Log in

Relevant bibliographies by topics / Ecclesiae sanctae

Contents

Journal articles
Dissertations / Theses
Books
Book chapters
Reports

Academic literature on the topic 'Ecclesiae sanctae'

Author: Grafiati

Published: 4 June 2021

Last updated: 17 February 2022

Create a spot-on reference in APA, MLA, Chicago, Harvard, and other styles

Select a source type:

Consult the lists of relevant articles, books, theses, conference reports, and other scholarly sources on the topic 'Ecclesiae sanctae.'

Next to every source in the list of references, there is an 'Add to bibliography' button. Press on it, and we will generate automatically the bibliographic reference to the chosen work in the citation style you need: APA, MLA, Harvard, Chicago, Vancouver, etc.

You can also download the full text of the academic publication as pdf and read online its abstract whenever available in the metadata.

Journal articles on the topic "Ecclesiae sanctae"

1

Sztafrowski, Edward. "Kuria Rzymska Jana Pawła II." Prawo Kanoniczne 33, no. 1-2 (June 5, 1990): 21–81. http://dx.doi.org/10.21697/pk.1990.33.1-2.02.

Full text

Abstract:

Index materiae: Prooemium. I. Historia Curiae Romanae usque ad Vaticanum II. 1. A primordiis Ecclesiae ad CIC 1917. 2. Curia Romana in CIC 1917. II. De conciliari renovatione Curiae Romanae. 1. Postulationes conciliares. 2. Via realizationis postulationum conciliarum. A. Renovatio a Paulo VI facta. B. Continuatio renovationis a Ioanne Paulo II. III. Curia Romana in Constituione Apostolica Pastor bonus. 1. Fines et principia renovationis. 2. Normae generales. 3. Secretaria Status. 4. Congregationes. 5. Tribunalia. 6. Pontificia Consilia. 7. Officia. 8. Cetera Romanae Curiae Instituta. 9. Advocati. 10. Institutiones Sanctae Sedi adhaerentes. Curia Romana, quae est instrumentum necessarium in exercenda suprema, plena et immediata potestate Romani Pontificis in universam Ecclesiam, decurrentibus annis, reformationem indiget. Prima a s. Pio X anno 1908 per Costitutionem Apostolicam Sapienti consilio facta est. Patres Concilii Vaticani II exoptaverunt, ut Curia Romana novae ordinationi, necessitatibus temporum, regionum ac Rituum magis aptatae, subiciatur (Christus Dominus, 9). Haec postconciliaris renovatio opus multum difficile evadit. Duo sunt magni auctores huius renovationis, nempe Paulus VI, praesertim per Consitutionem Apostolicam Regimini Ecclesiae universae (1967) et Ioannes Paulus II per Constitutionem „Pastor bonus” (1988). Ambae Constitutiones optatis Patrum Concilii Vaticani II circa novam ordinationem respondere desiderabant, praesertim quod spectat ad dicasteriorum numerum, eorumque competentiam, propriam procedendi rationem etc. Constitutio autem Ioannis Pauli II insuper fundamenta theologica huius institutionis, eiusque pastoralem indolem — ad mentem et spiritum Vaticani II — late ponit.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

2

Czyżak, Marta. "Mikołaj Grosman (ok. 1380-1442), pleban w Waliszewie, ductor laborum ecclesiae sanctae Trinitatis w Gnieźnie. Przyczynek do średniowiecznej biografistyki." Ecclesia. Studia z Dziejów Wielkopolski, no. 4 (January 1, 2009): 47. http://dx.doi.org/10.14746/e.2009.4.2.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

3

Martens, Kurt. "Sanctae Ecclesiae Cardinales—Peculiaris Episcoporum Coetus. Neue kirchenrechtliche Perspektiven für die Kardinäle und das Kardinalskollegium by Philipp Reisinger (review)." Jurist: Studies in Church Law and Ministry 73, no. 1 (2013): 311. http://dx.doi.org/10.1353/jur.2013.0005.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

4

Širca, Alen. "Ekfrazno pesništvo pri Romanu Melodu in Pavlu Silentiariju." Ars & Humanitas 11, no. 1 (July 31, 2017): 63–74. http://dx.doi.org/10.4312/ah.11.1.63-74.

Full text

Abstract:

Članek o ekfrazi pri Romanu Melodu se opira na pojmovanje ekfraze v kontekstu bizantinske retorike in literature. V skladu s takšnim pojmovanjem, ki je v temelju enako starogrški retoriški teoriji in praksi, kakor jo najdemo v retoriških učbenikih, imenovanih Progymnasmata, je najpreprostejša opredelitev ekfraze takšna, da gre za govor, ki prinaša svoj predmet živo pred oči. Tako je jasno, da je sedanja opredelitev ekfraze kot pesniškega opisa slikovne, kiparske ali arhitekturne umetnine izrazito moderna. Po uvodnem razčiščenju glede terminologije članek obravnava ekfrazo pri Romanu Melodu, slavnem bizantinskem himnografu iz 6. stoletja, ki je avtor številnih kondakijev. Tu gre za nekakšno liturgično himno, ki je znana po številnih pesniških strategijah in velja za vrhunec bizantinske poezije. Romanova raba ekfraze v bibličnem kontekstu je vendarle na neki način zadržana. Toda z naturalističnim opisom pokola nedolžnih otrok, ki presega poročilo iz Matejevega evangelija, in zlasti s tematizacijo na novo zgrajene Hagie Sofie, ki jo plastično imenuje tudi Božji prestol, Roman vendarle postavi vodilni ton bizantinski ekfrazi.Druga arhitekturna ekfraza prihaja od nekega drugega bizantinskega pesnika iz 6. stoletja, Pavla Silentiarija. Njegovo najslovitejše delo je Descriptio ecclesiae Sanctae Sophiae. Še posebno ob opisu kupole Hagie Sofie, nekdaj največje cerkve krščanstva, ki se opira na antitetiko svetlobe in teme, spoznamo, da svetloba rabi za epifanično izkušnjo: Hagia Sofia postane snovno izkazovanje Božjega razodetja. Ekfraza tako pri Romanu kot pri Pavlu Silentiariju postane retoriško sredstvo za izrekanje neizrekljivega.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

5

Širca, Alen. "Ekfrazno pesništvo pri Romanu Melodu in Pavlu Silentiariju." Ars & Humanitas 11, no. 1 (July 31, 2017): 63–74. http://dx.doi.org/10.4312/ars.11.1.63-74.

Full text

Abstract:

Članek o ekfrazi pri Romanu Melodu se opira na pojmovanje ekfraze v kontekstu bizantinske retorike in literature. V skladu s takšnim pojmovanjem, ki je v temelju enako starogrški retoriški teoriji in praksi, kakor jo najdemo v retoriških učbenikih, imenovanih Progymnasmata, je najpreprostejša opredelitev ekfraze takšna, da gre za govor, ki prinaša svoj predmet živo pred oči. Tako je jasno, da je sedanja opredelitev ekfraze kot pesniškega opisa slikovne, kiparske ali arhitekturne umetnine izrazito moderna. Po uvodnem razčiščenju glede terminologije članek obravnava ekfrazo pri Romanu Melodu, slavnem bizantinskem himnografu iz 6. stoletja, ki je avtor številnih kondakijev. Tu gre za nekakšno liturgično himno, ki je znana po številnih pesniških strategijah in velja za vrhunec bizantinske poezije. Romanova raba ekfraze v bibličnem kontekstu je vendarle na neki način zadržana. Toda z naturalističnim opisom pokola nedolžnih otrok, ki presega poročilo iz Matejevega evangelija, in zlasti s tematizacijo na novo zgrajene Hagie Sofie, ki jo plastično imenuje tudi Božji prestol, Roman vendarle postavi vodilni ton bizantinski ekfrazi.Druga arhitekturna ekfraza prihaja od nekega drugega bizantinskega pesnika iz 6. stoletja, Pavla Silentiarija. Njegovo najslovitejše delo je Descriptio ecclesiae Sanctae Sophiae. Še posebno ob opisu kupole Hagie Sofie, nekdaj največje cerkve krščanstva, ki se opira na antitetiko svetlobe in teme, spoznamo, da svetloba rabi za epifanično izkušnjo: Hagia Sofia postane snovno izkazovanje Božjega razodetja. Ekfraza tako pri Romanu kot pri Pavlu Silentiariju postane retoriško sredstvo za izrekanje neizrekljivega.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

6

Eckmann, Augustyn. "Znaczenie "Petra" (Mt 16, 18) w interpretacji świętego Augustyna." Vox Patrum 49 (June 15, 2006): 167–78. http://dx.doi.org/10.31743/vp.8205.

Full text

Abstract:

Ex analysi operum Sancti Augustini evenit, ut terminus petra varias significationes acceperit, quae sunt: Christus, Petrus, Ecclesia, fides et gratia. Petra Petrum et eius fidem significat. Super hanc fidem Petri Christus Ecclesiam suam aedificat, quam portae inferi non vincent.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

7

Reinhart, Johannes. "Hrvatskoglagoljsko brevijarsko Žitije pape Klementa rimskoga." Slovo, no. 70 (December 31, 2019): 117–36. http://dx.doi.org/10.31745/s.70.6.

Full text

Abstract:

Žitije pape Klementa I. sačuvano je u ograničenom broju hrvatskoglagoljskih brevijara. Dvaput je izdano prema jednome od najstarijih tekstova, iz Vrbničkog 4. brevijara (XIV. st.), jednom u izdanju Josefa Vajsa (1911.), a drugi put u izdanju Sobolevskoga (1912.). Osim toga, Žitije je sačuvano u sljedećim brevijarima ili fragmentima brevijara: Brevijar Illirico 6 (sredina / treća četvrtina XIV. stoljeća), Ljubljanski brevijar (kraj XIV. stoljeća), Pašmanski brevijar (XIV./XV. stoljeće), Oxfordski Brevijar-Missal Nr. 172 (XIV. stoljeće), Mavrov brevijar (1465. g.), Kukuljevićev brevijar (1485. g.), Prvotisak brevijara (1491.); List brevijara (XIV./XV. stoljeće, Krk, br. 39), List brevijara (XV. st., Berčićeva zbirka 1.13, f. 19). Samo je u nekima od ovih tekstova potvrđeno svih devet čitanja Žitija. Sobolevskij je u svom članku s pravom ustvrdio da se izvornik staroslavenskog teksta mora naći u latinskom brevijaru. Vajs je objavio latinski tekst iz suvremenog brevijara, koji se značajno razlikuje od hrvatskoglagoljskoga. Istraživanje oko dvadesetak rukopisa i starih tiskanih izdanja latinskog brevijara u Beču i Zagrebu, nažalost, nije rezultiralo otkrićem pravog latinskog izvornika teksta na hrvatskoj glagoljici. Najvjerojatniji izvornik potencijalno je Breviarium de Camera secundum morem sanctae Romanae Ecclesiae (Venecija 1521.), koji se koristi i u Rječniku crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije u Zagrebu. Vajs je u svom članku istaknuo niz morfoloških (npr. arhaični aorist), sintaktičkih (nominativ / akuzativ, adnominalni dativ) i leksičkih (apostolikь, eterь) arhaizama hrvatskoglagoljskoga teksta (»da stavimo ovaj tekst uporedo sa najstarijim glagoljskim tekstovima uopće«). No, budući da Vita također sadrži niz gramatičkih inovacija (npr. instrumental apsolutni) i tipično hrvatskih leksema (npr.: očito /publice/ ‘javno’; prijedložna skupina otь + genitiv ‘o’), može se pretpostaviti da je tekst Vitae preveden krajem XIII. ili početkom XIV. stoljeća.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

8

Pawluk, Tadeusz. "Środki społecznego przekazu w dyspozycjach Kodeksu Prawa Kanonicznego." Prawo Kanoniczne 31, no. 3-4 (December 10, 1988): 45–58. http://dx.doi.org/10.21697/pk.1988.31.3-4.04.

Full text

Abstract:

Ecclesiae, cui Christus Dominus fidei depositum concredidit ut ipsa, Spiritu Sancto assistente, veritatem revelatam sancte custodiret, intimius perscrutaretur, fideliter annuntiaret atque exponeret, officium est et ius nativum, etiam mediis communicationis socialis sibi propriis odhibitis, a qualibet humana potestate independens, omnibus gentibus Evangelium praedicandi. Ad Ecclesiae vero pastores munus pertinet fideles ita instituendi atque moderandi ut iidem, horum etiam instrumentorum auxilio, suam totiusque humanae familiae salutem ac perfectionem persequantur. Ut veritam fidei morumque integritas servetur, officium et ius est Ecclesiae pastoribus invigilandi, ne scriptis aut usu instrumentorum communicationis socialis christifidelium fidei aut moribus detrimentum afferatur; item exigendi, ut quae scripta fidem moresve tangant a christifidelibus edenda suo iudicio subiciantur; necnon reprobandi scripta quae rectae fidei aut bonis moribus noceant.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

9

Wenanty Zubert, Bronisław. "Interkomunia w świetle nowego Kodeksu." Prawo Kanoniczne 31, no. 1-2 (June 5, 1988): 13–29. http://dx.doi.org/10.21697/pk.1988.31.1-2.02.

Full text

Abstract:

Intercommunio multo iam tempore thema disscussionis vividae inter chiristifideles diversarum confessionum facta est. Quaestio haec in finibus Poloniae non tam urgens erat quam in aliis regionibus orbis terrarum . Attamen iuxta semtentiam auctoris huius articuli II Congressus Eucharisticus hoc anno in Polonia celebrandus oportunitatem affert quaestionem hanc in forum publicum revocare, quandoquidem quaestio haec praxim attinet, id est admissionem christifidedium allarum Ecclesiarum vel communitatum ecclesiasticarum quoad participationem earum in dicto Congressu. Normae iuris canonici intercommunionem pertinentes secundaniae esse videntur, uipote a Magisterio Ecclesiae statutae atque hoc in casu dependentes, quae simul fidem Ecclesiae in sacramentum Eucharistiae exprimant. Articulus in tres partes divisus est. Prima in parte auctor sensum terminorum explanare studet. Terminus „intercommunio”, nota bene in documentis Concilii Vaticani II non adhibitus, multimodo explicari potest necnon exprimere varios modos eiusdem exsecutionis practicae. Inde sequitur primo necesse esse acuratissime determinare quibus terminis formae practicandi intercommunionem permissibiles vocentur. In secunda parte auctor possiblitates et difficultates intercommunionem practicandi post Vaticanum II demonstrat. Auctor verbis expressis asserit communionem eucharisticam atque communionem cum Ecclesia plenam strictissime cohaerere. Ita enim res se habebat a primordiis Christianitatis. Decretum Vaticani II „Unitatis reintegratio” atque Directorium oecumenicum communicationem in sacris permissibilem declaraverunt ergo etiam intercommunionem cum fratribus seiunctis Ecclesiarum. Orientalium propter sacramenta ordinationis et Eucharistiae valideministrata. Ecclesia catholica sodalibus aliarum Ecclesiarum vel communitatum ecclesialium intercommunionem permittit in periculo mortis vel urgente necessitate, dummodo conditiones adimpleantur quae a frequentantibus sacramenta requiruntur. Participatio catholicorum in Eucharistia celebrata in eorundem ecclesiis magnopere determinata est necnon a validitate sacramenti ordinationis et Eucharistiae ibidem exsistentium dependet. Quaestiones, quae successionem Apostolicam, munus sacerdotale atque essentiam sacramenti Eucharistiae spectant, iam a multis annis obiectum dialogo oecumenici fiunt, sed non obstante notabili convergentia ad optatum consensum plenum nondum perduxerunt. Pars tertia articuli interpretationem normarum CIC 1983 ab auctore peractum continet. Iuxta normam CIC solus sacerdos valide ordinatus sacramentum Eucharistiae conficere valet (can, 900 §1). In eodem CIC prohibetur sacerdotibus catholicis Eucharistiam concelebrare una cum sacerdotibus Ecclesiarum vel communitatum ecclesialium, qui communionem plenam cum Ecclesia catholica non habent (can. 908). Normae demum congruentes et ad intercommunionem pertinentes in can. 844 §§ 1—4 continentur. Normae hic statutae dispositiones Concilii Vaticani II, Directorii oecumenici atque Instructionis anno 1072 promulgatae resplendent. Legislator ecclesiasticus in can. 844 possibilitates intercommunionis, respectu habito supradictorum documentorum , amplificat. Auctor in conclusione articuli asserit, comparatione facta cum CIC 1917, innovationes essentiales interim ortas esse, quae simul sumptas fructum , dialogi oecumeni produnt. Idemque spem nutrit fore Spiritum Sanctum , Auctorem unitatis, omnes credentes in Christum ad plenam communionem eucharisticam adducturum esse.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

10

Pagliara, Alessandro. "Sancta ecclesia catholica Syracusana, A.D. 501." Studi e Ricerche 9788879169455 (November 2020): 243–53. http://dx.doi.org/10.7359/945-2020-pagl.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

More sources

Dissertations / Theses on the topic "Ecclesiae sanctae"

1

Betti, Maddalena. "La formazione della sancta Ecclesia Marabensis (858-882) : fonti e linguaggi di progetto papale." Paris 1, 2008. http://www.theses.fr/2008PA010663.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

2

Schneider, Athanasius. ""Propter sanctam Ecclesiam tuam" : die Kirche als Geschöpf, Frau und Bau im Bussunterricht des "Pastor Hermae /." Roma : Institutum patristicum Augustinianum, 1999. http://catalogue.bnf.fr/ark:/12148/cb39030238g.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

3

Mosquera, Palacios Jorge Andrés. "A eclesiologia no Pastor de Hermas." Master's thesis, 2020. http://hdl.handle.net/10400.14/31766.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

Books on the topic "Ecclesiae sanctae"

1

Catholic Church. Sacramentarium patriarchale secundum morem sanctae Comensis Ecclesiae: Mediolani, 1557. Como: Cesare Nani, 1998.

Find full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

2

Marazzi, Federico. I "Patrimonia Sanctae Romanae Ecclesiae" nel Lazio: (secoli IV-X) : struttura amministrativa e prassi gestionale. Roma: Nella Sede Dell'Istituto Palazzo Borromini, 1998.

Find full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

3

Marazzi, Federico. I "patrimonia Sanctae Romanae Ecclesiae" nel Lazio (secoli IV-X): Struttura amministrativa e prassi gestionali. Roma: Istituto storico italiano per il Medio Evo, 1998.

Find full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

4

Church, Catholic. Carmina scripturarum: Scilicet antiphonas et responsoria ex sacro scripturae fonte in libros liturgicos sanctae ecclesiae Romanae derivata. Hildesheim: G. Olms, 1994.

Find full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

5

Spedicato, Mario. Sancta infelix ecclesia: La diocesi di Vieste in età moderna (1555-1818). Lecce: Conte, 1995.

Find full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

6

Zastrow, Oleg. Concenate: Ecclesia Sancte Marie : 1407- 2007 : dall'Hospitale di Guarisca al borgo di Concenedo. Barzio (Lecco): Parrocchia Sant'Alessandro Martire, 2007.

Find full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

7

Buske, Thomas. Revelanda ikonographica in ecclesia una sancta catholica: Theologische Ergänzungen zur Geschichte der gottesdienstlichen Verkündigung. Neustadt an der Aisch: Ph. C.W. Schmidt, 2003.

Find full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

8

Schneider, Athanasius. "Propter sanctam ecclesiam suam": Die Kirche als Geschöpf, Frau und Bau im Bussunterricht des Pastor Hermae. Roma: Institutum Patristicum Augustinianum, 1999.

Find full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

9

Sebastian, J. Jayakiran. "...baptisma unum in sancta ecclesia...": A theological appraisal of the baptismal controversy in the work and writings of Cyprian of Carthage. Ammersbek bei Hamburg: Verlag an der Lottbek, 1997.

Find full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

10

Giorgi, Antonio Agostino. Alphabetum tibetanum missionum apostolicarum commodo editum: Præmissa est disquisitio qua de vario litterarum ac regionis nomine, gentis origine, moribus, superstitione, ac manichæismo fuse disseritur : Beausobrii calumniæ in sanctum Augustinum aliosque ecclesiæ patres refutantur. Köln: Editiones Una Voce, 1987.

Find full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

Book chapters on the topic "Ecclesiae sanctae"

1

Blumenthal, Uta-Renate. "Ad liberandam Terram sanctam und die Kanonistik." In Ecclesia militans, 31–50. Turnhout: Brepols Publishers, 2014. http://dx.doi.org/10.1484/m.emi-eb.5.103485.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

2

Haye, Thomas. "Alkuin von York: Versus de patribus, regibus et sanctis Euboricensis ecclesiae." In Kindlers Literatur Lexikon (KLL), 1–2. Stuttgart: J.B. Metzler, 2020. http://dx.doi.org/10.1007/978-3-476-05728-0_849-1.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

3

baronet, Sir Richard Fanshawe, first. "In Ecclesia Sanctae Annae Ulyssipponensi." In The Poems and Translations of Sir Richard Fanshawe, Vol. 2, edited by Peter Davidson, 350–51. Oxford University Press, 1999. http://dx.doi.org/10.1093/oseo/instance.00027587.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

4

"Hymni de Ecclesia et Virginitate." In Sancti Ephraem Syri, edited by Thomas Joseph Lamy, 249–336. Piscataway, NJ, USA: Gorgias Press, 2011. http://dx.doi.org/10.31826/9781463232658-020.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

5

"Conclusion: The Question of the “Sancta Ecclesia Marabensis” Revisited." In The Making of Christian Moravia (858-882), 207–15. BRILL, 2014. http://dx.doi.org/10.1163/9789004260085_006.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

6

Cartron, Isabelle. "Chapitre XII. Le monastère de Tournus : ecclesia sancti." In Les pérégrinations de Saint-Philibert, 317–44. Presses universitaires de Rennes, 2010. http://dx.doi.org/10.4000/books.pur.126300.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

7

"LIBELLUS ALTER DE CONSECRATIONE ECCLESIÆ SANCTI DIONYSII." In Abbot Suger on the Abbey Church of St. Denis and Its Art Treasures, 82–121. Princeton University Press, 2019. http://dx.doi.org/10.2307/j.ctvs32rrm.9.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

8

"COMMENTARY UPON THE “LIBELLUS ALTER DE CONSECRATIONE ECCLESIÆ SANCTI DIONYSII”." In Abbot Suger on the Abbey Church of St. Denis and Its Art Treasures, 224–50. Princeton University Press, 2019. http://dx.doi.org/10.2307/j.ctvs32rrm.13.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

9

"Chapter Two. The Episcopal Residence in the Early Middle Ages: The Domus Sancte Ecclesie." In The Bishop's Palace, 54–85. Ithaca, NY: Cornell University Press, 2018. http://dx.doi.org/10.7591/9781501728204-006.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

10

Kasper, Walter. "‘Credo Unam Sanctam Ecclesiam’—The Relationship Between the Catholic and the Protestant Principles in Fundamental Ecclesiology." In Receptive Ecumenism and the Call to Catholic Learning, 78–86. Oxford University Press, 2008. http://dx.doi.org/10.1093/acprof:oso/9780199216451.003.0007.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

Reports on the topic "Ecclesiae sanctae"

1

Sullivan, Edward. Totiusque ecclesiae suae sanctae; a comparison of the ecclesiologies of St. Augustine and Hans Kung. Portland State University Library, January 2000. http://dx.doi.org/10.15760/etd.1463.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

We offer discounts on all premium plans for authors whose works are included in thematic literature selections. Contact us to get a unique promo code!