Journal articles on the topic 'Moghol Literature'

This article explores the artistic relationship between Western European Renaissance art and Mughal painting ca. 1630s at the ateliers in North India. A central theme is the employment of European painterly modes in the Mughal visual tradition that expressed male-male intimacy, carnal desire, and emotional attachment. In particular, the article focuses on the work of the Mughal painter Govardhan, who illustrated the opening scene of Sa‘dī’s Gulistan (Rose Garden). Govardhan built upon sixteenth-century European compositional elements and the themes of Noli me tangere and the Doubting Thomas to form subtle yet unmistakable allusions to male-male sexuality. Cet article explore les relations artistiques entre l’art de la Renaissance européenne et la peinture moghole des années 1630 dans les ateliers du nord de l’Inde. On y traite de l’utilisation de motifs de la peinture européenne dans la tradition visuelle moghole exprimant l’intimité masculine, le désir charnel et l’attachement affectif. Cet article se penche en particulier sur l’œuvre du peintre mogol Govardhan qui a illustré la scène d’ouverture du Gulistan (Rose Garden) de Sa‘dī. Govardhan y a construit son illustration à l’aide l’élément de composition de l’Europe du XVIe siècle, ainsi que sur les thèmes Noli me tangere et du Thomas incrédule, afin de créer une évocation subtile mais univoque de la sexualité homosexuelle masculine.

Bizenta Antonia Mogel Elgezabal (1772-1854) fue la primera mujer que publicó un libro en euskera y, a la vez, la autora del primer libro perteneciente al género de la literatura infantil en el idioma vasco. Su libro Ipui onac, publicado en 1804, es una traducción de las fábulas de Esopo acompañada por los comentarios de Mogel que refuerzan el importe didáctico de la obra. El éxito que tuvo en la época el libro de Mogel se puede considerar como el punto de partida de la tradición en la literatura vasca de las mujeres creándose un renombre a través de escribir literatura dirigida a los niños. Mariasun Landa Etxebeste (1949) es hoy en día una de las escritoras de Euskadi que más se traducen a otros idiomas. Tal como Mogel, Landa se conoce más que nada por su literatura infantil y juvenil. Como muchas escritoras vascas, Mogel y Landa han tenido que enfrentar las limitaciones patriarcales que dificultan la expresión artística de la mujer creadora. El hecho de contribuir a la literatura infantil les ha permitido a estas autoras crear un espacio para la escritura femenina dentro de las letras vascas.

Introduction. There is an emerging interest in the literature about MOGHE (Mild Malformation of Cortical Development with Oligodendroglial Hyperplasia and Epilepsy). We report the case of an epileptic patient with MOGHE. Case Report. A 33-year-old male patient was suffering from refractory focal epilepsy since adolescence. MRI demonstrated increased T2/FLAIR signal intensity of right frontal lobe. Presurgical evaluation led to definition of epileptogenic network in a specific area of right frontal lobe. The resected specimen revealed MOGHE. Discussion. MOGHE appears to be a brain entity which shares some unique histopathological features. Review of the literature is in accordance with our patient’s findings. The major neuropathological finding consists of areas with blurred gray-white matter boundaries due to heterotopic neurons in white matter and increased numbers of subcortical oligodendroglial cells with increased proliferation. MR abnormalities are present in T2/FLAIR sequences. It concerns patients with refractory frontal lobe epilepsy and appears to associate with unfavourable postsurgical outcome in seizure control. Conclusion. More cases are needed in order to establish more data about this distinct entity in frontal lobe epilepsy. This could be valuable knowledge to patients and doctors concerning expectations or management of undesirable outcome in frontal lobe epilepsy surgery.

U članku se uspoređuju prikazi slavenskih naroda i prostora iz Stokerova romana Drakula i iz Dnevnika putovanja iz Carigrada u Poljsku Ruđera Boškovića. Usporedba je metodološki opravdana stoga što su opisi nekih prostora (Bukovine, Moldavije, Transilvanije, Dobruđe i dr.) zajednički i romanu i Dnevniku pa su i razni Slaveni i vidovi njihova života prikazani u obama djelima. No na tome se u članku ne ostaje, već se pretpostavlja da je građu za svoj roman taj irski pisac fantastike mogao uzimati, ne samo iz beletrističke i iz znanstvene, etnološke, povijesne i slične literature, već i iz putopisa po balkanskim zemljama, po Karpatima itd. Točnije, pretpostavlja se da Bram Stoker jest poznavao Boškovićev putopis i koristio se nekim podatcima iz njega. Tu pretpostavku omogućuju sljedeća polazišta: 1) Stoker je opis Drakulina lika preuzeo od jednoga hrvatskog pisca, biskupa Nikole Modruškoga. 2) Stokerovo je pripovijedanje o putu prema Drakulinu zamku moglo biti u stanovitu odnosu s romanom Srce tame engleskoga pisca slavenskoga porijekla, Josepha Conrada. 3) I Bošković i Conrad djelovali su u Londonu kao i Stoker. 4) Vlad Ţepeş Drakulea vojevao je po Bosni zajedno s hrvatskim članovima Reda Zmaja. 5) Vampir je mitski lik i termin, vjeruje se, slavenskoga porijekla. 6) Vlad Ţepeş Draculea bio je u raznovrsnim odnosima sa slavenskim jezicima i kulturama, što Bram Stoker zna.

Tujuaan penelitian ini untuk mengetahui dan menganalisis penyebab dan cara menangani anak mengalami mogok sekolah. Metode yang digunakan dalam penelitian ini ialah Literature Review. Dalam artikel ini data diperoleh dari mengkaji beberapa sumber teori terkait mogok sekolah dan pengembangan kecerdasan anak usia dini serta pengamatan langsung di TKIT Alief Mardhiyah. Kemudian dianalisis melalui beberapa tahapan yaitu perencanaan, pengorganisasian, Drafting, Editting dan Redrafting. Berdasarkan hasil kajian literatur, diketahui ada beberapa hal yang dapat dilakukan untuk dapat menangani anak yang mengalami mogok sekolah antara lain perhatikan kondisi anak-anak sebelum tidur, pahami minat-bakat anak, memotivasi anak dengan hal-hal yang disukainya, orang tua tidak mengomel berkepanjangan, ciptakan rasa aman pada anak serta meningkatkan kerjasama antara orang tua dan sekolah.

A expansão do cultivo de mogno africano no Brasil, assim como outras espécies exóticas, remete ao surgimento de pragas e doenças até então não relatadas na literatura. Nesse sentido, amostras suspeitas de conter uma nova espécie de cochonilha atacando a casca, ramos e hastes de plantas de mogno africano e parasitadas por um microhimenóptero, foram coletadas em um plantio de dez hectares, com cinco anos de idade em uma fazenda no município de Cantá, Roraima, Brasil. O material amostrado continha cochonilhas lecanodiaspidídeos, em todas as fases de desenvolvimento, ovos, ninfas e adultos, machos e fêmeas, as quais foram identificadas como Lecanodiaspis dendrobii Douglas, 1892 (Hemiptera: Lecanodiaspididae). O parasitoide associado foi identificado como Cephaleta sp. (Hymenoptera: Pteromalidae) apresentando grande potencial no controle biológico de Lecanodiaspis dendrobii. Este é o primeiro registro de ataque da cochonilha Lecanodiaspis dendrobii (Hemiptera: Lecanodiaspididae) e do parasitoide associado Cephaleta sp. (Hymenoptera: Pteromalidae) em mogno africano no Brasil.

Reading is an observational process that is utilized to acquire informations in media literatures. Millennials in Indonesia are stultified of the collected literatures that they cease to pursue reading activities. It is known that Indonesia is placed 1/69 with low reading interest. This is supported by the data that only 1 / 1,000 people actually enjoy reading. But the growing media of digital books did not generate an increase in interests. So what is the architectural response that will be able to provide stimulis for users to spark an interest in reading. Interactive and easing programs are needed to assist information necessities among millennials. Sharing informations does have have to rely on mere literature exclusively, multimedia approaches and occuring discussions between visitors can also be equally effective. The design that is located in the Pesing area, Daan Mogot, West Jakarta will apply Cellular Automata (CA) based design methods as a representation of the growth and development of digital books. Abstrak Membaca merupakan sebuah proses mengamati untuk mendapatkan sebuah informasi baik dalam media literasi. Kalangan milenial Indonesia sangat bosan dan jenuh dengan kumpulan literasi-literasi sehingga mereka malas membaca. Seperti diketahui, Indonesia mendapati peringkat 1/69 dengan minat baca rendah. Hal ini diperkuat dengan 1/1.000 orang yang sangat suka membaca. Walaupun media buku digital semakin berkembang tidak membuat mereka semangat untuk membaca. Oleh karena itu bagaimana solusi dari arsitektur yang dapat memberi stimulan bagi para kalangan milenial supaya meningkatkan semangat membaca. Pendekatan melalui program yang interaktif serta menenangkan sangat dibutuhkan untuk menunjang kebutuhan informasi para kalangan milenial. Tidak hanya berfokus pada sebuah literasi belaka, namun kebutuhan informasi bisa dengan pendekatan multimedia, maupun bisa saling berdiskusi antar pengunjung untuk bisa saling berbagi informasi. Lokasi perancangan yang terletak di kawasan Pesing, Daan Mogot, Jakarta Barat ini juga menggunakan pendekatan metode desain berbasis Cellular Automata (CA) sebagai representasi dari pertumbuhan dan perkembangan buku digital.

O presente artigo objetiva analisar e discutir algumas repercussões socioculturais, especificamente no que diz respeito às tradições religiosas, culturais, laços de parentesco e identidade coletiva das pessoas realocadas para o assentamento Araras, município de Francisco Sá - MG, decorrentes da construção da Usina Hidrelétrica de Irapé, no Rio Jequitinhonha, entre os municípios de Berilo e Grão Mogol, no Norte de Minas Gerais. O trabalho valeu-se de pesquisas: bibliográfica, exploratória e estudo de caso, com trabalho de campo viabilizado por entrevistas semiestruturadas. Os resultados evidenciaram que no novo lugar, as pessoas experimentaram prejuízo à continuidade de práticas religiosas e comprometimento das tradições culturais e laços de parentesco, além da quebra da identidade coletiva. Palavras-chave: Irapé. Identidade. Parentesco. Assentamento. REVOLVED LAND AND TRADITIONS: impacts of the construction of the UHE Irapé, in the religious traditions, cultural and kinship relations of peoples compulsorily moved to Araras ABSTRACT This article aims to analyze and discuss some sociocultural implications, specifically with regard to the religious traditions, cultural ties of kinship and collective identity of persons relocated for nesting Araras, municipality of Francisco Sá - MG, resulting from the construction of the Irapé hydroelectric plant, in the Jequitinhonha River, between the municipalities of Berilo and Grão Mogol, in the North of Minas Gerais. The job cost is searches: literature, exploratory and case study, with field work made possible by semi-structured interviews. The results showed that in the new place, people have experienced prejudice to the continuity of religious practices and commitment of cultural traditions and ties of kinship, in addition to the breakdown of the collective identity. Keywords: Irapé. Identity. Kinship. Settlement TERRAS Y TRADICIONES REVOLVIDAS: impactos de la construcción de la UHE de Irapé, en las tradiciones religiosas, culturales y relaciones de parentesco de los pueblos obligadamente desplazados hacia Araras RESUMEN El presente artículo objetiva analizar y discutir algunas repercusiones socioculturales, específicamente en lo que se refiere a las tradiciones religiosas, culturales, lazos de parentesco e identidad colectiva de las personas reubicadas para el asentamiento Araras, municipio de Francisco Sá - MG, resultantes de la construcción de la Usina Hidroeléctrica Irapé, en el Río Jequitinhonha, entre los municipios de Berilo y Gran Mogol, en el Norte de Minas Gerais. El trabajo se valió de investigaciones: bibliográfica, exploratoria y estudio de caso, con trabajo de campo viabilizado por entrevistas semiestructuradas. Los resultados evidenciaron que, en el nuevo lugar, las personas experimentaron perjuicio a la continuidad de prácticas religiosas y comprometimiento de las tradiciones culturales y lazos de parentesco, además de la quiebra de la identidad colectiva. Palabras-clave: Irapé. Identidad. Parentesco. Asentamiento.

Cet article a pour objet de comparer les perspectives divergentes des Portugais, des Danois et des Anglais vis-à-vis de l’empire mughal en se fondant sur les récits de voyages britanniques du dix-septième siècle. Si les Portugais qualifiaient les autochtones d’«étrangers» barbares, les Britanniques, qui formaient la English East India Company, avide d’échanges avec l’empire, considéraient l’aristocratie mughal et les Musulmans comme des partenaires commerciaux civilisés et dotés d’une riche culture. Bien que les premiers voyageurs brossent un sombre tableau du peuple hindou, qui n’avait pas de liens directs avec la English East India Company, les auteurs des récits de voyages britanniques décrivent l’empire mughal comme un peuple hautement civilisé et faisant preuve d’une tolérance singulière à l’égard des autres religions.

U radu se analizira funkcija vezničkoga spoja ako li na korpusu koji se sastoji od odabranih starohrvatskih pravnih tekstova. Koordinate istraživanja smještaju se prema dosadašnjoj literaturi između suprotnosti i emfatičnosti, što se dalje provjerava. Pokazalo se da je Poljički statut posebno pogodan za analizu te da mnogobrojni primjeri upućuju na to da je osnovna funkcija spoja ako li da uvodi dodatni uvjet. Na kraju se upozorava na to da bi se taj spoj mogao smatrati (pojačajnim) uvjetnim konektorom.

Prevodeći Lobeov Katekizam glazbe, otac hrvatske glazbene terminologije Franjo Kuhač jasno je zauzeo stav da praktični glazbenik mora poznavati izvorne talijanske glazbene nazive kako bi mogao muzicirati diljem svijeta (1875: X). Međutim, i sâm se ipak okušao u prevođenju (ne samo) talijanskih naziva kako bi čitatelju, odnosno učeniku omogućio njihovo razumijevanje, a njegov su uzor slijedili i drugi autori instruktivne literature. Analizom specijaliziranoga korpusa s područja glazbene umjetnosti autorice su odredile neke posebnosti prijevoda talijanskih oznaka za način izvođenja glazbe na hrvatski jezik, značenjskih aspekata tih prijevoda te posljedica odstupanja od izvornika na razumijevanje glazbe.

Sveti Hieronim, eden izmed štirih cerkvenih očetov, je bil zaradi šolanja pri Donatu zelo dobro podkovan v latinski književnosti. Znanje je s pridom uporabljal pri lastnem literarnem snovanju, ki pa je bilo posvečeno krščanstvu. V sanjah ga je preganjal očitek, da ni Kristusov (kar bi kot menih moral biti), temveč Ciceronov. Latinski avtorji so mu bili namreč tako prirasli k srcu, zaradi intenzivnega ukvarjanja z njimi postali že kar del njega, da se jim ni mogel več odpovedati. Kakor vsa njegova dela so tudi pisma prepredena s citati in aluzijami na te t.i. poganske avtorje. Pri preučevanju teh reminiscenc se pred nami pojavi celotna paleta latinske literature v Hieronimovi prioritetni lestvici.

The standard pictorial formula of Fuxi and Nüwa, a pair of indigenous Chinese deities, started to absorb new motifs from Buddhist art during the early medieval period when Buddhism became more prominent in China. In this paper, I focus on the juxtaposition of Fuxi-Nüwa and cintamani, a magic Buddhist jewel, depicted on the ceiling of the corridor in the tomb of Lady Poduoluo, Pingcheng, Shanxi (435 CE). Through a detailed visual analysis, I explain the multiple meanings embedded in the combination of the Chinese mythological figures with the Buddhist symbol in the funerary space, thus challenging the previous studies that understand cintamani only as a substitute for the sun and moon. This paper furthers the discussion on the hybrid image by investigating the mural painting on the ceiling of Mogao Cave 285 in Dunhuang. Despite their different spatial and temporal contexts, both the tomb of Lady Poduoluo and Mogao Cave 285 present a similar pictorial formula, featuring the hybridization of cintamani and the Fuxi-Nuwa pair. This phenomenon invites us to explore the transmission of such motifs. I, therefore, situate the production of the syncretic scheme of Fuxi-Nüwa with cintamani within a broader historical context and examine the artistic exchange between Pingcheng and Dunhuang by tracing the movements of images, artisans, and patrons in early medieval China.

Cilj / Svrha. Goodreads je popularni mrežni portal i društvena mreža fokusirana na knjige i čitanje. Cilj je rada istražiti upotrebu Goodreadsa od strane korisnika iz Hrvatske s fokusom na aktivnosti savjetovanja čitatelja: pisanje i čitanje prikaza knjiga te preporuka za čitanje. Također, cilj je bio utvrditi koje sve izraze korisnici upotrebljavaju u svojim prikazima knjiga na Goodreadsu nastojeći opisati različite vidove privlačnosti knjige. Svrha je rada upoznati stručnu zajednicu s mogućnostima korištenja podataka s portala Goodreads u knjižničnim aktivnostima (savjetovanje čitatelja, izrada kataloga). Također, svrha je rada predstaviti literaturu vezanu uz Goodreads i savjetovanje čitatelja, kao i predstaviti pojam privlačnosti knjige. Metodologija. U radu su korištene metode online ankete i sadržajne analize prikaza knjiga čiji su autori korisnici Goodreadsa iz Hrvatske. Za provedbu sadržajne analize korištena je taksonomija vezana uz pet vidova privlačnosti autorice J. Saricks. Rezultati. Rezultati provedenog istraživanja ukazuju na to da većina ispitanika piše prikaze knjiga koje su pročitali, da gotovo pedeset posto ispitanika dodaje i preporuke za čitanje te da je gotovo svatko od ispitanika barem jednom odabrao knjigu za čitanje na temelju preporuke kojeg drugog korisnika Goodreadsa. Sadržajnom pak analizom prikazanih knjiga utvrđeno je da autori prikaza koriste razne izraze za opis pet vidova privlačnosti knjige. Originalnost/vrijednost. U radu je predstavljena tema koja do sada nije bila zastupljena u domaćoj literaturi, dodatno obogaćena rezultatima provedena istraživanja. Ukazuje se na različite aktivnosti korisnika portala Goodreads, čije bi proučavanje moglo unaprijediti poslovanje knjižnica, a posebno aktivnost savjetovanja čitatelja.

AbstractRutile grains occur extensively in host phases of biotite and quartz-feldspar aggregate in high-temperature paragneisses of the Mogok metamorphic belt of Myanmar. They occur as an isolated phase and sometimes show intergrowth texture with ilmenite. Most rutile grains contain up to 3.7 wt.% Nb2O5, which shows positive correlations with Fe and trivalent elements. Niobium substitutes for Ti by a coupled substitution with the trivalent cations (M3+) of Nb5+M3+Ti4+-2. Fine-grained rutile grains included in ilmenite are distinctly poor in Nb (<0.1 wt.% as Nb2O5) and contain Fe of 1.7–3.2 wt.% as Fe2O3, suggesting vacancybearing substitution of Fe3+4 Ti4+-3□–1, where □ indicates a vacancy. The rutile grains in the felsic phases contain high Zr contents of up to 4200 ppm, suggesting equilibrium temperatures over 800°C using the Ti-in-rutile geothermometer. These high-temperature conditions are consistent with those estimated by conventional methods reported in the literature and suggest widespread occurrences of the upperamphibolite and granulite facies metamorphic rocks in the middle segment of the Mogok metamorphic belt. In contrast, the Zr contents of rutile grains in biotite are usually <1000 ppm, implying equilibrium temperatures lower than 750°C. Most of the rutile grains poorer in Zr might have been included in biotite and were isolated from the zircon-bearing system during an early stage of prograde metamorphism. Some other rutile grains poorer in Zr might have been an exsolved phase from Ti-rich biotite during retrograde metamorphism, which was furthered by the infiltration of metamorphic fluid under lower-amphibolite facies conditions.

O Mogno é uma espécie de ocorrência natural no Brasil e em vários outros países da América do Sul. A madeira é usada na produção de móveis, por causa da facilidade com que é trabalhada, pela estabilidade dimensional e durabilidade. A elevada qualidade dessa madeira e, consequentemente, a grande aceitação no mercado consumidor, estimula a sua exploração ilegal. No intuito de preservá-la, ela foi incluída na lista oficial de espécies da flora brasileira ameaçadas de extinção, passando a ser objeto de estudo por vários pesquisadores. Neste trabalho objetivou-se quantificar, em diferentes tipos de solventes, os teores de extrativos na madeira de mogno brasileiro, visando ampliar os estudos referentes às qualidades tecnológicas dessa espécie. A solubilidade dos compostos foi quantificada aplicando-se os métodos de extrações em água (fria e quente) norma ABTCP M4/68, NaOH (1%) norma ABTCP M5/68 e álcool/tolueno norma ABTCP M3/69, adotando-se 6 (seis) repetições para cada ensaio. Concluiu-se que os menores teores de extrativos foram para os ensaios com água fria e os maiores foram com o uso de hidróxido de sódio (1%), sendo a base o local do tronco onde ocorreu a maior solubilidade desses compostos, independentemente do tipo de solvente utilizado. A quantidade de material extraído foi compatível com o de outras folhosas estudadas na literatura, o que motiva as pesquisas com essa espécie para uso em plantios homogêneos e/ou consorciados, para fins de suprimento de madeira e derivados para o setor florestal.

Iako je utjecaj klimatskih promjena na čovjeka i okoliš odavno poznat, manje se važnosti pridaje bolestima koje na epidemiološka vrata ulaze sporednim putem. Zoonoze tako spadaju u skupinu bolesti čiju sve veću pojavnost možemo povezati upravo s klimatskim promjenama i stvaranjem preduvjeta za njihovo širenje. Pregledom literature utvrđena je sve veća osvještenost glede potencijalnih posljedica moguće pojavnosti zoonoza uzrokovanih zatopljenjem na globalnoj razini, no usprkos tomu u Hrvatskoj takva istraživanja (još) nisu prepoznata. Pod hipotezom da klimatske promjene i globalno zatopljenje uzrokovano industrijskim onečišćenjem i antropogenim čimbenicima uzrokuju pojavnost zoonoza, nude se rješenja preventivnog karaktera, koja uz pravovremenu detekciju i epidemiološke intervencije nužno ne utječu na pojavnost zoonoza. Ono što je izglednije i nezanemarivo, jest činjenica da klimatske promjene stvaraju preduvjete za različite puteve prijenosa i širenje zoonoza što bi, ako se negativan trend globalnog zatopljenja nastavi, moglo s vremenom utjecati na njihovu incidenciju i prevalenciju – svakako i u Hrvatskoj – što iz javnozdravstvenog prerasta u globalni okolišnoetički problem.

Na postojanje prijepora u svezi s terminom „aspektni par“ upućuju čak i sami aspektolozi u svojim radovima (v. npr. Janda 2007a; 2007b; 2008; Zaliznjak i dr. 2010; Gorbova 2011). U kroatističkoj se tradiciji njegova kontroverznost možda ponajbolje uočava na dvama mjestima upravo u samim opisima aspektnih parova. S jedne strane, ističe se nužnost identičnosti leksičkoga sadržaja glagolā u opreci da bi ih se moglo smatrati aspektnim parom. S druge pak strane, utvrđivanje te identičnosti provodi se na temelju izraza, odnosno tvorbe riječi pa se sadržaj glagola tvorenih sufiksacijom (uz poneke iznimke) smatra identičnim, dok se za prefiksaciju tvrdi da uvijek unosi nove nijanse značenja (usp. Silić 1978: 46–49). U ovome se radu kritičkom raščlambom navoda iz literature pokušavaju potvrditi prethodno spomenuta problematična mjesta. Pritom se posebna pozornost posvećuje usporednome prikazu značenja onih glagolskih parova koje se u literaturi obično smatra prototipnima i onih kojima se u pojedinim radovima odriče takav status. Nasljedujući postavke nekih aspektologa koji se bave ruskim jezikom, u ovome se radu nastoji pokazati kako morfologija nije dovoljno uporište semantičkome istraživanju identičnosti sadržaja (usp. Maslov 1948: 305) te se razmatra uzimanje u obzir i drugih kriterija, kao što su primjerice akcionalna obilježja glagola (leksički aspekt), komplementarne rečenične i tekstne aspektne funkcije (v. npr. Lehmann 2009a). Osim toga, nastoji se osvijestiti činjenica da glagoli prema svojim akcionalnim obilježjima pripadaju različitim tipovima (leksički aspekt) te da ne mogu svi ostvarivati istu vrstu opreke (v. npr. Breu 1980; 1985; 1994; Janda 2007a; 2007b; 2008; Lehmann 1981; 1984; 1988; 2009a). Dakle, ovim se radom s pomoću usporedbe određenih komplementarnih aspektnih rečeničnih i tekstnih funkcija pokušava pokazati kakve posljedice na aspekt kao gramatičku kategoriju ima morfološki pristup aspektnim parovima koji još uvijek prevladava u kroatistici.

Indira Goswamy popularly known as MamoniRaisomGoswami an icon of Assamese Literature presents the contrasting effects of peace as well as protest in her novel pages stained with blood.It was written in Assamese and later translated by Pradip Acharya in English. Actually Goswamy desired to write a book on Delhi with its pride and pomp. She settled in a small cooped up flat in Sather nagar, Delhi. She came across a few Sikh people who helped her in one way or other. She had learnt various anecdotes about the Moghal and the British rulers. Some were tell- tale stories and some were records of the past. She even visited whores colony to collect sources for her material. Where ever she went she showed courtesy to her fellow human beings and tried to help them in all possible ways. The novel is an out pour of her bitter memories during the anti -Sikh Riots caused by the assassination of Smt. Indira Gandhi when she was the prime minister of India. Neither the politicians nor the administers bothered much about the communal calamities. Negligence of the authorities and heart rendering cry of the suppressed have left a deep scar in her heart. She is unable to accept the cruel reality. She highlights some of the good qualities of the Sikh people such as not accepting money even in their worst condition. Their sincere prayer to forgive the people who caused severe damage to Gurudwara. Madan Bhaisahab’s timely help to the injured are some proofs. She also presented an amazing fact that no one has touched the politician’s house during the agitation. As the author feels these pages of Indian History are stained with blood. It is an eternal stain which could not be washed away.

A strike is a basic or normative right attached to workers so it needs to be protected. The meaning of strike is regulated in Law Number 13/2003 concerning Manpower Article 1 Paragraph (23), illegal strike is regulated in Decree of the Minister of Manpower and Transmigration Number KEPMEN-232/200. Regarding the Legal Effects of a Strike Invalid. Lately there have been cases of employers terminating employment with workers who are on strike. The main problem here is how the judicial analysis of the judge's decision on termination of employment by reason of a legal strike and how legal protection for workers who are terminated due to strikes at PT. Sanfu Indonesia. Conducting research methods in a normative, prescriptive manner, conducting research using primary and secondary data in the form of interviews and in the form of books or literature. With the conclusion, in accordance with the provisions of Law Number 13/2003 Concerning Labor Strikes conducted by workers is legal because workers have carried out strike procedures that are not in conflict with KEPMEN Number 232/2003 Concerning the Legal Results of Non-Strikes Legitimate. In terms of protection, the worker / laborer has received protection because the worker has obtained his right in the form of severance pay, and also because the worker is carrying out a legal strike, so that it is protected by Law No. 13 of 2003 concerning Labor Article 153.

Uvod: Nedostatna zdravstvena njega podrazumijeva dio njege ili njegu u cijelosti koja nije izvršena ili je izostavljena. Najčešći je uzrok tomu nedostatak osoblja i/ili vremena. U literaturi se navodi nekoliko pojmova koji su vezani za nedostatnu njegu. Najčešće se upotrebljavaju pojmovi „missed care“, „implicit rationing care“, „unfinished care“. U Hrvatskoj se pojam nedostatne njege tek počinje istraživati i najčešće se upotrebljava pojam nedostatne njege. Metode: Pretraživanjem baze podataka PubMed istraženi su instrumenti kojima se može mjeriti nedostatna njega, a koji su aktualni posljednjih 10 godina. Rezultati: Najčešći instrumenti korišteni u procjeni nedostatne zdravstvene njege su: Misscare survey, BERNCA, PIRNCA i TASK UNDONE. Svaki od instrumenata validiran je i preveden na nekoliko jezika. Navedeni instrumenti upotrebljavaju se u akutnim bolničkim ustanovama, dok je BERNCA modificiran instrument za mjerenje nedostatne njege koja se provodi u kući. Zaključak: Nedostatna zdravstvena njega pojam je koji u posljednje vrijeme u velikoj mjeri zaokuplja istraživače. Razvijeno je nekoliko instrumenata koji istražuju taj fenomen. Nedostatna zdravstvena njega utječe na kvalitetu skrbi koju zdravstveni djelatnici pružaju, kao i na njene ishode. Potrebno je provoditi daljnja istraživanja te bi se na temelju rezultata moglo kreirati povoljno radno okruženje i sigurna skrb za pacijente.

Uvod: Nedostatna zdravstvena njega podrazumijeva dio njege ili njegu u cijelosti koja nije izvršena ili je izostavljena. Najčešći je uzrok tomu nedostatak osoblja i/ili vremena. U literaturi se navodi nekoliko pojmova koji su vezani za nedostatnu njegu. Najčešće se upotrebljavaju pojmovi „missed care“, „implicit rationing care“, „unfinished care“. U Hrvatskoj se pojam nedostatne njege tek počinje istraživati i najčešće se upotrebljava pojam nedostatne njege. Metode: Pretraživanjem baze podataka PubMed istraženi su instrumenti kojima se može mjeriti nedostatna njega, a koji su aktualni posljednjih 10 godina. Rezultati: Najčešći instrumenti korišteni u procjeni nedostatne zdravstvene njege su: Misscare survey, BERNCA, PIRNCA i TASK UNDONE. Svaki od instrumenata validiran je i preveden na nekoliko jezika. Navedeni instrumenti upotrebljavaju se u akutnim bolničkim ustanovama, dok je BERNCA modificiran instrument za mjerenje nedostatne njege koja se provodi u kući. Zaključak: Nedostatna zdravstvena njega pojam je koji u posljednje vrijeme u velikoj mjeri zaokuplja istraživače. Razvijeno je nekoliko instrumenata koji istražuju taj fenomen. Nedostatna zdravstvena njega utječe na kvalitetu skrbi koju zdravstveni djelatnici pružaju, kao i na njene ishode. Potrebno je provoditi daljnja istraživanja te bi se na temelju rezultata moglo kreirati povoljno radno okruženje i sigurna skrb za pacijente.

Purpose In a controversial 2018 interview, commercial real estate mogul Sam Zell insinuated that companies should promote their employees based exclusively on merit and avoid purposefully taking steps to get “more pussy on the block” in the name of gender equality. The comment was criticized not only for its crassness, but also for its failure to recognize the challenges many women working in the commercial real estate industry face in their efforts to obtain the same opportunities, compensation and status as similarly-qualified men. In an effort to overcome these disparities, the purpose of this paper is to focus on the pervasiveness of second-generation gender bias and stereotyping in the field through a qualitative analysis. Design/methodology/approach Semi-structured interviews were conducted with 39 women serving as local chapter presidents of a prominent commercial real estate trade group to explore the impact of gender on their career advancement and their experiences with second-generation gender bias. Findings The findings suggest unintentional discrimination often influences women’s careers by drawing their communication skills, professional credibility and commitment to the organizations for whom they work into question. Originality/value The research contributes to the existing literature by offering additional evidence that unintentional discrimination is common in male-dominated industries, such as commercial real estate. It also provides clear examples of social cues women perceive to heighten tension along gender lines and impinge upon their ability to ascend to leadership positions.

U prvom delu rada izlažu se metodološke napomene za sprovođenje samog istraživanja, odnosno opisuju se uzorak, izgled i struktura ankete, kao i pitanja (iz ankete) o poverenju u državne institucije (parlament, vlada itd.) i pravnu kulturu anketiranih studenata, koja će poslužiti u izradi rada. Nakon uvida u metodologiju sprovedenog istraživanja sledi teorijski uvod u materiju pravne kulture: šta sve ona podrazumeva, kako su izgledala istraživanja koja su se njome bavila i do kojih se rezultata došlo. Takođe će se definisati značenje „poverenja“ u političke institucije kako bi se kasnije u radu moglo lakše prići ispitivanju odnosa poverenja u institucije i pravne kulture. Taj deo rada služi kontekstualizaciji nalaza iz našeg istraživanja (iako smo anketirali prilično homogenu grupu ljudi, a citirana istraživanja veoma široku populaciju). U trećem delu rada bliže se formulišu hipoteze od kojih se pošlo u obradi podataka (ispituje se zavisnost pravne kulture od pojedinih faktora). Posebna pažnja je posvećena ispitivanju odnosa poverenja u institucije i pravne kulture ispitanika. Obrađeni podaci su izloženi u tabelama, a zatim je objašnjeno njihovo značenje (da li je hipoteza potvrđena ili nije). Pozivanjem na korišćenu literaturu nalazi su stavljeni u kontekst te je njihovo značenje moguće tumačiti. U zaključku su iznete konačne primedbe i napomene u vezi sa radom. Razmotreno je njegovo značenje i šta nam on u stvari govori.

Before Joel and Ethan Coen’s 2009 production A Serious Man, Jewish motifs have consistently appeared in their cinematic output. However, the Jewish characters functioned in an ethnically diverse setting and rarely took centre stage, with the notable exception of the eponymous struggling leftist playwright in Barton Fink. Nevertheless, even here the Jewishness seemed to be universalized into “humanity.” Elsewhere, through their accessory characters, the Coens primarily offered a nod to the illustrious and/or notorious Jewish presence in various spheres of American society (e.g., smalltime gangster Bernie Bernbaum in Miller’s Crossing or movie mogul Jack Lipnick in the aforementioned Barton Fink). In addition, steadfast religious observance has been an object of affable ridicule (e.g., store owner Walter Sobchak in The Big Lebowski). A Serious Man, however, reveals an unprecedented strategy. Described by the Coens as their most autobiographical film to date, it has a predominantly Jewish cast, deals almost exclusively with a Jewish community in the Midwest, and is heavily steeped in themes which have long been the staple of the Jewish literary tradition. Most evident is the familiar figure of the schlemiel, the eternal loser, embodied in the protagonist Larry Gopnik, whose seemingly endless predicaments form the spine of the plot. Marketed as a comedy, A Serious Man nevertheless consistently exhibits a dark, existential undercurrent, which renders its decidedly grim ending a rather logical payoff. Drawing on the research of seminal scholars on the subject of schlemiel narratives (e.g., Ruth Wisse, Sanford Pinsker), the essay is an attempt to situate the film within this tradition. Furthermore, I argue that the Coens reinvest the figure of the schlemiel with a philosophical charge that it possessed in folk legends and Yiddish literature; at the same time, they adapt the schlemiel to the postmodern condition. This allows them to address the fundamental uncertainty of our age, signalled in the film through the formulae of Heisenberg and Schrödinger.

Social media is a new platform for CEOs to build their image and create a strong personal brand to represent themselves and their company. This research examines an outstanding Malaysian fashion icon and social media–savvy businesswoman with over a million followers on Instagram, Vivy Yusof, the youngest Malaysian e-commerce mogul and an example of a successful CEO who has used personal branding to build an empire in the fashion industry. The objectives of this research are to identify the type of messages Vivy Yusof communicates to her audience through her personal Instagram posts and to identify the ways Vivy Yusof’s audience engages with her posts on Instagram. Her Instagram post content is classified using the Honeycomb framework that comprises seven functional building blocks, namely, presence, relationships, reputation, groups, identity, conversations, and sharing. In this study, the content of Vivy Yusof’s Instagram posts is categorized by how she focuses on the various functional building blocks in her posts and the implications these blocks have on how her audience interacts with the posts. Her social media presence confirms the importance of CEO personal branding because of her role and influence on the masses evidenced by the willingness of her followers to interact (through likes and comments) and engage with her posts on any subject matter, relating either to her business or personal life. The study contributes to a growing body of literature on personal branding strategies by shedding light on the association between content strategies and engagement with social media content.

In the modern english lexicon, the curious word thug is usually traced to Hindi. In the early days of the antithug military campaign in India, William Henry Sleeman, the British architect of the campaign, brought out a thug lexicon entitled Ramaseeana; or, A Vocabulary of the Peculiar Language Used by the Thugs in 1836. This lexicon represents the first systematic attempt to identify who the thugs are and how they communicate with one another in secret society. It appears to provide hard linguistic evidence for a newly discovered threat to the British presence in India, cobbling together a large collection of predominantly Hindi words and phrases and building them into a coherent image of the thug that attests to the authenticity of Hindu thuggism. The graphic details of thugs' cold-blooded strangling of innocent travelers are as numerous as the amount of verbs and nouns that have found their way into the book and into subsequent embellishments by popular media. That the word thug is of Hindi origin (thag, theg, or thak) seems sufficient to prove that thugs exist and pose a threat. (Echoes of this argument can be found in the justifications for the United States–led war against the terrorist network al-Qaeda.) But as Martine Van Woerkens and other scholars have shown, thuggism was actually invented by the British who tried to seize criminal jurisdiction in areas that had been in the hands of the Mogul rulers. In the course of extending their control over a mobile population, the British used the construction of thug monstrosity to lay the foundation of “a ritual of conjuration” in the play of mirrors between them and the colonized (Van Woerkens 292).

Povzetek V članku sta prikazana na arhivskih virih in literaturi z analizo SWOT temelječa vojaško izobraževanje v Slovenski vojski in možnost njegovega nadaljnjega razvoja. Opisano je povezovanje vojaškega izobraževalnega in znanstvenoraziskovalnega sistema v Slovenski vojski s sistemom izobraževanja in znanstvenoraziskovalnega dela v Republiki Sloveniji ter v mednarodnem okolju tako, da je prikazan razvoj vojaškega izobraževanja v oboroženih silah Republike Slovenije, ki se je z njenim nastankom leta 1991 na novo oblikovalo, in to od osnovnega usposabljanja vojakov nabornikov do najvišjih oblik vojaškega izobraževanja in znanstvenoraziskovalnega dela na področju vojaških ved. V nadaljevanju so predstavljene pomanjkljivosti sedanjega vojaškega izobraževanja in njegov mogoč razvoj, ki bi potekal, tako kot v drugih zavezniških državah, v smeri vključevanja v bolonjski izobraževalni in znanstvenoraziskovalni sistem. Ključne besede: Republika Slovenija, Slovenska vojska, vojaško izobraževanje, bolonjski izobraževalni sistem, analiza SWOT. Abstract The article depicts the military education model of the Slovenian Armed Forces and the possibility of its further development, which are both based on archive resources and SWOT analysis. It describes the integration of the military education and scientific and research system in the Slovenian Armed Forces with the education system and scientific research system in the Republic of Slovenia and internationally. It first describes the development of military education in the armed forces of the Republic of Slovenia, which was formed anew after Slovenia’s independence in 1991. It ranges from the basic conscript training to the most advanced forms of military education and scientific and research efforts in the field of military science. The article continues by presenting the shortfalls of the current military education system and possible ways of its development, which can be directed in a similar way as in other allied nations, namely by incorporating it into the Bologna education system and scientific research system. Key words: Republic of Slovenia, Slovenian Armed Forces, military education, Bologna education system, SWOT analysis

Poljski jasen (Fraxinus angustifolia Vahl) je u Republici Hrvatskoj trenutno najoštećenija šumska vrsta drveća, sa 75 % stabala značajno osute krošnje prema podacima međunarodnog programa ICP Forests iz 2017. godine. Dosadašnja su istraživanja potvrdila patogenu gljivu Hymenoscyphus fraxineus kao primarnog uzročnika odumiranja krošanja poljskoga jasena na više lokacija te utvrdila njenu prisutnost u listovima, izbojcima, granama, bazi debla te korijenu stabala. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati prisutnost navedenog patogena u sjemenu poljskoga jasena, a također i identificirati ostale vrste potencijalno parazitskih gljiva, kako bi se s navedenog aspekta moglo procijeniti zdravstveno stanje i uporabljivost sjemena u rasadničkoj proizvodnji poljskoga jasena za obnovu sastojina i pošumljavanje. Sjeme je prikupljeno na pet lokacija u sastojinama kategoriziranim kao sjemenski izvor ili sjemenska sastojina na području šumarija Novoselec, Lipovljani, Gunja, Županja i Vukovar. Za analizu sjemena skladištenog jedan do dva mjeseca korištene su tri različite metode, uključujući klasičnu metodu izolacije gljiva iz tkiva na hranjive podloge te molekularne metode izolacije ukupne stanične DNK iz sjemena i umnažanja ciljanih sekvenci u lančanoj reakciji polimerazom korištenjem univerzalnih početnica (ITS 1, ITS 1 – F, ITS 4) i početnica specifičnih za gljivu Hymenoscyphus fraxineus. Analizom je utvrđeno ukupno 15 različitih taksona gljiva u manje od 40 % ispitivanog sjemena, ukazujući na njegovo relativno dobro zdravstveno stanje. Najčešće su identificirani pripadnici roda Alternaria, od kojih su A. alternata i A. tenuissima identificirane do razine vrste, te vrsta Sphaerulina berberidis. Ostali identificirani taksoni zabilježeni su na svega jednoj do tri sjemenke. Iako utvrđeni taksoni gljiva nisu uzrokovali vidljive simptome ili propadanje sjemena nakon jednog do dva mjeseca skladištenja, velik broj njih se u literaturi navode kao patogeni sjemena i plodova različitih vrsta drveća, a dio i kao oportunistički paraziti prisutni u nekrotičnom tkivu jasena (Fraxinus spp.), zbog čega se ne može u potpunosti isključiti njihov negativan utjecaj na sjeme tijekom duljih perioda skladištenja ili izlaganja nepovoljnim uvjetima. Vrsta Hymenoscyphus fraxineus niti jednom korištenom metodom nije utvrđena u analiziranom sjemenu, te nije dokazana mogućnost njena širenja na uzgojene sadnice ovim putem. Time nije isključena mogućnost njene prisutnosti na površini plodova, tj. perutki, koje su u ovom istraživanju površinski sterilizirane kako bi se smanjio utjecaj uobičajeno prisutnih epifitnih gljiva na rezultate.

PurposeProject managers work to ensure successful project completion within the shortest period and at the lowest cost. One of the main tasks of a project manager in the planning phase is to generate the project time–cost curve, and furthermore, to determine the most appropriate schedule for the construction process. Numerous existing time–cost tradeoff analysis models have focused on solving a simple project representation without regarding for typical activity and project characteristics. This study aims to present a novel approach called “multiple-objective social group optimization” (MOSGO) for optimizing time–cost decisions in generalized construction projects.Design/methodology/approachIn this paper, a novel MOGSO to mimic the time–cost tradeoff problem in generalized construction projects is proposed. The MOSGO has slightly modified the mechanism operation from the original algorithm to be a free-parameter algorithm and to enhance the exploring and exploiting balance in an optimization algorithm. The evidential reasoning technique is used to rank the global optimal obtained non-dominated solutions to help decision makers reach a single compromise solution.FindingsTwo case studies of real construction projects were investigated and the performance of MOSGO was compared to those of widely considered multiple-objective evolutionary algorithms. The comparison results indicated that the MOSGO approach is a powerful, efficient and effective tool in finding the time–cost curve. In addition, the multi-criteria decision-making approaches were applied to identify the best schedule for project implementation.Research limitations/implicationsAccordingly, the first major practical contribution of the present research is that it provides a tool for handling real-world construction projects by considering all types of construction project. The second important implication of this study derives from research finding on the hybridization multiple-objective and multi-criteria techniques to help project managers in facilitating the time–cost tradeoff (TCT) problems easily. The third implication stems from the wide-range application of the proposed model TCT.Practical implicationsThe model can be used in early stages of the construction process to help project managers in selecting an appropriate plan for whole project lifecycle.Social implicationsThe proposal model can be applied to multi-objective contexts in diversified fields. Moreover, the model is also a useful reference for future research.Originality/valueThis paper makes contributions to extant literature by: introducing a method for making TCT models applicable to actual projects by considering general activity precedence relations; developing a novel MOSGO algorithm to solving TCT problems in multi-objective context by a single simulation; and facilitating the TCT problems to project managers by using multi-criteria decision-making approaches.

Multiple myeloma (MM) is a neoplasm thought to arise from a damaged germinal center B-cell that progresses to a plasma cell clone arising in bone marrow. MM comprises 20% of all hematologic cancer deaths. Persons of African ancestry (AA) have a 1.5 to 2-fold higher risk compared to individuals of European ancestry (EA). Genetically driven differences in hematopoiesis may lead to variation in the levels white blood cell (WBC) subsets which could, in turn, be associated with MM etiology. There are differences in genetic determinants of WBC traits between EA and AA populations, with possible implications for the racial disparity in risk. We tested the above hypothesis using Mendelian randomization (MR), an approach that leverages genetic determinants of specific traits (i.e. WBC counts) to estimate their effects on the risk of an outcome; and a transcriptome-wide association study (TWAS), which utilizes genetic predictors of gene expression to identify susceptibility genes. These analytic approaches were applied to data from the African American Multiple Myeloma Study (AAMMS) consisting of 1813 cases and 8871 AA cancer-free controls to examine how differences in heritable WBC gene expression profiles influence MM risk. Genetic determinants of variation in WBC subsets in AA were obtained from the literature and supplemented with new genome-wide association findings in AA subjects from the UK Biobank cohort (n=6108). Odds ratios (OR) for MM per 1 standard deviation (SD) increase in each WBC phenotype were estimated using independent (linkage disequilibrium (LD) r2<0.10) variants with P<10-6 as genetic instruments. Analyses based on variants associated with WBC traits in AA populations did not identify any statistically-significant associations between MM risk and WBC overall (p=0.81, using 15 SNPs) or subsets (lymphocytes, monocytes, eosinophils, neutrophils and basophils, p>0.05 for each). However, when we applied genetic determinants of WBC identified in 330,000 cancer-free EA UK Biobank participants (P<10-8, replication P<0.05, LD r2<0.05), a statistically significant inverse relationship emerged between increasing lymphocyte counts and MM risk (OR=0.80, 95% CI: 0.66-0.97, p=0.02, using 385 SNPs), as well as increasing basophil counts (OR=0.63, 95% CI: 0.41-0.96, p=0.03, using 140 SNPs). Next, we examined the association between WBC gene expression profiles and MM risk in AAMMS data. We applied published and validated ancestry-specific models developed using the PrediXcan approach, which leverage germline genetic and transcriptomic data from the Multi-Ethnic Study of Atherosclerosis (MESA) (Mogil et al. PMID: 30096133). The primary TWAS used gene expression models trained in AA subjects (n=233), with sensitivity analyses using models developed in AA and Hispanic subjects (n=585). The TWAS significance threshold was based on the number of genes with significant germline prediction models (p<0.05 and R2 ≥0.05) in AA, corresponding to P < 0.05/2700 = 1.85×10-5. The expression of two genes was significantly associated with MM risk: KANK1at 9p24.3 (P = 1.01×10-5) and DNAJC27at 2p23.3 (P = 1.56×10-5). KANK1is a candidate tumor suppressor gene for renal cell carcinoma and has recently been associated with MM risk in AA [Du, Blood 2017 130:3058]. Here we provide additional evidence for its role in MM etiology via gene expression-mediated mechanisms. DNAJC27 (previously known as RBJ) is a novel MM risk gene linked to constitutive activation of ERK in solid tumors. We also identified two suggestively associated genes: PRR14 (P = 1.34×10-4; combined AA-Hispanic sample: P = 1.56×10-6), which has been linked to MM risk in EA populations, and PARP16 (P = 9.46×10-5). To our knowledge this is the first study to comprehensively examine variation in WBC traits and gene expression profiles with respect to MM risk in AA. Our TWAS analysis leveraged data from the largest collection of genetic and gene expression data in AA, enabling ancestry-matched inference and identification of two novel risk genes. Although the limited availability of genetic instruments for WBC limited the power of MR analysis, findings using variants identified in European populations may offer some insight into trans-ethnic etiologic pathways and contribute to risk stratification strategies using genetic and blood cell count biomarkers. Future studies, particularly with MGUS-free controls, are needed to validate these results. Disclosures Song: Millennium Pharmaceuticals Inc: Employment. Rand:Ancestry.com: Employment. Ailawadhi:Cellectar: Research Funding; Janssen: Consultancy, Research Funding; Celgene: Consultancy; Pharmacyclics: Research Funding; Amgen: Consultancy, Research Funding; Takeda: Consultancy. Nooka:Takeda: Honoraria, Other: advisory board participation; Janssen: Honoraria, Other: advisory board participation; GSK: Honoraria, Other: advisory board participation; Spectrum pharmaceuticals: Honoraria, Other: advisory board participation; Adaptive technologies: Honoraria, Other: advisory board participation; Amgen: Honoraria, Other: advisory board participation; Celgene: Honoraria, Other: advisory board participation; BMS: Honoraria, Other: advisory board participation. Singhal:Bureau of Millennium/Takeda, Celgene, Janssen, Celgene, Bristol-Myers Squibb and Bluebird: Speakers Bureau. van Rhee:Takeda: Consultancy; Sanofi Genzyme: Consultancy; Castleman Disease Collaborative Network: Consultancy; EUSA: Consultancy; Adicet Bio: Consultancy; Kite Pharma: Consultancy; Karyopharm Therapeutics: Consultancy. Mehta:Millennium/Takeda, Celgene; stock in Celgene, Bristol-Myers Squibb and Bluebird: Speakers Bureau. Wolf:Takeda: Consultancy; Celgene: Consultancy; Novartis: Consultancy; Janssen: Consultancy; Amgen: Consultancy. Martin:Roche and Juno: Consultancy; Amgen, Sanofi, Seattle Genetics: Research Funding. Fiala:Incyte: Research Funding. Terebelo:Jannsen: Speakers Bureau; Celgene: Honoraria; Newland Medical Asociates: Employment. Anderson:Bristol-Myers Squibb: Other: Scientific Founder; Oncopep: Other: Scientific Founder; Amgen: Consultancy, Speakers Bureau; Janssen: Consultancy, Speakers Bureau; Takeda: Consultancy, Speakers Bureau; Celgene: Consultancy, Speakers Bureau; Sanofi-Aventis: Other: Advisory Board. Vij:Bristol-Myers Squibb: Honoraria, Research Funding; Celgene: Honoraria, Research Funding; Genentech: Honoraria; Janssen: Honoraria; Karyopharm: Honoraria; Sanofi: Honoraria; Takeda: Honoraria, Research Funding. Bernal-Mizrachi:TAKEDA: Research Funding; Kodikas Therapeutic Solutions, Inc: Equity Ownership; Winship Cancer Institute: Employment, Patents & Royalties. Morgan:Amgen, Roche, Abbvie, Takeda, Celgene, Janssen: Honoraria, Membership on an entity's Board of Directors or advisory committees; Celgene: Other: research grant, Research Funding. Zonder:Celgene Corporation: Consultancy, Honoraria, Membership on an entity's Board of Directors or advisory committees, Research Funding; Takeda: Membership on an entity's Board of Directors or advisory committees; Amgen: Consultancy, Membership on an entity's Board of Directors or advisory committees; Intellia: Consultancy, Membership on an entity's Board of Directors or advisory committees; Caelum: Consultancy, Membership on an entity's Board of Directors or advisory committees; Alnylam: Consultancy, Membership on an entity's Board of Directors or advisory committees; BMS: Consultancy, Honoraria, Membership on an entity's Board of Directors or advisory committees, Research Funding; Janssen: Consultancy, Membership on an entity's Board of Directors or advisory committees; Oncopeptides: Consultancy, Membership on an entity's Board of Directors or advisory committees. Huff:Member of Safety Monitoring Board for Johnson and Johnson: Membership on an entity's Board of Directors or advisory committees; Karyopharm, Sanofi, MiDiagnostics: Consultancy. Lonial:Karyopharm: Consultancy; Takeda: Consultancy, Research Funding; Amgen: Consultancy; BMS: Consultancy; Janssen: Consultancy, Research Funding; GSK: Consultancy; Celgene Corporation: Consultancy, Research Funding; Genentech: Consultancy. Orlowski:Poseida Therapeutics, Inc.: Research Funding.

PRIKAZI – REVIEWS Geoadria, vol. 8/1, 161-166, 2003. IZVJEŠĆA SA ZNANSTVENIH SKUPOVA - CONFERENCE REPORTS 3rd International Conference CLIMATE CHANGES: THE KARST RECORDS III, 11.-15. svibnja 2003., Montpellier, Francuska Od 11. do 15. svibnja 2003. u Montpellieru (Francuska) održana je treća međunarodna konferencija Climate Changes: The Karst Records III. Prvi ovakav skup održan je 1996. u Bergenu (Norveška), sljedeći 2000. u Krakowu (Poljska), nakon čega je zbog pojačanog interesa za ovu tematiku, a time i veće znanstvene produkcije, dogovoreno da se konferencija održava svaku treću godinu. Nakon Franuske (2003.), za domaćina konferencije 2006. godine predložena je Rumunjska. Ovaj skup okupio je znanstvenike iz 27 država sa 6 kontinenata koji su kroz 62 usmena izlaganja i 37 postera prezentirali svoja recentna znanstvena dostignuća iz područja paleoklimatologije temeljena na istraživanju krša, točnije speleoloških objekata i njihovih akumulacijskih oblika – siga. Sige, prepoznate kao medij koji zbog zaštićenosti i stabilnih mikroklimatskih uvjeta vrlo dobro "pamti" klimatska stanja šireg okoliša za vrijeme taloženja (a osim toga su i puno dostupnije od jezgri dubokomorskih bušotina i polarnih ledenih pokrova), zadnjih su desetljeća u središtu znanstvenog interesa različitih znanstvenih disciplina. Stoga su i teme radova bile doista raznolike; najveći je dio radova obuhvaćao paleoklimatske varijacije utvrđene na temelju omjera stabilnih izotopa siga iz gotovo svih klimatskih područja, te njihovo datiranje različitim metodama. Sige kao objekt istraživanja bile su obrađene i vezano uz petrografska svojstva, fluidne inkluzije, luminiscenciju, sezonske varijacije intenziteta taloženja itd., dok se kod speleoloških objekata proučavao stupanj okršavanja, utjecaj tektonike, špiljski sedimenti kao i paleontološki i arheološki nalazi. Dio radova obuhvaćao je rezultate monitoringa trenutnog stanja špilja, hidrologije, geokemije, atmosferskih uvjeta itd., a bilo je riječi i o promjenama morske razine kao posljedici klimatskih fluktuacija tijekom geološke prošlosti.Osim već tiskane knjige izvadaka u pripremi je i zbornik, dok se u međuvremenu kvalitetniji radovi recenzirani tiskaju u respektabilnom časopisu Francuskoga geološkog društva Bulletin de la Société Géologique de France.A gdje je Hrvatska, zemlja "klasičnog krša", u svemu tome? Država s 46% nacionalnog teritorija prekrivenog kršem (26000 km2) i još mnogo više pod morem, bila je zastupljena samo s jednim (1) radom – zapaženim, ali gotovo "pionirskim" u odnosu na radove sofisticiranih laboratorija i instituta zapadnih zemalja. Rad Isotope records in submarine speleothems from the Adriatic Coast, Croatia, autora Maše Surić, Nade Horvatinčić, Axela Suckowa, Mladena Juračića i Jadranke Barešić, analizira paleoklimatske promjene na istočnoj obali Jadrana koje su kroz omjere stabilnih izotopa kisika i ugljika ostale zabilježene u danas potopljenim sigama. Terenski dio konferencije obuhvatio je posjet mjestu Saint-Guilhem-le-Désert (tradicionalnoj postaji hodočasnika na putu prema svetištu Santiago de Compostella), te špiljskom sustavu Grotte de Clamouse, ukupne dužine oko 4 km od čega je 1965. gotovo 1 km uređen za turističke posjete. Osim impozantnih primjeraka špiljskog nakita, čija je raznolikost posljedica izmjena kalcitnih, aragonitnih i dolomitnih karakteristika nadsloja, ovaj objekt može biti i primjer kako se prekrasan špiljski prostor može upropastiti prilagođivanjem turističkim posjetima brojnim metalnim, staklenim i električnim instalacijama. Na trenutke posjetitelj može dobiti dojam da se kreće kroz muzej ili zbirku, a ne kroz više od stotinu metara dubok speleološki objekt. Dojam dodatno pojačava i ambiciozno zamišljen, ali kičasto izveden sound & light show. Obične turiste može fascinirati, ali istinske prirodnjake, zaljubljenike u krš – jedino ogorčiti. U svakom slučaju, terenski dio skupa i ovaj put bio je iskorišten za stvaranje novih i obnavljanje starih poznanstava koja će rezultirati međunarodnom znanstvenom suradnjom, posebno kad su u kombinaciji oprema i financije bogatijih zemalja i neistražena područja "onih drugih" zemalja. Ostaje nada da će takvim oblikom suradnje, na sljedećoj konferenciji Climate Changes: The Karst Records IV, Hrvatska biti malo bolje predstavljena svojim prirodnim i ljudskim potencijalima. Maša Surić 161 PRIKAZI - REVIEWS Geoadria, vol. 8/1, 161-166, 2003. PRIKAZI Atlas svijeta za 21. stoljeća, urednik: M. Lapaine i suradnici, Naklada Fran, Zagreb, 2003., 751 str. Nakladnik Fran iz Zagreba objavio je hrvatsko izdanje atlasa The 21 st Century World Atlas, koji je izvorno publicirao izdavač Trident Press International. Hrvatsko izdanje uredio je M. Lapaine sa suradnicima. Atlas nije tek hrvatski prijevod izvornika jer su pojedini stručnjaci dopunili i izmijenili neke sadržaje, a osim toga, S. Frangeš preveo je velik broj toponima na hrvatski jezik. Prijevodi su ispisani uz gornji rub karte kako se ne bi mijenjao izvorni jezik karata (engleski). Atlas je podijeljen u deset glavnih cjelina: Geopolitički okvir, Klimatologija, geologija i biogeografija, Demografija i socijalni pokazatelji , Osnovne ekonomske djelatnosti, Industrija, trgovina i promet, Afrika, Amerika, Azija, Europa i Oceanija. Na kraju je dodan rječnik osnovnih geografskih pojmova s odgovarajućim prijevodima (npr. perz. Kavir = solna pustinja) i kazalo s preko 60 000 geografskih imena. U općegeografskom dijelu atlasa na brojnim tematskim kartama zorno je prikazana prostorna raspodjela različitih prirodnih i socio-ekonomskih pojava i procesa. Iscrpnost kartografskih prikaza može se uočiti na primjeru poglavlja Socijalni i ekonomski pokazatelji, u kojemu su objavljene sljedeć i tematski zemljovidi: Potrošnja kalorija, Donacije hrane, Proizvodnja hrane, Smrtnost dojenčadi, Zdravstvena zaštita, Bolnička infrastruktura, Telefoni, Potrošnja energije, Pismenost, Izdavanje knjiga, Tiskanje novina, Broj upisa u školu, Omjer đaka i nastavnika u osnovnim školama, Znanstvenici i tehničari, Ekonomski aktivno stanovništvo, Dječja radna snaga, Struktura ekonomski aktivnog stanovništva, Ekonomska aktivnost, Ekonomska aktivnost žena, Ekonomska aktivnost muškaraca, Nezaposlenost, Bruto nacionalni dohodak, Bruto nacionalni dohodak po osobi, Struktura bruto nacionalnog dohotka, Inflacija, Ekonomski rast, Inozemni dug, Sredstva potrošena na obrazovanje, Sredstva potrošena na zdravstvenu zaštitu, Vojni izdaci, Izvoz i uvoz oružja, Trgovinska razmjena oružja i Logistika nuklearnog oružja. Kartogrami i kartodijagrami su jasni, pregledni i informativni.Kartografsko -geografski pregled po kontinentima ima jedinstvenu shemu. Ponajprije se nižu satelitske snimke, a potom digitalni modeli reljefa kopna i podmorja, geografske karte i kratki, ali sadržajni prikazi pojedinih zemalja. Na geografskim kartama kontinenata sitnim su slovima ispisani brojni toponimi. Njihova je čitljivost, na žalost, mala na prikazima planinskih predjela, koji su označeni nijansama sme đe i plavo-ljubičaste boje. Korisnik može doznati osnovne geografske informacije o svakoj državi putem kratkog geografskog uvodnika, zemljovida i različitih dijagrama.U hrvatskom izdanju atlasa svijeta mogao bi se očekivati iscrpniji prikaz Hrvatske. Priređivači nisu htjeli odstupati od izvornika, ali u reprintu zemljovida mogla se obratiti pozornost na pogrešno ispisane toponime (npr. naselje Sali na Dugom otoku ucrtano je u uvali Telašćica, Golfo di Venezia neobično se proteže duž zapadne obale Istre, naveden je stari naziv Požege – Slavonska Požega i sl.) . Međutim, navedene pogrješke ne umanjuju vrijednost atlasa, koji doista čini izvrstan kompendij najnovijih znanstvenih spoznaja o državama svijeta i Zemlji u cjelini, pa ga zbog toga rado preporučujem. Josip Faričić Nikola STRAŽIČIĆ: Svi hrvatski otoci, Descriptio Croatiae, Hrvatska revija, časopis Matice hrvatske, godište 1/2001., broj 3-4, Zagreb, 77-103. Hrvatska obala je najrazvedenija na Jadranskom moru, jer obuhvaća 97,2% jadranskog arhipelaga. S ponosom se ističe da je Hrvatska "zemlja tisuću otoka". Stvarni broj je i ve ći. Na pitanje koliko ih je unutar granica suvremene Hrvatske najmjerodavniji odgovor dao je prof. dr. sc. Nikola Stražičić. 162 PRIKAZI - REVIEWS Geoadria, vol. 8/1, 161-166, 2003. U uvodu se razmatraju podatci o ukupnom broju hrvatskih otoka kritički prema pojedinim autorima. U nastavku izložene su teškoće oko kategorizacije osnovnih pojmova "otok" - "otočić" - "greben" i "hrid". Posebno je zanimljiv dio članka u kojem su opisani i predočeni "zaboravljeni" - "novi" i nekadašnji otoci. U timskom radu autora iz Hidrografskog instituta Republike Hrvatske u Splitu (2000.) navodi se, na temelju topografskih karata u razmjeru 1:25000, da unutar granica Hrvatske postoje 79 otoka, 526 otočića i 641 grebena i hridi; ukupno 1246 otoka.Prof. Stražičić upozorio je kritič ki i dokumentirano na manjkavost dosadašnjih rezultata i naglasio da je ukupan broj hrvatskih otoka i dalje otvoren. U zaklju čnim razmišljanjima dao je niz svrhovitih prijedloga. Ponajprije predlaže, uz potporu državnih službi, imenovanje interdisciplinarne ekipe (od geografa, hidrogeologa, oceanografa, kartografa, lingvista i drugih specijalnosti) koja bi odredila kriterije za kategorizaciju pojedinih otoka, prema veličini i nazivu, te za određivanje kategorija naseljenosti. Nadalje, kako nazvati najmanji oblik stalno nad razinom mora "greben" ili "hrid", o tome posavjetovati se s lingvistima, ali i sa stanovništvom dotičnog otoka. Problem se javlja i kod napučenosti otoka, primjerice "stalno naseljen", da li prema domaćem (autohtonom) ili doseljenom stanovništvu, kako razlikovati pojmove "sezonski naseljen" i "povremeno naseljen"...Na kraju, uz pomoć lučkih kapetanija njihovim plovilima potrebno je obići i snimiti sve otoke unutar granica Hrvatske, istodobno provjeriti stanje na topografskim i posebice pomorskim kartama i planovima. Prof. Stražičić je otočanin, rođen na Mljetu, a čitav radni vijek proveo je u Rijeci. Najveći dio svoga života posvetio je istraživanju mora u najširem smislu, posebice Jadrana i nadasve naših hrvatskih otoka. Godine 1968. izradio je magistarsku tezu Otok Mljet – primjer izoliranog otoka. Deset godina kasnije (1978.) obranio je disertaciju Otok Cres – prilog poznavanju geografije naših otoka. Za sveukupan životni opus godine 1998. Senat Sveuč ilišta u Rijeci dodijelio mu je počasno zvanje "profesor emeritus". prof. Stražičić prvi je geograf u Hrvatskoj koji je dobio to visoko priznanje. U reprezentativnoj Hrvatskoj reviji s novim glavnim urednikom, ambicioznim magistrom Mladenom Klemenčić em, izašao mu je i najnoviji rad Svi hrvatski otoci ilustriran s 27 jedinstvenih panoramskih snimaka u boji. Članak Svi hrvatski otoci sinteza je dugogodišnjih minucioznih istraživanja u kojima je prof. Stražičić, na sebi svojstven na čin, prenio jezgrovito, veliko i bogato iskustvo, istodobno i poruka, kako bi trebalo nastaviti s interdisciplinarnim istraživanjima tih dragulja na pročelju Hrvatske i u trećem mileniju.Josip Riđanović Tihomir KOVAČEVIĆ Tihi: Baraćeve špilje, Turistička zajednica općine Rakovica, Rakovica, 2003., 48 str. Baraćevim špiljama pripada počasno mjesto u povijesti istraživanja hrvatskog krša i speleologiji. Davne godine 1892. u Rakovici je osnovan "Odbor za istraživanje i uređenje Baraćevih špilja", prva takva udruga na tlu Hrvatske i u ovom dijelu svijeta. Od prvih podataka objavljenih u literaturi 1874. do danas špilje su više puta bile predmetom speleoloških, hidrogeoloških, paleonotoloških, arheoloških i biospeleoloških istraživanja. Na temelju njihovih rezultata i rezultata najnovijih istraživanja nastala je i ova knjiga u kojoj nam autor otkriva njezine ljepote i tajne.Knjigu čini 8 poglavlja. Zanimljiv tekst bogato je ilustriran sa 65 fotografija, crteža i nacrta špilja. Opisan je položaj špilja, osnovni podatci o geološkim značajkama terena, nazivlje i podatci o dimenzijama različitih istraživača. Slijedi poglavlje o povijesti istraživanja s nizom zanimljivih podataka – od prvih opisa do suvremenih istraživanja. Opći dio zaokružen je poglavljem o paleontološkim i arheološkim istraživanjima. Dosad su nađeni ostatci pleistocenske faune i tragovi boravka ljudi iz srednjeg vijeka i razdoblja turskih ratova. 163 PRIKAZI - REVIEWS Geoadria, vol. 8/1, 161-166, 2003. U drugom dijelu knjige detaljno su opisane značajke Donje, Gornje i Nove Baraćeve špilje. Opisan im je položaj, a u iznošenju značajki autor se poslužio citatima Dragutina Hirca i Ivana Krajača s početka 20. stoljeć a. Navedeni su i najnoviji rezultati istraživanja prema kojima je Donja Baraćeva špilja dugačka 565 metara, Gornja 520 metara, a Nova 94,5 metara. Poglavlje o biospeleologiji napisao je dipl. ing. Roman Ozimec. Objavio je dosad poznate podatke o povijesti biospeleoloških istraživanja, podatke o ekološkim uvjetima, pregled i analizu špiljske faune te istaknuo važnost nastavka istraživanja i zaštite. Poglavlje je opremljeno odličnim fotografijama te tablicama s kronologijom biospeleoloških istraživanja, preliminarnim taksonomskim popisom kavernikolnih vrsta i biospeleološkom bibliografijom špilja. Završno poglavlje posvećeno je rezultatima Međunarodne speleološke ekspedicije "Rakovica 2002.". Na samom početku ekspedicije otvoren je Prvi speleološki dom Republike Hrvatske u Novoj Kršlji. Tijekom ekspedicije istraživani su sustav Panjkov ponor - Varićakova špilja, vrelo Sinjac i Kusa i dr. Na kraju knjige objavljena je speleološka bibliografija koja dodatno pridonosi vrijednosti ove knjige. Nenad Buzjak Milenko M. PASINOVIĆ: Područ je Kotora na listi svjetske i prirodne baštine UNESCO. "Cicero" – Cetinje, kompjutorska priprema "Tricen", Kotor, 2001., 110 str. Autor je rođeni Bokelj, redoviti sveučilišni profesor na Fakultetu za turizam i hoteljerstvo u Kotoru. Knjižica je praktičnog formata (23x15 cm), otisnuta je na kvalitetnom papiru. Opremljena je s 14 reprezentativnih fotosa u boji i 7 crno-bijelih slika i crteža. Upotrijebljeno je 20 bibliografskih jedinica literature i 4 izvora podataka uključujući i vlastita istraživanja. Kratak izvadak dat je na engleskom, talijanskom, francuskom i njemačkom jeziku.Poslije predgovora slijede u tekstu: Boka kotorska (prikaz granica, prostorni pojam i pregled glavnih dijelova, Morfogenetske i morfološke karakteristike, Kotorsko-Risanski zaliv – embrion Boke kotorske, Područje Kotora na listi svjetske prirodne baštine UNESCO, Simbioza prirode i čovjeka stara pet milenijuma i Dvije decenije nakon zemljotresa.Bokokotorski zaljevi duboko su oko 30 km (29,6) uvučeni na sjeveru između Orjena (1893 m), najviše obalne planine u istočnoj regiji Jadrana, Katunskog krša (1308 m, 1228 m i 1212 m) na istoku i Lovćenu (Štirovnik, 1749 m) na jugu. Impozantan okvir krševitih planina s izrazitim strmcima zatvara plitko more (površine 87,3 km2 i dubine do 60 m), u stvarnosti čudesan i jedinstven sklop Bokokotorskih zaljeva. Boka kotorska je horizontalno najrazvedeniji kraj (105,7 km duljina obale) i vertikalno najraščlanjeniji dio u najvišoj reljefnoj strukturi Jadranskog primorja. Geografski položaj Boke je specifičan. Na njezinu prostoru dodiruje se prirodno visoki i najljući krš izravno s najdubljim dijelom morske pučine Jadrana. Društveno, povijesno i gospodarski u Boki se isprepliću utjecaji milenijskog stvaralaštva Mediterana, posebice u gradskoj arhitekturi, s tradicionalnim i suvremenim kulturama Istoka. Boka kotorska je izraziti primjer jedinstva suprotnosti. Pri određ ivanju prostornog pojma Boke logič ki je kriterij "slijevno područ je" tj. prostor odakle voda teče prema zaljevima odnosno prema moru. "Slijevno područje" odre đuje se razvodnicom. U vododrživim stijenama to je površinska ili topografska razvodnica, koja se povlači najvišim vrhovima na terenu. U karbonatnim stijenama na kojima je razvijen krški reljef, što se pretežno odnosi na prostor Boke kotorske, mjerodavna je dubinska ili hidrogeološka razvodnica. Preuzeti brojčani podatci o veličini slijevnog područja na osnovi površinske (topografske) razvodnice za Boku kotorsku ne odgovaraju stvarnosti. O postanku Boke kotorske Pasinović iznosi kritički i potanko gledanja ranijih autora. Znakovito, me đutim, ističe sadašnji izgled zaljeva, koji je relativno mlad i posljedica je izdizanja razine mora u holocensko doba. Navodi činjenice da je prije 25 tisuća godina razina Jadrana bila niža za 96,4 m od sadašnjeg. Boka je tada bila kopno. Na Orjenu i Lovčenu snježna granica spuštala 164 PRIKAZI - REVIEWS Geoadria, vol. 8/1, 161-166, 2003. se do visine 600 m odnosno 900 m. Dno Boke kotorske u to vrijeme karakterizirala su izolirana udubljenja prekrivena rastresitim materijalom. Dokazano je da je prije 10 tisuća godina razina Jadranskog mora bila niža za 31 m od današnjega. Tada se već počeo nazirati složeni izgled današnjih zaljeva Boke kotorske. Batimetrijska istraživanja u najnovijem razdoblju potvrđuju postojanje izdvojenih krških udubljenja na morskom dnu, posebice na lokalitetu Verige, gdje je maksimalna dubina od 45 m veća za 4 m i u kumburskom suženju od 50 m veća, najveća dubina 5 m od okolnog dna mora.U najvećem dijelu zaljeva žalo je ograničeno na uski pojas ili ga uopć e nema (Risan – Perast i Orahovac). Na tom potezu obalni strmci spuštaju se izravno ispod mora do njegova dna. Prosje čna dubina mora u Boki je 27,6 m. Srednje dubine u pojedinim zaljevima iznose u Kotorskom 27 m, Risanskom 25,7 m, Tivatskom 25,5 m i Toplanskom 31 m. Opća značajka batometrije svih zaljeva Boke kotorske je da su male dubine. Posebna je zanimljivost horizontalne razvedenosti Boke kotorske 7 otoka. To su u Kotorskom zaljevu ispred Perasta Sveti Đorđe (Juraj) i umjetni otok Gospa od Škrpjela. U Tivatskom zaljevu: Stradioti (Sveti Marko), otok Gospe od Milosrđa i Prevlaka (otok cvijeća). U Toplanskom zaljevu su otok Lastvica (Mamula) i otok Mala Gospa (Gospa od Žanjice).Boka sa svojim zaleđem prima najveć e količ ine padalina u Europi. Crkvice, mjerna stanica u Malovom dolu na 1050 m nadmorske visine u Krivošijama na Orjenu, zabilježila je količinu od 5317 mm i to tijekom mokrog dijela godine! Boka je najvećim dijelom u stijenama karbonatnog sastava, koje dosežu dubinu i do 5 km! Na toj podlozi razvijen je najizrazitiji krški reljef, kako na površini, tako još više u podzemlju, odnosno u podmorju. Tu je najveće izvorište vode istodobno i najsušniji kraj u istočnoj regiji Jadrana. Prema podatcima skupa stručnjaka za opskrbu vodom 1986. godine u Risnu s navedenog prostora u sušnim mjesecima godine svake sekunde dotječe u more oko 1000 litara vode od koje se tek 220 litara (22%) iskoristi za pitku vodu! Zaključeno je, da Boka spada u "najžednije" krajeve u Europi! Hidrografske karakteristike Boke kotorske u skladu su s prevladavajućim litološkim značajkama karbonatnih stijena, geološkom građom i hidrogeološkom funkcijom terena. Od hidro-pojava najviše su rašireni izvori, vrulje, povremene tekućice i jedna katavotra (Gurdić). Katavotra je specifični izvor, zapravo otvor kroz koji poslije dugotrajnih kiša izbija na površinu slatka voda, a u doba hidrološkog minimuma tim istim otvorom voda ponire u dublje dijelove podmorja. Ukratko su opisani i predočeni izvori Ljute u Dobroti, Sopota i Spile kod Risna, Morinjske rijeke, koja odvodnjava zapadne i jugozapadne strane Orjena, te Gurdić i Škurda kod Kotora. Škurda je svojevrsna hidrografska specifičnost Boke kotorske. To je krška rječica. Izvori su joj na Lovćenu, a odvodnjava Njeguško polje. Škurda je usjekla korito kanjonskog tipa u masivnim i dobro uslojenim vapnencima lovćenskog strmca. Vodostaj Škurde ovisan je od količine i duljine trajanja kiše. Bez obzira na godišnje doba, poslije izdašnijih kiša teče Škurda čitavom duljinom toka kao bujica. Na ušću je nataložila obilje šljunčanih nanosa u obliku manje delte zvane Benovo. U blizini mora Škurda se račva u dva rukava. Jednim rukavom otječe sjevernom stranom gradskih zidina. To je kotorska Škurda, obično stalan tok, jer ga napajaju izvori iz vlastitog korita. Drugim rukavom teče dobrotska Škurda jedino poslije dužih kiša. S izvora Škurde opskrbljuje se ponajprije i ponajviše gradski vodovod u Kotoru. Poslije potresa 1979. pokušalo se ugradnjom betonske zavjese izolirati utjecaj mora. U ljetnim mjesecima ponovno je zaslanila voda. Škurda je tipična krška tekućica podložna naglim i znatnim promjenama. U zadnje vrijeme znalo se dogoditi da na njezinom izvorištu potpuno nestane vode čak u trajanju jednoga dana! Boka kotorska svojim smještajem je u geotektonski vrlo labilnom kraju, štoviše, u pojasu razornih potresa. Značajniji potresi u južnom Jadranu jezgrovito su opisani. O katastrofalnom potresu 15. travnja 1979. dat je iscrpan prikaz. U općini Kotor na spomenicima kulture procijenjena je golema šteta u visini od 18.658,930 USA dolara!Područje Kotora na listi prirodne i kulturne baštine UNESCO najopsežniji i najzanimljiviji je dio sveukupnog teksta. Autor nas potanko i dokumentirano upoznaje s brojnim postupcima koji su prethodili upisu Kotora na listu svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO. 165 PRIKAZI - REVIEWS Geoadria, vol. 8/1, 161-166, 2003. Odluka je usvojena na Skupštini op ćine Kotor, 14. lipnja 1979. i glasi: "Ovom odlukom kao prirodno, kulturno i istorijsko dobro od posebnog zna čenja, proglašava se Kotor s područjem: Dobrote, Orahovca, Perasta, Risna, Morinja, Kostanjice, Stoliva, Prčanja, Mula, Škaljara i morskog bazena ovog područja, koje obuhvaća 12000 ha kopna i 2600 ha mora." Katastrofalni potres 15. travnja 1979. pospješio je prijam Kotora za upis u svjetsku prirodnu i kulturnu baštinu UNESCO, štoviše i za kulturnu baštinu u opasnosti. Prijedlog je prihvaćen na sjednici Međunarodnog komiteta od 22. do 26. listopada 1979. u Kairu i Luksoru. Također, u Berlinu 10. ožujka 1997. Boka kotorska uvrštena je među 28 najljepših zaljeva na svijetu. Prema podatcima Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u općini Kotor izvršena je kategorizacija od prvog do trećeg stupnja za 104 spomenika kulture. Zanimljivo je da je 12 spomenika uvršteno u prvu, najvišu kategoriju spomeničkog blaga. Simbioza prirode i čovjeka u Boki kotorskoj stara je pet milenija. Prvi tragovi ljudskog postojanja, oko 3000 godina prije Krista, iz mlađeg kamenog doba, otkriveni su na lokalitetu Spila, 300 m nad morem, sjeveroistočno od Perasta.Na obali Risanskog zaljeva, točnije u mjestu Lipci, pronađeni su na svodu otisci između kojih se posebno ističe brod na jedra. To potvrđuje rani početak pomorstva u Boki kotorskoj. Najstariji ostatci likovnog izražavanja tadašnjih stanovnika datirani su u rano brončano doba.Prof. Pasinović je geograf društveno-gospodarskog usmjerenja s posebnim interesom za pomorstvo i turizam. Poslije obranjene disertacije "Pomorstvo i turizam s posebnim osvrtom na crnogorsko primorje" (1977.) i nakon objavljivanja reprezentativnog vodiča: Kotor – vjekovi sačuvani za budućnost" (1988.) poklonio je javnosti i najnovije djelo "Područje Kotora na listi svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO". Prof. Pasinović je jedan od osnivača Fakulteta za turizam i hotelijerstvo u Kotoru i najzaslužniji je što je ta visokoškolska, sveučilišna institucija ostala u Kotoru. Svojim je radom i organizacijskim sposobnostima znač ajno pridonio da se Kotor upiše u listu svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO. Sada se zalaže da se to priznanje mjerodavnih stručnjaka zapamti i blago sačuva za mlađi naraštaj. Čestitamo profesoru Pasinoviću i želimo mu puno daljnjih uspjeha. Josip Riđanović 166

Mirjana POLIĆ BOBIĆ: Kalifornijski zapisi oca Ferdinanda Konšćaka iz Družbe Isusove, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2015.U ovoj knjizi autorica je iscrpno i kompetentno, kao ponajbolji prevodilac pisane ostavštine Ferdinanda Konšćaka, analitički i metodološki kvalitetno, uz podrobna objašnjenja i popratna razmišljanja, na tristo stranica predstavila bogatu i vrijednu pisanu ostavštinu kao i relevantne spise o njegovom radu i o njemu. To je do sada najsveobuhvatniji pristup obradi spisa ovoga pripadnika Družbe Isusove u nas, koji uvelike pridonosi spoznaji o veličini i značenju njegovih znanstvenih i istraživačkih dosega, ne samo za geografiju nego za pojedine druge znanosti. Opsežni uvod čine četiri poglavlja autoričine sveobuhvatne rasprave 1. o Konšćakovim zapisima i životu s popisom i opisom rukopisa i izdanja Konšćakovih tekstova o Novom svijetu i o njegovu životu, 2. o tome kako je Konšćak mogao dospjeti u Donju Kaliforniju, 3. o Kaliforniji od mita do utopijskog projekta te 4. o kraljevskim i misionarskim interesima, utopijskim obrascima i svakodnevnici sa zaključnim razmatranjima. Spisateljičina rasprava o navedenim aspektima, opservacije i razmatrani predlošci brojnih prethodnika, suvremenika i kasnijih istraživača i promicatelja Konšćakova rada i djela odaju vrsnu poznavateljicu brojnih predložaka i dokumentacije, neobjavljene i objavljene, dostupne i manje dostupne o našem isusovcu istraživaču. Drugi dio, može se slobodno istaknuti, krucijalni su prijevodi petnaestak autentičnih zapisa, dakle pisama, izvješća, dnevnika, opisa, Ferdinanda Konšćaka iz kojih se neposredno saznaje o njegovim putovanjima, otkrićima, spoznajama, poslanju, sukobljavanjima pa sve do intimnijih razmišljanja u prepisci ili izviješćima kroz koja izbija mnoštvo dokaza o njemu kao o izrazitom isusovačkom humanistu, entuzijastu, misionaru i istraživaču. To su pisma subraći, nadređenima, meksičkom provincijalu, superiorima, vizitatorima, prijateljima, dnevnici i dr., te također dva prijevoda drugih autora Miguela del Barca i oca Francisca Zevallosa koji se tiču Ferdinanda Konšćaka. Djelo prate i zahvala, popis izvora uz prevedene Konšćakove tekstove, literatura, sažetci na španjolskom i engleskom jeziku i kratki opis života i rada autorice. Otac Ferdinand Konšćak, poznat u svjetskoj literaturi i kao Ferdinando Consag (španj.) utemeljitelj Donje Kalifornije (Baja California), rođen je u Varaždinu 2. prosinca 1703., a umro je u misiji Santa Gertrudis u Donjoj Kaliforniji (Meksiko) 10. rujna 1759. Pristupio je isusovačkom redu 1719. u Trenčinu u Slovačkoj. Filozofiju je završio u Grazu, zatim radio na kolegijima u Zagrebu, pa Budimu. Prije završetka studija teologije u Grazu, odobren mu je odlazak u Novi svijet pa je 1729. otišao u Španjolsku, odakle je iz Cadiza 1731. krenuo u jednom od jedrenjaka flote za Indije. Preko Havane, stigao je u Veracruz te u Meksiko gdje je 1731. završio započeti studij teologije. Na poluotok Donje Kalifornije stigao je 1732. u redukciju Loreto gdje je najprije boravio, pa 1733. prešao u San Ignacio, zatim na sam jug poluotoka, pa ponovno u San Ignacio odakle je opsluživao velik dio izoliranih krajeva, dajući posebno velik doprinos osnivanju misija Santa Gertrudis i San Francisco de Borja. Kao isusovački misionar postao je jedan od najslavnijih istraživača meksičkoga poluotoka Kalifornije, koji je dokazao da je Kalifornija poluotok. Naime, poslije ranijih spoznaja (još od 30-ih godina 16. st.) da je Donja Kalifornija poluotok (v. Planciusov zemljovid svijeta 1592., i Meteliusov Kalifornije 1598.), u 17. i početkom 18. stoljeća počeli su se u Europi pojavljivati pogrješni, dosta tvrdokorni stavovi da je riječ o otoku kao i zemljovidi na kojima je tako i prikazivana. Stoga je trebalo ponovno, a iz sasvim pragmatičnih razloga, podastrijeti nove dokaze o poluotoku. Premda se već subrat Francisco E. Kino u četiri svoja putovanja 1697. – 1702. uvjerio da je Kalifornija poluotok, to otkriće nije bilo prihvaćeno pa su se tražili novi dokazi. Konšćakovo istraživanje dokazalo je drugi put poluotočnost Donje Kalifornije. Čak je i kasnije bilo dvojbi o poluotočnosti pa je 1766. tamo poslan otac Wenceslao Linck da provjeri Konšćakovu tvrdnju. Priznati su mu znanstveni doprinosi u matematici, astronomiji, prirodoslovlju, etnologiji, geografiji i geologiji. Bio je graditelj cesta, vodoopskrbnih objekata i obrambenih nasipa te nadzornik svih isusovačkih misija u Meksiku, a njegovo ime nosi otočić Roca Consag (Consag Rocks na sjeveru Kalifornijskog zaljeva 17 milja od grada San Felipe). Miguel del Barco, kojeg je kasnije iščitavao i Alexander von Humboldt, navodio je Konšćaka kao važnog izvora opisa ratničkih običaja, društvenog ustroja tamošnjih indijanskih zajednica, njihovih jezika, vjerovanja, načina odijevanja, prehrambenih navika, obreda uvođenja u zrelo doba života. Uz brojne pohode, poduzeo je i tri veće ekspedicije (1746., 1751. i 1753.) u kojima je sustavno istraživao neznana područja poluotoka. U prvoj do ušća Rio Colorada, razriješio je više od dva stoljeća podržavanu dvojbu o Donjoj Kaliforniji, dokazavši da nije otok nego poluotok. Oko 1748. izradio je precizan zemljovid Donje Kalifornije, a oko 1750. i zemljovid Kalifornijskog zaljeva, ucrtavši u njih brojna naselja, misije, imena zaljeva, rtova, otoka, pojave vode (na njegovu zemljovidu Aguage) itd. kao i imena plemena. Zanimljivi su prikazi reljefa, posebice vulkanskog područja Las Virgenes (en los quales sehàn de scubierto Volcanes d Fuego. Año 1746), zaljeva, rtova, otoka i otočića u Kalifornijskom zaljevu itd. U svim ekspedicijama bilježio je podatke o terenu, prirodnim bogatstvima i starosjediocima. Osnovao je nove misije, gradio akvadukte, nasipe, kanale za odvodnju, sudjelovao pri otvaranju prvih rudnika srebra na poluotoku. Još za života objavljeni su njegovi dnevnici ekspedicijâ, prevedeni na nekoliko jezika, u više izdanja, a njegovi zemljovidi poluotokâ i zaljevâ bili su poznati u to doba i nerijetko precrtavani. U prvom pohodu 1746. Konšćak je s posadama i pratnjom na četiri jedrenjaka, počevši od luke San Carlos (daje opširan opis luke, voda, rtova), najbliže misiji San Ignacio, uz istočnu obalu poluotoka istražio najprije širi prostor zaljeva Santisima Trinidad (lovište bisernica s hridinastim dnom, opasnim za ronioce, San Bernabé i otočić s tuljanima). Nastavili su do područja rta San Juan de Bauptista, niske obale s glinenim nanosima, pojavom vode i priobalnim hridima što opširnije opisuje, zatim do rta San Miguel, koji sa sljedećim rtom zatvara zaljev, s barom, vrelom vode, lovištem bisernica, gdje za nevremena more izbacuje mnoštvo školjaka tvoreći nasip koji već kršteni domoroci nazivaju Pepena. U mjestu San Miguel de la Peña održali su poduku domorocima poganima, od kojih su neke i krstili. Dalje opširno opisuje obalu, vrste dna, odvaljene litice, pojave ilovasta tla uz obalu s kaktusom cardón i čičkom, brojnim pticama, pojavama mramora. U blizini rta San Gabriel de las Almeja ili Salsipuedes (prema imenu susjednog otočja) spominje otočić Tortuguilla (tj. Kornjačica) koji Kalifornijci nazivaju Serro Blanco, obližnja naselja u kojima je bilo ponešto krštenika. Domoroci skupljaju vodu, pa makar i slankastu jer su izvori rijetkost. Dno je opasno, hridinasto, spominje neku žutu pećinu, s opisom obale. Skupine domorodaca dovodile su djecu na krštenje, ali bilo je i onih, na koje su bili upozoreni da spremaju napad na ekspediciju, pa su nastavili prema zaljevu San Rafael gdje su na ušću rijeke Kada Koaman u razgovorima s gostoljubivim domorocima, koji su ih vodili do brzaca vode i zdenca, saznali da njih i ronioce napadaju gorštaci. Posebno je važan opis toplih vrela koja su vidljiva za oseke, a za plime su poplavljena morem, priobalnih dijelova s konkavnim stijenama s izvorima vode, šljunčanim i pješčanim nanosima, drvećem mezquite. Pohod je nastavljen prema rtu San Antonio. Tamošnjem malom zaljevu dali su ime Purgatorio (Čistilište). Zatim su obišli stjenoviti i hridinasti rt Las Animas i stigli u duboku i pogodnu uvalu Los Angeles zaštićenu ulančenim otocima na ulazu s pojavom vode koja teče sa strmih padina. Ovdje su bili izloženi prijetnjama okupljenih domorodaca sa sjevera koji su brodove pratili nekoliko dana. Nastavili su do dijela Los Remedios s uvalom Nostra Señora de los Remedios, s nasuprotnim otokom Angel Santo de la Guarda. Za njega navodi da je dosta izdužen, širi na sjeverozapadu i da se od rta San Rafael proteže sve do otočića San Juan i San Pablo, a i dijelu obale su dali isto ime. Svugdje ima dosta bisernica. Kanal između otoka i obale poluotoka pun je kitova pa ga zovi Kitovim tjesnacem (Canal de Ballenas). Skromne, guste i bljutave vode našli su i na dijelu obale koji su nazvali po danu dolaska, San Pedro e Pablo. Nastavili su do zaljeva San Luis Gonzaga i njegova otoka okruženog rtovima, povoljnog za sidrenje, s više slanih lokava na kopnu i bogat ribom, a na zemljovidu je ovdje označeno ime na kopnu San Stanislao (sv. Stanislav; poljski isusovac iz 16. st.). Tu se nalazi i voda San Estanislao. Stalno su susretali negostoljubive, preplašene domoroce, a u moru posvuda sedefaste školjke. Sljedećem dijelu obale nadjenuli su ime San Sebastian, a zatim dio obale zvan Visitación završava na sjeveru istoimenim visokim rtom. Dalje je obala niska, ravna, blatna i kamenita, s dosta antilopa, divljih koza i ovnova, a naišli su i na ključalo sumporno vrelo s dimom (zacijelo solfatar). Sljedeća zona, nazvana Santa Ysabel, zadnje je nalazište školjaka bisernica, jer ih dalje nije bilo, a u blizini, na dijelu dosta teško pristupačne obale s pješčanim prudovima s dražicom San Fermin našli su pitku vodu. Nastavili su prema uvali San Felipe de Jesús, a prošavši San Buonaventuru, obala je postala niska, pješčana, močvarna (Marismas na zemljovidu) s planinama udaljenima tri do četiri lige, bez uvala i izvora, s plitkim morem (Pantanas), zamuljeno. Stigavši do ušća Crvene rijeke, vode su postale obojene, opore, nezdrave. Unatoč vrlo teškim uvjetima, naišli su na pitku vodu pri ušću, na kojem rukavci rijeke odvajaju tri niska močvarna otoka. Nanos rijeke prostire se miljama, a snaga plimnih valova, kao i same rijeke, dovodila je do havarija pa je jedan od brodova stradao. Istražili su područje oko ušća, ustanovivši da s kalifornijske strane rijeka vijuga i među planinama. Nakon dvadeset pet dana istraživačkog pohoda, Konšćak prvi put spominje zemljovid koji je izrađivao navodeći: „Petnaestorica naših kretala se jedno vrijeme kopnom, pa su nam donijeli vijesti o stanju u močvari koja se nalazi na samom rtu toga podvodnoga područja i mi to ucrtasmo u zemljovid“ na kojem je bila označena sjeverna širina. Ovaj Konšćakov dnevnik otac Miguel de la Barca kasnije je popratio podrobnim objašnjenjima i komentarima. U drugoj ekspediciji Konšćak je putovao kopnom poluotoka prema sjeveru i do Tihog oceana. Taj pohod o kojem piše u pismu prijatelju i posebno opširno u dnevniku, odvijao se 1751. iz misije San Ignacio, zapravo iz La Piedad (kasnije nazvana Santa Gertrudis) prema San Everardu kroz Sierra Madre na drugu stranu poluotoka do Oceana. Pohod se odvijao uz pomoć konja, najprije u bezvodnom kraju s bodljikavim stablima milapa, gdje su domoroci već bili pokršteni. Zatim su stigli do korita Kalmayia, koje je pripadalo oselju Nuestra Señora dela Visitación, zatim do Nuestra Señora dela Desponsación de Pui te potoka Kanjaikamána, Nakon nekoliko dana došli su do Ajavaiamina, tekućice s vodom, potom do Anguma, potoka Ziénage u Mezcalu, nešto sjevernije. U dnevniku spominje otoke u tjesnacu Santa Barbara i otok Cerros (Cedros) ili Santisima Trinidad, koji domoroci zovu Vamalgua ili (G)Uamalgua (tj. kuća magle) te rt Mendocino i otok Cenizas na Oceanu. Došavši do mjesta Kalvalaga pogled im se pružio na mali, ali visok otok „koji pomorci koji putuju za Filipine zovu Guadalupe“. Odatle su se vratili natrag do potoka Ziénage i potoka Kanjaikamána, te se zadržali kod vrela Medakal. Slijedi opis obale nasuprot otoku Cedros, gdje ima u moru mnoštvo kitova, gdje su pronašli ostatke brodoloma nekog broda, a spominje i Zaljev (očito Vizcaíno). Uskoro su stigli u indijanski Laboakal, odakle su se ponovno vratili u La Piedad i San Everardo, odakle su i krenuli. Svugdje opisuje život, vjerovanja, ponašanja i običaje domorodaca. Iz vremena između drugog i trećeg pohoda, posebno je važan opis otkrivenih dijelova Kalifornije i dijelova Meksika. Najprije za Donju Kaliforniju kaže da je siromašna, bezvodna, s nešto ruda i bisernicama, u nju misionari dolaze iz svojih misija u Sinaloi, na koju se kratko osvrće. Misije su geografski razmještene od najjužnije San Lucas do najsjevernije Santa Gertrudis. Plodnog zemljišta ima samo na jugu, i tamo žive u bolestima i međusobnim sukobima vrlo razrijeđeni Perikujci i Vajkurci te Guajkurci. Tri misije Perikujaca, Santa Rosa, Santiago i San José del Cabo, svedene su na Santiago i seoce San José, a vajkurske su misije Nuestra Señora de Pilar na jugu i Nuestra Señora de los Dolores i San Luis Gonzaga nešto sjevernije s oceanske strane. Ishodište misijskog rada i kraljevskih snaga je Loreto, nekad Concho, u području malobrojnog naroda Monkujaca, jezikom različitog od drugih, a okružuje ga prostorno istaknut narod Kočimaca ili Lajmona. Tamo je sedam misija (od juga prema sjeveru: San Javier, San José de Comondú, Purísima Concepción, Santa Rosalia, Nuestra Señora de Guadelupe, San Ignacio i Santa Gertrudis). Opisuje različitost narječja plemena, njihovih običaja te napose način jedenja (s uzicom uz dvostruko žvakanje). Poluotokom se pruža bezvodno sredogorje Sierra Madre, a priobalje je još bezvodnije pa su samo tri misije na obali. Otvoreni su i rudnici (Santa Anna i dr.). Ima nešto srebra, dosta naslaga soli i salitre. Uz poluotok su i otoci, s oceanske strane su važniji Santa Magdalena, La Navidad de Nuestra Señora i Cerros (Uamalgua). S ovoga posljednjeg domoroci su prešli na kopno i dio ih se naselio u San Estanislau. Bave se i lovom na morske dabrove (nutrije). S istočne strane poluotoka ima više pogodnih luka (Concepción, Los Angeles i dr.), zaljeva te otoka, od kojih su za pristajanje pogodna tri: Espíritu Santo (za plime dva otoka, vrelo vode), San José (domoroci tamo love divljač koja u želudcima ima bezoar, kamen koji stvaraju preživači i ima ljekovita svojstva) i onaj posvećen Gospi Karmelskoj na kojem je solana. Navodi da su svi otoci Kalifornijskog zaljeva nenaseljeni, premda je na nekima prije bilo stanovnika, ali su prešli na kopno u misije. Opisuje različitost školjki bisernica i samih bisera prema boji (na jugu su bijeli, sjevernije u raznim bojama) s kojima se trguje, purpurnu školjku, a ističe da su brojne i zmije te morske kornjače s obje strane poluotoka, ali onih s prozirnim oklopom koje daju skupu kornjačevinu ima samo na jugu. Bavi se i različitim biljkama (medesa, agave, tedá, gorka smokva, kaktusi, razni sukulenti, garambulla, pitahaye, cardón, portulak, šćir) od kojih su neke jestive, ljekovite, a za prehranu su važni i zečevi, kunići, šišmiši pa i štakori. Česti su leopardi, rjeđi jaguari, divlje mačke, vukovi, ima kojota, a lisice su brojne, i sve ih domoroci jedu. Otrovnice čegrtuše su posvuda kao i brojne druge, većinom neotrovne zmije. Spominje i guštere i crve koje domoroci sve jedu osim daždevnjaka i nekoga crvenog crva, te pojedine kukce (stjenice, skakavce, razne pauke pa i tarantule i dr.). Od ptica spominje brojne grabljivice, orlove, gavrane te golubove, neke vrste nalik na fazane i prepelice. Srebro se vadi u rudnicima na jugu, bakra ima po kamenju, željeza također u grumenima, sumpora u izobilju, galice, različitih mramora i prozirca nalik na dijamant. Daje opširne opise običaja i životnih navika domorodaca, muškaraca i žena, nošnje, ženidbe, vjerovanja, idola, vračeva, glazbe, plesova, mnogoženstva (naročito kod stasitih i svijetloputih Perikujaca), vještina lova, prehrane, pogrebnih običaja, inicijacije itd. Vrlo pojednostavnjeno daje opise pojedinih stijena, ruda, okamina, konglomerata i breča pokušavajući objasniti njihov postanak. Na kraju u bilješci navodi luke s oceanske strane kad se od otoka Cerros putuje na sjever: San Hipólito i San Damián prije otoka Cenizas, a zatim San Francisco (de Borja, op. p.), Las Vírgenes, San Simón i Judas te San Diego, koji je razmjerno blizu misije San Borja. Treći pohod 1753. godine, čiji izvorni opis (dnevnik) do sada nije poznat, ali se ponešto saznaje iz drugih napisa, ostvaren je kroz unutrašnjost poluotoka na sjever do 30. stupnja sjeverne širine. Ovaj je put prošao u puno gostoljubivijem okruženju domorodaca, kopnom od Santa Gertrudis preko naselja uz zaljev Los Angeles, do naselja u sredogorju nedaleko od zaljeva San Luis Gonzaga. Osim što je brojnim pothvatima osnivao sigurna naselja, vodoopskrbne sustave, smirivao sukobe među plemenima, onemogućavao pljačke s različitih strana, počeo opismenjavati i liječiti domoroce od zaraza i epidemija, otvarajući im tako put u civilizirani način života, za geografe su značajni i njegovi pisani doprinosi. Uz manje opservacije o Havani, Veracruzu, otocima Alacranes u Meksičkom zaljevu, otkrio je svjetskoj geografskoj spoznaji oblik i zemljopisna obilježja istočne obale Donje Kalifornije, duljinu otoka Angel de la Guarda, mjesto za misiju San Francisco de Borja, izvor rijeke Adac. Istražujući terene oko misija San Ignacio, koji je na granici prema sjeveru (frontera del Norte), Santa Gertrudis, te velik dio Kalifornijskog zaljeva (ili Crvenog mora), u njegovim se zapisima ističu misija Guadelupe, oblast Primeria (današnje Sonora i Sinaloa), ušće Crvene rijeke, temeljit opis zaljeva Los Angeles, vrlo pogodne prirodne luke s vrelima vode i više otočića u blizini (južno od Kanala kitova Canal de Ballenas na njegovoj karti) s pogodnim pristupom iz luka Caborce i Tepoce, koji, s obzirom na povoljne vjetrove, omogućuje prolaz kroz „zastrašujuće otoke Salsipuedes“, Laogiú, tj. planine San Rafael i mnoge druge u ovom tekstu navedene. Geografi, ali i svi drugi koje ova problematika zanima, u ovom će zanimljivom štivu zahvaljujući trudu autorice, pronaći poticaje za saznanja o Ferdinandu Konšćaku i njegovim otkrićima i zapisima, a možda i za daljnje pronalaženje drugih, do danas još nepoznatih rukopisa, bilo njegovih ili o njemu. Autorica Polić Bobić je za knjigu o ocu Ferdinandu Konšćaku dobila nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2015. godinu za područje društvenih znanosti Mirjana POLIĆ BOBIĆ, Mijo KORADE: Paragvajska pisma: Ivan Marchesetti i Nikola Plantić, isusovci u Paragvajskoj provinciji Družbe Isusove, Matica hrvatska, Zagreb, 2015. Iz pera vrsne hispanistice, urednice i književne prevoditeljice, redovite profesorice španjolske i hispanoameričke književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te koautora, crkvenog povjesničara i povjesničara kulture, suradnika Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu i nasl. redovitog profesora na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, dostupno je široj javnosti kulturološko ostvarenje koje ima i brojne sastavnice povijesno-zemljopisne naravi, pa je stoga zanimljivo ne samo za povjesničare, hispaniste i druge, nego posebice i za geografe. Prof. Polić Bobić inače se bavi istraživanjem književnosti i kulturne povijesti kolonijalne Amerike te hrvatsko-hispanskim kulturnim vezama, a prof. Mijo Korade hrvatskom latinističkom historiografijom, historiografijom hrvatskoga redovništva, odnosima Crkve i države, poviješću školstva u Hrvata i hrvatskim putnicima i putopiscima. Knjiga se u prvom dijelu bavi Paragvajskom provincijom Družbe Isusove i njezinim misijama u kojima su srednjoeuropski isusovci, među kojima i hrvatski, u okviru opće i kulturne povijesti kolonijalne Amerike dali istaknut doprinos ne samo zemljopisnom širenju misijskih projekata, nego i sveukupnom udjelu Družbe Isusove u kulturi, povijesti, geografiji, književnosti itd. kolonijalnih posjeda. Razmatranim spisima te redovničke pokrajine, u kojoj su o nastanku tzv. redukcija, tj. naseobina u kojima se obavljala evangelizacija indijanskih plemena Guarani i drugih, omogućen je odgovarajući pristup poznavanju onovremenih procesa, uz ostalo i sociogeografskih, u prostoru južnoameričkoga geopolitičkog sraza dvaju katoličkih kolonijalnih imperija, španjolskog i portugalskog. U porječjima Parane, Paragvaja, Urugvaja s njihovim brojnim pritokama, u okviru većeg broja (više od četrdeset) misija na teritoriju današnje Argentine, Paragvaja, Bolivije i Brazila, između 1585. (1604.) i 1767. ostvarivani su suživot i društveno-gospodarsko uređenje potaknuti djelovanjem požrtvovnih isusovaca, među kojima se ističu i oni iz hrvatskoga prostora tadašnje Austrijske provincije Družbe Isusove, Ivan Krstitelj Marchesetti iz Rijeke i Nikola Plantić iz Zagreba, čija su pisma predmet ove knjige. Red kojem su pripadali zacrtao je stvaranje kršćanskog društva, ustrojstveno i gospodarski izvan utega tadašnjih europskih kasnofeudalnih odnosa, bližeg pravednim novozavjetnim učenjima o ravnopravnosti i vrijednosti svih ljudskih bića. Taj „jedinstveni socijalni eksperiment u povijesti čovječanstva“, koji je imao i svoje političko-geografsko naličje, premda je doživio mnoge poticaje, priznanja i podršku mnogih suvremenika, ugašen je, na štetu posebice brazilskih guaranskih misija. Tome su uzrok bila međudržavna i unutarcrkvena nesuglasja, agresivnost odmetnika i pojedinih kolonizatora te posebice objede i optužbe da misionari zlorabe zasnovane redukcije za svoje bogaćenje i širenje nekoga svojeg zamišljenog kraljevstva. Otuda i kasnije neosnovane i izmišljene reinterpretacije o Plantiću kao „paragvajskom kralju“, kao „komunističkom kralju“ i sl. Od 1585. do 1767. Družba je provela dvadesetpet istraživačkih pohoda, ostavivši o tome brojna pismena svjedočanstva. Epilog gotovo dvostoljetnih nastojanja isusovaca, u vrtlogu dinastičkih interesa i prekrajanja i u sukobu portugalskih i španjolskih geopolitičkih prisezanja, bio je, nažalost, porazan, posebice za stotine tisuća domorodaca koji su pristali na pokrštavanje i novi način života ostvaren kroz misionarske redukcije. Pojam redukcija (lat. reducere – natrag dovesti) ovdje označava misijska naselja, tzv. Paragvajske redukcije u koje su iz divljih krajeva i prašuma okupljani Indijanci da žive sigurni u organiziranoj kršćanskoj zajednici. Prostirale su se na području dugačkom više od 1000 km i širokom oko 300 km, površine više od 400 tisuća četvornih kilometara. Prva je bila Loreto (1609.), u pokrajini Guayara. Najsjevernija redukcija, San Ignacio del Norte, bila je na 16. usporednici, a najjužnija, Yapeyu, između 29. i 30. usporednice južne zemljopisne širine. U početku su bile izrazito ugrožene od neprijatelja kraljevske kuće i guvernera, raznih španjolskih upravitelja i veleposjednika, portugalskih trupa i posebice odmetnika, a kasnije su konsolidirane u tzv. Kršćansku Republiku Paragvaj koja je uživala visoku autonomiju unutar Španjolskog Kraljevstva. U vrijeme procvata redukcija, ustrojenih po načelu „zajednički posjed, zajednički rad, zajednički plodovi“ 30-ih i 40-ih godina 18. stoljeća živjelo je u njima i više od 140 000 osoba. Uređenje naseobina i zemljišnih imanja svakako je bitno utjecalo na stvaranje novoga oblika kulturnog krajobraza u divljim predjelima južnoameričkog kontinenta. U drugom dijelu knjige predstavljena su do sada neobjavljena pisma navedene dvojice hrvatskih isusovaca u izvorniku na španjolskom i u hrvatskom prijevodu, pisma iz njihove prepiske i druga pisma u kojima se spominje Ivan Marchesetti (Rijeka, 10. prosinca 1704. – Candelaria, Paragvaj, 5. veljače 1767.). Ivan Marchesetti umro je u Novom svijetu prije protjerivanja Družbe Isusove 1767. godine. U Argentinu je stigao 1734. i ondje, poslije priprema u Córdobi, od 1738. do smrti djelovao kao misionar i upravitelj u sedam misija. U Nuestra Señora de Fe uveo je plantažni uzgoj štitastih uši – košenila za proizvodnju grimiznih boja te priređivanje lijekova i začina te ustrojio samoobranu grada. Uspješno je pokrenuo proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim kulturama u redukcijama (maté, duhan, trska, sukno i dr.). Nikola Plantić (Zagreb, 2. prosinca 1720. – Varaždin, 15. lipnja 1777.), koji je bio u Paragvaju, ali nije poslan u misije, nego je kao profesor filozofije i teologije boravio u Cordobi, vratio se u Hrvatsku gdje je i umro. Prije odlaska u Južnu Ameriku 1748. studirao je filozofiju u Zagrebu i Grazu, a teologiju u Trnavi te 1747. zaređen. Bio je i rektor isusovačkoga kolegija u Buenos Airesu te superior u Montevideu. Nakon izgona isusovaca na temelju patenta Karla III., vratio se 1768. u Zagreb. Od 1771. bio je rektor isusovačkoga kolegija u Varaždinu, gdje je ostao i nakon ukinuća reda 1773. Popraćena opsežnim bilješkama, pisma Marchesettija i Plantića subraći pohranjena u argentinskom državnom arhivu, svjedoče o misijama, tegobama, gospodarskom i društvenom ustroju, svakodnevnom životu, dvojbama i borbama misionara, kolonizatora i domorodačkih plemena. Prepisku je pronašao pok. Milan Blažeković te ju je predao 1992. godine drugom autoru knjige dr. Koradeu. Ova pisma, kao izvorna svjedočanstva, važna su potka u izučavanju povijesno-zemljopisnih okolnosti tristogodišnjega kolonijalnog razdoblja i nastanka južnoameričkih društava. Autori su ih popratili znanstvenim studioznim razmatranjima o životu i radu dvojice misionara te njihovu utjecaju na subraću redovnike, druge suvremenike i naraštaje koji su slijedili. Posebno je obrađena i legenda o kralju Nikoli, tj. intriga o Plantiću kao kralju paragvajskih Indijanaca, izmišljena i proširena za potrebe pristalica sramotno rigidne reakcije na jednu humanu, gospodarski uspješnu misionarsku stečevinu i koliko je bilo moguće, ostvarenje pravednog suživota domorodaca i kolonizatora. Svakoga geografa, kao i brojne druge čitatelje, zanimat će ovo štivo kao dokumentacija i svjedočanstvo jednog vremena i geopolitičkih zbivanja unutar kojih je, unatoč brojnim poteškoćama, ostvarena jedna od najhumanijih do sada poznatih ljudskih zajednica. Kada su godine 1750. Španjolska i Portugal provele bestidnu trgovinu s gradovima-misijama zamjenom sedam redukcija na istočnoj obali Urugvaja za bogatu koloniju San Sacramento na ušću rijeke La Plate, u mjesec dana moralo se iseliti 30 tisuća ljudi sa svom pokretnom imovinom iz sedam misijskih župa. Guarani su morali prepustiti sav svoj 150-godišnji trud svojim neprijateljima. Brojni prosvjedi civilnih i crkvenih vlasti u Americi i u Španjolskoj nisu, nažalost, bili od pomoći. Unatoč kasnijem povratu na prijašnje stanje, protjerivanjem isusovačkog reda u Portugalu, ubrzo i u Španjolskoj, te geopolitičkim previranjima u 19. stoljeću, baština prosvjetiteljskih i vjerskih misija ubrzano se gasila. Ipak, ostale su brojne potvrde, uz ostalo i pisma naših redovnika, veličanstvenog postignuća jednoga crkvenog reda, doprinosa općem boljitku svijeta. Isusovci su svojim redukcijama u Paragvaju ispisali zasigurno jednu od najljepših stranica socijalne povijesti kao i povijesnog zemljopisa na karti svijeta. Knjiga je izašla u izdanju Matice hrvatske, kao prva knjiga u sklopu edicije Biblioteka Historia. Glavna urednica je Romana Horvat, a recenzenti su dr. sc. Marino Manin iz Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu i dr. sc. Damir Zorić, etnolog i povjesničar iz Matice hrvatske. Knjiga ima dvjesto četrdeset šest stranica s osamnaest slika (dvanaest u bojama), bibliografijom i kazalom osobnih imena. Kao što je s uspjehom i suosjećanjem za Guaranske redukcije svojevremeno prihvaćen filmski oskarovac Misija na ovu temu, tako i ova knjiga ne ostavlja ravnodušnima sve one koji teže pravednijim i humanijim odnosima među ljudskim zajednicama.

In recent years, fractional order proportional-integral-derivative (FOPID) controllers have been applied in different areas in the academy due to their superior performance over conventional proportional-integral-derivative (PID) controllers. When the literature is reviewed, it has been observed that lack of studies that use swarm-based and multi-objective optimization algorithms together with FOPID controllers in frequency control of micro-grid. The load frequency control (LFC) problem is considered as two objectives in order to eliminate the complications that occur when only the frequency deviation is minimized. In our study, a method called MOGOA-FOPID in which both the frequency deviation and the control signal are minimized together for the frequency control in the microgrid is proposed. By using the multi-objective grasshopper optimization algorithm (MOGOA), both the frequency deviation and the control signal are minimized together, and thus, it is aimed to limit the battery capacity, reduce the flywheel jerk and avoid high diesel fuel consumption as well as an effective frequency control. In order to obtain a more realistic system, not only the photovoltaic (PV) solar and wind power but also the load demand is taken in a stochastic structure. Then, the results of the proposed MOGOA-FOPID are compared with the results of multi-objective genetic algorithm (MOGA)-based PID/FOPID and MOGOA-PID and its superiority is demonstrated. Finally, robustness tests of the system are performed under the perturbed parameters and outperform of MOGOA-FOPID over other methods is seen.

Autor u članku, na temelju podataka iz. literature i vlastitih zapažanja na terenu, opisuje dosad registriranih 12 gradinskih naselja (7 nedovoljno poznatih u arheološkoj literaturi), koje su tijekom željeznog doba nastale na pogodnim mjestima u blizini ili u nešto Široj okolici Sv. Jurja. Ta gradinska naselja, koliko je to bilo moguće, poslužila su autoru da na konkretnom primjeru prali proces nastajanja teritorijalne zajednice (civitas), čije je središte bilo na Gradini u Sv. Jurju. To središte (oppidum) spominje se u antičkim pisanim izvorima kao Lopsica i u rimsko doba postaje municipium, koji je i epigrafički potvrđen. Na temelju onomastičke analize natpisa, autor zaključuje da u upravnoj i gospodarskoj strukturi municipija vodeću ulogu ima domaći romanizirani povlašteni sloj. I civitas i municipium imali su teritorij koji je osim priobalja obuhvaćao i prostor koji se duboko prostirao u unutrašnjost Velebita. Na temelju konfiguracije terena i analogija određen je teritorij municipija koji je mogao imati površinu od cca 170 km2. Zbog izuzetno povoljnih prirodnih čimbenika Lopsika je tijekom svoga postojanja, kao središte svoje zajednice u željezno ili rimsko doba, imala značenje koje je vjerojatno nadilazilo uske lokalne okvire. Krajem antike Lopsika nestaje s povijesne scene, a novo naselje koje nastaje tek u srednjem vijeku naziva se kao i danas Sv. Juraj.

Djelujući u našoj književnosti petnaestak godina Vladan Desnica je napisao i objavio: nekoliko knjiga novela, dva romana, knjižicu lirike, dramu, filmski scenario, niz prikaza, prijevoda, teorijskih napisa, predavanja.1 Čini se dakle da je to pisac koji se ogledao u svim važnijim književnim radovima i po tradicijama svake, pa i naše književnosti — bez obzira na redoslijed publiciranja — otpočeo svoj rad mladenačkom lirikom, dosegao vrhunac zrelom prozom, dramskim eksperimentom, a završio ga već pomalo prezrelim razmišljanjima o smislu, besmislu života, umjetnosti. O takvu Desničinu djelu postoji u našim relacijama veoma opsežna, kvalitetom različna literatura, u kojoj je sadržan dio historijata, metoda, rezultata, zabluda, uspjeha naše suvremene književne kritike, pa bi ta literatura mogla prećtetavljati okvir u kojem bi se u glavnim crtama moglo razmatrati njegovo književno djelo.

Na antičkom žrtveniku iz Omiša su uklesani u različito vrijeme votivni natpisi na dvije suprotne strane, što ga čini neobičnim i zanimljivim. Prvi natpis - [Div\o /lug(uslo) el [Roinae\l Sacru[rn\ - klesan je u 1. stoljeću ili, točnije, za vrijeme vladanja cara Tibcrija. Drugi natpis - \Ara\m Geni[o Voc(i) A\ugustam/ [.. vel ...[Ilica Vol! |... vel ...,| <sacravil vel consecravit> - datira se u prvu polovicu 2. stoljeća. Na osnovi osam sačuvanih slova (-Ilica Vol-) pokušalo se odgonetnuti kako je glasilo ime dedikanta. Radi se o ženskom imenu koje pripada liburnskoj odnosno sjevcrnodalmatinskoj imenskoj baštini. Imenska formula je rimska (duo nornina). Osobno ilirsko ime - Voltisa, Volsuna, Volaesa ili Vulsa - zauzelo je u formuli položaj cognomena, a ilirsko kolektivno ili porodično ime ili prezime položaj gentilicija. Korijen porodičnog imena mogao je glasiti Opi- ili Oepl-, Može se govoriti o dva lica are, starijem i mlađem. Stariji natpis, pisan besprijekornom kapitalom, zrači svojom sažetošću kozmopolitskim rimskim duhom. Oficijelne je naravi i mogao ga je postaviti grad, gradska uprava ili neka institucija. Sadržaj dužeg i mlađeg natpisa privatnog je i provincijalno- lokalnog karaktera (obraćanje zaštitniku mjesta i ilirsko, liburnsko porijeklo zavjetodavke). Omiški žrtvenik s ostalim novijim arheološkim i epigrafskim nalazima, otkriva da je i Omiš u antici morao imati drugo, značajnije i bogatije lice od onog s kojim smo se do sada susretali u povijesnim izvorima i znanstvenoj literaturi.

Mozaički program istočnoga dijela Eufrazijeve bazilike u Poreču vrlo je bogat. Sadrži motive koji se općenito mogu nazvati krisloloŠkim ili marijanskim. Najvažnije mjesto imaju marijanski sadržaji koji se nalaze u kavitetu apside u dva zasebna niza, dok su kristoloŠki iznad trijumfalnoga luka. Poveznicu jednoga i drugoga niza tvore medaljoni oko apsidalnoga otvora s unutarnje sirane, gdje su oko središnjega s bistom bradatoga KrisLa likovi mučenica. Tako istaknuti marijanski program koji nema sličnih paralela u zapadnom svijetu prije 7. st., mogao je nastati samo nakon 5. ekumenskog sabora u Konstantinopolu godine 553., ali ne mnogo kasnije. U radu se pokušava razriješiti i niz pojedinosti ikonografskoga programa o kojima je do sada bilo malo riječi u znanstvenoj literaturi.

Ako je tačno da određivanju mjesta što ga koji književnik zau- zima u koordinatama literature kojoj pripada mora nužno prethoditi niz objavljenih poslova, na primjer, da je tačno utvrđen kanon njego- vih djela, datum njihova postanka i prvih izdanja, da je uspostavljen i kritički izdan njegov autentičan tekst, da su djela omjercna o su- vremenu mu domaću i stranu književnost i o književnu tradiciju, ta- kođer domaću i stranu, i da su istraženi bar osnovni podaci o njegovu životu — onda moramo reći da za potpunije sagledavanje značenja što ga u povijesti hrvatske književnosti ima zadarski pjesnik XVI stol jeća Brne Krnarutić još mnogo treba uraditi. Ali i za neka pitanja koja se smatraju riješena ne bi se moglo kazati da su riješena do kraja, odnosno da su rješenja sasvim pouzdana.

Na podlagi tekstualne in kontekstualne analize besedil, spoznanj folkloristike, zgodovine in sociologije smo ugotavljali upodobitve islama in pripadnika islama v literaturi in folklori. Spraševali smo se, ali so se morda tudi ob teh tematizacijah oblikovale podobe drugega. V članku presojamo, ali je stereotipizacija islama in njegova večinoma negativna podoba, znana iz folklornih in literarnih besedil, vplivala na odnos do islama kot religije in prek tega tudi do pripadnikov te religije? In, ali se ta negativna podoba sčasoma lahko transformira v pozitivno? Analizirali smo izbrane ljudske pesmi, ljudske pripovedi ter literarna besedila od Aškerca do sodobnosti glede na reprezentacijo in konceptualizacijo islama. Na podlagi analize besedil in teoretskih spoznanj, ugotavljamo, da podoba muslimana, ali Turka iz folklore in literature 19. stoletja prikazuje ontološko, religiozno in kulturno drugačnega tujega, kar pa povzroča odpor. Toda, ko pesnik Aškerc obišče muslimansko okolje konec 19. stoletja, gre za časovni in personalni odmik od obdobja turških vpadov, se stereotipizacija že prekine, drugačna izkušnja stika z islamom ga celo navduši, odkriva podobnosti s krščanstvom, hkrati pa eksotiko, ki je še posebno privlačna. A še vedno se v pesmih skrivajo kritični toni. Negativna podoba pripadnika islama je v folklori in literaturi 19. stoletja prevladujoča, saj je kolektivni spomin na turško divjanje in povezanost islama in muslimana z nasiljem, izjemno trdovraten. Drugače pa je v literaturi 1. svetovne vojne, saj je prav zaradi eksistencialne ogroženosti vseh udeležencev v vojni, v njej odsotnost bojazni pred Drugim, ki je bil muslimanske vere. Odnos do muslimanskega Drugega po letu 1991 pa je predstavljen nevtralno, morda so negativne le tiste podobe, ki izhajajo iz arabskega sveta, sveta, ki je bil preveč oddaljen od nas in ga nismo poznali. Razprava je poskusila zajeti različnost odnosov do muslimanskega drugega tako kot jih je bilo mogoče razbrati iz reprezentacij. Slovstvena podoba islama tako ni recept za dialog z drugim in drugačnim, je le možnost, da prek teh tematizacij ugotavljamo enoplastnost ali večplastnost teh podob. Ne moremo pa v analizo teh podob, niti v njihov kontekstualni okvir, aplicirati sodobnih medreligijskih trendov. Sodobna spoznanja, da dialog lahko poteka le na osebni ravni, da je mogoč le pri sprejemanju kulturne in religiozne različnosti, ki pa izhaja iz preseganja doktrinalnih in dogmatskih zapovedi tako islama kot krščanstva, vidimo tudi v nekaterih analiziranih besedilih.

Potrebno je odmah na početku ovog razmatranja ukloniti eventualni nesporazum koji bi se mogao pojaviti. Ako se govori o urbanizmu antičke Liburnije, to ne znači da postoji kakav liburnskin urbanizam. Kod toga je samo važno naglasiti da je Liburnija predstavljala i u antici zaokruženu kulturnu cjelinu i da urbanizam njezinih centara pruža nekoliko primjera na kojima je moguće proučavati mnoge probleme što se javljaju u urabnizmu naših krajeva u antici. To opet, naravno, u granicama rezultata do kojih se došlo arehološkim istraživanjima. U posebnim prilozima, koji će uslijediti nakon ovog (koji je pred nama), obradit ćemo nekoliko problema o kojima dosad nije bilo govora u našoj stručnoj literaturi, a koji, po našem mišljenju zaslužuju osobitu pažnju. Na taj će način, nadamo se, biti osvijetljena još jedna stranica našeg kulturnog nasljeđa iz antike, koje je možda upravo na ovom području ponajviše došlo do izražaja.

No Brasil, há milhões de áreas de pastagem em algum estágio de degradação. Com o intuito de reverter este quadro, o Plano Setorial de Agricultura de Baixa Emissão de Carbono (ABC) estimula a adoção de técnicas de recuperação e de utilização produtiva de pastagens degradadas. O Plano também visa tornar essas atividades economicamente mais atrativas; visa prevenir a degradação de novas áreas de pastagens e aumentar a produtividade. O Sistema Agroflorestal (SAF) está entre os tipos de programas que compõem o Plano Setorial. O presente trabalho objetivou diagnosticar a degradação de uma área de pastagem no Município de Gurupi, TO, através da avaliação qualitativa e quantitativa, e indicar modelos de SAFs para aplicação na área. Os impactos descritos pelo “Check-list” foram: morte da pastagem, presença de plantas invasoras, compactação do solo e erosão laminar. A análise qualitativa dos impactos demonstrou o caráter reversível dos impactos, confirmado pela análise quantitativa. Esta revelou que a área se encontra em estado de degradação severa, necessitando de intervenção para reverter o quadro. De acordo com a literatura, os SAFs, que mesclam espécies arbóreas (eucalipto, mogno e cedro) com espécies não arbóreas, são modelos que podem gerar maiores ganhos econômicos e ambientais.