Contributions to Contemporary History 57, no. 1 (May 30, 2017): 9–24. http://dx.doi.org/10.51663/pnz.57.1.01.
Full textAbstract:
V razpravi avtor obravnava organizacijo slovenskih političnih taborov v drugi polovici 19. stoletja, v času, ki še ni poznal moderne politične »infrastrukture« oziroma klasičnega strankarstva. V letih marčne revolucije se je politika osredinila v deželnih zborih in v državnem zboru, na drugi strani pa tudi v časnikih in časopisih. Po obnovi ustavnega življenja sta se v slovenski politiki izoblikovala dva politična tabora: tabor, ki je zagovarjal previdno politiko državnih poslancev (staroslovenci), in tabor opozicije (mladoslovenci), ki se je zavzemal za odločno nacionalno politiko po češkem zgledu. Glavni politični centri so bili poleg deželnih zborov (in po letu 1873 državnega zbora) časopisi (in društva). Kljub načelni slogi so v ozadju vseskozi tlela politična nesoglasja. Dokončno ločitev duhov je leta 1888 z Rimskim katolikom dosegel Anton Mahnič, profesor bogoslovja v Gorici. Januarja 1890 je bilo v Ljubljani ustanovljeno Katoliško politično društvo, liberalci pa so februarja 1891 ustanovili Slovensko društvo. V drugih deželah s slovenskim prebivalstvom je bila pluralizacija političnega prostora nekoliko kasnejša ali pa do nje sploh ni prišlo.
10
Bursac, Boris. "MOGUĆNOSTI ODGOVORA EVROPSKE UNIJE NA SAVREMENE TERORISTIČKE PRETNJE." Politička revija 65, no. 3/2020 (November 2, 2020): 11–32. http://dx.doi.org/10.22182/pr.6532020.1.
Full textAbstract:
Ulazak u 21. vek obeležen je serijom terorističkih napada na Sjedinjene Američke Države, koje je izvela ozloglašena teroristička organizacija Al Kaida. Posrnuće Sjedinjenih Američkih Država, pred naletom terorističke beskrupuloznosti prestrašilo je sve članice međunarodne zajednice, stoga je početak novog milenijuma obeležen globalno raširenim strahom od međunarodnog terorizma. Od tog momenta međunarodni terorizam postaje bezbednosna pretnja prvog reda za svaku državu, bez obzira na stepen njene vojne ili ekonomske razvijenosti. Iako terorizam nije nova pojava, nepoznata u istorijskoj prošlosti, njegovi savremeni oblici su podstakli sve relevantne subjekte međunarodnih odnosa da bavljenje njime postave kao svoj prioritet. Tako je i Evropska unija, osnovana zbog potrebe ekonomske povezanosti evropskih država, postala svesna neophodnosti jačeg povezivanja država članica i na polju zajedničke spoljne i bezbednosne politike. Cilj ovog rada biće da prikaže obim bezbednosnog rizika oličenog u savremenom međunarodnom terorizmu, kao i mogućnosti Evropske unije da pruži adekvatan odgovor. Analiziraćemo sadržaj dve najvažnije evropske strategije na ovom polju – Evropsku bezbednosnu strategiju i Evropsku protivterorističku strategiju, kako bi identifikovali postojeće slabosti i potencijalne mogućnosti za unapređenje budućeg odgovora na nivou EU na ovakve pretnje.
11
Krzak, Andrzej. "Politička i vojna situacija i oružane snage Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca / Jugoslavije u informacijama, izvještajima i analizama II. odjela Glavnoga stožera / Generalštaba Vojske Republike Poljske." Journal of contemporary history 52, no. 1 (March 31, 2020): 219–49. http://dx.doi.org/10.22586/csp.v52i1.10258.
Full textAbstract:
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca / Jugoslavija nije bila glavni predmet operativnih aktivnosti poljskih vojnih obavještajnih službi. Ipak, zbog provođenih i planiranih strateških projekata vezanih za državnu obranu postavljeni su zadaci pribavljanja podataka prije svega o vojnom potencijalu zemlje, njezinoj politici prema susjednim državama i mogućnosti prodaje poljskoga naoružanja. Za rukovodstvo poljske države, kao i za obavještajne časnike, tajno širenje jugoslavenske vojske i politički i vojni odnosi s Čehoslovačkom i Rumunjskom u okviru savezničkih obveza u Maloj Antanti nesumnjivo su bili zanimljivi. Analizirani dokumenti pokazuju da se Jugoslavija poljskoj vojsci činila državom sa složenom unutarnjom situacijom koja nastoji održati versailleski poredak i ima brojne znanstvene i kulturne veze s Poljskom. S druge strane zapaženo je da Kraljevina simpatizira Rusiju, Češku i Njemačku, kao i brojnu bjelogardijsku dijasporau, za koju se smatralo da su se u nju infiltrirali boljševici, što je zasigurno utjecalo na odluke o potrebi njezina uključivanja u obavještajni opseg II. odjela te političkih i vojnih procjena Kraljevine Jugoslavije i njezinih oružanih snaga.
12
Cindori, Sonja, and Valentino Kuzelj. "Exemplis discimus." Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci 40, no. 2 (2019): 823–46. http://dx.doi.org/10.30925/zpfsr.40.2.7.
Full textAbstract:
Ekonomske krize s kraja 20. i početka 21. stoljeća aktualiziraju prijepore oko uloge države u socio-ekonomskom životu društva. Populistički pokreti izrasli na posljedicama posljednje velike krize iz 2008. pozivajući se na socijalnu državu i socijalnu pravdu, smjeraju rastakanju demokratskoga poretka. Zbog toga se imperativnim nameće poznavanje nastanka socijalne države, njezine konstitucionalizacije i jačanja opće solidarnosti u poslijeratnim godinama druge polovice 20. stoljeća. Radi jačanja socijalne države nužno je promotriti neoliberalnu kritiku njezine koncepcije te snagom tumačenja načela socijalne države i socijalne pravde proizišlima iz recentne ustavnosudske prakse pristupiti reafirmaciji koncepta socijalne države kao države općeg blagostanja. Vodiljom na putu reafirmacije vrijednosti i redefinicije njezina sadržaja nameće se skandinavski model socijalne države, posebice dansko oživotvorenje, tzv. flexicurity modela, a najpogodnijim sredstvom njezina ostvarenja fiskalni suverenitet države. Jačanjem poreznoga kapaciteta, uvažavajući ustavna ograničenja oporezivanja, moguće se približiti skandinavskom modelu aktivne socijalne države kao jamcu sigurnosti i mobilnosti te izgraditi novu državu opće solidarnosti.
13
Muharemović, Mahir. "Ograničenje regulacijske funkcije države putem međunarodnih investicijskih ugovora." Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu 56, no. 3 (September 27, 2019): 719–41. http://dx.doi.org/10.31141/zrpfs.2019.56.133.719.
Full textAbstract:
Proces globalizacije stavlja države, pa time i njihove uprave, pred nove izazove, koji se jedino mogu savladati međusobnom saradnjom država i drugih subjekata međunarodnog prava. Međuovisnost navedenih subjekata u globalnoj ekonomskoj utrci i borba za investicijama proizvela je i nove oblike upravne regulacije, prije svega, pojavom međudržavnih bilateralnih i multilateralnih investicijskih ugovora, koji u bitnome utiču na upravno-pravnu sferu država, tj. ograničavaju kako po obimu tako i po kvalitetu regulacijske mogućnosti država. Ipak, ne može se zanemariti činjenica da države i dalje predstavljaju personifikaciju moći i vlasti. Sa druge strane, ograničenja države da autonomno donosi odluke u korist javnog interesa posebno su vidljiva kod međunarodnih investicijskih ugovora. Uvođenjem međunarodnih arbitraža za rješavanje investicijskih sporova, kao međunarodnim tijelima, omogućava se istima da prilikom donošenja odluka ocjenjuju cjelishodnost propisa kojima država nastoji da zaštiti javni interes. Međunarodne investicijske arbitraže, za razliku od ranijih međunarodnih tribunala i sudova, imaju ulogu kvazi-zakonodavca, a ta uloga je im omogućena zbog široko i neprecizno formulisanih odredbi investicionih ugovora, koje dozvoljavaju arbitražama veliki prostor za tumačenje i diskrecionu ocjenu. Sve to dovodi ozbiljno u pitanje regulacijske kapacitete države.
14
Antić, Dejan. "EVAKUACIJA RATNE PRESTONICE SRBIJE – NIŠA 1915. GODINE." Istorija 20. veka 39, no. 1/2021 (February 1, 2021): 19–34. http://dx.doi.org/10.29362/ist20veka.2021.1.ant.19-34.
Full textAbstract:
Od 25. jula 1914. do jeseni 1915. godine grad Niš je poneo ulogu nezvanične ratne prestonice Kraljevine Srbije. Ulaskom Kraljevine Bugarske u rat na strani Centralnih sila, srpska vlada, državno rukovodstvo, Narodna skupština, diplomatski kor i ostali organi vlasti smešteni u Nišu bili su direktno ugroženi od napada neprijateljskih snaga sa istoka, zbog čega je preduzeta njihova evakuacija. Koristeći se arhivskom građom, memoarima i relevantnom literaturom u radu se prikazuju tok i detalji evakuacije Niša iz septembra i oktobra 1915. godine. Posebna pažnja u istraživanjima posvećena je evakuisanju diplomatskog osoblja, državne arhive, inostranih sanitetskih misija i industrijskih postrojenja.
15
de Boisdeffre, Martine. "1987-2017 ili obnova upravnog sudovanja u Francuskoj." Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu 55, no. 1 (February 28, 2018): 55–99. http://dx.doi.org/10.31141/zrpfs.2018.55.127.055.
Full textAbstract:
Francusko upravno sudovanje 2017. slavi tridesetu godišnjicu važne reforme upravnih sudova. Naime, struktura upravnog sudovanja u Republici Francuskoj temeljito je izmijenjena Zakonom od 31. prosinca 1987. koji sadrži reformu upravnog spora, a koji je za osnovni predmet imao stvaranje prizivnih upravnih sudova, koji se nalaze između upravnih sudova (prvog stupnja) i Državnog savjeta. Cilj spomenute reforme je bio rasteretiti djelovanje Državnog savjeta koji je bio “zagušen” velikim priljevom predmeta. Ustrojavanje prizivnih upravnih sudova je bilo nužno i zbog neometanog djelovanja sudskog odjela, Odjela za sporove, pri Državnom savjetu.
16
Vujeva, Domagoj. "Politička ekonomija i kritika teorije društvenog ugovora u Hegelovoj Filozofiji prava." Politička misao 57, no. 2 (October 1, 2020): 107–26. http://dx.doi.org/10.20901/pm.57.2.05.
Full textAbstract:
Autor tematizira recepciju političke ekonomije u Hegelovoj Filozofiji prava. Ta je recepcija bila presudna za razvoj Hegelove pravno-političke filozofije i njenu zrelu formulaciju, ali je istovremeno njome posredovan i Hegelov odnos prema modernom prirodnom pravu i ugovornoj političkoj teoriji. Oslanjajući se na Strpićeve nalaze, autor pokazuje kako je mjestom realizacije ugovornog modela države Hegel smatrao građansko društvo. Zakonitosti imanentne modernoj tržišnoj ekonomiji, koje je “otkrila” politička ekonomija, prema Hegelovu sudu čine izlišnim ugovornu konstituciju države, ali i predstavljaju unutarnju mjeru kritike ugovorne teorije. To međutim ne znači da Hegel prihvaća model društva klasične političke ekonomije niti njeno razumijevanje odnosa države i društva. On dovodi u pitanje prije svega njenu središnju pretpostavku o sposobnosti tržišta za samoregulaciju, zbog čega smatra nužnom državnu regulaciju tržišta. U posljednjoj analizi pokazuje se kako je “općenitost” građanskog društva utemeljena u “općenitosti” političke države, koja predstavlja viši stupanj ozbiljenja čovjekove slobode.
17
Nadoveza, Branko. "KOMUNISTIČKA PRAVNO POLITIČKA DESTRUKCIJA KOSOVA I METOHIJE 1944-1990." Politička revija 66, no. 4/2020 (January 5, 2021): 333–47. http://dx.doi.org/10.22182/pr.6642020.14.
Full textAbstract:
Ideja komunističkog pokreta u Jugoslaviji je bila od početka da se Kosovo izuzme iz sastava Srbije zbog navodnog većeg broja Albanaca od Srba na Kosovu i njihovog tretiranja kao nacionalne manjine. Spletom istorijskih okolnosti tu ideju su počeli da ostvaruju od 1944. zaključno sa Ustavom 1974. godine. Problem Kosova faktički postoji od 1944, kada komunističko rukovodstvo počinje njegovo izdvajanje kroz autonomiju iz već osakaćene Srbije i srpskog naroda. Dalje se to urušava pripajanjem delova tzv. Centralne Srbije i pravnim državnim ingerencijama Kosova umesto autonomije, posebno Ustavom iz 1974. Srpsko rukovodstvo marta 1989. poništava državne ingerencije Kosova, ali tada dolazi do raspada Jugoslavije, separatističkih tendencija na Kosovu, koje su kulminirale intervencijom NATO 1999. godine i nasilnim izdvajanjem Kosova iz Srbije sa još uvek nejasnim posledicama tog pitanja.
18
Jež Rogelj, Mateja, Petar Glavota, Magdalena Zrakić Sušac, and Ornella Mikuš. "Regionalna obilježja poljoprivredne proizvodnje Kontinentalne Hrvatske." Glasnik zaštite bilja 43, no. 3 (May 31, 2020): 4–12. http://dx.doi.org/10.31727/gzb.43.3.1.
Full textAbstract:
Cilj rada bio je dati pregled odabranih socio-ekonomskih i proizvodnih pokazatelja na području Kontinentalne Hrvatske te ih usporediti s državnim prosjekom u razdoblju od 2009. do 2018. godine. Dobna struktura nositelja OPG-ova je povoljnija u Kontinentalnoj Hrvatskoj (veći udio mlađih od 41 godine; manji udio starijih od 65 godina) u odnosu na državni prosjek dok je obrazovna lošija (koeficijent obrazovanosti 1,38). Broj zaposlenih u poljoprivredi je u padu, dok vanjskotrgovinska razmjena poljoprivrede, šumarstva i ribarstva bilježi rast vrijednosti u promatranom razdoblju. Korištene poljoprivredne površine su se povećale u promatranom razdoblju isključivo zbog povećanja površina pod trajnim travnjacima što se negativno odrazilo na bruto dodanu vrijednost poljoprivrede koja ima negativan trend u promatranom razdoblju. Navedeno je i posljedica smanjenja stočarske proizvodnje, posebice govedarstva i svinjogojstva. Hrvatskoj poljoprivredi potrebna je generacijska obnova koja će ujedno pridonijeti poboljšanju obrazovne strukture i veća usmjerenost sredstava u stočarsku proizvodnju koja stvara veću dodanu vrijednost.
19
Bataveljić, Dragan. "European Constitution: A significant step for the European integrations." Glasnik Advokatske komore Vojvodine 77, no. 10 (2005): 367–82. http://dx.doi.org/10.5937/gakv0508367b.
Full textAbstract:
Suština evropskog Ustava je u pozivanju na sistem vrednosti i principa, koji dosežu do tradicionalnih evropskih korena. Danas Evropska unija, zbog pristupanja drugih država, stoji ponovo pred promenama koje zadiru duboko. Pošto su već u junu 2004. godine prve države Srednje i Istočne Evrope postale članice EU, važan je zadatak da se tako utvrdi sastav institucija i da se održi njihova sposobnost za rad.
20
Knežević, Erna, Doris Rušić, Siniša Tomić, Darko Modun, Dario Leskur, Ana Šešelja Perišin, Joško Božić, and Josipa Bukić. "Pregled poticaja za razvoj pedijatrijskih lijekova i broja pedijatrijskih kliničkih ispitivanja faze III u izabranim državama." Medicina Fluminensis 55, no. 4 (December 1, 2019): 337–45. http://dx.doi.org/10.21860/medflum2019_227129.
Full textAbstract:
Procjenjuje se da više od 50 % lijekova korištenih u EU-u u pedijatrijske svrhe nikada nije bilo ispitano u toj populaciji. Cilj ovog članka bio je pregledati zakone i poticaje na klinička ispitivanja u pedijatrijskoj populaciji i usporediti ih s brojem kliničkih ispitivanja u pedijatrijskoj populaciji faze III koje financiraju industrije, kao i udjelom pedijatrijskih u ukupnom broju kliničkih ispitivanja faze III posljednjih deset godina. Napravljen je pregled poticaja za klinička ispitivanja u pedijatrijskoj populaciji i zakonskih okvira koji ih reguliraju za osamnaest država različite razvijenosti i EU. Za države uključene u istraživanje napravljen je pregledan broj pedijatrijskih kliničkih ispitivanja faze III koje je financirala industrija i njihova udjela u ukupnom broju kliničkih ispitivanja faze III koje je financirala industrija, registriranih u bazi clinicaltrials.gov u razdoblju od 2008. do 2017. godine. Najčešće usvojeni poticaji za razvoj pedijatrijskih lijekova bili su SPC ili višegodišnja patentna zaštita. Razvijeno zakonodavstvo sa sustavom obveza za njihovo provođenje imaju EU, SAD i Švicarska. Razvijene države imaju strogo regulirano zakonodavstvo i formirane poticaje za pedijatrijska klinička ispitivanja, ali se ispitivanja često provode u nerazvijenim državama zbog jednostavnosti i cijene. U EU-u, Japanu i Švicarskoj uočeni su trendovi porasta broja pedijatrijskih kliničkih ispitivanja nakon uvođenja inicijativa i poticaja za njihovo provođenje. Utvrđene su nejednakosti u stupnju reguliranosti obveze provođenja kliničkih ispitivanja u pedijatrijskoj populaciji među državama. Nije utvrđena povezanost broja ili udjela pedijatrijskih u ukupnom broju kliničkih ispitivanja faze III i stupnja regulacije obveza i poticaja za provođenje pedijatrijskih kliničkih ispitivanja u pojedinoj državi.
21
Musa, Anamarija. "Politički savjetnici između politike i uprave." Hrvatska i komparativna javna uprava 18, no. 4 (December 31, 2018): 585–615. http://dx.doi.org/10.31297/hkju.18.4.4.
Full textAbstract:
Politički savjetnici obilježje su suvremene državne uprave. Predstavljaju osobe koje temeljem imenovanja prema nedefiniranim kriterijima pružaju savjete ministru ili premijeru u pogledu javnih politika, političkih aspekata i koordinacije ili odnosa s javnošću. Dolaze i odlaze s ministrom, a njihov je status u pravilu nejednako reguliran u pojedinim državama, ako je uopće i reguliran. Javljaju se zbog promjena u upravljanju, potrebe za jačanjem koordinacije, vodstva i strategije kao i odgovora na intenziviranje komunikacija. Dovode do promjena u odnosu između politike i uprave u državnoj upravi, a osnovne zamjerke i nepovjerenje javnosti proizlaze iz netransparentnosti, izostanka regulacije i nedostatka odgovornosti. U radu se razmatraju razlozi zbog kojih politički savjetnici postaju neizostavan dio ministarskih kabineta, analiziraju se pojam, vrste i funkcije političkih savjetnika te opisuju posljedice i ključni elementi koncepta. Naglašava se važnost uređenja statusa političkih savjetnika i transparentnosti radi osiguravanja ostvarivanja javnog interesa i povjerenja javnosti u institucije.
22
Arbutina, Hrvoje. "Direktiva 2003/49/EZ o zajedničkom sustavu oporezivanja isplate kamata i autorskih naknada između povezanih trgovačkih društava različitih država članica - analiza Direktive i hrvatskog prijevoda nekih termina iz Direktive." Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske 12, no. 1 (July 16, 2021): 207–23. http://dx.doi.org/10.32984/gapzh.12.1.10.
Full textAbstract:
U radu su kritički analizirani prijevodi nekih termina u Direktivi EU-a o oporezivanju kamata i autorskih naknada na hrvatski jezik. Riječ je o terminima royalty (autorska naknada), beneficial owner (stvarni korisnik) i permanent establishment (stalna poslovna jedinica). Nakon te analize ukratko je prikazan i sadržajni aspekt Direktive. Službeni prijevod direktiva EU-a važan je, prvo, zbog njihove implementacije u pravne sustave država članica, a zatim i zbog mogućnosti izravne primjene direktiva pod određenim uvjetima. Sadržajno, Direktiva uređuje raspodjelu prava na oporezivanje primitaka od ulaganja (u obliku kamate na zajam i autorske naknade) dajući pravo oporezivanja državi rezidentnosti primatelja kamate i/ili autorske naknade. To je, napose što se tiče kamata na zajmove, bitno odstupanje od koncepta OECD modela ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Termini spomenuti u kontekstu njihova prijevoda na hrvatski ključni su tehnički (provedbeni) elementi primjene Direktive.
23
Somborac, Aleksandar, and Bojan Jovanović. "PRIMENA MAŠINSKOG UČENJA U PROGNOZIRANJU." Zbornik radova Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu 35, no. 04 (March 20, 2020): 669–72. http://dx.doi.org/10.24867/07ds06somborac.
Full textAbstract:
Zadatak ovog istraživanja jeste da se za potrebe prognoiranja izgradi aplikacija koja vrši proračune koristeći savremene tehnike mašinskog učenja. Za izradu aplikacije korišćen je programski jezik Python zbog specifičnih prednosti koje on pruža u oblasti Nauke o Podacima (Data Science). Korišćeni su i razni softveri poput Git Bash, Anaconda, Jupyter Notebook i drugi, kao i razne biblioteke za matematičke operacije, za rad sa podacima, za crtanje grafika i za modele mašinskog učenja. Sama aplikacija omogućava prognoziranje indikatora razvoja država za jednu odabranu državu, za period od deset godina, na osnovu utiacaja odabrana dodatna tri indikatora na taj indikator. Uz aplikaciju prinuđen je i sifrarnik indikatora i država za korišćenje aplikacije.
24
Bara, Mario. "Modernizacija urbanoga života u Hrvatskoj kroz prizmu stambenih i komunalnih politika u razdoblju socijalizma." Journal of contemporary history 52, no. 1 (March 31, 2020): 9–33. http://dx.doi.org/10.22586/csp.v52i1.9976.
Full textAbstract:
U članku se upućuje na važnost nekih aspekata polustoljetne modernizacije u Hrvatskoj (1945. – 1990.) koja je donijela industrijsku transformaciju države i promjenu strukture stanovništva. Cilj je pokazati utjecaj javnih politika, tj. racionalizacije odlučivanja na primjerima modernizacijskih procesa u stambenim i komunalnim politikama. Paternalistička uloga države s jasnim nedostatkom pluralnosti bila je vidljiva u svakom segmentu gospodarskoga, političkoga i društvenoga života. Mjere za brzu gospodarsku i socijalnu transformaciju društva započele su još tijekom rata. Velike državne intervencije bile su naglašene u industrijalizaciji i urbanizaciji, koje su pratile migracije radne snage iz ruralnih u urbana područja. Zbog velikoga broja novih stanovnika gradova vlasti su posvećivale veliku pozornost stambenim i komunalnim politikama. Istovremeno ovaj rad smjera upozoriti na segmente političkoga odlučivanja koji do sada nisu bili promatrani kroz dimenziju javnih politika na primjeru nekih aspekata modernizacije urbanoga života u Hrvatskoj. U zaključku se upućuje na mogući interdisciplinarni okvir istraživanja problema javnih politika u povijesnoj dimenziji.
25
Miškulin, Ivica. "Neprijatelj države iz Okučana." Scrinia Slavonica 19, no. 1 (November 5, 2019): 241–69. http://dx.doi.org/10.22586/ss.19(2019).1.9.
Full textAbstract:
Oblici i učinkovitost političke opozicije komunističkom režimu u Jugoslaviji, u posljednjem desetljeću njezinog postojanja, još uvijek nam u dobrom dijelu ostaju nepoznanicom. Slučaj Janjka Sarajlića, pojedinca koji se, uslijed zamršene osobne i obiteljske povijesti osuđen na drugorazrednu egzistenciju, drznuo pobuniti, zbog toga prisilno otišao „na privremeni rad u inozemstvu“, potom usudio unijeti u okvir zatvorenog društva nedopuštenu literaturu, zbog čega je uhićen, osuđen te je kaznu služio u nekim od najzloglasnijih kaznionica u državi, a potom se u inozemstvu odlučio aktivno boriti protiv jugoslavenske države, posebno je indikativan za poznavanje problematike nenasilnog otpora komunističkoj Jugoslaviji. Stoga, pored analize djelovanja Janjka Sarajlića, čovjeka o kojemu je tadašnji hrvatski emigrantski tisak naveliko pisao i o čijoj sudbini novodostupno arhivsko gradivo donosi niz podataka, ali je ona svejedno nepoznata, kako u široj javnosti, tako i u uskim okvirima hrvatske historiografije, sljedeće rečenice donose i razmatranja o političkom kriminalu, naravi pravosuđa i zatvorskog sustava te uključenosti emigracije u pokušaje političkih i društvenih promjena u komunističkoj Jugoslaviji.
26
Marković, Vasilije. "Sloboda veroispovesti i pojam sekularnosti u svetlu Evropske konvencije za ljudska prava." Eudaimonia, no. 3/2019 (April 9, 2021): 191–220. http://dx.doi.org/10.51204/ivrs_19311a.
Full textAbstract:
Ovaj rad pisan je povodom Pete studentske konferencije iz teorije i filozofije prava, pod nazivom – Međunarodno i evropsko pravo, teorijski problemi. Rasprava o značenju termina sekularnosti ima ključni značaj za shvatanje odnosa religije i državnih vlasti, s jedne strane, i pojedinčeve slobode veroispovedanja, s druge strane. Ambijent tog odnosa ključan je za razumevanje ostvarivanja prava iz člana 9 Evropske konvencije o ljudskim pravima i zato je on posebno istaknut u radu, kako s aspekta istorijske geneze, tako i zbog pozitivnog pristupa. Da li sekularnost znači odvojenost države i religije ili u okviru te iste sekularnosti postoje i drugi modaliteti i koji? Gde se u tom pluralitetu odnosa u „postsekularnom“ društvu nalazi, a gde treba da se nađe naše društvo? Autor u radu prikazuje sve različitosti evropskih modaliteta i ističe da je neophodno redefinisati pojam sekularnosti u našem društvu budući da je njegova trenutna percipcija potpuno pogrešna. Prvi deo rada bavi se istorijskom genezom procesa i ideja značajnih za razumevanje slobode veroispovesti, drugi je posvećen prikazu različitih modela odnosa Crkve i države, dok treći na primerima prakse Evropskog suda za ljudska prava potvrđuje tezu da su priroda i kvalitet odnosa države i crkve ključni ambijent u kojem pojedinac ostvaruje pravo koje mu garantuju Evropska konvencija i njen član 9.
27
Ciganović, Nikola. "NAUČNO-KLINIČKI CENTAR, IDENTITET BLOKA 39 NA PODRUČJU NOVOG BEOGRADA." Zbornik radova Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu 34, no. 10 (September 26, 2019): 1766–69. http://dx.doi.org/10.24867/04fa01ciganovic.
Full textAbstract:
,,EHCI’’ (European Health Consumer Index) ukazuje na nekoliko negativnih fenomena u zdravstvenom sistemu Srbije, kao što su: duge liste čekanja (naročito slab direktan pristup specijalisti i čekanje na terapije protiv raka duže od 21 dana), loši rezultati lečenja (smrtnost odojčadi, oporavak od kancera, smrt usled infarkta, stope abortusa), prenaglašavanje bolničke nege (verovatno usled dugog čekanja na pregled hospitalizovanih pacijenata), još uvek slabi mehanizmi prevencije (krvni pritisak, alkohol, fizička aktivnost) i uzak opseg dostupnih usluga. Negativno smo ocenjeni zbog toga što našim pacijentima nisu dostupni elektronski recepti, što nemaju mogućnost elektronskog zakazivanja pregleda, zbog čekanja dužeg od 21 dan za terapiju karcinoma i čekanja više od sedam dana za pregled skenerom, kao i čekanja na velike operacije - više od 90 dana. Srbija ne zaostaje po apsolutnim i relativnim ulaganjima u zdravstvo, ali je problem što je struktura trošenja neadekvatna. Poznato je da naše stanovništvo spada u starije nacije i da se starenje stanovništva ubrzava. To će izazvati sve veći pritisak i na sistem primarne zaštite, koji predstavlja slabu kariku javnog zdravstvenog sistema Srbije. Integracija državnog i privatnog sektora bi omogućila racionalizaciju broja objekata i osoblja i podizanje efikasnosti lečenja. Brojke govore da državni sektor ima samo 0,8 skenera na 100.000 stanovnika (EU prosek 2,5) i 0,27 magneta na 100.000 stanovnika (EU prosek 2,8).Prema Globocan izveštaju Srbija je po incidenci kancera 18. u Evropi, ali je po smrtnosti na 2. mestu.
28
Despotović, Ljubiša, and Živojin Đurić. "UGROŽAVANJE KAPACITETA BEZBEDNOSTI NACIONALNE DRŽAVE ZBOG KRIZE NJENOG UPRAVLJANJA." Srpska politička misao 41, no. 3 (2013): 101–12. http://dx.doi.org/10.22182/spm.4132013.4.
Full text
29
Tomas, Domagoj. "Pododbor Matice hrvatske u Osijeku 1936.-1945." Scrinia Slavonica 19, no. 1 (November 5, 2019): 189–216. http://dx.doi.org/10.22586/ss.19(2019).1.7.
Full textAbstract:
U članku se opisuju i razlažu nastanak i djelovanje Pododbora Matice hrvatske u Osijeku od njegova osnutka 1936. do prisilnoga gašenja 1945., uzimajući u obzir da su ranije objavljene pregledne sinteze djelovanja Matice hrvatske u Osijeku izostavile to razdoblje iz svoga fokusa, držeći 1961. godinom prvoga osnutka Matičina pododbora (ogranka) u Osijeku. Analiza ima uporište u metodološkoj paradigmi intelektualne povijesti, s kontekstualizacijom protagonista i aktivnosti osječkoga Pododbora Matice hrvatske u široj intelektualnoj mreži grada Osijeka, organizacijske strukture Matice hrvatske i srodnih društava unutar društveno-političke zbilje u Kraljevini Jugoslaviji i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj te intelektualnih gibanja unutar europskoga prostora toga vremena. Zbog nedostatne količine izvorne građe za kasnije referentno razdoblje, ponajviše prostora zauzima raščlamba prvih dviju godina djelovanja Pododbora Matice hrvatske u Osijeku, dok se nedostatak izvora za razdoblje Nezavisne Države Hrvatske pokušava supstituirati analizom časopisa Hrvatski sjever iz 1944.
30
Vukušić, Tomo. "Smanjivanje broja katolika u Bosni i Hercegovini i potreba da se ono zaustavi." Crkva u svijetu 55, no. 3 (December 11, 2020): 535–52. http://dx.doi.org/10.34075/cs.55.3.6.
Full textAbstract:
Vrlo je uočljivo drastično smanjivanje broja katolika u Bosni i Hercegovini tijekom posljednjih 30 godina. Od 760.852, koliko ih je bilo 1991. godine, prema državnom popisu iz 2013. godine ostalo ih je 544.780, odnosno prema crkvenim procjenama na kraju 2018. na tom području bilo bi 365.688 katolika. Taj proces započeo je za vrijeme rata (1991. - 1995.) progonima i iseljavanjem zbog straha i nastavio se nakon toga zbog nesigurnosti, izostanka i onemogućavanja održivog povratka, novog iseljavanja i negativnog priraštaja. Katolička Crkva u BiH od 2003. do 2018. godine bilježi gubitak od 99.133 vjernika. Odnosno, Banjolučka biskupija je tijekom posljednjih dvadesetak godina ostala bez 45,71 % vjernika, koji su na njezinu području bili 1999. godine, Sarajevska je ostala bez 32,48 % u odnosu na 2002. godinu, Mostarska bez 11,75 % nakon 2006., a Trebinjska bez 13,04 % od 2005. godine. U tom općem gubitku vlastiti negativan priraštaj sudjeluje s 23.214, što znači da se iz BiH u tom razdoblju, prema crkvenim procjenama, iselilo 75.919 katolika. Ovaj rad podijeljen je u šest naslova: Okolnosti i zakonski okviri suvremene društvene zbilje u BiH, Depopulacija i denatalitet pogađaju cijelu BiH, Smanjivanje broja katolika ponovno postao proces, Negativan priraštaj i novo iseljavanje katolika, Uloga državne vlasti i međunarodne zajednice u traženju rješenja te Još neki izazovi Katoličke Crkve u složenom društvu BiH.
31
Ofak, Lana. "Usklađivanje hrvatskoga zakonodavstva s pravom EU-a u području zaštite voda s posebnim osvrtom na sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu." Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci 39, no. 1 (2018): 269–300. http://dx.doi.org/10.30925/zpfsr.39.1.9.
Full textAbstract:
Pravna zaštita voda pravno je područje s najviše pokrenutih postupaka protiv država članica Europske unije zbog povreda prava okoliša. Pored toga, u Europskom izvješću o okolišu – Stanje i izgledi 2015., utvrđeno je da su države članice Europske unije daleko od uspostavljanja zdravih vodnih sustava, a cilj ostvarenja dobrog stanja u 2015. postignut je za samo polovinu kopnenih voda. U ovom će se radu analizirati pojedini aspekti pravne zaštite voda koje su države članice Europske unije dužne osigurati temeljem Okvirne direktive o vodama. U radu će se preispitati usklađenost hrvatskoga zakonodavstva s odredbama Okvirne direktive o vodama i Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija), koje je Sud Europske unije protumačio u presudama C-461/13 Bund für Umwelt und Naturschutz Deutschland (“Weser”) te C-664/15 Protect Natur, Arten-und Landschaftschutz Umweltorganisation. U radu će se također ponuditi rješenja za usklađivanje hrvatskoga zakonodavstva s odredbama Okvirne direktive o vodama i Aarhuške konvencije.
32
Lemoyne de Forges, Jean Michel. "Judicial control of one-sided sub-constitutional acts." Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu 54, no. 1 (February 23, 2017): 35–53. http://dx.doi.org/10.31141/zrpfs.2017.54.123.035.
Full textAbstract:
Kelsenov model pravne države (vladavine prava) podrazumijeva da obvezatno svi jednostrani pravni akti koje donosi javnopravno tijelo, osim samog ustavotvorca, moraju moći biti predmetom upravnosudske kontrole. Upravo na temelju ovog načela treba ocijeniti kombinaciju odgovarajućih sudskih praksi Državnog savjeta i Ustavnog vijeća u tom pogledu. Oslanjajući se na odredbe velikog utemeljujućeg Zakona od 24. svibnja 1872. Državni savjet je vrlo rano omogućio da organski kriterij nadležnosti upravnog suda ima prednost. Prema tome, načelo određuje da svaka jednostrana odluka, opća ili ne, koju donosi upravno tijelo vlasti može biti predmetom tužbe zbog prekoračenja ovlasti, bez obzira na to o kojoj se stvari radi i u kojoj je stvari odluka donesena. Pojam upravnog tijela je iznimno širok jer ne obuhvaća samo lokalna tijela vlasti, specijalizirana tijela, već i ministarstva, vladu i predsjednika Republike. Osim toga, pojam prekoračenja ovlasti također se široko poima, te na taj način omogućuje upravnom sucu da cenzurira nenadležnost, greške u proceduri i formi, zlouporabu ovlasti, greške u činjeničnom stanju i greške u cilju i svrsi koje su počinila upravna tijela. Pa čak i u slučaju u kojem takvo tijelo ima „diskrecijsku ovlast ili ovlast slobodne ocjene“, upravni sudac poništava zbog nezakonitosti odluke koje sadrže „očitu pogrešku“ u ocjeni, koju je dalo to tijelo, o prilagođenosti odluke činjeničnom stanju na koju je to tijelo htjelo dati odgovor. Jedino ograničenje ove kontrole je to da sudac ne može supstituirati svojom ocjenom ocjenu zakonodavca ili uprave o „oportunosti“ propisa ili pojedinačne odluke. Kada se radi o prekoračenju ovlasti, u načelu, sudac može samo proglasiti poništenje nezakonitog upravnog akta, odnosno povući ga s retroaktivnim učinkom iz pravnog sustava. Međutim, različiti instrumenti, katkad predviđeni zakonom, katkad iz sudske prakse, sve više približavaju suca u sporu običnog poništenja sucu u „objektivnom sporu pune jurisdikcije“ koji više ili manje izravno pridonosi rješavanju merituma pitanja koje mu je upućeno. Što se tiče Ustavnog vijeća, ako ono ne može raspolagati istim temeljitijim ovlastima kontrole zakona koji mu se predaju izravno ili neizravno ono se smatralo nadležnim za kontrolu određenog broja akata koje mu tekstovi izričito ne daju na znanje. Zatim, iako ne zamjenjuje zakonodavca, Ustavno vijeće prihvaća i smatra da „očita pogreška u ocjeni“ koju je mogao počiniti zakonodavac predstavlja kršenje Ustava. U francuskom pravnom sustavu gotovo više ne postoje jednostrani javni akti kojima se donosi odluka, a koji bi mogli izbjeći kontrolu suca. Opseg te kontrole ovisi samo o opsegu ovlasti u ocjeni koju ustav, zakon ili pravilnici daju javnim tijelima.
33
Krivokapic, Boris. "MEĐUNARODNI INCIDENTI – POJAM I VRSTE." Politika nacionalne bezbednosti 19, no. 2/2020 (November 4, 2020): 241–75. http://dx.doi.org/10.22182/pnb.1922020.11.
Full textAbstract:
Rad se bavi složenim problemom međunarodnih incidenata, koji ima i teorijski i praktični značaj. U uvodnom delu obrađen je pojam međunarodnog incidenta, koji je definisan kao neki neprijatan slučaj, mali sukob i slično, koji ugrožava ili kvari odnose u međunarodnoj zajednici, a posebno između država ili izaziva druge više ili manje izražene štetne posledice. Zatim je ukazano na određene sličnosti i razlike između međunarodnih incidenata, sporova, kriza i konflikata. Drugi deo rada sadrži klasifikaciju međunarodnih incidenata prema razlozima zbog kojih nastaju. Tu je ukazano da incidenti mogu nastati kao posledica odluka vlada pojedinih država, delovanja državnih organa nezavisno od volje vlade, akcija nezavisnih pojedinaca, nesrećnih slučajeva, prirodnih događaja, ali i iz raznih drugih razloga, pa čak i usled postupaka životinja. Sledeći deo rada bavi se vrstama incidenata prema njihovoj prirodi pri čemu su posebno obrađeni vojni incidenti, granični incidenti, atentati i diplomatski incidenti, zato što oni najčešće izbijaju između država i što njihove posledice mogu biti vrlo teške. Konačno, poslednji deo rada bavi se vrstama incidenata prema njihovim posledicama. Tu su dati analiza i primeri incidenata koji su se pretvorili u sporove, incidenata koji su prerasli u krize i, na kraju, incidenata koji su se izrodili u konflikte, bilo da je neko iskoristio određene događaje ili čak sam stvorio incidente da bi mogao da ih iskoristi za svoje ciljeve, pa i započinjanje oružanog sukoba. Rad sadrži zaista veliki broj primera iz prakse, od kojih su neki zaboravljeni, a drugi se tiču najnovijih zbivanja.
34
Beltram, Peter. "Novosti, ki jih je vpeljala v letu 2013 sprejeta Resolucija o nacionalnem programu izobraževanja odraslih za obdobje 2013–2020 (ReNPIO 2013–2020)." Andragoška spoznanja 21, no. 3 (October 28, 2015): 97–98. http://dx.doi.org/10.4312/as.21.3.97-98.
Full textAbstract:
Nekoliko neopazno je šla mimo novost, ki jo je vpeljal novi ReNPIO 2013–2020 (2013), sprejet v državnem zboru 24. oktobra 2013. Ta pomembni dokument opredeljuje prednostne naloge, programe, podporne dejavnosti, ciljne skupine, instrumente za spremljanje in obseg javnih financ, ki jih država namenja izobraževanju odraslih. Prejšnji ReNPIO, ki je veljal v obdobju 2005–2010, je vključeval le dve ministrstvi, sicer najbolj pomembni za področje izobraževanja odraslih, ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport (MIZŠ) ter ministrstvo za delo, družino, socialne zadeve in enake možnosti (MDDSZ), kar je bila njegova pomanjkljivost. Zato je novi ReNPIO zajel tudi druge resorje, ki v okviru svojih področij izvajajo dejavnosti in/ali programe, namenjene obveščanju, ozaveščanju, prosvetljevanju ali izobraževanju različnih ciljnih skupin odraslih, kar je vse mogoče obravnavati kot izobraževanje v širšem pomenu.
35
Michel, Jérôme. "Administrative judge control over the activities of the tax administration." Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu 53, no. 1 (February 15, 2016): 57–66. http://dx.doi.org/10.31141/zrpfs.2016.53.119.057.
Full textAbstract:
Među glavnim načelima ustavne vrijednosti poreznog prava (načelo slobode, zakonitosti, jednakosti, godišnjosti) načelo nužnosti oporezivanja nalazi se u temeljima velikih ovlasti porezne uprave odgovorne za uspostavljanje i naplatu svih zakonski utemeljenih poreza. Naročito zbog deklarativnog načela brojnih oporezivanja (porez na dohodak, porez na dobit, porez na dodanu vrijednost), opravdano je da uprava ima na raspolaganju široku lepezu sredstava za kontrolu iskrenosti poreznih obveznika i represivne ovlasti za borbu protiv porezne prijevare u bilo kojem obliku. U pravnoj državi, sudac za poreze ima dvije zadaće: boriti se protiv prijevare ili izbjegavanja plaćanja poreza i zaštiti poreznog obveznika protiv zloporabe ovlasti javne uprave. U tom smislu, sudac za poreze je u stalnoj potrazi za zadovoljavajućom ravnotežom, s obzirom na važeće pravne propise, između kontradiktornih imperativa u pogledu učinkovitosti porezne kontrole (1) s jedne strane, a poštivanja jamstava prema poreznom obvezniku s druge strane (2). Nakon toga, sudac kontrolira lojalnost djelovanja porezne uprave i poštuje li ona temeljna pravila pravne države.
36
Vukojičić Tomić, Tijana. "Izazovi upravljanja različitostima pri integraciji migranata u Europsku uniju." Hrvatska i komparativna javna uprava 18, no. 2 (June 19, 2018): 223–46. http://dx.doi.org/10.31297/hkju.18.2.1.
Full textAbstract:
Integracija migranata predstavlja jedan od najvećih suvremenih izazova za države EU-a, kao i velik izazov upravljanju različitostima u Europi općenito. Zbog toga je okvir za integraciju migranata u EU-u osmišljen kroz različite direktive i druge „mekane“ mehanizme. Iako integracija migranata i dalje ostaje prvenstveno odgovornost individualnih nacionalnih država, politike EU-a važne su zbog (promicanja) razmjene znanja i praćenja integracijskih praksi. EU o integraciji migranata govori kao o ključnom mehanizmu kojim se mogu maksimalno iskoristiti prilike kojima migracija može ostvariti doprinos razvoju EU-a, dok je s druge strane zapošljavanje od središnje važnosti za uključenost migranata. Zakonodavstvo EU-a sadrži učinkovit antidiskriminacijski okvir i naglašava načelo jednakih prilika kao ključno integracijsko pitanje. U radu se kreće od pretpostavke da se integracijom migranata u području zapošljavanja ne samo prakticira antidiskriminacija, već da je isto tako važan doprinos migranata ekonomskom razvoju i kulturnom bogatstvu Europe jer europska radna snaga stari i brojčano opada. Provedena je analiza dokumenata europskih politika u kontekstu pristupa upravljanja različitostima, te se njome ističe potencijal različitosti pri postizanju boljeg organizacijskog učinka. U radu se tvrdi da je uspješna integracija migranata prepoznata ne samo kao ključ osiguranja njihove uključenosti, već kao potencijal za tržište rada zemlje domaćina i postizanje boljega ekonomskog učinka. Ipak, priljev migranata također može ugroziti fiskalnu održivost države ako se ljudski potencijali ne koriste pravilno. U radu se ističu različiti izazovi uspješnoj integraciji u tržište rada.
37
Lukić, Aleksandar. "Srpski i hrvatski republikanci 1922. godine." Istorija 20. veka 38, no. 1/2020 (February 1, 2020): 35–50. http://dx.doi.org/10.29362/ist20veka.2020.1.luk.35-50.
Full textAbstract:
Srpski republikanci su od osnivanja Republikanske stranke januara 1920. u Beogradu bili suočeni sa malom podrškom stanovnika jugoslovenske monarhije. Nisu se obeshrabrili u svom političkom delovanju, nego su pokušali da sarađuju sa većinom političkih grupa koje su bile ili su mogle biti bliske njihovim političkim shvatanjima i stavovima. U tom smislu okrenuli su se Hrvatskoj republikanskoj seljačkoj stranci (HRSS) Stjepana Radića, koja je od izbora za Konstituantu novembra 1920. pokazala veliku snagu u političkom životu međuratne jugoslovenske monarhije. Međutim, već tokom 1921. godine doživeli su izvesna razočaranja u pogledu delovanja Stjepana Radića i HRSS prema jugoslovenskoj državi i ideji jugoslovenstva, ali nisu odmah odustali od pokušaja saradnje. Najveća aktivnost u približavanju stavova HRSS i srpskih republikanaca odigrala se tokom 1922. godine, kada se pokazalo da saradnja nije ostvariva zbog drugačijeg cilja političkog delovanja Stjepana Radića i hrvatskih republikanaca. Odnos srpskih republikanaca i hrvatskih nacional-republikanaca analiziran je i prikazan u radu na osnovu izvora pohranjenih u Arhivu Srpske akademije nauka i umetnosti, Arhivu Jugoslavije, Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, štampe, periodike i relevantne istoriografske literature.
38
Kranjčević, Jasenka, and Amir Muzur. "Vojna lječilišta na Kvarneru u Austro-Ugarskoj monarhiji i briga za unapređenje časničkog zdravlja." Acta medico-historica Adriatica 18, no. 1 (2020): 129–48. http://dx.doi.org/10.31952/amha.18.1.8.
Full textAbstract:
Zdravlje časnika (kao i cijele vojske) izloženo je dodatnim rizicima zbog izvršavanja različitih za život opasnih zadaća i to za potrebe države. Stoga nije neobično da država vodi brigu o zdravlju svojih časnika (kao i vojske) kroz sustav vojnomedicinske skrbi ili specijaliziranih društava koji pružaju medicinske/zdravstvene usluga u vojnim, odnosno časničkim lječilištima [Militärkurhaus / Offizierskurhaus]. Predmet ovog rada je međuodnos arhitekture i pružanja vojnomedicinskih usluga časničkih/ vojnih lječilišta koje je izgradilo Društvo Bijeli križ [Gesellschaft vom Weißen Kreuze] na Kvarneru krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Istraživanje se temelji na podacima prikupljenim iz austrijskih arhitektonskih, medicinskih i turističkih časopisa te godišnjaka austrijskog Društva Bijeli križ. Rezultati istraživanja pridonose boljem poznavanju unapređenja zdravlja časnika, razvoju arhitekture lječilišnih zgrada [Kurhaus] te cjelokupnoj povijesti medicine i lječilišnog turizma na prostoru hrvatskog Jadrana.
39
Bordaš, Bernadet. "Pravni položaj državljana trećih zemalja u Evropskoj uniji." Glasnik Advokatske komore Vojvodine 78, no. 9 (2006): 231–57. http://dx.doi.org/10.5937/gakv0605231b.
Full textAbstract:
Pravo Evropske zajednice reguliše pravni položaj pojedinaca c obzirom na ciljeve zbog kojih je EZ ustanovljena kao regionalna međunarodna organizacija i u granicama aktivnosti koje su određene radi postizanja tih ciljeva. Personalno polje primene komunitarnog prava stoga obuhvata, u prvom redu državljane država članica. Njihov pravni položaj određen je i sagledava se počev od Rimskog ugovora o ustanovljenju EEZ kroz ostvarivanje slobode kretanja radne snage, slobode nastanjivanja i slobode prometa usluga, a od Mastriškog ugovora o EU i EZ i kroz ostvarivanje slobode kretanja i boravka građana Evropske unije. Državljani trećih zemalja nisu obuhvaćeni poljem primene komunitarnog prava gationae personae, osim izuzetno i funkcionalno (1) svojstvo člana porodice državljanina države članice čini ih derivativnim subjektima i njihov položaj zavisi od položaja originernog subjekta koji ostvaruje jednu od navedenih sloboda; (2) međunarodni ugovori o saradnji pridruživanju, pristupanju, koje EZ zaključuje sa pojedinim trećim zemljama izvor su specijalnog pravnog položaja državljana tih zemalja. Amsterdamski ugovor o EZ, kao primarni izvor komunitarnog prava, po prvi put određuje pravni osnov za usvajanje mera sekundarnih izvora prava u materiji pravnog položaja državljana trećih zemalja i to: (1) u pogledu uslova ulaska i boravka, i izdavanja viza i dozvola boravka na duži rok od strane država članica; (2) u pogledu prava i uslova pod kojima državljani trećih zemalja koji legalno borave u državama članicama mogu boraviti u drugim državama članicama. Iako te komunitarne mere ne sprečavaju države članice da zadrže ili uvedu nacionalne propise u istim oblastima, one ipak postavljaju minimalne standarde na osnovu kojih se proširuje krug državljana trećih zemalja koji stiču svojstvo subjekata komunitarnog prava.
40
Matković, Mirela, and Danijel Baturina. "Budućnost pred nama? Pristup odrasta i potencijal transformacije socijalne politike." Socijalna ekologija 30, no. 1 (2021): 69–97. http://dx.doi.org/10.17234/socekol.30.1.4.
Full textAbstract:
Suvremene državne politike ograničene su prioritetom ekonomskog rasta za koji se sve više propituje doprinosi li osobnom blagostanju. U stručnim se i javnim raspravama sve češće mogu naći teorije o granicama ekonomskog rasta, s posebnim osvrtom na klimatske promjene. Takve spoznaje oblikuju i nova kretanja na međunarodnoj razini usmjeravajući politike sve više prema ideji održivog razvoja. U domeni socijalne države promišljanja novih smjerova određena su izazovima koje identificiramo s procesima kao što su: globalizacija, pojava novih socijalnih rizika, visoka financijska opterećenja starih socijalnih programa, Europska unija, strahovi i politička inertnost te podržavanje protueuropskih struja, ali i prioritet politika jedinstvenog tržišta i stabilnosti javnih financija zbog kojih posljedično nedostaje adekvatan odgovor na postojeće izazove socijalne države. Promišljanjem izvan uobičajenih okvira rasta prema onom usmjerenom na održivi razvoj, kako zagovara i pokret odrast, koji u radu predstavljamo, u socijalnoj se politici javlja prostor za razvoj novih strategija i socijalnih inovacija sukladnih s principima odrasta. Cilj je ovog rada sagledati, kroz perspektivu odrasta, potencijalne ideje koje mogu transformirati socijalnu politiku. Rad analizira nekoliko ideja: univerzalni temeljni dohodak, revoluciju skrbi i socijalnu (i solidarnu) ekonomiju. Diskusija se osvrće na načine kako novoformirane ideje i strategije mogu ponuditi rješenja za postojeće izazove s kojima se suvremeno društvo i socijalna politika suočavaju. Promišljanje odrasta predstavlja prostor za nova rješenja koja mogu potencijalno voditi k održivim socijalnim politikama i podmirivanju ljudskih potreba, na što se u zaključku i osvrćemo.
41
Mihajlovic Babic, Suzana. "BANKE HRANE – NEUSPEH DRŽAVE BLAGOSTANjA ILI ČIN MILOSRĐA CIVILNOG SEKTORA?" Socijalna politika, no. 1/2021 (July 23, 2021): 25–38. http://dx.doi.org/10.22182/sp.12021.2.
Full textAbstract:
Tradicionalno, sistemi socijalne sigurnosti pokrivaju rizik od siromaštva, odnosno rizik od nemogućnosti zadovoljavanja osnovnih potreba u datom društvu. Uprkos tome, siromaštvo i socijalno isključivanje su u različitoj meri i dalje rasprostranjeni u svim državama Evrope, manifestujući se u pojavi gladi, siromašne i nesigurne ishrane. Predmet rada su banke hrane, organizacije civilnog društva koje u poslednjih nekoliko decenija zauzimaju značajno mesto u odgovoru na navedene rizike. Ciljevi rada su opis i analiza karakteristika banaka hrane u procesima upravljanja i distribucije viškovima hrane, kao i analiza pozitivnih i negativnih implikacija ovakve redistribucije viškova hrane siromašnima. Istraživačko pitanje je: da li i na koji način banke hrane utiču na smanjenje redistributivne uloge država blagostanja prema siromašnim građanima? U radu je primenjena analiza sadržaja dokumenata, dok rezultati ove analize ukazuju na dvojake zaključke. Sa jedne strane, banke hrane predstavljaju inovativni način zadovoljavanja socijalnih, ekonomskih i političkih potreba i interesa gde svi akteri ostvaruju korist, dok sa druge strane postoji bojazan da države blagostanja smanjuju programe usmerene prema siromašnima, između ostalog, i zbog narastajućih aktivnosti izvandržavne podrške. Zaključak je da država, u sveprisutnijem promennjivom odnosu sa tržištem i civilnim sektorom u redistribuciji hrane, treba da zadrži ulogu direktnog pružaoca širokog skupa naknada i usluga siromašnima.
42
Lozzi-Barković, Julija. "Gradska palača u Rijeci." Prostor 25, no. 2(54) (December 31, 2017): 272–87. http://dx.doi.org/10.31522/p.25.2(54).7.
Full textAbstract:
Članak sveobuhvatno prezentira arhivsku dokumentaciju vezanu za državni natječaj za građevinsku sistematizaciju gradske palače u Rijeci s kraja tridesetih godina 20. stoljeća, kojeg rezultati zbog početka rata i kapitulacije Italije nisu ostvareni. U radu se govori o načinu funkcioniranja javnih natječaja u Kraljevini Italiji, odnosno Rijeci koja je u međuratno doba pod talijanskom upravom, zatim o natječajnoj proceduri i propozicijama usklaðenim s meðunarodnim kriterijima, te o participaciji značajnih autorskih imena na nacionalnoj (talijanskoj) razini, kojih uvjetovana politička podobnost ne umanjuje kvalitetu njihovih projektnih rješenja.
43
Shek Brnardić, Teodora. "Prijevodi Napoleonova katekizma (1806.) u Dalmaciji i Ilirskim pokrajinama, 2. dio." Crkva u svijetu 56, no. 2 (June 7, 2021): 179–96. http://dx.doi.org/10.34075/cs.56.2.1.
Full textAbstract:
S francuskom upravom u hrvatskim zemljama stupilo je na snagu i francusko državno zakonodavstvo. Između ostaloga, ono je uključivalo i Konkordat između Napoleona i Svete Stolice iz 1801. te Napoleonovu jednostranu zakonsku nadopunu u obliku 77 „Organskih članaka“ iz iste godine. Ovi dokumenti učinili su katoličke biskupije u Francuskoj nekom vrstom carskih upravnih tijela pod nadzorom Ministarstva bogoštovlja. Tako je čl. 39 propisao da će u katoličkim crkvama Francuskoga Carstva od tada nadalje moći postojati samo jedna liturgija i samo jedan katekizam. To je bila osnova za sastavljanje jednoga univerzalnoga Katekizma za sve katoličke crkve u Francuskom Carstvu, poznatoga kao Carski katekizam, objavljenoga 1806. godine. Njega su državni organi vlasti uveli bez potvrde pape Pija VII. i u njemu je prvi put u povijesti katekizma uz pouku o četvrtoj Božjoj zapovijedi izrijekom bilo spomenuto jedno svjetovno ime, dakako, cara Napoleona I. Generalni providur za Dalmaciju Vincenzo Dandolo prvi je 1807. godine naložio prevođenje Carskoga katekizma na „ilirski“, tj. hrvatski jezik, jer je Dalmacija postala dio Kraljevine Italije. Taj je pokušaj završio fijaskom zbog recenzija koje su ukazivale na nerazumljivost prijevoda među narodom. U Ilirskim pokrajinama osnovanim 1809. godine prijevodi su, bilo cjeloviti, bilo tek nekoliko poglavlja, na poticaj civilnih vlasti objavljeni 1811. i 1812. godine, i to na čak četiri jezika: talijanskom, slovenskom, njemačkom i „ilirskom“ jeziku. Premda su ostali bez utjecaja jer su Ilirske pokrajine ukinute već 1813. godine, a Napoleonov katekizam strogo zabranjen od strane austrijskih vlasti, ovi prevodilački pothvati ostaju vrlo vrijedan primjer propagande i pokušaja kulturnoga transfera Napoleonova imperijalnoga kulta u ove krajeve, o čemu će biti riječ u ovome radu.
44
Shek Brnardić, Teodora. "Prijevodi Napoleonova katekizma (1806.) u Dalmaciji i Ilirskim pokrajinama, 1. dio." Crkva u svijetu 56, no. 1 (March 15, 2021): 7–31. http://dx.doi.org/10.34075/cs.56.1.5.
Full textAbstract:
S francuskom upravom u hrvatskim zemljama stupilo je na snagu i francusko državno zakonodavstvo. Između ostaloga, ono je uključivalo i Konkordat između Napoleona i Svete Stolice iz 1801. te Napoleonovu jednostranu zakonsku nadopunu u obliku 77 „Organskih članaka“ iz iste godine. Ovi dokumenti učinili su katoličke biskupije u Francuskoj nekom vrstom carskih upravnih tijela pod nadzorom Ministarstva bogoštovlja. Tako je čl. 39. propisao da će u katoličkim crkvama Francuskoga Carstva od tada nadalje moći postojati samo jedna liturgija i samo jedan katekizam. To je bila osnova za sastavljanje jednoga univerzalnoga Katekizma za sve katoličke crkve u Francuskom Carstvu, poznatoga kao Carski katekizam, objavljenoga 1806. godine. Njega su državni organi vlasti uveli bez potvrde pape Pija VII. i u njemu je prvi put u povijesti katekizma uz pouku o četvrtoj Božjoj zapovijedi izrijekom bilo spomenuto jedno svjetovno ime, dakako, cara Napoleona I. Generalni providur Dalmacije Vincenzo Dandolo prvi je godine 1807. naložio prevođenje Carskoga katekizma na „ilirski“, tj. hrvatski jezik, jer je Dalmacija postala dio Kraljevine Italije. Taj je pokušaj završio fijaskom zbog recenzija koje su ukazivale na nerazumljivost prijevoda među narodom. U Ilirskim pokrajinama osnovanim 1809. godine prijevodi su, bilo cjeloviti, bilo prijevodi tek nekoliko poglavlja, na poticaj civilnih vlasti objavljeni 1811. i 1812. godine, i to na čak četiri jezika: talijanskom, slovenskom, njemačkom i „ilirskom“ jeziku. Premda su ti prijevodi ostali bez utjecaja jer su Ilirske pokrajine ukinute već 1813. godine, a Napoleonov katekizam bio strogo zabranjen od strane austrijskih vlasti, ovi prevodilački pothvati ostaju vrlo vrijedan primjer propagande i pokušaja kulturnog transfera Napoleonova imperijalnoga kulta u ove krajeve, o čemu će biti riječ u ovome radu.
45
Hrabar, Dubravka. "Posredni utjecaj Vijeća Europe na Europsku uniju u svjetlu obiteljskopravnih vrijednosti." Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske 10, no. 1 (July 18, 2019): 133–62. http://dx.doi.org/10.32984/gapzh.10.1.7.
Full textAbstract:
Članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji može se promatrati u smislu proširenja pravnih učinaka europske stečevine i na posredan način. Naime, u svjetlu činjenice da su sve države članice Europske unije ujedno i članice Vijeća Europe državama se nameću određeni standardi preko ratifikacije dokumenata Vijeća Europe, a takav je primjer Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija). Promjene u smjeru sve veće liberalizacije i umanjenja značenja nacionalnih obiteljskih prava vidljive su i u najnovijim odlukama Suda Europske unije koji u tumačenju europskoga prava prednost daje načelu slobode kretanja i zabrane diskriminacije. Usprkos opetovanom pozivanju na ustavne vrijednosti država članica i na duhovne i moralne vrijednosti kao zajedničku baštinu, čini se da one iščezavaju i da postaje upitnim što čini europske vrijednosti. Zbog nametanja novih standarda i kriterija prosudbe europski sudovi imaju bitnu ulogu stvarati svojim presedanima Europu novih vrijednosti, usprkos činjenici što one kao takve ne postoje ni u svijesti država članica ni u njihovim ustavima. Nametanje novih pravila „odozgo“ jezgrovito je i jasno, štoviše, više nije nimalo zakrabuljeno. Primjer Istanbulske konvencije koju je Republika Hrvatska ratificirala nedavno pokazuje da je sudbina javnih poredaka europskih nacionalnih država upitna kao i njihove vrijednosti koje su suprotne rodu kao pojmu koji je u njoj prvi put javno obznanjen. U trenutku kad je ratificira i sama Europska unija, postavlja se pitanje hoće li to biti proboj prema poništavanju gesla „jedinstvo u različitosti“ stvaranjem „jedinstva jednoumlja“. Jesu li u radu spomenute odluke Suda Europske unije korekcije nacionalnih obiteljskih zakonodavstava i derogiranje njihova javnog poretka te istodobno smanjenje suverenosti država članica Europske unije usprkos načelu dodijeljenih ovlasti? Čini se da se može zaključiti da Europska unija uz pomoć Vijeća Europe i dvaju sudova odustaje od harmonizacije i hrli prema unifikaciji obiteljskoga prava zadirući tako u temeljne europske, pa i nacionalne vrijednosti, napuštajući različitost kao bogatstvo.
46
Britvić Vetma, Bosiljka, Frane Staničić, and Božidar Horvat. "Transformacija upravnog sudovanja zbog primjene nadnacionalnog prava." Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske 12, no. 1 (July 16, 2021): 45–65. http://dx.doi.org/10.32984/gapzh.12.1.3.
Full textAbstract:
U posljednjih nekoliko desetljeća primjećujemo sve veće približavanje europskoga pravnog poretka i nacionalnoga pravnog poretka. Stupanjem na snagu Povelje o ljudskim pravima Europske unije samo je pojačano nastojanje da sva javna prava država na kontinentu idu u istom smjeru. U okviru globalizacije prava Europa ima znak i tradiciju koju treba obraniti. Postoje dva načina za promicanje tog sustava. Prvi je pravna disciplina i suradnja ustanova, temelji se na obvezi koju imaju nacionalni (domaći) sudovi u poštivanju europskih obveza. Drugi način koji omogućava promicanje europskoga pravnog sustava razvoj je neformalne suradnje europskih sudaca kako bi se postupno razvila zajednička kultura i metoda rada. Taj je razvoj takav da ne omogućuje samo neupitan legitimitet nadnacionalnog prava u očima nacionalnih upravnih sudova već i povećan intenzitet utjecaja Suda Europske unije i Europskog suda za zaštitu ljudskih prava. Cilj je ovog rada analizirati utjecaj nadnacionalnog prava na razvoj upravnog sudovanja i detektirati promjene koje je taj utjecaj donio u tradicionalno upravno sudovanje koje je inherentno nacionalno usmjereno. Posebno treba istaknuti <a target="_blank" rel="nofollow">važnost, u slučaju potrebe, izravne primjene nadnacionalnog prava u upravnim sporovima na nacionalnim sudovima</a> kao i utjecaj neformalne suradnje – „dijaloga sudaca“ na razvoj upravnog sudovanja.
47
Cvetnić, Željko. "Strah od bolesti i smrti – od variola virusa nekad do COVID-19 danas." Veterinarska stanica 51, no. 3 (May 18, 2020): 241–53. http://dx.doi.org/10.46419/vs.51.3.2.
Full textAbstract:
Bolesti su kroz čitavu povijest imale veliki utjecaj na razvoj i prosperitet čovječanstva, pobuđivale su pozornost zbog masovnosti pojave, velike smrtnosti među oboljelima i dalekosežnih posljedica koje su prouzročile. Zbog straha od gubitka zdravlja i nestanka života, bolest i smrt oduvijek su bile čovjekove bitne preokupacije. Velike epidemije su tijekom povijesti odlučivale o sudbini pojedinih naroda, slabile su snagu moćnih i velikih sila, prouzročile glad i bijedu. Epidemije velikih boginja, kuge, malarije, sifilisa, kolere, pjegavog tifusa, lepre i tuberkuloze obilježile su povijesti i bile su stalni pratitelj stradanja, nesreća i patnji ljudi tijekom minulih stoljeća. U XX. stoljeću „španjolska gripa ‒ majka svih pandemija“ obilježila je početak stoljeća, a pred kraj tog stoljeća pojava AIDS-a, svojom pojavom i posljedicama prestrašila je svijet. I u novom tisućljeću bolesti predstavljaju veliku i stalnu prijetnju današnjem društvu i dalje su jedan od najvećih ubojica u svijetu. Danas od zaraznih bolesti godišnje umire približno 15 milijuna ljudi. Pojava pandemije s COVID-19, najveće epidemije u XXI. stoljeću u iznimno kratkom vremenu promijenila je svijet i svijet je na koljenima. Ne mimoilazi ni bogate i svjetski snažne države ni državnike. Taj strah svakako postaje veći i opravdaniji kada Svjetska zdravstvena organizacija napominje da je čovječanstvo u ozbiljnoj i strašnoj opasnosti. Jedno je sigurno, a to je da nas pojava epidemije različitih bolesti potakne na duboko razmišljanje o budućnosti koja u tom slučaju postaje neizvjesna, remeti naše planove, korigira i usporava ciljeve.
48
Družić, Sena. "DEMOGRAFSKO STARENJE STANOVNIŠTVA I SOCIJALNA POLITIKA." Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću 12, no. 12 (December 28, 2020): 265–87. http://dx.doi.org/10.52535/27441695.2020.12.265-287.
Full textAbstract:
Demografija istražuje i proučava zakonitosti i pravilnosti u biološkom i migracionom kretanju stanovništva te promjene u demografskim strukturama, i utvrđuje međusobne odnose kretanja stanovništva s drugim društvenim i ekonomskim pojavama. U ovom naučnom radu, za predmet istraživanja uzeta je starija populacija stanovništva, koja čini specifičnu društvenu grupu čije su potrebe, proistekle iz procesa starenja, a javljaju se u oblasti socijalne politike, kao organizovano, aktivno angažovanje društvene zajednice u obezbjeđivanju životnih uslova, odnosno socijalne sigurnosti starijih osoba. Sam cilj rada je spoznati koliko migraciona kretanja stanovništva, i to na lokalnom nivou (ruralno-urbanom), iseljavanja cijelih porodica u inozemstvo, kao i tranzit stanovnika s Bliskog istoka i drugih zemalja, kroz našu zemlju, utječu na promjenu demografske strukture bosanskohercegovačkog stanovništva. U radu je korištena metoda analize sadržaja s raspoloživim podacima, na predmetnu temu. Na osnovu spoznaja, do kojih se došlo u radu, izvodi se zaključak, da je izraženo smanjenje broja novorođene djece, a povećanje broja starih osoba, kao i migracija stanovništva koja se dešava u našoj državi. Sve navedeno zahtijeva empirijsko istraživanje koje bi se provelo na cijelom području Bosne i Hercegovine, a sve s ciljem spoznaje uzroka, zbog kojih dolazi do migracije stanovništva, te posljedica koje će migracije ostaviti na demografsku strukturu stanovništva i socijalnu politiku države.
49
Tipurić, Darko, Željko Garača, and Ana Krajnović. "Univerzalni temeljni dohodak." Ekonomski pregled 71, no. 6 (2020): 632–56. http://dx.doi.org/10.32910/ep.71.6.4.
Full textAbstract:
Globalna ekonomska kriza uzrokovana pandemijom koronavirusa dodatno je potaknula interes za univerzalni temeljni dohodak (UTD). Zagovornici smatraju da UTD, osim što smanjuje razinu siromaštva i ekonomsku nejednakost, može biti koristan instrument za ublažavanje posljedica krize i istovremeno bitno uporište u izgradnji posve drugačije ekonomske i socijalne paradigme. UTD je onkraj ekonomskih politika i pitanje je moralne i društvene opredijeljenosti; on je istovremeno i program i ideal koji korjenito mijenja društvo osnažujući uzajamnu odgovornost i solidarnost, jačajući povjerenja u institucije. Primjena UTD-a postavlja pravednost kao uporište socijalne zbilje; povezuju se kategorije ekonomske i socijalne vrijednosti i narušavaju uvriježene pretpostavke o povezanosti rada, kapitala i blagostanja. U radu su prikazane osnovne značajke UTD-a i neke zapreke u njegovoj implementaciji. Raspravlja se o mogućoj ulozi koje temeljni dohodak može imati u promjenama u strukturi zaposlenosti i produktivnosti koje donosi Četvrta industrijska revolucija i navode se primjeri država koje su oblikovale pilot projekte prilagođenog UTD-a prema različitim modelima. Prikazane su kritike koncepta, između ostalih, da UTD narušava počela racionalnog ekonomskog ponašanja i intrinzični smisao koji rad donosi ljudima; problem zbog moralne aberacije odnosno neprikladnosti uloge države da potpuno preuzme odgovornost od pojedinca za pokriće nužnih troškova života; isto kao i problem golemih troškova koje države mogu imati u oblikovanju i provedbi UTD programa a što se u krajnjoj instanci reflektira u mogućem povećanju poreza ili inflatornim rizicima. Posebna pozornost u radu je posvećena pitanju ekonomske održivosti UTD.
50
Tipurić, Darko, Željko Garača, and Ana Krajnović. "Univerzalni temeljni dohodak." Ekonomski pregled 71, no. 6 (2020): 632–56. http://dx.doi.org/10.32910/ep.71.6.4.
Full textAbstract:
Globalna ekonomska kriza uzrokovana pandemijom koronavirusa dodatno je potaknula interes za univerzalni temeljni dohodak (UTD). Zagovornici smatraju da UTD, osim što smanjuje razinu siromaštva i ekonomsku nejednakost, može biti koristan instrument za ublažavanje posljedica krize i istovremeno bitno uporište u izgradnji posve drugačije ekonomske i socijalne paradigme. UTD je onkraj ekonomskih politika i pitanje je moralne i društvene opredijeljenosti; on je istovremeno i program i ideal koji korjenito mijenja društvo osnažujući uzajamnu odgovornost i solidarnost, jačajući povjerenja u institucije. Primjena UTD-a postavlja pravednost kao uporište socijalne zbilje; povezuju se kategorije ekonomske i socijalne vrijednosti i narušavaju uvriježene pretpostavke o povezanosti rada, kapitala i blagostanja. U radu su prikazane osnovne značajke UTD-a i neke zapreke u njegovoj implementaciji. Raspravlja se o mogućoj ulozi koje temeljni dohodak može imati u promjenama u strukturi zaposlenosti i produktivnosti koje donosi Četvrta industrijska revolucija i navode se primjeri država koje su oblikovale pilot projekte prilagođenog UTD-a prema različitim modelima. Prikazane su kritike koncepta, između ostalih, da UTD narušava počela racionalnog ekonomskog ponašanja i intrinzični smisao koji rad donosi ljudima; problem zbog moralne aberacije odnosno neprikladnosti uloge države da potpuno preuzme odgovornost od pojedinca za pokriće nužnih troškova života; isto kao i problem golemih troškova koje države mogu imati u oblikovanju i provedbi UTD programa a što se u krajnjoj instanci reflektira u mogućem povećanju poreza ili inflatornim rizicima. Posebna pozornost u radu je posvećena pitanju ekonomske održivosti UTD.