Log in

Relevant bibliographies by topics / Moždani udar / Journal articles

To see the other types of publications on this topic, follow the link: Moždani udar.

Journal articles on the topic 'Moždani udar'

Author: Grafiati

Published: 4 June 2021

Last updated: 16 February 2022

Create a spot-on reference in APA, MLA, Chicago, Harvard, and other styles

Select a source type:

Consult the top 20 journal articles for your research on the topic 'Moždani udar.'

Next to every source in the list of references, there is an 'Add to bibliography' button. Press on it, and we will generate automatically the bibliographic reference to the chosen work in the citation style you need: APA, MLA, Harvard, Chicago, Vancouver, etc.

You can also download the full text of the academic publication as pdf and read online its abstract whenever available in the metadata.

Browse journal articles on a wide variety of disciplines and organise your bibliography correctly.

1

Telebuh, Mirjana, Mateja Dašek, and Gordana Grozdek Čovčić. "Kvaliteta života osoba u subakutnoj i kroničnoj fazi oporavka nakon moždanog udara." Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja 54, no. 2 (2019): 49–58. http://dx.doi.org/10.31299/hrri.54.2.5.

Full text

Abstract:

Moždani udar glavni je uzrok trajne tjelesne onesposobljenosti u svijetu i u Hrvatskoj. Iako najčešće pogađa stariju populaciju, pogađa i velik broj radno sposobnih osoba te se moždani udar smatra ne samo zdravstvenim već i velikim socioekonomskim problemom. Najčešće su posljedice moždanog udara gubitak motoričkih sposobnosti, poteškoće s hodanjem i finom motorikom, a mogu biti prisutni i simptomi umora, problemi s vidom te promjene osobnosti koje utječu na kvalitetu života oboljelih. Oporavak do tri mjeseca nakon moždanog udara smatra se akutnom/subakutnom fazom oporavka, dok se oporavak nakon šest mjeseci smatra kroničnom fazom oporavka nakon moždanog udara. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati kvalitetu života osoba nakon moždanog udara u subakutnoj i kroničnoj fazi oporavka nakon moždanog udara. Za ispitivanje kvalitete života osoba nakon moždanog udara korišten je upitnik Stroke Specific Quality Of Life Scale (SSQOL). U istraživanju je sudjelovalo 60 ispitanika podijeljenih u dvije skupine: 30 ispitanika u subakutnoj fazi oporavka (SF) i 30 ispitanika u kroničnoj fazi oporavka nakon moždanog udara (KF). Rezultati istraživanja pokazali su da su najizraženiji negativni aspekti kvalitete života u području brige o sebi, funkcionalne produktivnosti, društvenog života i osobnosti kod svih ispitanika. Statistički je dokazano da ispitanici u kroničnoj fazi oporavka od moždanog udara pokazuju bolju kvalitetu života od ispitanika u subakutnoj fazi oporavka. Statistički se značajnom pokazala povezanost dobi ispitanika i kvalitete života, no ne i kategorija spola kao ni povezanost broja moždanih udara i kvalitete života. Zaključak je istraživanja da je kvaliteta života osoba koje su preživjele moždani udar narušena najviše smanjenjem brige o sebi, funkcionalnom ovisnosti, društvenom neaktivnosti te problemima osobnosti. Rana rehabilitacija koju provodi multidisciplinaran tim primjenjujući individualan, holistički i funkcionalan pristup mogla bi omogućiti bolju skrb i kvalitetu života nakon moždanog udara.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

2

Vujković, Zoran, Siniša Miljković, Radoslav Gajanin, Vlado Đajić, and Duško Račić. "Hemoragične komplikacije trombolitičke terapije – osmogodišnje iskustvo banjalučke Univerzitetske bolnice - Jedinica za moždani udar." Scripta Medica 47, no. 1 (2016): 54–57. http://dx.doi.org/10.18575/msrs.sm.s.16.09.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

3

Aleksić, Dejan, Pavle Petković, Miloš Milosavljević, Srđan Stefanovic, and Slobodan Janković. "Focus group and Delphi process: Stroke and potential drug-drug Interactions (pDDI) in the neurological Intensive Care Unit (NICU)." Hospital Pharmacology - International Multidisciplinary Journal 8, no. 2 (2021): 1041–50. http://dx.doi.org/10.5937/hpimj2102041a.

Full text

Abstract:

Introduction: The clinical significance of potential drug-drug interactions (pDDIs), especially in the intensive care unit (ICU) manifested mostly as adverse drug reactions. Aim: The goal of this research was to conduct a focus group, in which the participants were decisionmakers in acute ischemic stroke patient treatment. Also, the aim was to reach a consensus, due to the Delphi process, between neurologists and clinical pharmacologists regarding this highly vulnerable group of patients. Material and Methods: In this academic research, so-called applied focus group (the goal was to reach practical decisions) and clinical focus group (determining motives, predeterminations, bias, prejudice and analyzing the behavior leading to a certain outcome) was done. Results: Continuing medical education of neurologists is needed regarding pDDIs and the use of an online pDDIs checker. Certain groups of patients with AIS are at particular risk of exposure to pDDIs. Certain drug groups are more likely to interact with other drugs. Conclusions: Defining medical recommendations/guidelines on evidence base medicine about pDDIs in patients with AIS would significantly contribute to reducing their frequency in this vulnerable patient population.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

4

Erjavec, Lana, Mirjana Telebuh, Gordana Grozdek Čovčić, and Kristina Delaš. "Robotika i neurofizioterapija nakon moždanog udara." Journal of applied health sciences 5, no. 2 (2019): 237–42. http://dx.doi.org/10.24141/1/5/2/9.

Full text

Abstract:

Većina studija o robotima u neurorehabilitaciji usredotočena je na njihovu učinkovitost dajući kontroverzne rezultate. Neka istraživanja ukazuju da pacijenti nakon moždanog udara koji primaju robotski trening potpomognutog hoda u kombinaciji s fizioterapijom postižu samostalno hodanje lakše od onih koji nisu imali trening potpomognut robotom. Međutim, neka klinička ispitivanja govore u prilog manualnoj terapiji. Kritičari novijih tehnoloških pristupa ističu premali broj istraživanja učinkovitosti robotskih uređaja, visoku cijenu, nisku razinu edukacije terapeuta s robotskim uređajima, slabu dostupnost te manjak sigurnosti kod nekih modela. Istraživanja pokazuju kako roboti i ostala tehnološka sredstva koja omogućuju brže kretanje tijela nemaju ciljano djelovanje bez fizioterapeuta specijaliziranog u svojem području. S druge strane, motiviranost pacijenata, mogućnost ponavljanja pokreta, kraće trajanje terapije, dinamičnost, sposobnosti modifikacije raznih parametara, objektivnost te velika mogućnost njihova daljnjeg razvoja prednosti su suvremenih tehnologija. Roboti, kao i svi tehnološki uređaji trebali bi se promatrati kao oruđe u rukama fizioterapeuta. Robot može ublažiti sve intenzivne faze tjelesne rehabilitacije, čime se fizioterapeut može usredotočiti na funkcionalnu rehabilitaciju tijekom individualnog treninga kao i nadzor nad nekoliko pacijenata u isto vrijeme tijekom terapije uz pomoć robota. Ovim pristupom optimizira se stručnost i vrijeme fizioterapeuta, istodobno povećavajući učinkovitost rehabilitacijskog programa. Trenutačni broj istraživanja nije dovoljan za definitivni zaključak koji može govoriti za suvremene tehnologije ili protiv njih, ali uz kombiniranu primjenu manualne terapije mogu pridonijeti bržem oporavku funkcije te većoj kvaliteti pacijentova života.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

5

Kampić, Kristina, and David Bonifačić. "Važnost ljestvica za zbrinjavanje moždanog udara." Medicina Fluminensis 54, no. 4 (2018): 366–72. http://dx.doi.org/10.21860/medflum2018_207348.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

6

Demarin, Vida. "Uloga mediteranske prehrane u prevenciji moždanog udara." Posebna izdanja HAZU. Prilozi za strategiju hrvatskog razvoja 33 (2017): 1–7. http://dx.doi.org/10.21857/mjrl3uww79.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

7

Vujnić, Milorad, Nela Rašeta, Milenko Kulauzov, Duško Račić, Bosa Azarić, and Aleksandra Dominović-Kovačević. "Metabolic syndrome affects stroke." Scripta Medica 42, no. 2 (2011): 80–83. http://dx.doi.org/10.5937/scrimed1102080v.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

8

Prtina, Draško. "Efekti transkranijalne galvanske stimulacije na depresiju nastalu nakon moždanog udara." Scripta Medica 49, no. 1 (2018): 13–17. http://dx.doi.org/10.18575/msrs.sm.s.18.02.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

9

Lučić-Prokin, Aleksandra, Radmila Petrović, and Nemanja Popović. "The significance of the RACE (Rapid Arterial Occlusion Evaluation) scale in acute ischemic stroke." ABC - casopis urgentne medicine 19, no. 3 (2019): 18–25. http://dx.doi.org/10.5937/abc1903018l.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

10

Tomaj, Mark, and Mile Marinčić. "Utjecaj primjene Amadea u neurorehabilitaciji ruke kod osoba nakon moždanog udara." Journal of Applied Health Sciences 4, no. 2 (2018): 257–64. http://dx.doi.org/10.24141/1/4/2/11.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

11

Siniša, Miljković, Blagojević Andrej, and Petrušić Tamara. "Povezanost atrijalne fibrilacije kao faktora rizika sa ishodom ishemijskog moždanog udara." Scripta Medica 49, no. 1 (2018): 6–12. http://dx.doi.org/10.18575/msrs.sm.s.18.01.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

12

Babić, Anja, and Vladimira Vuletić. "Tromboza venskih sinusa." Medicina Fluminensis 55, no. 3 (2019): 194–99. http://dx.doi.org/10.21860/medflum2019_221595.

Full text

Abstract:

Tromboza venskih sinusa je rijedak uzrok moždanog udara. Najčešće se javlja u dobi od 20 do 50 godina. Češće se javlja kod žena nego kod muškaraca. Klinička slika je varijabilna, odnosno, pacijenti se mogu žaliti na glavobolju, slabost jedne polovice tijela ili se mogu prezentirati epileptičkim napadajem ili komatoznim stanjem svijesti. Kod pacijenata kod kojih posumnjamo na trombozu venskih sinusa trebamo učiniti magnetsku rezonanciju (MR) ili kompjutoriziranu tomografiju (CT) mozga odnosno MR venografiju (MRV) ili CT venografiju (CTV). Prognoza pacijenata ovisi o pravovremeno postavljenoj dijagnozi i liječenju uzroka bolesti. Posljednjih nekoliko desetljeća smanjena je smrtnost pacijenata od tromboze venskih sinusa.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

13

Cipan, Martina, Gordana Grozdek Čovčić, and Mirjana Telebuh. "Analiza učinaka Bobath tretmana i klasičnoga fizioterapijskog tretmana u aktivnostima svakodnevnog života kod bolesnika nakon moždanog udara Barthelovim indeksom." Journal of Applied Health Sciences 3, no. 1 (2017): 45–50. http://dx.doi.org/10.24141/3/1/5.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

14

Cipan, Martina, Gordana Grozdek Čovčić, and Mirjana Telebuh. "Analiza učinaka Bobath tretmana i klasičnoga fizioterapijskog tretmana u aktivnostima svakodnevnog života kod bolesnika nakon moždanog udara Barthelovim indeksom." Journal of Applied Health Sciences 3, no. 1 (2017): 45–50. http://dx.doi.org/10.24141/1/3/1/5.

Full text

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

15

Širić, Ivan, and Luka Han. "Ljekovita svojstva gljiva." Glasnik zaštite bilja 41, no. 6 (2018): 53–62. http://dx.doi.org/10.31727/gzb.41.6.6.

Full text

Abstract:

Cilj ovog rada je dati pregledan prikaz ljekovitih svojstava nekih vrsta gljiva. Prikazane vrste gljiva sistematski pripadaju razredu Basidiomycetes, a prema načinu ishrane su saprotrofi te su izuzetno pogodne za uzgoj. Također, neke od vrsta spomenutih u ovom radu rastu na prirodnim staništima diljem Hrvatske. Danas su gljive popularna vrijedna hrana, jer imaju nisku kalorijsku vrijednost, siromašne su ugljikohidratima, mastima i natriju te ne sadrže kolesterol. Gljive sadrže važne hranjive tvari, uključujući selen, kalij, riboflavin, niacin, vitamin D, proteine i vlakna. Brojna istraživanja ukazuju blagotvorne učinke na zdravlje i liječenje nekih bolesti gljivama, kao što su prevencija ili liječenje Parkinsonove i Alzheimerove bolesti, hipertenzije i visokog rizika od moždanog udara. Također se koriste za smanjenje vjerojatnosti pojave raka i metastaza. Gljive djeluju antibakterijski, snizuju kolesterol i jačaju imunološki sustav te su važan izvori bioaktivnih spojeva.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

16

Kamenar, Jelena, Daria Ćurko, Tanja Jurčević Lulić, and Jasna Leder Horina. "Utvrđivanje parametara za konstruiranje rehabilitacijskog uređaja za pacijente s parezom prstiju šake." Sigurnost 62, no. 3 (2020): 251–58. http://dx.doi.org/10.31306/s.62.3.2.

Full text

Abstract:

SAŽETAK: Zbog različitih bolesti i ozljeda šake, potrebno je provesti rehabilitaciju s ciljem postizanja pokretljivosti, koordinacije i povratka funkcije šake. Pri rehabilitaciji pacijenata s parezom šake, koja je posljedica moždanog udara, postupak najčešće obuhvaća fleksijsko i ekstenzijsko gibanje prstiju šake, a terapiju je moguće provoditi pomoću rehabilitacijskih uređaja. Kod fleksije i ekstenzije prstiju šake javljaju se momenti u zglobovima koji predstavljaju pokazatelje aktivnosti pojedinih mišića. Poznavanje potrebnih momenata i sila bitno je za konstruiranje rehabilitacijskog uređaja. Prilikom konstruiranja rehabilitacijskih uređaja moguće je u ranoj fazi, pomoću računalnog modela, analizirati karakteristike uređaja i učinkovitost međudjelovanja uređaja i dijela tijela za koji treba provesti rehabilitaciju. Cilj istraživanja bio je razviti biomehanički model ljudske šake koji opisuje fleksijsko i ekstenzijsko gibanje i ponašanje šake kod međudjelovanja s rehabilitacijskim uređajem te omogućuje analizu karakteristika uređaja za rehabilitaciju u ranoj fazi konstruiranja. Potrebni kinematički podaci utvrđeni su mjerenjem u biomehaničkom laboratoriju. Pomoću razvijenog matematičkog modela moguće je odrediti sile i momente u zglobovima, a time i procijeniti aktivnosti pojedinih mišića. Ovo, na temelju željene mišićne aktivnosti, omogućuje određivanje parametra potrebnog opterećenja koje treba osigurati uređaj u ranoj fazi konstruiranja rehabilitacijskog uređaja.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

17

Perković, Lada, Anita Klarić, and Mirna Kostović Srzentić. "Nadomjesna i potpomognuta komunikacija u bolnici – znanja, iskustva i stavovi medicinskih sestara." Journal of applied health sciences 6, no. 1 (2020): 49–62. http://dx.doi.org/10.24141/1/6/1/6.

Full text

Abstract:

Nadomjesna i potpomognuta komunikacija (NPK) unaprjeđuje kvalitetu zdravstvene skrbi i zadovoljstvo pacijenata. U Hrvatskoj nedostaju istraživanja o primjeni NPK u bolnicama. Cilj ovog istraživanja je ispitati komunikaciju medicinskih sestara s pacijentima sa složenim komunikacijskim potrebama te njihovu upoznatost i stavove o NPK. U istraživanju su sudjelovale medicinske sestre (N=121) iz jedne od najvećih hrvatskih bolnica. Anketni upitnik sastojao se od pitanja o iskustvu sudionika s pacijentima sa složenim komunikacijskim potrebama, znanju, iskustvima i edukaciji o NPK. Stavovi prema implementaciji metode komunikacijskih ploča u bolnici ispitani su sa skalama tipa semantičkog diferencijala. Više od 50% sudionika u redovitim je kontaktima s pacijentima čija je komunikacija narušena zbog moždanog udara, kognitivnih i senzornih oštećenja, degenerativnih bolesti, utjecaja lijekova, jake boli ili jer ne govore hrvatski. Međutim, većina sudionika su slabo ili nikako upoznati sa značenjem pojma NPK te većina nema edukaciju iz tog područja. Većina medicinskih sestara koristi jednostavne metode NPK, ponajviše za komunikaciju o pacijentovim osnovnim potrebama, dok samo mali broj koristi NPK za komunikaciju u terapijske svrhe. Najveće prepreke korištenju NPK su nedostatak edukacije i resursa/pomagala. Sudionici imaju pozitivne stavove prema mogućem uvođenju komunikacijskih ploča u sestrinsku praksu, osobito stariji sudionici i oni s dužim stažem. Rezultati ukazuju na nedostatnu upoznatost i iskustvo medicinskih sestara s NPK te veliku potrebu za edukacijom. Preporučuje se uključivanje edukacije o NPK u obrazovne kurikulume na svim razinama sestrinskog obrazovanja.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

18

Gašparini, Dora, and Marija Kaštelan. "Psorijaza – vidljivi ubojica." Medicina Fluminensis 55, no. 3 (2019): 215–23. http://dx.doi.org/10.21860/medflum2019_221607.

Full text

Abstract:

Psorijaza je jedna od najčešćih kroničnih kožnih bolesti s prevalencijom od 1,6 – 3 % u općoj populaciji, stoga je ta bolest vrlo važan javnozdravstveni problem. Riječ je o upalnom imunosno posredovanom poremećaju koji se na koži očituje eritematoskvamoznim plakovima na predilekcijskim mjestima. Psorijaza nije životno ugrožavajuća bolest, ali kardiovaskularni rizični čimbenici povezani s njom mogu dovesti do letalnog ishoda. Metabolički sindrom češće se dijagnosticira u pacijenata sa psorijazom u odnosu na opću populaciju, i to ponajviše u pacijentica starijih od 40 godina koje dugo boluju od teškog oblika bolesti. Etiologija razvoja metaboličkih poremećaja nije još u potpunosti razjašnjena, ali postoje dokazi da metaboličke promjene nisu isključivo posljedica dugotrajno aktivne kožne bolesti, već da i prethode prvoj pojavi bolesti. Imunosni odgovor posredovan T-pomoćničkim (engl. T helper, Th) Th1 i Th17 limfocitima sustavno prisutan u pacijenata sa psorijazom pridonosi razvoju ili pogoršanju šećerne bolesti, arterijske hipertenzije i pretilosti. Terapija psorijaze temelji se na liječenju kožne bolesti i komorbiditeta, a prilagođena je pojedinom pacijentu. Primjena metotreksata i bioloških lijekova poput infliksimaba, adalimumaba i etanercepta povezana je s nižim stopama mortaliteta, infarkta miokarda i moždanog udara te s poboljšanjem endotelne funkcije u odnosu na pacijente liječene drugim terapijskim mogućnostima. Pristup pacijentu sa psorijazom mora biti sveobuhvatan i multidisciplinaran te uključivati liječenje psorijaze uz prevenciju, rano prepoznavanje i odgovarajuće liječenje komorbiditeta.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

19

Vukadinović, Sanja, Milan Stojaković, and Zlatan Stojanović. "STRES KAO FAKTOR RIZIKA U NASTANKU DEPRESIJE NAKON MOŽDANOG UDARA." PSYMEDICA 3, no. 1-2 (2017). http://dx.doi.org/10.7251/psy1201016v.

Full text

Abstract:

Depresija u psihijatriji pokriva veliko područje mentalne patologije i predstavlja jedan odnajsloženijih medicinskih problema savremene medicine. Depresija nakon moždanog udara je česta iozbiljna komplikacija moždanog udara. Kao direktan uzročnik ove depresije navodi se i neka formapsihološkog odgovora na stresne situacije. Cilj rada bio je utvrđivanje uloge hroničnog stresa nanastanak depresije nakon moždanog udara. U ispitivanje je bilo uključeno 50 pacijenata u kontrolnojgrupi, kao i 50 pacijenata u eksperimentalnoj grupi, oba pola, starosti od 18 do 86 godina života,hospitalizovanih na Klinici za psihijatriju i Klinici za neurologiju, Univerzitetsko Kliničkog centra uBanjoj Luci, zbog klinički dijagnostikovanog akutnog moždanog udara. Metodom intervjua ispitivanaje učestalost hroničnih stresnih situacija unazad pola godine prije nastanka moždanog udara, aobuhvatali su sljedeće stresne situacije: smrt bračnog druga, člana porodice ili bliske osobe izokruženja, gubitak materijalnih dobara po bilo kom osnovu, stambeni problemi, saznanje o postojanjukomorbidnog oboljenja i sl.). U eksperimentalnoj grupi registrovan je veći broj ispitanika sahroničnim stresom pola godine prije nastanka bolesti, a stres prije moždanog udara je statističkiznačajno povezan sa nastankom depresivnog poremećaja (p<0.01). Najčešće kao razlog stresnesituacije je navođena smrt u porodičnom okruženju i bolest (kod 60%) pacijenata u eksperimentalnojgrupi. Veliki negativni životni događaji, nastali unazad šest mjeseci od nastanka moždanog udara,navode se kao faktor rizika za nastanak depresije nakon moždanog udara.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

20

Vukadinović, Sanja, Milan Stojaković, and Zlatan Stojanović. "KVALITET ŽIVOTA PACIJENATA SA DEPRESIJOM NAKON MOŽDANOG UDARA." PSYMEDICA 3, no. 1-2 (2017). http://dx.doi.org/10.7251/psy1201005v.

Full text

Abstract:

Depresija je najčešći afektivni poremećaj koji se javlja kao posljedica moždanog udara, takođepovezana i sa značajno otežanim ponovnim uspostavljanjem funkcionalnosti i kvaliteta života. Ciljrada bio je utvrđivanje značaja depresije na kvalitet života nakon moždanog udara, te utvrđivanjestatističke značajnosti razlike depresivnog i nedepresivnog pacijenta nakon moždanog udara.Uispitivanje je bilo uključeno 50 pacijenata u kontrolnoj grupi, kao i 50 pacijenata u eksperimentalnojgrupi, oba pola, starosti od 18 do 86 godina života, hospitalizovanih na Klinici za psihijatriju i Kliniciza neurologiju, Univerzitetsko Kliničkog centra u Banjoj Luci, zbog klinički dijagnostikovanogakutnog moždanog udara. Postojanje depresije procjenjivano je na osnovu autoanamnestički dobijenihpodataka, kliničkog posmatranja. Za dijagnozu depresivnog poremećaja koristili smo MiniInternacionalni Neuropsihijatrijski Inervju (MINI), a za procjenu težine depresije upotrebljavali smoHamiltonovu skalu za procjenu depresivnosti (HAMD), verziju sa 17 ajtema. Short form (SF-36verzija 2.0) upitnik se koristio za procjenu kvaliteta života, omogućavajući da se otkrije uticajrazličitih oboljenja na kvalitet života. Minor depresiju (skor HAMD 8-15) imalo je 50% (25pacijenata), kao i major depresiju (skor HAMD ≥ 16) je imalo 50% (25 pacijenata). Dobijenevrijednosti ukazuju da je kvalitet života nakon moždanog udara značajno umanjen u odnosu na kvalitetživota prosječne populacije (50.0). Nije prisutna statistički značajna razlika u težini poremećajakvaliteta života kod pacijenata sa i bez depresivnog poremećaja (Mann-Whitney U, p=0.526).

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

We offer discounts on all premium plans for authors whose works are included in thematic literature selections. Contact us to get a unique promo code!