Academic literature on the topic 'Feminizam u hrvatskoj'

Čitava povijest zapadne misli iskustvo tjelesnog, vezanog uz pojam žene i ženskosti, vezivala je uz predodžbe podređenosti ili nadnaravne uzvišenosti, utemeljene na dualističkom konceptu tijelo/duša, koja sa stvarnim iskustvom bivanja u ženskom tijelu nije imala puno veze. Ne začuđuje stoga činjenica da su se različiti feministički pokreti u drugoj polovici dvadesetog stoljeća usmjerili upravo na propitivanja tjelesnih iskustava žene u konkretnim društvenim zajednicama, no bez nastojanja oko iščitavanja moguće transcendentnosti tijela, skrenuvši time prema paradoksu produbljivanja dualizma. Hrvatske spisateljice već u prvoj polovici 20. stoljeća tematiku tijela i tjelesnosti prepoznale su kao potencijalnu u izgradnji svojih angažiranih književnih tekstova. Problematika kojom će se ovaj rad primarno baviti – a koja svoj okvir dobiva najprije u prikazu okolnosti u kojima su stvarale hrvatske spisateljice na korelaciji suprotnih pojmova um/tijelo, muško/žensko, gdje se, prema teoretičarki feminizma i korporalnosti Elizabeth Grosz, reprezentacija muškarca povezuje s umom, a žene s tijelom (1994.) – odnosi se na prikaze tijela i tjelesnosti u književnim djelima onih autorica koje su ovu tematiku smjestile u središte svog književnog interesa. Pokazat ćemo da te autorice (Zofka Kveder, Mara Ivančan, Mara Švel-Gamiršek) žensko tijelo nastoje reinterpretirati tako da se ono izdiže iznad navedenih, kulturalno prihvaćenih binarnih opreka. Ispitat će se mogućnost iščitavanja transcendentnog, ontološkog, odnosno filozofskog tijela u njihovim tekstovima. Filozofsko tijelo čini jedan od najvažnijih problema suvremene filozofije, prema teoriji filozofa Jean-Lucea Nancyja, koji se posebno bavio razbijanjem binarne opozicije duh/tijelo i davanjem novih značenja tijelu. Korpus tekstova obrađenih u ovom radu činit će: zbirka fragmenata Misterij žene hrvatsko-slovenskočeške spisateljice Zofke Kveder, zatim roman ili duža pripovijest Čudnovata priča Mare Ivančan i, na koncu, zbirka pripovijedaka Mare Švel-Gamiršek Portreti nepoznatih žena. Rad će odgovoriti na pitanje jesu li spomenute književnice ponudile drukčiju predodžbu tijela od one koja im se, kao podređenim članovima društva, pripisivala (žensko tijelo koje kao takvo ne može biti u vezi s kategorijama razum/spiritualno jer je vođeno isključivo nagonima) i one koju su nekoliko desetljeća kasnije ponudile feminističke teorije drugog vala (gdje se tijelo koncipira dominantno kao materijalno iskustvo i kojem se, kao takvom, ne otvaraju mogućnosti za pripisivanje transcendentnosti).

Roman Kuća u Ulici Mango preveden je na više od dvadeset svjetskih jezika, uključujući i hrvatski (2005.). Ovaj je roman našao svoje mjesto u brojnim programima studija književnosti i kulturalnih studija izvan Sjedinjenih Američkih Država te je jedna od temeljnih početnih točaka za rasprave i razumijevanje položaja žena u američkim etničkim zajednicama. Baveći se nepovoljnim položajem žena roman Sandre Cisneros uvelike se oslanja na postavke liberalnog feminizma, koji razumijevanje rodne opresije svodi na personalizirane odnose između individualnih muškaraca i žena i na stavove muškaraca prema ženama. Za razliku od liberalne feminstičke književne teorije sistemska feministička književna teorija u obzir uzima širi društveni kontekst tako što usmjerava našu kritičku pozornost na strukturalne sile i institucionalne prakse koje oblikuju rodno uvjetovane položaje i defi niraju ulogu žena unutar i izvan obitelji. Ovaj rad pokazuje da zbog svojega prihvaćanja postavki liberalnoga feminizma roman u konačnici rodna ograničenja i domestikaciju žena tretira kao da je u pitanju pojava koja je ograničena isključivo na etničke zajednice. Rezultat je toga da se marginalizacija žena shvaća kao znak etničke različitosti, a ne kao strukturalni problem koji definira i prožima američko društvo u cijelosti. Zahvaljujući prijevodima ova se shvaćanja indirektno prenose i mogu se nekritički diseminirati u kulturnim i akademskim okružjima izvan Sjedinjenih Američkih Država. U radu se stoga zagovara potreba za sistemskim književnim pristupom, koji može funkcionirati kao dobrodošla i prijeko potrebna kritička inovacija u društvenim okružjima koja još nisu upoznata s problematičnom prirodom liberalnoga feminizma i etniciziranjem „zarobljavanja” žena u njihovim domovima.