To see the other types of publications on this topic, follow the link: Jezik.
Journal articles on the topic 'Jezik'
Create a spot-on reference in APA, MLA, Chicago, Harvard, and other styles
Consult the top 50 journal articles for your research on the topic 'Jezik.'
Next to every source in the list of references, there is an 'Add to bibliography' button. Press on it, and we will generate automatically the bibliographic reference to the chosen work in the citation style you need: APA, MLA, Harvard, Chicago, Vancouver, etc.
You can also download the full text of the academic publication as pdf and read online its abstract whenever available in the metadata.
Browse journal articles on a wide variety of disciplines and organise your bibliography correctly.
1
Kovač Rac, Eleonora. "STAVOVI VOJVOĐANSKIH MAĐARA PREMA MAĐARSKIM DIJALEKTIMA." Годишњак Филозофског факултета у Новом Саду 37, no. 2 (December 24, 2012): 163. http://dx.doi.org/10.19090/gff.2012.2.163-173.
Full textAbstract:
Mađarski jezik u Vojvodini je regionalni jezik. Njegova osnova je dijalekat. Ovo se prvenstveno odnosi na govorni varijetet mađarskog jezika. Nastava u školama je ovo sve donedavno zanemarivala. Usvajanje mađarskog standardnog jezika u školi za mađarsku decu predstavlja ozbiljan problem. Nastavni plan predviđa nastavu koja se temelji na standardnom jeziku, i ne uzima u obzir činjenicu da vernakularni maternji jezik većine je dijalekat. Nastava mađarskog jezika – poput švajcarskog i švedskog primera i nastavnih planova maternjeg jezika u Bavarskoj – u budućnosti treba da se temelji na živom govornom jeziku. Sproveli smo istraživanje stava prema dijalektima mađarskog jezika u Vojvodini i među učenicima i među odraslima. U ovom radu prikazujemo predistoriju istraživanja, dobijene rezultate i mogućnosti daljeg rada.
2
Baraban, Borko, and Željko Jozić. "Časopis Naš jezik u kontekstu hrvatskoga jezikoslovlja prve polovice 20. stoljeća." Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 45, no. 1 (July 25, 2019): 1–26. http://dx.doi.org/10.31724/rihjj.45.1.1.
Full textAbstract:
U radu se, prvi put u kroatističkom, ali i općelingvističkom kontekstu, usporedno prikazuju tematski i razradbeni okviri dvaju po mnogočemu oprečnih jezikoslovnih časopisa (Naš jezik, Beograd, i Hrvatski jezik, Zagreb) potkraj 30-ih godina prošloga stoljeća u kojima se zrcali težnja jezičnomu unitarizmu beogradskoga časopisa s jedne strane i jezikoslovno utemeljen otpor takvim nastojanjima s hrvatske strane. Jezikoslovni članci objavljeni u Hrvatskom jeziku (1938. – 1939.) i oni u Našem jeziku pokazuju sasvim suprotna opredjeljenja dvaju jezikoslovnih centara. Časopisni su suradnici Hrvatskoga jezika (1938. – 1939.) u svojim radovima nastojali isticati hrvatske posebnosti i tako očuvati prirodan razvoj hrvatskoga književnog jezika (usuprot nasilnomu ujedinjavanju na svim jezičnim razinama), a suradnici Našega jezikau svojim su temama uglavnom težili postizanju čistoće našega jezika (pritom misleći na srpski jezik), a ta je čistoća podrazumijevala odbacivanje brojnih hrvatskih jezičnih posebnosti u cilju postizanja jedinstva.
3
Pirih Svetina, Nataša, Mojca Schlamberger Brezar, Gregor Perko, and Patrice Pognan. "Ko vsak uporablja svoj lastni jezik in razume svojega sogovorca." Journal for Foreign Languages 8, no. 1 (December 22, 2016): 99–111. http://dx.doi.org/10.4312/vestnik.8.99-111.
Full textAbstract:
Medjezikovno sporazumevanje je sporazumevalna praksa, pri kateri dve osebi govorita vsaka svoj jezik in se med seboj sporazumeta, ne da bi se prej (na)učili jezika svojega sogovorca. Običajno je to mogoče pri jezikih, ki pripadajo isti jezikovni družini, na primer med slovanskimi, romanskimi ali germanskimi jeziki. V članku predstavljamo pojem medjezikovnega razumevanja kot alternativo sporazumevanju v angleščini kot lingui franci. Tako sporazumevanje je od nekdaj obstajalo med Skandinavci, prvo metodo pa so razvili za romanske jezike (EuRomCom) v začetku 21. stoletja. Danes obstaja več metod tudi za germanske in slovanske jezike. V članku predstavimo nekatere od njih, pa tudi možne prakse za utrjevanje medjezikovnega sporazumevanja.
4
Užarević, Josip. "O jeziku." Croatica et Slavica Iadertina, no. 1 (January 18, 2017): 31. http://dx.doi.org/10.15291/csi.255.
Full textAbstract:
U članku se o jeziku razglaba s obzirom na tri njegove protege (dimenzije): posredničku (medijalnu), umjetničku i nacionalno-kulturnu. S obzirom na prvi moment, jezik se pokazuje kao "medij medija" jer ne samo da upija i obuhvaća sve druge medije, nego kao svoje normalno stanje uključuju i autorefleksivnu relaciju (odnos prema sebi kao mediju). To mu, među ostalim, omogućuje da iskaže Ja (subjekt iskazivanja) te da afirmira paradoks kao vlastitu bit. Druga protega - umjetnička uporaba jezika – još očitije upućuje na njegovu paradoksalnu narav: jezik u umjetnosti transcendira sam sebe ne prestajući pritom biti jezikom. Osim toga, umjetnička uporaba jezika aktivira ("sugerira") svjetsku semantiku koja nije karakteristična za iskaze svakodnevno-pragmatičnoga jezika. Na kraju, treća protega omogućuje poistovjećivanje jezika s narodom, odnosno njihovo usko (intimno) povezivanje. Za razliku od prethodne (druge) protege, unutar koje se jezik shvaćao kao građa za književnost, ovdje se književnost razumijeva kao gradbeni element nacionalnoga jezika (svijesti, kulture, povijesti, života). Dakle, u svim trima protegama jezik očituje svoju vjerojatno najvažniju moć ili sposobnost – svjetotvornost.
5
Hodžić, Hajrudin. "ARABIZMI U BOSANSKOM JEZIKU I ZNAČAJ NJIHOVOG POZNAVANJA U NASTAVI ARAPSKOG JEZIKA." Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću 4, no. 4 (December 15, 2011): 391–408. http://dx.doi.org/10.52535/27441695.2011.4.391-408.
Full textAbstract:
Arabizmi su riječi arapskog porijekla koje su većim dijelom posredstvom turskog jezika prenesene i udomaćile se u bosanskom jeziku. Arabizmi se često izučavaju pod imenom turcizmi, jer su većim dijelom u bosanski jezik stigli putem turskoga jezika, pa je ustaljeno mišljenje da se radi o turcizmima, iako se pod terminom turcizmi podrazumijevaju ne samo riječi porijeklom iz turskog, nego i one iz arapskog i perzijskog jezika. Cilj rada je predstavljanje arabizama u bosanskom jeziku: definisanje pojma arabizam, kao i razlike između arabizama i turcizama, pojašnjenje kako su arabizmi dospjeli na naše prostore, te koliki je broj arabizama u našem jeziku. U radu su navedene fonetske i semantičke promjene koje su se desile prilikom njihovog ulaska u bosanski jezik, uz navođenje praktičnih primjera arabizama u našem jeziku. U radu je, također, posvećena pažnja važnosti i značaju proučavanja arabizama, posebno u nastavi arapskog jezika.
6
Čaušević, Mersiha. "NAČINI OBOGAĆIVANJA LEKSIKONA ARAPSKOG JEZIKA." Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću 8, no. 8 (December 21, 2016): 291–308. http://dx.doi.org/10.52535/27441695.2016.8.291-308.
Full textAbstract:
Razvoj jezika je produkt kulturnih i civilizacijskih tekovina njegovih govornika. Arapski jezik se razvijao najprije kroz poeziju i usmena predanja prijeislamskih Arabljana, potom kroz trajno nastojanje da se interpretiraju Kurʼan i Hadis, dva osnovna izvora religije islam. Za razvoj jezika potrebne su određene metode koje odgovaraju strukturi jezika, a u arapskom jeziku one su analogijske (qiyās), i karakteristične su za arapski, kao semitski jezik, jer se fokusiraju ponajprije na etimologiju (ištiqāq), odnosno na etimološku derivaciju, na korijen riječi kao specifikum ovog jezika. Potom slijede paradigmatski oblici (f,‘, l), također prvo zasnovani na korijenu riječi kojem je pridružena afiksacija. Slijedi kontaminacija (naḥt), preneseno značenje (mağāz), afiksacija uz već postojeću riječ, aneksija (ʼiḍāfa), pozajmljivanje stranih riječi (iqtirāḍ) i njihova prilagodba arapskom jeziku (ta‘rīb). Svi ovi načini tvorbe riječi doprinose povećanju vokabulara arapskog jezika.
7
Gorjanc, Vojko, Monika Kalin Golob, Roman Kuhar, Rastko Močnik, Boris A. Novak, Mojca Šorli, Saška Štumberger, and Andreja Žele. "Okrogla miza "Jezik in spol"." Slovenščina 2.0: empirical, applied and interdisciplinary research 7, no. 2 (December 31, 2019): 1–44. http://dx.doi.org/10.4312/slo2.0.2019.2.1-44.
Full textAbstract:
Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani in Komisija za slovenski jezik v javnosti pri Slovenski akademiji znanosti in umetnosti sta v torek, 23. oktobra 2018, organizirali okroglo mizo »Jezik in spol«, ki je potekala na Filozofski fakulteti v Ljubljani. Izhodišče razprave je bil sklep Senata Filozofske fakultete o izmenični rabi moške in ženske slovnične oblike za vse spole v pravilnikih Filozofske fakultete, s sogovornicami in sogovorniki pa sta organizatorja želela razpravo razširiti na vprašanja, kakšne možnosti ponuja slovenski jezik za uporabo spolno občutljivega jezika in kako v slovenskem jeziku zagotavljati vključujoč jezik v različnih družbenih situacijah. Objavljamo zapis je po posnetku dogodka, ki je na voljo na YouTubu.
8
Martič, Matjaž. "Kolokacije v poslovni angleščini." Journal for Foreign Languages 1, no. 1-2 (December 1, 2009): 121–46. http://dx.doi.org/10.4312/vestnik.1.121-146.
Full textAbstract:
V članku smo po kratkem teoretičnem uvodu in opredelitvi pojma kolokacije predstavili korpusno raziskavo, kjer smo s pomočjo konkordančnega programa WordSmith Tools iskali odgovor na vprašanje, katere so najpogostejše leksikalne kolokacije v poslovnem angleškem jeziku. Izhajali smo predpostavke, da je angleški jezik sestavljen predvsem iz različnih (spremenljivih) frazeoloških enot ter da proste besedne zveze in tudi popolnoma "zamrznjene" besedne zveze predstavljajo le manjši del jezika. Angleščina je torej jezik kolokacij, zato domnevamo, da to velja tudi za jezik stroke in poslovni angleški jezik. Zanimala nas je tudi zastopanost ugotovljenih najpogostejših kolokacij v vodilnih kolokacijskih slovarjih in s tem njihova ustreznost za potrebe poslovne angleščine.
9
Vahabian, Mehrangiz, and Farzaneh Esna-Ashari. "Collocational Competence Level of Medical English among Iranian Medical Students." JAHR 9, no. 1 (2018): 9–24. http://dx.doi.org/10.21860/j.9.1.5.
Full textAbstract:
Kolokacijska kompetencija smatra se važnim čimbenikom tečnosti jednog jezika. U Iranu su medicinski tekstovi uglavnom na engleskom jeziku, a studenti medicine moraju ostvariti 6 bodova iz kolegija Engleski jezik medicinske struke. Na tim kolegijima, osim engleskog jezika medicinske struke, trebao bi se učiti i velik broj medicinskih pojmova. Usporedili smo razinu kolokacijske kompetencije engleskog jezika medicinske struke prije i poslije polaganja kolegija Engleski jezik za studente Medicine 1 i 2 (ESM). Tri su skupine studenata medicine koji su položili kolegij Opći engleski (GE), Opći engleski i Engleski jezik medicinske struke 1 (GE i ESM1) te Opći engleski i Engleski jezik medicinske struke 1 i 2 (GE, ESM1 i 2) međusobno uspoređene. Ukupna razina kolokacijske kompetencije studenata bila je niska, što je ukazalo na to da kolegiji Engleskog jezika medicinske struke (ESM) nisu imali pozitivan učinak na njihovu razinu kolokacijske kompetencije. Štoviše, njihova ukupna razina receptivne kolokacijske kompetencije bila je veća od njihove produktivne kompetencije. Zaključeno je da unaprjeđenje razine kolokacijske kompetencije medicinske struke zahtijeva više vremena, eksplicitan naglasak na kolokacijama medicinske struke u učionicama i posebnu ponudu engleskog jezika medicinske struke kao zaseban kolegij, odvojen od medicinske terminologije.
10
Zarifović, Mirjana, and Gordana Ristić. "SMEH U NEMAČKOJ I SRPSKOJ FRAZEOLOGIJI." Годишњак Филозофског факултета у Новом Саду 41, no. 1 (February 22, 2017): 511–23. http://dx.doi.org/10.19090/gff.2016.1.511-523.
Full textAbstract:
Predmet istraživanja ovog rada su frazeologizmi u nemačkom i srpskom jeziku kojima se izražava smeh. Kako je smeh ekspresija koja čoveka prati kroz čitav život, uočavaju se različiti oblici i stepeni smeha, što se odražava i na frazeologizme, kako u nemačkom, tako i u srpskom jeziku. Cilj rada je utvrđivanje sličnosti i razlika na morfološkom, odnosno morfosintaksičkom i leksičkom nivou između frazeologizama u nemačkom jeziku i njihovih ekvivalenata u srpskom jeziku kojima se iskazuje smeh, pri čemu je polazni jezik nemački, a ciljni ili dolazni srpski jezik. Naučna metoda korišćena u radu je interlingvalna kontrastivna analiza. Korpus rada čine frazeologizmi prikupljeni iz odgovarajućih semasioloških i onomasioloških rečnika oba jezika.
11
Hajszan, Robert. "O narodima, narodnostima i jezicima na panonskom prostoru." Croatica et Slavica Iadertina 2, no. 7 (February 9, 2017): 443. http://dx.doi.org/10.15291/csi.475.
Full textAbstract:
U panonskoj regiji postoji više jezika, a vodeću ulogu ima njemački jezik sa svojim dijalektima i govorima (tu ubrajamo hijanciški dijalekt u Gradišću i u zapadnoj Mađarskoj, švapski dijalekt dunavskih Švaba u južnoj Mađarskoj oko Pečuha, u Hrvatskoj oko Đakova i Osijeka te u Vojvodini oko Subotice. Značenje njemačkog jezika na panonskom prostoru možemo izjednačiti s linqua franca, jer se Slaveni i Mađari pri međusobnom ophođenju sporazumijevaju na njemačkom jeziku. Isto tako vrijedi i za govornike slavenskih jezika kada međusobno razgovaraju, a ne mogu se razumjeti, rabe njemački jezik kao opći jezik, kako je to običavao reći prof. Josip Hamm, dugogodišnji predstojnik Instituta za slavistiku na Filozofskom fakultetu u Beču. Na dvojezičnoj gimnaziji u Oberwartu/Borti u Gradišću je njemački jezik za profesore i učenike u dnevnoj uporabi nezaobilazno sredstvo sporazumijevanja, jer se zaboravilo ponuditi i uvesti HRVATSKI za Mađare te MAĐARSKI za Hrvate. U današnjoj situaciji na početku 21. stoljeća govorimo kod svih hrvatskih i mađarskih prvašića (to vrijedi i kod upisa na gimnaziju s 10 godina starosti) samo u iznimnim slučajevima o "izvornim govornicima", jer većinu djece roditelji odgajaju na njemačkom jeziku, a hrvatski i mađarski se rabi vrlo površno i manjkavo. Stanje kod djece izbjeglica koja su zadnjem desetljeću prošlog stoljeća došla u Austriju u Gradišće je drugačije. Oni vladaju hrvatskim bolje nego njemačkim jezikom. U takvim slučajevima moraju učitelji organizirati individualnu integriranu nastavu kako bi se djeci omogućila i olakšala socijalizacija.
12
PEROVIĆ, MILENKO A. ""MEDIUM DUHA" VERSUS "KUĆA BITKA". HEGELOV SPEKULATIVNI POJAM JEZIKA." ARHE 12, no. 24 (June 17, 2016): 9. http://dx.doi.org/10.19090/arhe.2015.24.9-35.
Full textAbstract:
Rasprava o Hegelovom shvatanju jezika postavljena je kroz implicitni polemički odnos prema Hajdegerovoj koncepciji jezika, analitičkoj tradiciji shvatanja jezika, kao i prema De Sosirovom lingvističkom razumijevanju jezika. Hegel na spekulativni način – posve drugačije od tradicije filozofskog mišljenja o jeziku (Haman, Herder, Kant, Humbolt i Fihte), kao i potonje povijesti razumijevanja jezika u okviru koncepcija filozofije jezika i savremene lingvistike – shvata jezik kao spekulativnu intelektualnu strukturu. Ontološko porijeklo jezika nije u transcendenciji, nego u ljudskoj imanenciji, u evoluciji produktivne uobrazilje u produktivno pamćenje. Hegelov pojam jezika autor dokučuje antropologijskim, fenomenologijskim i psihologijskim pitanjem o jeziku.
13
Grahovac-Pražić, Vesna. "Predgovori u franjevačkim dopreporodnim gramatikama." Croatica et Slavica Iadertina 2, no. 12 (March 30, 2017): 325. http://dx.doi.org/10.15291/csi.1131.
Full textAbstract:
U radu se analizira pet predgovora tiskanim gramatikama u 18. stoljeću kojima su autori franjevci. Nakon prve tiskane gramatike u Hrvata Bartola Kašića značajan doprinos procesima standardizacije imaju upravo gramatike franjevaca Tome Babića, Lovre Šitovića, Josipa Jurina na jugu zemlje i u Slavoniji autora Blaža Tadijanovića i Marijana Lanosovića. Riječ je o dvojezičnim gramatikama u kojima se opisujući drugi jezik opisuje i hrvatski jezik. Predgovori se promatraju kao autorski uvodni tekstovi koji govore o nastajanju gramatike i autoru. U njima nalazimo podatke o autorovu jeziku, hrvatskom jeziku i gramatikološkim koncepcijama autora. Predgovori u svojoj trodijelnoj strukturiranosti (pozdrav, tekst, odjava) prilog su povijesti hrvatskog jezika i povijesti gramatičarske misli.
14
Dončec, Akoš Anton. "Megyimurszki-szlovenski – nevjerojatna sudbina „međimurskoga jezika“." Kaj 51, no. 1-2 (June 1, 2018): 55–82. http://dx.doi.org/10.32004/k.51.1-2.1.
Full textAbstract:
Sažetak Josip Margitaj (1854.-1934.), učitelj i mađaron, bio je utemeljitelj pojma “međimurskoga jezika”. <a target="_blank" rel="nofollow"> </a>Godine 1884. počeo je izdavati dvojezični tjednik Medjimurje/Murakoz. Jezična inačica, koju Margitaj zove „međimurskim“, zaista u maloj mjeri predstavlja međimurski dijalekt. U većoj mjeri pokazuje jezičnu srodnost s kasnijim djelima kajkavskoga književnog jezika, koja su bila prožeta utjecajem hrvatskoga književnog jezika štokavske osnovice. Neposredan je uzor Margitajevu jeziku bila susjedna slovenska pokrajina u Ugarskoj (danas Prekomurje u Sloveniji i Porabje u Mađarskoj), gdje je ostvaren književni jezik prema lokalnom dijalektu u 18. stoljeću, a koji je u Ugarskoj službeno bio nazvan “vendski”; taj se jezik, prema tzv.“ vendskoj teoriji“, nastojalo razlikovati od slovenskog jezika. Po oslobođenju Međimurja (1918.) prestali su pokušaji pisanja „na međimurskome“, za razliku od Prekomurja, gdje je još bila aktivna lokalna književnost do 1945. godine. Međimursko je pitanje bilo oživljavano u doba mađarske okupacije (1941.— 1944.), ponovno zbog propagandističkih i mađarizacijskih ciljeva, kao i 1942. godine, kad su napisane dvije kratke standardne gramatike (međutim, te gramatike nisu mogle stvoriti pravi normativni jezik). Krajem Drugoga svjetskog rata (1939.-1945.) jednom zauvijek dovršeni su „pokusi“ tzv. međimurskog jezika. Zaista lažan, „međimurski jezik“ nema nikakva traga u međimurskoj kulturnoj baštini, dok prekomurski jezik ipak ima živu tradiciju podjednako u Sloveniji i Mađarskoj. Ovaj rad Akoša Antona Dončeca - čiji je domicil Verica-Ritkarovci (Ketvolgy / Mađarska) - prvi je dio cjelovite studije (u dva nastavka) - koji razmatra program tzv. „međimurskog jezika“ Josipa Margitaja, kao i onaj Ferenca Gonczija, u kontekstu prekomursko-kajkavskih povijesnih, književnih i jezičnih veza, zatim mađarsko-hrvatskoga spora o Međimurju, pokušaja mađarizacije u Međimurju, Prekomurju i Porabju – sve do pred Prvi svjetski rat. Rad je na hrvatski preveo dr. sc. Elod Dudaš.
15
Правуљац, Ања. "HAZARSKI R(J)EČNIK." Годишњак Филозофског факултета у Новом Саду 46, no. 1 (July 19, 2021): 149–59. http://dx.doi.org/10.19090/gff.2021.1.149-159.
Full textAbstract:
U radu koji slijedi istražuje se problem prevođenja sekundarnih jezičkih varijeteta u književnim djelima. Istraživanje se fokusira na prisustvo ijekavice i ikavice u romanu Hazarski rečnik Milorada Pavića, u kojem dva navedena narječja predstavljaju sekundarne jezičke kodove, s obzirom na to da je ekavica primarno narječje kojim je pisan roman. Milorad Pavić upotrebljava ijekavicu i ikavicu kao sekundarna narječja u romanu sa ciljem karakterizacije dva književna lika, čija je upotreba jezika pomjerena i drugačija od standarda. Rad ispituje navedenu prevodilačku problematiku analizom dva različita prevoda Hazarskog rečnika na italijanski jezik, uz poređenje izbora engleske prevoditeljke Pavićevog romana. U radu se analiziraju izbori prevoditeljki da pomenute jezičke elemente originalnog romana u prevodu na dolazni jezik neutralizuju te da ih prenesu na savremeni italijanski jezik bez pomenutih karakteristika. U radu se nude alternativna prevodilačka rješenja kojima bi se jezički diverzitet prototeksta zadržao i u metatekstu, a čime bi se i u dolaznom jeziku ostvarila piščeva namjera karakterizacije književnih likova njihovom pomjerenom upotrebom jezika.
16
Žitnik, Slavko, and Marko Bajec. "Odkrivanje koreferenčnosti v slovenskem jeziku na označenih besedilih iz coref149." Slovenščina 2.0: empirical, applied and interdisciplinary research 6, no. 1 (June 4, 2018): 37–67. http://dx.doi.org/10.4312/slo2.0.2018.1.37-67.
Full textAbstract:
Odkrivanje koreferenčnosti je ena izmed treh ključnih nalog ekstrakcije informacij iz besedil, kamor spadata še prepoznavanje imenskih entitet in ekstrakcija povezav. Namen odkrivanja koreferenčnosti je prek celotnega besedila ustrezno združiti vse omenitve entitet v skupine, v katerih vsaka skupina predstavlja svojo entiteto. Metode za reševanje te naloge se za nekatere jezike z več govorci razvijajo že dalj časa, medtem ko za slovenski jezik še niso bile izdelane. V prispevku predstavljamo nov, ročno označen korpus za odkrivanje koreferenčnosti v slovenskem jeziku – korpus coref149. Za avtomatsko odkrivanje koreferenčnosti smo prilagodili sistem SkipCor, ki smo ga izdelali za angleški jezik. Sistem SkipCor je na slovenskem gradivu dosegel 76 % ocene CoNLL 2012. Ob tem smo analizirali še vplive posameznih tipov značilk in preverili, katere so pogoste napake. Pri analiziranju besedil smo razvili tudi programsko knjižnico s spletnim vmesnikom, prek katere je možno izvesti vse opisane analize in neposredno primerjati njihovo uspešnost. Rezultati analiz so obetavni in primerljivi z rezultati pri drugih, bolj razširjenih jezikih. S tem smo dokazali, da je avtomatsko odkrivanje koreferenčnosti v slovenskem jeziku lahko uspešno, v prihodnosti pa bi bilo potrebno izdelati še večji in kvalitetnejši korpus, v katerem bodo koreferenčno naslovljene vse posebnosti slovenskega jezika, kar bi omogočilo izgradnjo učinkovitih metod za avtomatsko reševanje koreferenčnih problemov.
17
Bulić, Halid. "Značenja sufiksa -suz u bosanskom jeziku." Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 46, no. 1 (September 2, 2020): 49–61. http://dx.doi.org/10.31724/rihjj.46.1.3.
Full textAbstract:
Među riječima koje su u bosanski jezik došle iz turskog jezika mnogo je onih koje su tvorene sufiksom -suz. Osnovno značenje sufiksa -suz u turskom jeziku je ‘bez’, odnosno ‘odsustvo onoga što je iskazano osnovom riječi’. Ono se obično zadržava i u posuđenicama u bosanskom jeziku. Međutim, istraživanje pokazuje da to nije uvijek tako. U savremenom bosanskom jeziku postoji više riječi u kojima sufiks -suz ima značenje drukčije od izvornog, odnosno u kojima ne označava odsustvo ili nedostatak onoga što je kazano osnovom riječi. Većina posuđenica iz turskog u bosanski jezik koje se završavaju sufiksom -suz označavaju odsustvo nečeg što je dobro i poželjno pa, prema tome, označavaju negativne pojave. Zbog toga je novo značenje sufiksa -suz ‘nosilac loše osobine’. Takvo je značenje prisutno u riječima hatèrsuz, belájsuz, problémsuz, drvènsuz, harámsuz, beznafàksuz i bezbismilèsuz.
18
Ćoso, Zoran. "Problematika ovladavanja jezikom." Croatica et Slavica Iadertina 2, no. 12 (March 30, 2017): 493. http://dx.doi.org/10.15291/csi.1136.
Full textAbstract:
U ovome se radu raspravlja o ulozi ljudske komunikacije u suvremenom društvu, kroz prizmu fenomena kao što su materinski jezik, drugi jezik, strani jezik itd. Najveći je naglasak stavljen na razlikovanje termina "drugi jezik" i "strani jezik", s obzirom na nedovoljnu diferenciranost tih termina u teoriji i praksi. Jezik i govor kao osnovni komunikacijski elementi razvoja povijesnih kultura ovdje su prikazani unutar raznih okvira (psihološkog, sociološkog, neurolingvističkog, psiholingvističkog itd.). Kao posebne cjeline vrijedi istaknuti i razne afektivne faktore koji utječu na usvajanje stranoga jezika, a navode se i neke strategije koje se mogu koristiti u učenju stranih jezika.
19
Jembrih, Alojz. "Pogodbe na kajkavskom jeziku iz 17. stoljeća za izvođenje radova u isusovačkoj crkvi sv. Katarine na Griču." Kaj 51, no. 3-4 (December 7, 2018): 19–35. http://dx.doi.org/10.32004/k.51.3-4.2.
Full textAbstract:
U povijesti kajkavskoga književnog jezika mnogo ima tiskanih i rukopisnih tekstova koji potvrđuju njegovu polifunkcionalnost. Upotreba kajkavskoga književnog jezika sve više se utvrđivala i u djelima autora isusovačkoga reda u Zagrebačkoj biskupiji u kojoj su počeli djelovati u Zagrebu od 1607. do 1773. Njihovo je institucionalno sjedište bilo na Griču – Gornjem gradu gdje su osnovali isusovački samostan, kolegij – gimnaziju, potom sagradili crkvu sv. Katarine. Iako je jezik poučavanja u gimnaziji bio latinski, isusovci nisu izostavili kajkavski jezik iz svoje komunikativne društvene djelatnosti. To se najbolje razabire upravo u predočenim tekstovima pogodbi/ugovora sklopljenim između njih i izvođača građevinskih i drugih radova na crkvi sv. Katarine u Zagrebu. No, pogodbe/ugovori sklapani su i na latinskom i njemačkom jeziku. Ovdje su odabrani takvi tekstovi koji su pisani kajkavskim književnim jezikom s namjerom da se pokažu funkcionalnost, stil i leksik toga jezika iz 17. stoljeća.
20
Derganc, Aleksandra. "Vloga francoščine pri izoblikovanju sodobne knjižne ruščine." Linguistica 53, no. 1 (December 1, 2013): 31–40. http://dx.doi.org/10.4312/linguistica.53.1.31-40.
Full textAbstract:
V prispevku se obravnava vloga francoščine pri izoblikovanju sodobnega ruskega knjižnega jezika. Po reformah Petra I. se začne obdobje močnega vpliva zahodnoevropske kulture na vsa področja državnega življenja - v vojski, državni upravi, izobraževanju, vsakdanjem življenju itd. Pojavijo se področja družbenega in materialnega življenja, ki dotlej niso obstajala. Novosti v državnem in družbenem življenju zahtevajo nove jezikovne oblike. Različni registri pismenega jezika, ki so služili družbi pred reformami Petra I. (npr. cerkvena slovanščina kot jezik religije in duhovne kulture ter uradovalni jezik kot jezik administracije) niti po obliki niti po vsebini ne ustrezajo več novim zahtevam družbe. Zelo važno vlogo pri nastajanju novega ruskega knjižnega jezika so imeli zahodnoevropski jeziki. Vloga francoščine je postala posebno pomembna v drugi polovici 18. stoletja. V prispevku se (na podlagi del Vinogradova (1982), Biržakove, Vojnove in Kutine (1972), M. Smith (2006) in nekaterih drugih avtorjev) navajajo zgledi leksikalnih sposojenk ter semantičnih in frazeoloških kalkov iz francoščine. Poudarja se, da vpliv francoščine (in drugih zahodnoevropskih jezikov) na ruščino ni bil le površinski, ampak je preoblikoval semantični sistem ruskega jezika. V prispevku se tudi navajajo nekateri citati iz del A. Puškina in L. Tolstoja, ki pričajo o pomembni vlogi francoščine v ruski družbi 18. in začetka 19. stoletja.
21
Srdanović, Irena. "Odabir prikladnih primjera za učenički rječnik." Tabula, no. 16 (November 29, 2019): 175–97. http://dx.doi.org/10.32728/tab.16.2019.14.
Full textAbstract:
Primjeri su značajan sastavni dio rječnika i mogu u velikoj mjeri pomoći boljem razumijevanju značenja i uporabe riječi. Stoga je bitan korak u stvaranju rječnika odabrati prikladne primjere, pri čemu nam suvremene napredne tehnologije mogu znatno koristiti. Jedna takva tehnologija je alat GDEX (Good Dictionary EXamples) koji je osmišljen da iz korpusa automatski bira najprikladnije primjere i tako pomaže u leksikografskome postupku odabira primjera za rječnik. Alat GDEX za japanski jezik (engl. GDEX for Japanese) dizajniran je korištenjem i nadogradnjom metoda primijenjenih za druge jezike, za koje se je pokazalo da su korisni u leksikografskim projektima. Jedan korak dalje u razvoju tehnologije GDEX je i njegova dodatna prilagodba učenicima japanskoga jezika (engl. Learner’s GDEX for Japanese) uzimajući u obzir razine leksema temeljene na JLPT popisu vokabulara japanskoga jezika. Ciljevi ovoga istraživanja su (1) opisati osnovne karakteristike alata GDEX za japanski jezik, (2) saznati mišljenja i stavove studenata japanskoga jezika o rezultatima automatski dobivenih primjera iz korpusa pomoću alata GDEX te (3) analizirati i vrednovati dobivene rezultate sa stajališta primjerenosti primjera i korisnosti alata u procesu odabira dobrih primjera za učenički rječnik japanskoga jezika, kao i prihvatljivosti angažiranja studenata u procesu odabira primjera za dvojezični japansko-hrvatski rječnik. Nakon educiranja o korištenju korpusa, alata za pretraživanje korpusa Sketch Engine (SkE) i alata GDEX za japanski jezik, studentima japanskoga jezika na srednjoj jezičnoj razini na preddiplomskome sveučilišnome studijskom programu Japanski jezik i kultura na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, daje se zadatak vrednovanja primjera i popunjavanja upitnika o korištenju GDEX-a za japanski jezik. Rezultati analize pokazuju da studenti većinu primjera iz rječnika smatraju korisnim za uključivanje u učenički rječnik i uspijevaju primijetiti i spomenuti neke poteškoće u odabiru primjerenoga primjera za rječnik. Može se zaključiti da se je GDEX za japanski jezik pokazao korisnim kao alat za poluautomatski odabir primjera za ovakvu vrstu rječnika, te da postoji veliki potencijal za uključivanje učenika u leksikografski rad na stvaranju trenutno nastajućega japansko-hrvatskoga rječnika za učenike, kao i za druge dvojezične parove. Prepoznati su i potencijalni problemi i koje je aspekte alata GDEX potrebno u budućnosti poboljšati.
22
Samardžić, Ana Ž. "PREDLOŠKO-PADEŽNE KONSTRUKCIJE SA SEMANTIČKOM KOMPONENTOM UNUTRAŠNJOSTI U SRPSKOM I SLOVENAČKOM JEZIKU." ZBORNIK ZA JEZIKE I KNJIŽEVNOSTI FILOZOFSKOG FAKULTETA U NOVOM SADU 3, no. 3 (December 23, 2013): 11. http://dx.doi.org/10.19090/zjik.2013.3.11-23.
Full textAbstract:
U radu se u sinhronom preseku opisuju predloško-padežne konstrukcije sa semantičkom komponentom unutrašnjosti u srpskom i slovenačkom jeziku. Primeri za analizu ekscerpirani su iz romana Borislava Pekića Besnilo na srpskom jeziku i njegovog prevoda na slovenački jezik Steklina. Cilj kontrastivnog opisa podsistema predloško-padežnih konstrukcija dvaju jezika jeste utvrđivanje sličnosti i razlika u konkretizovanju značenja lokalizacije u unutrašnjosti lokalizatora na paradigmatskom planu, dok su prevodni ekvivalenti analizirani na sintagmatskom jezičkom planu.
23
Barščevski, Taras. "Sveti Ćiril i Metod i prijevod Svetog pisma na crkvenoslavenski jezik." Obnovljeni život 72., no. 1. (April 13, 2017): 35–48. http://dx.doi.org/10.31337/oz.72.1.3.
Full textAbstract:
Temeljni je razlog nastajanja nekog prijevoda ponajprije omogućiti razumijevanje originalnog teksta onomu tko ne razumije jezik na kojem je taj tekst napisan. Biblijski tekstovi nisu samo tekstovi napisani na starohebrejskom (i aramejskom) ili starogrčkom jeziku, nego oni sadržavaju i Riječ Božju — objavu Boga o Sebi te Njegove volje spasenja za svakog čovjeka. Dakle, prijevod Svetog pisma nije samo prijevod s jednog jezika (drevnog i nerazumljivog) na drugi jezik (moderan i razumljiv), nego i prenošenje Božanske Objave. Prijevod sv. Ćirila i Metoda realizira i jedno i drugo. Članak istražuje preduvjete i nastajanje ćirilometodskog prijevoda Svetog pisma na slavenski jezik, uzimajući u obzir ponajprije razloge — naviještaj Evanđelja kod Slavena, no i poteškoće tog prijevoda — nepostojanje pisma i otpor slavenskomu jeziku u liturgijskoj upotrebi. Odgovor Slavenskih apostola na nepostojanje slavenskog pisma bilo je stvaranje glagoljice i ćirilice, a pravo na liturgijsku upotrebu bilo je ostvareno prijevodom ne samo Svetog pisma, nego i brojnim liturgijskim tekstovima. No ta dostignuća Svete braće imala su utjecaj ne samo na razvoj kršćanstva kod slavenskih naroda u početcima, nego su u kasnijim stoljećima često postajala i razlog zastoja misijske gorljivosti radi očuvanja „sakralnosti“ slȏva prijevoda.
24
Baštovanović, Nikola. "GENERATOR STATIČKIH I DINAMIČKIH WEB APLIKACIJA." Zbornik radova Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu 35, no. 03 (March 2, 2020): 576–79. http://dx.doi.org/10.24867/07be37bastovanovic.
Full textAbstract:
U ovom radu predstavljen je jezik i generator programskog koda za statičke i dinamičke web aplikacije. Generator kao ulaz koristi model pisan na internom jeziku specifičnom za domen (DSL-u). DSL je implementiran u okviru XML-a. Generisanje koda se vrši uz pomoć T4 tekstualnog obrađivača šablona, kao i korišćenjem parsera jezika koji se koristi na ciljanoj platformi.
25
Nazibegović, Sead, Admir Muratović, and Meliha Malikić. "Primjena i razvoj metodike za nastavu maternjeg jezika i književnosti u Bosni i Hercegovini u doba Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca / Kraljevine Jugoslavije." Književni jezik, no. 31 (December 2020): 197–212. http://dx.doi.org/10.33669/kj2020-31-09.
Full textAbstract:
Autori se u ovome radu bave pitanjima u vezi s nastavom i metodikom u nastavi predmeta Maternji jezik u vrijeme nastanka i trajanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije. Analizira se stanje u školstvu, prvenstveno u nastavi maternjeg jezika i književnosti, nakon odlaska austrougarske vlasti i uspostavljanja Kraljevine koja je nastala krajem 1918. godine. Nova vlast odmah je donijela “Zakon o zvaničnom jeziku i pismu” kojim se jezik u Bosni i Hercegovini imenuje srpskim ili hrvatskim, a latinica i ćirilica ravnopravne su u upotrebi. Nastava maternjeg jezika (gramatike i pravopisa) bila je unitaristički koncipirana. U Bosni i Hercegovini nije bilo autonomne niti autohtone jezičke niti prosvjetne politike, pa prema tome, nije bilo niti bilo kakvih metodičkih istraživanja u nastavi maternjeg jezika i književnosti, osim specifičnog slučaja Saliha Ljubunčića, bosanskog metodičara koji je djelovao u Zagrebu. Nastavni programi maternjeg jezika i književnosti u Kraljevini Jugoslaviji i za osnovnu i za srednju školu pravljeni su metodički i sistematično, sa različitim programskim sadržajima i odrednicama, ali uglavnom bez uključivanja bosanskohercegovačkih pisaca i poštovanja ovdašnjih jezičkih specifičnosti.
26
Sesar, Dubravka. "Uz proslavu 20. obljetnice hrvatske ukrajinistike." Croatica et Slavica Iadertina 16, no. 2 (March 1, 2021): 518–24. http://dx.doi.org/10.15291/csi.3265.
Full textAbstract:
Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu svečano je 8. svibnja 2018. predstavljen zbornik radova posvećen 20. obljetnici osnutka samostalnoga, cjelovitoga studija ukrajinskoga jezika i književnosti. Pod naslovom UKRAJINISTIKA NA SVEUČILIŠTU U ZAGREBU: 20 GODINA / УКРАЇНІСТИКА В ЗАГРЕБСЬКОМУ УНІВЕРСИТЕТІ: 20 РОКІВ publikaciju je izdao FF press (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), uredile su je dr. sc. Željka Čelić, izv. prof. na Katedri za ruski jezik i dr. sc. Tetyana Fuderer, izv. prof. na Katedri za ukrajinski jezik i književnost pri Odsjeku za istoč- noslavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Recenzentice su zbornika dr. sc. Rafaela Božić, izv. prof. sa Sveučilišta u Zadru i dr. sc. Oljga L. Palamarčuk, red. prof. sa Sveučilišta u Kijevu.
27
Pliško, Lina. ""Istročakavština" Orlićeva prijevoda libra o jobu." Croatica et Slavica Iadertina 1, no. 9 (February 21, 2014): 99. http://dx.doi.org/10.15291/csi.762.
Full textAbstract:
Drago Orlić je koncem 2012. predstavio javnosti svoj prijevod biblijske Knjige o Jobu – Libar od Joba (Orlić, 2012.), kako na naslovnici knjige piše, na "istročakavski". U radu se obrađuje jezik prijevoda na fonološkoj i morfološkoj jezičnoj razini. Pjesnički se jezik promatra u kontekstu jezičnih značajki jugozapadnoga istarskog dijalekta (kojemu pripada mjesni govor Mandelića, autorova rodnog sela) i govora Svetvinčenta (središta istoimene općine kojoj administrativno pripadaju Mandelići). Zaključuje se da se u jeziku prijevoda na promatranim jezičnim razinama zrcale značajke jugozapadnoga istarskog dijalekta i mjesnoga govora Svetvinčenta, pa čak i one tipične arealne značajke: prelazak početnoga prednaglasnog o > u, gubljenje početnoga nenaglašenog u (i onoga od o), protetsko v. U množinskoj paradigmi imenica svih triju rodova primijećen je neznatan utjecaj hrvatskoga standardnog jezika.
28
Ninković, Sanja, and Dragana Jakšić. "KONTRASTIVNO ISTRAŽIVANJE ZNAČENJA PREFIKSA AUSI NJEGOVIH EKVIVALENATA U SRPSKOM JEZIKU." Годишњак Филозофског факултета у Новом Саду 39, no. 2 (December 17, 2014): 119. http://dx.doi.org/10.19090/gff.2014.2.119-133.
Full textAbstract:
Prilog se bavi prefiksom aus- u nemačkom jeziku, kao i njegovim ekvivalentima u srpskom jeziku. Polazni jezik istraživanja je, dakle, nemački, a ciljni srpski. Detaljnom analizom korpusa koji sadrži reprezentativni broj glagola sa prefiksom aus- (preko 400 glagola), dolazi se do zaključka da je broj mogućih značenja ovog prefiksa veći od navedenog u dostupnoj literaturi. Stoga se glagoli sa prefiksom aus- svrstavaju u deset različitih semantičkih klasa. Na taj način se dolazi do direktnog upoređivanja podataka u oba jezika, što dovodi do utvrđivanja sličnosti i razlika u vezi sa značenjem tzv. aus-glagola (Aus-Verben). Rezultati ovog priloga bi mogli da nađu upotrebu u nastavi nemačkog jezika kao stranog, ali i u okviru studija germanistike.
29
Mikelić Preradović, Nives. "Označavanje pogrešaka u CroLTeC-u (računalnom učeničkom korpusu hrvatskog kao stranog jezika)." Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 46, no. 2 (October 30, 2020): 899–920. http://dx.doi.org/10.31724/rihjj.46.2.24.
Full textAbstract:
U radu je opisana shema za označavanje pogrešaka u CroLTeC-u – prvom računalnom učeničkom korpusu hrvatskog kao inog jezika. Shema označavanja pogrešaka djelomično se temelji na shemi upotrijebljenoj u razvojnom korpusu slovenskog jezika – Šolaru i shemi koja se upotrebljava u korpusu Cambridge Learner te je prilagođena hrvatskom jeziku. Shema je razvijena kako bi se označio dio tekstova u korpusu CroLTeC te kako bi se omogućilo istraživačima i stručnjacima koji se bave proučavanjem hrvatskog kao inog jezika da uoče koji aspekti jezika određenim skupinama učenika uzrokuju najviše poteškoća u usvajanju hrvatskog te da prilagode nastavne materijale različitim skupinama učenika (ne samo s obzirom na njihovo poznavanje hrvatskog jezika nego i s obzirom na materinski jezik).
30
Marinčič, Marko. "Evropska »večjezičnost« in klasična jezika." Keria: Studia Latina et Graeca 22, no. 1 (November 3, 2020): 107–24. http://dx.doi.org/10.4312/keria.22.1.107-124.
Full textAbstract:
Kljub podpori, ki jo v Sloveniji uživa ideja o večjezičnosti, je bil projekt uvajanja drugega tujega jezika v osnovno šolo leta 2013 prekinjen, preveč poenoteni maturitetni sistem pa dijake po novem odvrača celo od tega, da bi drugi tuji jezik izbirali na višji ravni, ki vključuje književnost. Tudi s širšega stališča se zdi, da je »pragmatični« vzorec jezikovnega pouka, ukleščen v zamisel o enotnem trgu dela, nezdružljiv z idejo o večjezičnosti, saj globalna angleščina v tem pogledu zadostuje. Kljub temu se v novejših prizadevanjih Sveta Evrope nakazuje koncept večjezičnosti, ki bi vključeval več metalingvistične in zgodovinske zavesti in bi priznaval koristi klasičnih jezikov. Zdi se, da so se moderni tuji jeziki znašli pred dilemo, ki jih zbližuje s klasičnima jezikoma: ob angleščini kot univerzalnem jeziku sporazumevanja je njihova aktualnost čedalje bolj odvisna od tega, koliko se posvečajo tudi kulturni in splošnoizobrazbeni razsežnosti jezikovnega pouka. To vključuje tudi pouk književnosti.
31
Pavlič Škerjanc, Katja. "Graditim ali po korakih do boljšega prevoda." Keria: Studia Latina et Graeca 1, no. 1-2 (December 31, 1999): 89. http://dx.doi.org/10.4312/keria.1.1-2.89-99.
Full textAbstract:
Prevajanje je proces substitucije besedila v enern jeziku (izvorni jezik, izvirno besedilo) z ekvivalentnim besedilom v drugem jeziku (ciljni jezik, prevodno besedilo). Besedilo je lahko govorjeno ali pisano, ključna beseda definicije pa je ekvivalenten, prevodno enakovreden. Prevajanje pomeni ustrezno zamenjavo vseh prvin besedila, tako gramatične na vseh treh ravninah (fonološki oz. grafološki, rnorfološki in sintaktični) kot tudi semantične, pragmatične in rnetaforične.
32
Grgič, Matejka. "Teoretska izhodišča in metodološki okvir pri izdelavi uporabnikom prijaznega spletišča: primer platforme SMeJse – Slovenščina kot manjšinski jezik." Slovenščina 2.0: empirical, applied and interdisciplinary research 5, no. 1 (December 30, 2017): 85–112. http://dx.doi.org/10.4312/slo2.0.2017.1.85-112.
Full textAbstract:
V prispevku predstavljam teoretska in metodološka izhodišča za izdelavo portala SMeJse (Slovenščina kot manjšinski jezik), ob tem pa se obsežneje zaustavljam ob analizi položaja, stanja in statusa slovenskega jezika v Italiji, nekaterih specifičnih jezikovnih pojavih, metodoloških izzivih in socioloških okvirih.Pojmi, kot so zvrstnost jezika, norma, prvi/materni oz. tuji jezik, manjšina, diglosija in številni drugi izgubljajo namreč pomen, ki so ga imeli v epistemologijah 20. stoletja, in pridobivajo nove konotacije. Do teh ključnih premikov pri obravnavi jezikovnih pojavov in načrtovanju jezikovnih politik prihaja zaradi novih družbenih kontekstov ob prehodu iz 20. v 21. stoletje. Na percepcije in reprezentacije jezika, ki močno pogojujejo njegovo usvajanje, rabo in tudi uradni položaj – pa tudi znanstveno obravnavo – namreč vplivajo nekateri »zunanji« dejavniki. Med temi gre izpostaviti razvoj in dostopnost novih tehnologij, evropsko politiko na področju manjšinskih jezikov in večjezičnosti nasploh, ekonomsko krizo in njene posledice ter migracijske tokove. Pojmovanje »manjšine« in »manjšinskosti« je tudi na področju jezika in jezikoslovja dobilo nove in drugačne razsežnosti.Na podlagi teh ugotovitev sta Slovenski raziskovalni inštitut (SLORI) in Dijaški dom S. Kosovela v Trstu izdelala spletno platformo SMeJse (www.smejse.it) kot zbirališče novih in že obstoječih orodij, gradiv in informacij za razvoj jezikovnih veščin in spretnosti v slovenskem jeziku. Namen platforme je spodbujanje različnih rab živega slovenskega jezika na območju italijansko-slovenskega jezikovnega stikanja, predvsem v Italiji – s ciljem, da se zagotovi visoka sporazumevalna zmožnost v vseh zvrsteh in različicah slovenskega jezika, uravnotežena dvojezičnost in razvoj tudi lokalnih idiomov, a znotraj slovenskega jezikovnega kontinuuma.
33
Grgič, Matejka. "Teoretska izhodišča in metodološki okvir pri izdelavi uporabnikom prijaznega spletišča: primer platforme SMeJse – Slovenščina kot manjšinski jezik." Slovenščina 2.0: empirical, applied and interdisciplinary research 5, no. 2 (December 30, 2017): 85–112. http://dx.doi.org/10.4312/slo2.0.2017.2.85-112.
Full textAbstract:
V prispevku predstavljam teoretska in metodološka izhodišča za izdelavo portala SMeJse (Slovenščina kot manjšinski jezik), ob tem pa se obsežneje zaustavljam ob analizi položaja, stanja in statusa slovenskega jezika v Italiji, nekaterih specifičnih jezikovnih pojavih, metodoloških izzivih in socioloških okvirih.Pojmi, kot so zvrstnost jezika, norma, prvi/materni oz. tuji jezik, manjšina, diglosija in številni drugi izgubljajo namreč pomen, ki so ga imeli v epistemologijah 20. stoletja, in pridobivajo nove konotacije. Do teh ključnih premikov pri obravnavi jezikovnih pojavov in načrtovanju jezikovnih politik prihaja zaradi novih družbenih kontekstov ob prehodu iz 20. v 21. stoletje. Na percepcije in reprezentacije jezika, ki močno pogojujejo njegovo usvajanje, rabo in tudi uradni položaj – pa tudi znanstveno obravnavo – namreč vplivajo nekateri »zunanji« dejavniki. Med temi gre izpostaviti razvoj in dostopnost novih tehnologij, evropsko politiko na področju manjšinskih jezikov in večjezičnosti nasploh, ekonomsko krizo in njene posledice ter migracijske tokove. Pojmovanje »manjšine« in »manjšinskosti« je tudi na področju jezika in jezikoslovja dobilo nove in drugačne razsežnosti.Na podlagi teh ugotovitev sta Slovenski raziskovalni inštitut (SLORI) in Dijaški dom S. Kosovela v Trstu izdelala spletno platformo SMeJse (www.smejse.it) kot zbirališče novih in že obstoječih orodij, gradiv in informacij za razvoj jezikovnih veščin in spretnosti v slovenskem jeziku. Namen platforme je spodbujanje različnih rab živega slovenskega jezika na območju italijansko-slovenskega jezikovnega stikanja, predvsem v Italiji – s ciljem, da se zagotovi visoka sporazumevalna zmožnost v vseh zvrsteh in različicah slovenskega jezika, uravnotežena dvojezičnost in razvoj tudi lokalnih idiomov, a znotraj slovenskega jezikovnega kontinuuma.
34
Šarić, Ljiljana. "Modernistička jezična svijest u Ujevićevu stvaralaštvu." Croatica et Slavica Iadertina, no. 3 (February 7, 2017): 31. http://dx.doi.org/10.15291/csi.358.
Full textAbstract:
Ovaj tekst prati pitanje što pjesničku upotrebu jezika Tina Ujevića, te njegovo shvaćanje jezika kako se očituje u proznim tekstovima na refleksivnojrazini,povezujes jezičnom praksom europske avangardne umjetnosti čija jezična svijest predstavlja radikalnu modernističku filozofijujezika.Općemodernističkeprincipemogućejeproslijediti na odabranim djelima Ujevićeve proze i poezije. Za usporedbu su citirani tekstovi i misli nekoliko pripadnika avangardnih pokreta u kojih "jezik" ili "riječ" igraju odlučujuću ulogu. Naprimjer, oni smatraju "jezik" autonomnim subjektom koji je sposoban djelovati neovisno od osobe koja se njime služi. Nadalje, tekst se zamišlja kao "bujica" jezičnih, a ne stvarnih, događaja. U skladu s tim književnost nije sačinjena od ideja nego od riječi, i jezik nije samo posrednik izrazu / tekstu nego i sam izraz / tekst.
35
Raduski, Nada. "ETNOGENEZA, IDENTITET I DEMOGRAFSKI RAZVOJ VLAHA U SRBIJI." Srpska politička misao 71, no. 1/2021 (May 31, 2021): 251–71. http://dx.doi.org/10.22182/spm.7112021.11.
Full textAbstract:
Na etničkoj karti Srbije vlaška etnička zajednica zauzima posebno mesto, specifična po mnogim svojim karakteristikama – poreklo, jezik, tradicija, običaji, demografski razvoj i dr.). U radu se proučava etnogeneza Vlaha, kroz prizmu složenih istorijskih, migracionih, etnogenetskih, integracionih i asimilacionih procesa, sagledavanjem različitih teorija, stavova i mišljenja, često dijametralno suprotnih, što implicira na zaključak da ova tema još uvek nije u dovoljnoj meri istražena i da zahteva multidisciplinarni pristup. Analiza populacionog razvitka Vlaha, bazirana na popisnim podacima (19482011), pokazuje velike varijacije u njihovoj brojnosti kao rezultat česte promene nacionalne pripadnosti, dok su kod deklarisanja o maternjem jeziku stabilniji izjašnjavajući se za svoj etnos. Iako je u određenoj meri prisutna alterofonija, vlaški jezik se održao do danas, što je od velike važnosti za očuvanje njihovog nacionalnog i lingvističkog identiteta, dok je ujedno poznavanje zvaničnog jezika neophodno za punu integraciju u društveni, kulturni i politički život Srbije.
36
Biljetina, Jelena Lj. "SERBIAN EQUIVALENTS OF THE ENGLISH PREPOSITION OF: A CONTRASTIVE CORPUS ANALYSIS." ZBORNIK ZA JEZIKE I KNJIŽEVNOSTI FILOZOFSKOG FAKULTETA U NOVOM SADU 5, no. 5 (December 31, 2015): 81. http://dx.doi.org/10.19090/zjik.2015.5.81-91.
Full textAbstract:
Rad se bavi analizom engleskog predloga of i njegovih prevodnih ekvivalenata dobijenih iz paralelnog korpusa. U ovoj kontrastivnoj analizi korpus se sastoji od 847 primera upotrebe predloga of prikupljenih iz priče Pola Ostera The City of Glass i njenog prevoda na srpski jezik Grad od stakla. Analiza se prvenstveno fokusira na predloške ekvivalente i njihovu distribuciju u srpskom jeziku, ali takođe otkriva da je u većini slučajeva engleski predlog of preveden drugim sredstvima, a ne predlozima. Više od dve trećine primera iz korpusa prevedeno je nultim ili leksičko strukturalnim ekvivalentima, što ukazuje na razlike u strukturi engleskog i srpskog jezika, prvenstveno one na polju padeških nastavaka, a koje u srpskom jeziku omogućavaju znatno širu mogućnost izražavanja istih odnosa. Analiza je pokazala da je broj predloških ekvivalenata koji se javljaju u prevodu predloga of na srpski jezik mnogo veći od broja predloga navedenih u dvojezičnom englesko-srpskom rečniku. Osim toga, kvalitativna analiza dobijenih ekvivalenata pokazuje da najveći broj predloških ekvivalenata predloga of izražava njegovu integrativnu funkciju, manji broj separativnu, a najmanji broj posesivnu funkciju. Dobijeni rezultati studije mogli bi da doprinesu polju leksikografije, ali i da posluže daljoj semantičkoj i sintaksičkoj analizi, a u cilju boljeg razumevanja predloga i u engleskom i u srpskom jeziku.
37
Nagode, Gabrijela Petra, and Karmen Pižorn. "Miti o učenju drugega/tujega jezika." Journal for Foreign Languages 8, no. 1 (December 22, 2016): 203–15. http://dx.doi.org/10.4312/vestnik.8.203-215.
Full textAbstract:
O učenju tujih jezikov obstajajo določeni miti, nepreverjene »resnice«, ki so se ponekod »fosilizirali« in morda sploh več ne vzbujajo nobenih dvomov med običajnimi uporabniki jezikov. V članku osvetlimo izbor štirih mitov o učenju drugega/tujega jezika. V prvem mitu se sprašujemo, kakšno vlogo ima starost pri učenju drugega/tujega jezika. V drugem mitu se sprašujemo, če večina napak v drugem/tujem jeziku res nastane zaradi prenosa (ne)znanja iz prvega jezika v drugi/ tuji jezik oziroma transferja. S tretjim mitom preverjamo, ali naj res učitelj vsako napako popravi takoj z namenom, da si je učenec ne bo zapomnil. V četrtem mitu pa nas zanima, ali ima branje res največji vpliv na širjenje besedišča tako v prvem kot drugem/tujem jeziku. Miti o učenju tujega jezika so pogosto kompleksni, kar velja tudi za mite, predstavljene v tem članku. Glede njihove resničnosti ugotavljamo, da najverjetneje najmanj drži mit o nujnosti takojšnjega popravljanja napak, precej bolj pa prvi, drugi in četrti mit.
38
Mihailović, Jelena G. "EXPRESSING OF FUTURE IN FRENCH AND SERBIAN LANGUAGE." ZBORNIK ZA JEZIKE I KNJIŽEVNOSTI FILOZOFSKOG FAKULTETA U NOVOM SADU 1, no. 1 (December 2, 2011): 169. http://dx.doi.org/10.19090/zjik.2011.1.169-180.
Full textAbstract:
U radu se tretira problematika izražavanja budućnosti u francuskom i srpskomjeziku kroz kontrastivnu i kvantitativnu analizu glagolskih vremena koja imaju tu funkciju. Polazištepredstavlja francuski jezik i metodom jednosmernog poređenja analizira se realizacija prevodana srpski jezik. Kao osnovni cilj se postavlja utvrđivanje najčešćih korespondencija francuskihoblika u srpskom jeziku.
39
Šnjarić, Mirjana, and Mirjana Borucinsky. "Glagolsko-imeničke kolokacije hrvatskoga, njemačkoga i engleskoga općeznanstvenog jezika u općoj dvojezičnoj e-leksikografiji." Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 46, no. 2 (October 30, 2020): 1105–27. http://dx.doi.org/10.31724/rihjj.46.2.34.
Full textAbstract:
Ovaj rad bavi se leksičkim sredstvima standardnoga jezika preuzetim u jezik znanstvene komunikacije. Zbog razlike u kolokacijskim značenjima koja se ostvaruju u hrvatskome, njemačkome i engleskome jeziku, čestih značenjskih dvojbi prevoditelja znanstvene literature i autora znanstvenih tekstova kao i nedovoljne pokrivenosti toga područja leksika i leksičkih relacija u hrvatsko-njemačkim i hrvatsko-engleskim općim dvojezičnim rječnicima rad upozorava na činjenicu da za korisnika s hrvatskim kao izvornim jezikom ostaje nedostupan jedan važan sloj leksika znanstvenoga jezika. Autorice upućuju na nedostatak pokrivenosti općeznanstvenih glagolsko-imeničkih kolokacija u postojećim tiskanim općim dvojezičnim rječnicima s hrvatskim jezikom kao izvornim jezikom rječnika te na potrebu poboljšanja leksikografskoga prikaza kolokacija u strukturi rječničkoga članka. Prijedlozi autorica mogu pridonijeti poboljšanju leksikografskoga prikaza kolokacija u postojećim dvojezičnim rječnicima, a pohranjivanje popisanih i opisanih općeznanstvenih glagolskoimeničkih kolokacijskih obrazaca u elektroničkome repozitoriju podataka odabranih za prikaz u trojezičnoj usporedbi hrvatskoga, njemačkoga i engleskoga jezika može poslužiti kao temelj dorade postojećih dvojezičnih rječnika, ali i kao temelj izrade budućih dvojezičnih i trojezičnih mrežnih rječnika specijaliziranih za općeznanstveni jezik u kojima bi kolokacijama pripadalo izdvojeno mjesto. Na odabranim primjerima glagolsko-imeničkih kolokacija iz područja humanističkih znanosti (npr. Belege heranziehen, razmotriti znanstvene dokaze, to consider facts; Theorie herausarbeiten, razviti teoriju, to develop / to formulate a theory) i njihovoj međujezičnoj usporedbi ilustrirat će se razlike u značenjima i nejasnoće s kojima se suočava hrvatski korisnik. Takve bi se značenjske nedoumice i nedorečenosti leksikografskoga prikaza mogle izbjeći izradom novih mrežnih dvojezičnih i trojezičnih rječnika općeznanstvenoga hrvatskog, njemačkog i engleskog jezika u kojima bi glagolsko-imeničke općeznanstvene kolokacije bile bolje obuhvaćene i leksikografski prikazane. Takva otvorena elektronička baza podataka dozvoljavala bi stalnu aktualizaciju i doradu rječnika, moderniziranje čestom provjerom u suvremenome korpusu hrvatskoga znanstvenog jezika i nadopunom novim pojavama u jeziku znanstvene komunikacije.
40
Kuzmić, Boris. "O jeziku kajkavskih dramskih tekstova Josipa Kovačevića." Croatica et Slavica Iadertina 16, no. 1 (March 1, 2021): 101–17. http://dx.doi.org/10.15291/csi.3234.
Full textAbstract:
U radu se analizira jezik dramskih tekstova Josipa Kovačevića (1936. g.) objavljenih u knjizi Dramska djela iz 2003. Analiza će pokazati u kojoj mjeri autorov suvremeni kajkavski književni jezik uključuje dijakroniju (poznavanje jezika stare kajkavske književnosti) i sinkroniju (suvremene turopoljske govore, pogotovo buševski govor, čiji je autor izvorni govornik).
41
Maly, Anđelo. "Ples, igra, borba ili trka za vjeru - Sportski jezik kao starozavjetna biblijska metafora." Nova prisutnost XVI, no. 1 (March 22, 2018): 59–71. http://dx.doi.org/10.31192/np.16.1.4.
Full textAbstract:
Počevši s predstavljanjem osobitosti ljudskog izražavanja riječima, odnosno jezikom, autor pokušava naglasiti funkciju metafore u jeziku općenito, a zatim to isto primjenjuje na jezik Starog zavjeta. Nakon što je izložio neke osobitosti semitskog načina razmišljanja i posebnosti povijesno-spasenjskoga značenja starozavjetnog jezika, autor se osvrće na kulturološku pozadinu Starog zavjeta kao konteksta u kojemu se stvaraju metafore. Jedan od posebnih, često zanemarenih konteksta Starog zavjeta je onaj igre i sporta. Biblijski čovjek dok pleše i igra se slavi Gospodina, ali također i trči i bori se za vjeru i s vjerom na životnom borilištu da bi se opravdao i postojano hodio u Zakonu Gospodnjem te izrazio vlastitu vjeru. Uz pomoć biblijskih navoda o navedenim temama, autor pokušava objasniti kako su ples i igra, ali i oskudan sportski jezik, u Starom zavjetu korišteni ne samo kao autentičan način izražavanja odnosa s Gospodinom, već i metafora koju biblijski autor razborito usvaja da bi opisao svoju vjeru.
42
Kuzmić, Boris. "O jeziku kajkavskoga pjesništva Đurđe Jandriš-Parać." Kaj 51, no. 3-4 (December 7, 2018): 47–58. http://dx.doi.org/10.32004/k.51.3-4.1.
Full textAbstract:
U radu se analizira jezik kajkavske pjesničke zbirke Turopole moje lepo: joa i ti-jeno zanaviek (2005.) autorice Đurđe Jandriš-Parać (1945. g.). Analiza će pokazati u kojoj mjeri autoričin suvremeni kajkavski književni jezik uključuje dijakroniju (poznavanje jezika stare kajkavske književnosti) i sinkroniju (suvremene turopoljske govore, pogotovo pleški govor, čija je autorica izvorna govornica).
43
Jakobović, Zvonimir. "Tehnički leksikon i hrvatsko tehničko nazivlje." Studia lexicographica 12, no. 23 (2019): 175–97. http://dx.doi.org/10.33604/sl.12.23.7.
Full textAbstract:
U radu je prikazan nastanak i razvoj hrvatskoga tehničkoga i prirodoznanstvenoga nazivlja. Utvrđeno je okruženje u kojem nastaje nazivlje, dakle jezik, te njegove sastavnice pojam, naziv, definicija. Sve je to potom primijenjeno na strukovno nazivlje. Istražen je nastanak hrvatskoga strukovnoga nazivlja, od spontanoga nastanka u općem jeziku, njegovo prvo zapisivanje u ranim hrvatskim rječnicima, preko prvih stručnih knjiga u doba uvođenja hrvatskoga jezika u škole te primjene u doba gospodarskoga razvoja i nastanka visokoga školstva. Postavljena su načela tvorbe strukovnoga nazivlja, načela prevođenja s drugih jezika te pravila primjene takva nazivlja. Na kraju je pokazana primjena rezultata tih istraživanja u odabiru i tvorbi naziva u Tehničkom leksikonu, povezanih s nazivima na svjetskim jezicima.
44
Vitez, Primož. ""Francoska izjema": od končnega naglasa k jezikovni politiki." Linguistica 53, no. 1 (December 1, 2013): 239–49. http://dx.doi.org/10.4312/linguistica.53.1.239-249.
Full textAbstract:
Koncept "francoske izjeme" (fr. exception française) ima svoj izvor v francoski kulturni politiki s konca 50. let 20. stoletja in je proizvod ohranitvenega refleksa, s katerim se je francoska kultura poskusila zoperstaviti hegemoniji angleščine po drugi svetovni vojni, pozneje pa v procesu globalizacije. Umevanje tega koncepta se vendarle ne more ustaviti pri njegovih pravnih in političnih sestavinah : francoski smisel za posebnost je globoko zakoreninjen v francoskem jeziku in je med drugim notranji simptom odnosa do nekdanjega prestižnega statusa frankofonije. Vprašanje francoske izjeme je torej v temelju jezikovno vprašanje. Smisel besede "izjema" je zajet v interpretativnih sopomenkah, kakršni sta "odtegniti", "izvzeti": in res, francoščina, frankofonija in frankofonski govorci se obravnavajo kot izjemni, pogosto nevede in nehote. Francoščina je jezik, ki je temeljno drugačen od drugih jezikov: drugačnost ni le v specifikah francoskih oblikoskladenjskih struktur, temveč zlasti v posebnostih zvočne podobe, s katero francoščina izstopa tudi glede na strukturno podobne (romanske) jezike. Tovrstna drugačnost je predmet nekakšne "nelagodne samoumevnosti", s katero rojeni govorec francoskega jezika stopa v odnose s samim sabo, z nefrankofonskimi govorci in posebej z govorci francoščine kot tujega jezika. Jezikovna politika je v Franciji najprej utemeljena na "izjemnosti" francoščine, na odnosu do nekdanje slave francoščine kot elitnega evropskega jezika, nenazadnje pa na ustavnih in zakonskih postulatih, ki ustvarjajo formalne pogoje za preventivno zaščito francoske jezikovne dediščine.
45
Bogunović, Irena, and Jasmina Jelčić Čolakovac. "Uloga neformalnih aktivnosti u nenamjernom usvajanju jezika." Fluminensia 31, no. 2 (2019): 181–99. http://dx.doi.org/10.31820/f.31.2.15.
Full textAbstract:
U Hrvatskoj se engleski uči kao strani jezik, a osim u formalnom obrazovanju, prisutan je i u svakodnevnom životu od najranije dobi. Dnevna izloženost engleskome jeziku mjeri se u satima, a istraživanja su pokazala da mnoge neformalne aktivnosti omogućuju nenamjerno usvajanje jezika. Cilj ovog rada je utvrditi u kojim aktivnostima studentska populacija u Hrvatskoj provodi najviše vremena služeći se engleskim jezikom, te postoji li povezanost između izloženosti engleskome jeziku i njegove uporabe s jezičnim znanjem. U istraživanju je sudjelovalo 93 ispitanika, studenata Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Za utvrđivanje razine jezičnog znanja korišten je Oxford Placement Test, a na temelju rezultata ispitanici su podijeljeni u tri grupe. Izloženost engleskome jeziku i njegova uporaba ispitani su upitnikom u kojemu su ispitanici procjenjivali koliko vremena provode u ponuđenim aktivnostima služeći se engleskim jezikom. Rezultati su pokazali da ispitanici najviše vremena provode na internetu, a najmanje u usmenoj komunikaciji. Razlike između grupa s najvišom i najnižom razinom znanja bile su značajne u svim kategorijama osim čitanja za zabavu, pisane i usmene komunikacije. Rezultati istraživanja upućuju na povezanost između uporabe jezika i jezičnog znanja, kao i na činjenicu da se status engleskog kao stranoga jezika mijenja.
46
Dragić, Mila R. "FRAZEOLOGIZMI SA LEKSEMOM JEZIK I CILJNIM DOMENOM JEZIČKE RADNJE U SRPSKOM I U ENGLESKOM JEZIKU." ZBORNIK ZA JEZIKE I KNJIŽEVNOSTI FILOZOFSKOG FAKULTETA U NOVOM SADU 5, no. 5 (December 31, 2015): 9. http://dx.doi.org/10.19090/zjik.2015.5.9-20.
Full textAbstract:
U ovom radu se ispituju frazeologizmi na srpskom i na engleskom jeziku koji u svom sastavu sadrže leksemu jezik, odnosno tongue, a kojima je ciljni domen jezička radnja. Kao metoda analize korišćena je konceptualna analiza. Frazeologizmi su dodatno razvrstani prema konceptima koji omogućavaju njihovo razumevanje. Upoređujući izraze i uzimajući u obzir načine formiranja njihovog značenja, njihovu strukturu, vrednosne sudove i metaforičke slike koje su u njima date, možemo zaključiti da postoji veliki stepen podudarnosti između dva jezika, što je verovatno posledica univerzalnosti određenih pojava vezanih za osnovu ljudskog funkcionisanja u svetu kao i ljudskog kognitivnog aparata.
47
Kelmendi, Labinot. "Madness and Literature." Synthesis philosophica 35, no. 1 (September 21, 2020): 45–62. http://dx.doi.org/10.21464/sp35103.
Full textAbstract:
Svrha je priloga ocrtati vezu među književnošću, ludilom i jezikom u Foucaultovoj filozofiji. U prvom dijelu rada tri se diskurzivne baze smještaju u »kozmos ludila« u smislu kako to Serres zove »arheologija psihologije«, a Caputo »dekonstrukcija psihologije«. Ovaj dio obilježava jezik književnosti kao prostor dekomponiranja »tribunala cogita« (Derrida). Drugi dio eksplicira impetus »jezika književnosti«, nastojeći promicati lunatičke manifestacije Dostojevskog, De Sadea i Artauda, te kako njihovi radovi imaju simbiotičke veze s Foucaultovim radom. Rad završava raspravom o nerazumnom i parrēsiji kao prilici koja se može pojaviti samo u književnosti kao mjestu opstojanja. Konačno, kako Foucault bilježi, »jezik književnosti« jest »jezik ludila« ili mogućnost slobode izražavanja našega Bitka.
48
Marotti, Bojan. "Nazivlje u Markovićevoj Etici." Nova prisutnost XVI, no. 3 (November 21, 2018): 487–505. http://dx.doi.org/10.31192/np.16.3.5.
Full textAbstract:
Hrvatski filozof i književnik Franjo pl. Marković u svome je filozofiranju veliku pozornost posvećivao nazivlju, i to kako nazivlju općenito, tako posebice filozofskomu nazivlju. Ta se njegova skrb za nazivlje u ovome članku pokazuje na primjeru Etike. Iz toga je spisa odabrano dvjesto riječi, od kojih se većina može smatrati filozofskim ili, u širem smislu, znanstvenim nazivcima, ali ima među njima i takvih koje pripadaju u opći jezik. Da bi se provjerilo koliko je od tih riječi potvrđeno u hrvatskome jeziku, odabrano je šest hrvatskih rječnika, i to: Parčićev Vocabolario croato-italiano (1901.), Akademijin rječnik (1880.-1976.), Broz-Ivekovićev Rječnik hrvatskoga jezika (1901.), Šonjin Rječnik hrvatskoga jezika (2000.), Anićev Veliki rječnik hrvatskoga jezika (2004.) i Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika glavne urednice Ljiljane Jojić (2015.). Potom je provedena usporedba i izvršena potanka raščlamba. Zaključak je da najviše navedenih Markovićevih riječi postoji u Akademijinu i u Parčićevu rječniku, nešto manje od 55 %, dočim preostala četiri rječnika imaju ili malo manje od 20 % (Broz-Iveković, Šonje i Anić) ili malo više od 20 % (Jojić). Ti podatci istodobno pokazuju i Markovićevu skrb za (filozofsko) nazivlje, ali ujedno i stanje u kojem se danas nalazi hrvatski (književni) jezik, što posebice vrijedi za rječnike »suvremenoga« jezika, gdje se može potvrditi jedva dvadesetak posto navedenih riječi. A valja biti svjestan da bi taj postotak zacijelo bio još porazniji da se sličnoj razglobi podvrgne golema Markovićeva Logika. Na kraju se predlaže da se kritički objavi cjelokupna Markovićeva ostavština, i to ne samo zato da bi Markovićeva misao bila dostupna, nego i zato da se omogući uvid u silno bogatstvo filozofskoga nazivlja koje nam u svojim djelima nudi Franjo pl. Marković.
49
Hodžić, Hajrudin. "HADIS KAO JEDAN OD IZVORA ARAPSKOG JEZIKA." Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću 5, no. 5 (December 17, 2012): 275–88. http://dx.doi.org/10.52535/27441695.2012.5.275-288.
Full textAbstract:
Iako je Muhammed, s.a.v.s., najrječitiji Arap, prve generacije autoriteta arapskoga jezika su se, pri sakupljanju materijala koji bi bio osnova za normiranje ili potvrđivanje gramatike i leksike arapskoga jezika, ograničili na Kur'an i predislamsku poeziju kao osnov i izvor tog normiranja. Prve generacije arapskih lingvista nisu koristile hadis kao standard arapskoga jezika, iako jedan dio hadiskih zbirki spada u period koji se smatra prihvatljivim za korištenje jezičkog materijala za normiranje arapskoga jezika. Međutim, nakon istraživanja ustanovit će se da prve generacije nisu odbacivale hadis kao izvor, nego su Poslanikove, s.a.v.s., hadise koristili pod širim pojmom „arapskih književnih tekstova“. Oko pitanja prihvatljivosti hadisa kao izvora arapskoga jezika postoje tri različita stava koja smo podrobno iznijeli u radu. Akademija za arapski jezik u Kairu je nakon istraživanja donijela kriterije za prihvatanje hadisa kao standarda arapskoga jezik. Kriterije smo naveli na kraju ovoga rada.
50
Šauperl, Mojca. "Ohranjen-/a/o v prevodu: spolno občutljiva raba jezika na slovenskem oddelku Generalnega direktorata za prevajanje Evropske komisije." Slovenščina 2.0: empirical, applied and interdisciplinary research 7, no. 2 (December 31, 2019): 197–202. http://dx.doi.org/10.4312/slo2.0.2019.2.197-202.
Full textAbstract:
Na slovenskem oddelku Generalnega direktorata za prevajanje Evropske komisije se s spolno občutljivim jezikom ukvarjamo od leta 2016, ko smo opazili vse pogostejšo rabo spolno nevtralnega jezika v angleških izvirnikih. Tak jezik štejemo za namerno izbran način pisanja in torej za pomembno prvino izvirnika. Vendar pa spolno nevtralnega jezika običajno ni mogoče neposredno prevesti v slovenščino, in če spolno nezaznamovane oblike prevajamo z generičnim moškim spolom, je jezik prevoda seksističen. Večinoma je treba spolno nezaznamovanost v prevodu izraziti neodvisno od izvirnika. Slovenski oddelek Generalnega direktorata za prevajanje Evropske komisije je smernice za spolno občutljivo rabo jezika razvil v sodelovanju s strokovnjaki in strokovnjakinjami iz slovenske javne uprave in akademske skupnosti. Nekatera sredstva spolno občutljivega jezika so relativno neproblematična, za mnoga vprašanja pa so potrebne nadaljnje raziskave in izkušnje.