To see the other types of publications on this topic, follow the link: O Kuanʹ-I︠U︡ne.
Journal articles on the topic 'O Kuanʹ-I︠U︡ne'
Create a spot-on reference in APA, MLA, Chicago, Harvard, and other styles
Consult the top 50 journal articles for your research on the topic 'O Kuanʹ-I︠U︡ne.'
Next to every source in the list of references, there is an 'Add to bibliography' button. Press on it, and we will generate automatically the bibliographic reference to the chosen work in the citation style you need: APA, MLA, Harvard, Chicago, Vancouver, etc.
You can also download the full text of the academic publication as pdf and read online its abstract whenever available in the metadata.
Browse journal articles on a wide variety of disciplines and organise your bibliography correctly.
1
Krznar, Tomislav. "(Ne)mogućnosti emancipacije." Nova prisutnost XIX, no. 1 (March 15, 2021): 77–94. http://dx.doi.org/10.31192/np.19.1.6.
Full textAbstract:
U ovom radu nastojimo dati temelj za proučavanje misli hrvatskog filozofa Milana Polića (1946.-2015.). Sadržaj rada treba promatrati iz dva kuta, strukturalnog i idejnog. Glede prvog, u radu se nastoji biografski, faktografski i sadržajno oslikati prvo razdoblje u misaonom djelovanju Milana Polića, riječ je o razdoblju od početka rada u obrazovanju 1974. (srednje usmjereno obrazovanje) do zapošljavanja na akademskoj ustanovi. Idejno gledano, ovo je razdoblje bitno obilježeno suradnjom, putem objavljivanja radova i putem rada u uredništvu, s časopisom Žena. To je utjecalo i na izbor tema pa se Polić u tom dijelu svojeg života značajno bavi problemima društvenog statusa žene i uloge žene u odgoju. U radu donosimo pregled i analizu tekstova (ukupno osamnaest) iz tog razdoblja ističući i dovodeći u značenjsku mrežu temeljne strukture mišljenja. Nadalje, donosimo i temeljne bio-bibliografske podatke o Polićevu životu, kao i temeljne podatke o časopisu Žena. U konačnici, nastojimo proniknuti u pozadinu središnjeg pitanja rada, a to je: Koji je konkretan Polićev doprinos u promišljanju problema uloge žene u odgoju, posebno s gledišta filozofije odgoja kao discipline? U radu na više mjesta, izravno i neizravno, donosimo odgovor na ovo pitanje i to prikaz aktualnih tema u kontekstu filozofijskog promišljanja, angažman za konkretnu društvenu zbilju i nastojanje oko jasnoće i primjerenosti misaonih izričaja.
2
Rogić, Biljana, Božo Važić, Mila Savić, Nebojša Savić, and Marina Stamenković Radak. "Efektivna veličina populacije buše i gatačkog govečeta: ekološki i molekularni pristup." АГРОЗНАЊЕ 14, no. 2 (November 29, 2013): 205. http://dx.doi.org/10.7251/agrsr1302205r.
Full textAbstract:
Efektivna veličina populacije (Ne) je jedan od osnovnih parametara populacione genetike. Praćenje efektivne veličine populacije zajedno sa praćenjem genetičke varijabilnosti je veoma značajno za populaciono genetička istraživanja i ima veliku primjenu u uspostavljanju konzervacione strategije. U radu je izračunata Ne za populaciju buše sa dva lokaliteta (istočna i zapadna Hercegovina) i populaciju gatačkog govečeta iz regije Hercegovina. Korišćene su dvije metode za računanje Ne i to: ekološka i molekularna metoda. Za ekološku metodu izračunavanja efektivne veličine populacije korišćen je broj mužjaka i ženki koje se pare. Ne prema molekularnim metodama je računata na osnovu varijacije broja ponovaka (SSMM), kao i na osnovu očekivane heterozigotnosti (IAM). Ekološka Ne je u odnosu na cenzus (N) u opsegu očekivanom za populacije goveda i kretala se od 7,5 do 18,5. Molekularna Ne prema IAM metodi se kretala od 3040 do 3947, a prema SSMM metodi se kretala od 28875 do 35196. Dobijeni rezultati ukazuju na značaj molekularnih metoda u ocjeni Ne kao parametra u konzervaciji autohtonih goveda.
3
KALUĐEROVIĆ, ŽELJKO. "PRESOKRATSKE ANTICIPACIJE NE-ANTROPOCENTRIZMA." ARHE 13, no. 25 (May 11, 2017): 151. http://dx.doi.org/10.19090/arhe.2016.25.151-170.
Full textAbstract:
Zastupnici dovođenja u pitanje dominantno antropocentričke vizure sveta sve glasnije postavljaju (bio)etičke zahteve za novim rešavanjem relacije između ljudi i drugih bića, govoreći da je sleđenje zapadne filozofske i teološke tradicije uzrokovalo sadašnju ekološku, i ne samo ekološku, krizu. Novi odnos pokušava se uspostaviti relativizovanjem razlike između čoveka i ne-ljudskih živih bića, pridavanjem, često, ne-ljudskim živim bićima specifično ljudskih svojstava i kategorija poput dostojanstva, moralnog statusa i prava. Autor u radu istražuje antecedente stanovišta koja odstupaju od glavnog toka zapadne filozofije, u smislu neantropocentričkog proširenja etike, i nalazi ih u fragmentima prvih filozofa prirode, u kojima se apostrofira neka vrsta pomešanosti telesnog i duševnog elementa, odnosno srodstvo svih varijeteta života. Pitagora, Parmenid, Empedokle, Anaksagora i Demokrit su, u tom kontekstu, određene životinje i biljke smatrali za svete tj. bili su na stanovištu da su one, u izvesnom smislu, odgovorne za ono što čine i da, osim što mogu da se pokreću po prirodnoj žudnji, da dišu, osećaju, budu tužne i vesele, imaju i dušu, moć rasuđivanja, svest, sposobnost mišljenja, razum i um. Najviše kontroverzi, po mišljenju autora, izaziva namera da se u savremenom ambijentu, koji je ne samo temporalno nego i duhovno udaljen od presokratske epohe, opravdano staranje o zaštiti ne-ljudskih živih bića pomeša sa pokušajem uvlačenja životinja i biljaka u područje par excellence ljudskog moralnog fenomena. Njima se, u tom kontekstu, pokušava priznati nekakav moralni status odnosno pripisati zajedno sa ljudima slične ili identične emotivne, duhovne i intelektualne karakteristike. Teškoće se, konačno, ogledaju u tome što jedna takva (bio)etika ne može postaviti i opravdati moralne principe koji bi se odnosili samo na životinje i biljke, s obzirom da se i dalje ispravno smatra da je čovek jedino živo biće koje može moralno delati.
4
MILENKOVIĆ, DUŠAN. "„METODOLOŠKI POJAM ISTINE“ I EPISTEMOLOŠKE TENDENCIJE U KLASIČNOM PRAGMATIZMU Č. S. PERSA I V. DŽEMSA." Arhe 26, no. 32 (June 18, 2020): 219–43. http://dx.doi.org/10.19090/arhe.2019.32.219-243.
Full textAbstract:
U radu se analizira Habermasova interpretacija Persovog pragmatizma i njegove težnje ka primeni teorijskih dometa naučne metodologije u rešavanju problema koji pripadaju domenu epistemologije. U skladu sa ovom interpretacijom, u radu se pokazuje kako Pers u svojim najpoznatijim tekstovima ne uspeva da ostane u okvirima teze o promišljanju saznanja iz perspektive metoda naučnog istraživanja, bez obzira na njegovu otvorenu kritiku tradicionalne filozofije. Iako sam Habermas ne govori u knjizi Saznanje i interes o učenju Vilijama Džemsa, u radu se razmatra u kojoj meri ovaj autor takođe zastupa tezu o „metodološkom pojmu istine“, kako u svojoj kritici tradicionalne filozofije, tako i u stavovima u kojima izlaže sopstvenu teoriju saznanja. Rad se približava zaključku da se ni u Persovoj, ni u Džemsovoj filozofiji ne može pronaći Habermasov „dosledni pragmatizam“, budući da oba autora posežu za teorijskim rešenjima preuzetim iz tradicionalne epistemologije, ne ostajući u okvirima zastupanja „metodološkog pojma istine“.
5
Beck, Boris, and Danijel Berković. "Figurativnost abdominalnih organa u hrvatskim prijevodima u Bibliji." Crkva u svijetu 56, no. 2 (June 7, 2021): 233–52. http://dx.doi.org/10.34075/cs.56.2.4.
Full textAbstract:
U radu se ukazuje na važnost biblijskog leksika povezanog s abdominalnim organima, kako u izvorniku, tako i u hrvatskim prijevodima. Hebrejske riječi za bubrege i jetru u Bibliji na hrvatski se ne prevode uvijek doslovno, kao što se to ne čini ni u prijevodima na druge jezike, nego se katkad prevedu figurativno, zbog čega je provedena semantička i traduktološka analiza tih izraza. Abdominalni organi imaju u Bibliji značajnu ulogu, kako u fiziološkoj funkciji, tako i kao sjedište najdubljih osjećaja, pri čemu se s bubrezima, jetrom i žuči povezuju srdžba i gnjev. Bubrezi i jetra tako govore o psihosomatskim aspektima emocionalnih stanja biblijskih pisaca, zbog čega se na raznim mjestima ne prevode doslovno, nego se shvaćaju kao metonimije osjećaja. Budući da se unutar ove teme znakovito javlja par srce/bubreg, uočljiva je tendencija da se taj izraz shvati figurativno, kao merizam koji obuhvaća cjelokupnost čovjekova razmišljanja i osjećanja.
6
Halužan, Tanja. "“Tko će, ako ne mi sami?”." Narodna umjetnost 57, no. 2 (December 21, 2020): 79–105. http://dx.doi.org/10.15176/vol57no205.
Full textAbstract:
Rad nudi uvid u istraživanje nezavisnih glazbenih praksi u kontekstu društvenih zajednica promatranih kroz teorijsko-interpretativni okvir scene. S naglaskom usmjerenim lokalnoj interpretaciji stvaranja, izvedbe i potrošnje kantautorske glazbe, razmatra jednu od tvorbenih konvencija ugrađenih u suvremenu kantautorsku scenu u Zagrebu: svestranost glazbenika i preuzimanje inicijative primjenom do-it-yourself (DIY) načela, poetika i estetika. Osim u samom stvaralačkom i izvođačkom procesu, moguće ih je detektirati i na polju promocije i izdavaštva, a upravo otisci njihove primjene nude mogućnost ocrtavanja skice razvoja suvremene kantautorske scene u Zagrebu. Pregledom kroz neke od formativnih DIY programa i projekata koji su poslužili kao platforma za promoviranje glazbenika te njihovo međusobno povezivanje, rad donosi primjere primjenjivosti DIY koncepata te propituje razloge opiranja kantautora ustaljenim obrascima stvaranja i potrošnje popularne glazbe, kao i pojedinim općim društvenim i ekonomskim uzusima.
7
VUKSANOVIĆ, DIVNA. "KULTURA: MODELI I VREDNOSTI." ARHE 11, no. 22 (November 26, 2015): 9. http://dx.doi.org/10.19090/arhe.2014.22.9-19.
Full textAbstract:
Tekst preispituje, u okvirima filozofije kulture, generalno uzevši, kulturne obrasce kao istraživački problem, bilo da je reč o polaznim pretpostavkama o tome da se kultura može svesti na određene moduse postojanja, ili pak da su oni ishod, odnosno rezultat sprovedenih empirijskih istraživanja u oblasti kulturnog života, te polazište za buduće projekcije razvoja u kulturi. U vezi s ovim, nadalje, članak radikalno dovodi u pitanje namere naručilaca ovakvih projekata u oblasti kulture, koje se, po našem uverenju, sastoje u činjenici da se na temelju podataka dobijenih u empirijskim istraživanjima vrednuje, a potom i strateški planira budući kulturni razvoj, odnosno potencijalno upravlja glavnim tokovima kulturnog života određene sredine. Nasuprot empirijskim istraživanima sprovedenim u oblasti kulture, većinom svedenim na kvantitativne pokazatelje ili artefakt-analize, ovde se zalažemo za prethodno kritičko promišljanje šta jeste, zapravo, kultura, a potom i detaljno preispitivanje može li se ona uopšte redukovati na određene pojavne oblike, empirijske date ili obrasce, a da se njen pojam suštinski ne dovede u pitanje. Po našem mišljenju, u tesnom odnosu s pojmom kulture je ideja/ideal slobode, i nema istinske kulture bez procesa emancipacije. Sloboda je, otuda, osnovna pretpostavka (razvoja) kulture, ali ne kao unapred (za)data paradigma, već kao sredstvo i sam rezultat (cilj) kulturnog razvoja. Otuda nikakvi „nagoni za klasifikovanjem“, ničeovski rečeno, ne mogu prethoditi konstituisanju pojma kulture, dok se on u praksi ne identifikuje kao put ka ukupnoj emancipaciji čoveka i njegovog sveta (kulture).
8
Trifunović, Vesna. "Šala – jedna (ne)bitna humoristička forma." Issues in Ethnology and Anthropology 6, no. 2 (May 30, 2011): 319–32. http://dx.doi.org/10.21301/eap.v6i2.2.
Full textAbstract:
Šala je vid humora kome u domaćoj folkloristici i antropologiji do sada nije ukazana pažnja kakvu zaslužuje. Jedan od mogućih razloga za to je visoki stepen inkorporiranosti humora u svakodnevnu komunikaciju, zbog čega se šala često previđa kao posebna folklorna forma. Pored toga, šala kao humoristička forma nije ni prepoznata na odgovarajući način, o čemu svedoči nepostojanje njene adekvatne definicije i često mešanje sa folklornim tvorevinama kao što je, na primer, vic. Ovaj rad razmatra oblik, korišćenje i značenje šale u savremenom domaćem kontekstu i u skladu s tim nudi njenu posebnu definiciju, dok paralelno pravi razliku između šale i njoj bliskih humorističkih formi. Na kraju je razmotren i problem svrstavanja šale u folklorni materijal, kao i njen značaj za antropološka i folklorna istraživanja.
9
Lazzarich, Marinko, and Antonia Čančar. "Dječja lektira i novi mediji." Metodički ogledi 27, no. 2 (December 16, 2020): 149–70. http://dx.doi.org/10.21464/mo.27.2.10.
Full textAbstract:
Kulturu čitanja oblikuje niz individualno i društveno određenih čimbenika koji proizlaze i iz kulturne tradicije neke sredine zbog čega je status knjige neodvojiv od cjelokupnoga vrijednosnoga sustava pojedinoga društva. Učitelj materinskoga jezika ključna je figura u procesu literarnoga sazrijevanja buduće čitateljske publike, a njegova je uloga otežana društvenim promjenama u današnjem »računalnom« svijetu gdje su položaj čitatelja i knjige bitno izmijenjeni u odnosu na ne tako davnu prošlost. Ne možemo u svemu kriviti digitalne medije, pa tako ni za smanjeni interes učenika za čitanje knjiga. U ovom radu raspravljat će se o složenosti obrazovnoga područja, o kulturi čitanja u novonastalom online okruženju te o promjenama koje donosi aktualni predmetni kurikul za Hrvatski jezik. Kritički će se razmotriti prednosti i nedostatci uporabe informacijsko-komunikacijske tehnologije u odgojno-obrazovnome procesu te ponuditi smjernice za funkcionalnu primjenu mrežnih alata i gotovih aplikacija u nastavi Hrvatskoga jezika. Dječje je odrastanje usko povezano s digitalizacijom i društvenim mrežama čiji utjecaj ne mora biti negativan, samo ga treba funkcionalno iskoristiti i usmjeriti pozornost neupitnom potencijalu dobre knjige. Istaknut će se (ne)opravdanost obvezne školske lektire i problem neuvažavanja čitateljskih interesa učenika mlađe školske dobi. U radu će biti ponuđen metodički predložak za interpretaciju lektirnoga naslova uz primjenu kreativnih mrežnih alata.
10
Levačić, Tomislav. "problematika morfema -te u drugom licu množine imperativa u ruskom i hrvatskom." Croatica et Slavica Iadertina, no. 2 (January 18, 2017): 169. http://dx.doi.org/10.15291/csi.336.
Full textAbstract:
Razmatrajući karakter morfema -te došli smo do zaključka da je to oblikotvorni sufiks koji slijedi iza rječotvornog sufiksa i u ruskom i u hrvatskom jeziku. Rječotvorni sufiks u ruskome može biti i nulti, a u hrvatskom je uvijek vidljiv u pismu (-j-, -ji-, -i-, -aj-). Nismo se mogli složiti s mišljenjem većine ruskih gramatika da je -te postfiks iz razloga što dva postfiksa ne mogu postojati u jednoj riječi (to je pojmovna kontradikcija); u povratnih glagola već postoji postfiks 2. l. mn. imperativa -сь. Ova povratnost u hrvatskom se označava pomoću povratne zamjenice se ("себя"), a i inače u hrvatskom postfiks kao morfem ne postoji. Većina hrvatskih gramatika drži -te sastavnim dijelom nastavka. No imperativna paradigma nije potpuna (ni u hrvatskom ni u ruskom), te je to razlog zašto -te ne smatramo nastavkom.
11
Klisaric, Sanja. "BEZBEDNOST U JAVNOJ UPRAVI." Administracija i javne politike 15, no. 1/2021 (August 24, 2021): 5–18. http://dx.doi.org/10.22182/ajp.1512021.1.
Full textAbstract:
Razvoj javne uprave nekopmatibilno svom dimaničkom i intenzivnom razgranavanju ne poklanja dovoljno pažnje bezbednosnom aspektu čineći ga nekontinuiranim ili čak u celosti nepostojećim elementom koji prati razvoj javne uprave. Ovaj rad izneće razloge za intenzivno, sistematično i kontunuirano implementiranje bezbednosti u javnu upravu, kao i razloge zbog kojih se ona zanemaruje ili ne ostvaruje.
12
Kanurić, Hakija. "ADITIVI I EMULGATORI U HRANI I PIĆU." Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću 10, no. 10 (December 24, 2018): 65–79. http://dx.doi.org/10.52535/27441695.2018.10.65-79.
Full textAbstract:
Hrana i piće ne samo da utječu na tjelesno zdravlje čovjeka nego utječu i na njegovo duhovno stanje, moral i ponašanje. Postoje opća pravila koja reguliraju pitanja harama i halala u ishrani, a poznavanje istih pomaže nam da razlučimo dozvoljeno od zabranjenog. U procesu proizvodnje hrani se pridodaju raznorazni dodaci s ciljem postizanja boljeg ukusa, mirisa, ljepšeg izgleda, duže trajnosti i sličnih traženih svojstava. Neki od tih dodataka su životinjskog porijekla i često se dobivaju iz dijelova životinja čije meso je zabranjeno ili životinja koje nisu propisno zaklane. Kada se nečiste i zabranjene tvari hemijskom obradom transformiraju u drugu, potpuno različitu materiju, da li ta novonastala materija zadržava propis osnove iz koje je potekla ili se pretvorbom u drugu materiju taj propis mijenja? Isto tako, kada se nečista materija u maloj i neznatnoj mjeri pomiješa sa čistom materijom, da li će ta čista materija postati zabranjena ili ne? Islamski pravnici o ovim pitanjima imaju različite stavove, a upravo na tim pitanjima gradi se propis aditiva i emulgatora dobivenih iz zabranjenih sirovina.
13
Stanić, Saša. "(Ne)mogućnosti književnokritičkih tekstova i njihovo mjesto na tržištu." Fluminensia 31, no. 2 (2019): 275–96. http://dx.doi.org/10.31820/f.31.2.1.
Full textAbstract:
U uvodnom dijelu rada sagledavaju se neki od problema interpretacije književnoga djela pod utjecajem poststrukturalističkih i dekonstrukcionističkih teorija u znanosti o književnosti. Rad se potom posvećuje pitanju statusa književne kritike u vremenu obilježenom vladavinom spektakla i tržišta, odnosno u kontekstu suvremene zbilje u kojem tekstovi (u najširem značenju riječi) egzistiraju na bitno drugačiji način nego što smo to kroz povijest pismenosti imali prilike svjedočiti. Primjeri kojim se potvrđuju iznijete teze dotiču se domaće književne i medijske scene, kao i prateće književnokritičke produkcije objavljivane u tiskanim medijima te na internetu i radiju.
14
Gavrilović, Ljiljana. "Bafi ubica vampira: superheroina, ali ne u Srbiji." Issues in Ethnology and Anthropology 6, no. 2 (May 30, 2011): 413–28. http://dx.doi.org/10.21301/eap.v6i2.7.
Full textAbstract:
U radu se raspravlja o TV seriji Bafi ubica vampira – njenoj ogromnoj popularnosti u Americi, zapadnoj Evropi i Australiji i potpuno nepostojećoj reakciji na nju u Srbiji. Upoređivanjem tema koje se smatraju važnim u zapadnim društvima i aktuelne situacije u Srbiji, analiza pokazuje da je Bafi ubica vampira serija koja u Srbiji i nije mogla da postane popularna, jer jezikom fantastike govori o realnosti i postavlja neprijatna pitanja, koja publika u Srbiji ne želi da čuje.
15
Mašić, Amina. "Žene u šumarstvu u Bosni i Hercegovini." Šumarski list 144, no. 11-12 (December 26, 2020): 572. http://dx.doi.org/10.31298/sl.144.11-12.4.
Full textAbstract:
U većini europskih zemalja ne postoje pouzdana saznanja o zastupljenosti i ulozi žena u šumarstvu. Lewis (2005) navodi da su u SAD-u, u šumarstvu 1981. godine u tehničkom radu zaposleno 17,5%, a u administraciji 31,8%, 1991. godine je zaposleno u tehničkom sektoru 33,5%, a u administraciji 32,7%. Na Univerzitetu u Sarajevu prva žena stekla je diplomu inženjera šumarstva 1955. godine, iduće godine dvije žene, a 1957. pet žena. Anketno istraživanje provedeno je u cilju utvrđivanja zastupljenosti žena u šumarstvu, kao i pokušaja razumijevanja osnovnih razloga odabira ove profesije, s ciljem eventualnih poboljšanja uvjeta ili motiviranja novih generacija žena u šumarstvu. Uzorak je činilo 78 ispitanica, koje su uposlenice poduzeća: “Bosanskohercegovačke šume” Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Srednjobosanske šume d.o.o. Donji Vakuf, Unsko – sanske šume d.o.o. Bosanska Krupa, Zeničko - dobojske šume d.o.o. Zavidovići, KJP ,,Sarajevo-šume d.o.o. Sarajevo, JPŠ ” Šume Republike Srpske” a.d. Sokolac. Stalno zaposlenih žena sa diplomom Šumarskog fakulteta u Federaciji je 83, a u Republici Srpskoj 151. Samo u Šumama SBK rade žene sa SSS-III stupnja šumarske struke, što ukazuje da ne postoji interes za obavljanje takvog posla. Tijekom studije anketirano je ukupno 78 žena zaposlenih u šumarstvu, od čega je 19 završilo poljoprivrednu ili šumarsku školu, što čini ¼ u odnosu na žene koje su završile druge srednje škole. To ukazuje da je šumarstvo kao struka privlačnije ženama koje su završile druge srednje škole npr. umjetničke škole ili druge tehničke škole. Od 1981.godine šumarstvo postaje interesantnije ženama, od 522 diplomanta, 142 su žene. U Federaciji devet žena se nalazi na rukovodećim pozicijama, a u Republici Srpskoj 21.
16
Bartulica, Stephen Nikola. "Postkomunistička tranzicija i vrlina u poslovnoj etici." Obnovljeni život 73., no. 2. (August 1, 2018): 213–26. http://dx.doi.org/10.31337/oz.73.2.5.
Full textAbstract:
Ovaj članak istražuje stvarnost postkomunističke tranzicije s obzirom na katoličku tradiciju. Nasljeđe totalitarne vladavine vrlo je duboko i ne smije biti zanemareno prilikom razmatranja mogućnosti tih zemalja. Autor navodi kako postoji bitna veza između moralnih vrlina i slobodnog društva s djelotvornom tržišnom ekonomijom. Ako relativistički pristup ostane dominantan u poslovanju i široj kulturi, ne možemo razumski očekivati poboljšanje u budućnosti.
17
Slavić, Dean. "Budakova Anera kao moliteljica i junakinja." Diacovensia 28, no. 3 (2020): 361–84. http://dx.doi.org/10.31823/d.28.3.4.
Full textAbstract:
Roman je naglašeno hibridni žanr koji može sadržavati i elemente tragedije. Molitelj /suppliant/ u tragedijama i tragičnim naracijama redovito ispunjava četiri uvjeta: a) žensko je biće ili je osoba podređena u društvu; b) prijeti joj nasilje i često smrt; c) ne može govoriti ili ne može prenositi obavijesti; d) nije ni protagonist ni antagonist. Anera iz romana Ognjište književnika Mile Budaka zadovoljava nabrojene uvjete, s time što dijelom odstupa u posljednjem. Ona dobiva veliku količinu prostora u romanu i inteligencijom je bliska protagonistu Lukanu. Anera također dobrim dijelom ispunjava uvjete koje Lynette Porter postavlja pred junaka, no nedostaje joj element pobjede nad zlom koju ostvaruje protagonist Lukan. S Anerina bi stajališta Ognjište bilo tragedija osvete – ali njezine karakteristike ne određuju roman u žanrovskoj cjelini.
18
Parunov, Pavao, and Valerija Barada. "Rod i seksualnost u obrazovnim institucijama u Hrvatskoj." Revija za sociologiju 51, no. 2 (August 31, 2021): 175–202. http://dx.doi.org/10.5613/rzs.51.2.1.
Full textAbstract:
Teme roda i seksualnosti u obrazovnom kontekstu zbog političke instrumentalizacije povremeno su prisutne u javnom diskursu, ali su istraživački nedovoljno zastupljene. To osobito vrijedi za izvorna i kritički usmjerena istraživanja koja bi utvrdila kako obrazovne institucije u Hrvatskoj pridonose društvenoj nejednakosti queer osoba. Ovim se člankom pokušava nadomjestiti ta podzastupljenost teorijskom raspravom o konceptualizaciji roda i seksualnosti kao međuovisnih osobnih i društvenih procesa i to prikazom rezultata istraživanja u kojem je taj pristup korišten. Kako dosadašnje spoznaje u međunarodnom kontekstu pokazuju, obrazovne institucije imaju aktivnu ulogu u procesima marginalizacije osoba nenormativne queer rodne i seksualne orijentacije, zato je nužno razumijevanje obrazovne svakodnevice kao izvora znanja o tim procesima kroz promišljanje isprepletenosti roda i seksualnosti. Ta isprepletenost u svrhu istraživanja društvene nejednakosti nastale na temelju rodne i seksualne različitosti mora teorijski i istraživački povezati sociologiju, queer teorije te kritičku i institucionalnu etnografiju. Na taj se način uspostavlja cjeloviti teorijski i metodološki pristup koji je korišten u istraživanju srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovnog iskustva queer osoba u Hrvatskoj. Rezultati istraživanja pokazuju da obrazovne institucije imaju posredničku ulogu u stvaranju nejednakosti na temelju rodnih i seksualnih različitosti. Obrazovne su institucije ponajprije prostor koji privilegira heteroseksualnost i heteronormativnost, dok su queer izričaji roda i seksualnosti s jedne strane predmetom javnog označavanja i stigmatiziranja, a s druge strane predmetom prisiljavanja na privatnu i skrivenu sferu. Ne/vidljivost i ne/prihvaćanje nenormativnih rodnih izričaja i seksualnosti za queer osobe u hrvatskom obrazovnom kontekstu predstavlja trajan proces pregovaranja između institucionalnih i osobnih domena djelovanja.
19
Lončarević, Hrvoje. "Mediji u službi općega dobra u dokumentima Katoličke Crkve." Obnovljeni život 71, no. 1 (May 30, 2016): 55–69. http://dx.doi.org/10.31337/oz.71.1.4.
Full textAbstract:
Katolička Crkva u prošlom je stoljeću, posebice od II. vatikanskog sabora, sve više propitivala društvenu važnost, narav i svrhu sredstava društvenoga priopćavanja (javnih medija). Ovaj rad propituje što o sredstvima javnoga priopćavanja pod vidikom njihove uloge u promicanju općega dobra izriču (post)koncilski dokumenti, posebice Inter mirifica, Communio et progressio i Aetatis novae. Osim zajedničke značajke isticanja njihove nezamjenjivosti u promicanju moralnih vrjednota i postizanja ciljeva općega dobra, pri čemu dobro osobe nikada ne smije biti podređeno društvenim ciljevima, primjetno je sve veće inzistiranje na moralnoj odgovornosti svih sudionika komunikacije u medijskom prostoru s obzirom na ciljeve i krajnju svrhu ljudske komunikacije, što podrazumijeva i medijsko opismenjavanje sudionika komunikacijskoga procesa. Autor ističe potrebu trajnoga propitivanja etičke uporabe medija, držeći da mediji ne trebaju novu etiku, nego primjenu trajnih etičkih načela u novim okolnostima.
20
Subotić, Vanja. "Logičko zaključivanje i ekspertiza." Filozofska istraživanja 41, no. 1 (March 16, 2021): 197–211. http://dx.doi.org/10.21464/fi41112.
Full textAbstract:
U kognitivnoj znanosti logičko zaključivanje promatra se ili kao viši kognitivni proces koji se temelji na manipulaciji apstraktnih pravila ili kao viši kognitivni proces koji ne uključuje apstraktna pravila, već je stohastičke naravi. Pokazat ću da se te dvije perspektive mogu povezati s teorijskim i metodološkim obvezivanjem na jednu od dvije suprotstavljene paradigme u kognitivnoj znanosti – bilo na kognitivizam, bilo na konekcionizam. U radu nastojim istaknuti prednosti konekcionističkog modeliranja entimemskog zaključivanja u odnosu na klasične kompjutacijske modele na sljedeći način: (1) preko fenomena kreativnog entimema, tj. slučaja entimemskog zaključivanja kada nije moguće artikulirati nedostajuću premisu, uvodim konekcionistički mehanizam u pozadinu ekspertize koji podrazumijeva prepoznavanje obrazaca, (2) preko termina geštalt obrat obrazlažem da se razlike u obrascima eksperta i početnika ne iscrpljuju u bržem rezoniranju, već da su i kvalitativno drugačiji.
21
Grgić, Miljenka. "Životinje – Božje blago, a ne hrana ljudi." Crkva u svijetu 54, no. 3 (September 30, 2019): 315–40. http://dx.doi.org/10.34075/cs.54.3.1.
Full textAbstract:
Studija izlaže zoologiju u Post 1, analizirajući ključne termine, izraze i tvrdnje. Studija pokazuje da Post 1 inzistira na statusu životinja kao živih bića, jamči im zasebni prostor u ekosustavu i povezuje njihovu svrhu i ulogu s neživom prirodom, a ne s čovjekom. Nadalje, studija otkriva da je stvaranje bogolikih ljudi u Post 1 dio Božje skrbi o životinjama. Ljudi su stvoreni bogoliki da budu dobri pastiri Božjeg blaga, da životinjama upravljaju prema božanskim zakonima i štite njihova prava i egzistenciju, a ne da njima proizvoljno gospodare. Osim toga, studija dokazuje da je ljudska zadaća u Post 1 realna i predstavlja moralni imperativ.
22
Vukobratović, Jelka. "(Ne)mogućnost etnomuzikološkog rada izvan dihotomije urbano/ruralno." Bosnian / Croatian / Serbian, no. 10 (October 22, 2018): 231–42. http://dx.doi.org/10.51515/issn.2744-1261.2018.10.1.231.
Full textAbstract:
Dihotomija između urbane i ruralne kulture naglašena je i djelomično izgrađena po ranim europskim etnografskim disciplinama. Premda su kritički diskurs i paradigmatske promjene dovele u pitanje jasne podjele između te dvije kulture, percepcija dihotomije urbano/ruralno i dalje postoji u svakodnevnom diskursu i može se često susresti i u diskursima o glazbi. Studija slučaja koja se bavi popularnim glazbenim bendovima i sviračima iz grada Križevaca u Hrvatskoj, pokazuje neke od mehanizama održavanja ove percepcije. Posebna pažnja u analizi tih mehanizama daje se dvojici glazbenika, lokalnim epitomima “urbane” i “ruralne” kulture. Analiza lokalnog značenja dihotomije ukazuje na razlike u glazbenim prostorima, repertoaru, stilu, instrumentaciji i virtuoznosti, aspektima obrazovanja i društvenog statusa glazbenika. Rezultati etnografskog terenskog rada pokazuju da lokalno korištenje dihotomije urbano/ruralno može izraziti specifična pitanja klasne razlike među lokalnim glazbenicima, ali takođe vapi za uspostavom identiteta malog postsocijalističkog grada tijekom gubitka gospodarske i političke moći.
23
Genc, Ana, and Jasmina Pekić. "RELACIJE IZMEĐU ISPITNE ANKSIOZNOSTI I AKADEMSKOG POSTIGNUĆA." Годишњак Филозофског факултета у Новом Саду 38, no. 2 (December 11, 2013): 149. http://dx.doi.org/10.19090/gff.2013.2.149-165.
Full textAbstract:
U velikoj većini današnjih društava skoro je nemoguće odrasti bez susreta sa mnogobrojnim proverama različitih personalnih atributa, poput sposobnosti, znanja, veština, pa čak i određenih karakteristika ličnosti. Gotovo da ne postoji oblast života koja ne podrazumeva barem neki oblik procene naše vrednosti, a mnoge od tih evaluacija imaju prilično ozbiljne posledice po našu budućnost. Uzimajući u obzir značajne konsekvence raznih ispitnih situacija, ne iznenađuje činjenica da su one u velikoj meri nabijene visokim stresogenim potencijalom. U okviru ovog preglednog članka prvo je dat prikaz savremenih konceptualizacija ispitne anksioznosti i opisana je struktura ovog izuzetno rasprostranjenog fenomena. Drugi deo rada posvećen je pregledu mnogobrojnih empirijskih činjenica o odnosima koji postoje između ispitne anksioznosti, s jedne strane, i uspeha u evaluativnim situacijama, s druge. Posebna pažnja posvećena je varijablama koje imaju ulogu medijatora i moderatora u ovom specifičnom i složenom stres-procesu.
24
Kleut, Jelena. "KULTURA KONVERGENCIJE: POJAM I KRITIKE." Годишњак Филозофског факултета у Новом Саду 41, no. 1 (February 22, 2017): 165–82. http://dx.doi.org/10.19090/gff.2016.1.165-182.
Full textAbstract:
Konvergencija se često navodi kao ključna odlika medija u digitalnom dobu, dok pojam kultura konvergencije nastaje kako bi se načinio otklon od tehnocentričnog poimanja promena koje donosi kompjuterska mreža. Cilj ovoga rada je da ponudi analizu kulture konvergencije i odlika koje joj pripisuje Henri Dženkins, te da kritički preispita primenljivosti ovog pojma na celinu kompjuterski posredovanog komuniciranja. Tezu da je kultura konvergencije preovlađujuća ili poželjna kultura u digitalnom okruženju osporavaju gledišta da nisu svi internetski korisnici produktivni i kreativni, da je amaterska proizvodnja internetskih sadržaja u osnovi besplatni rad na kojem profitiraju internetske korporacije i da učešće u digitalnoj kulturi ne proširuje i ne produbljuje participaciju građana u društvenom životu.
25
Gavrić, Goran. "(Ne)premostivi jaz između bogatih i siromašnih, volja za životom i sloboda – Parazit i Joker." Filozofska istraživanja 40, no. 4 (December 28, 2020): 785–805. http://dx.doi.org/10.21464/fi40408.
Full textAbstract:
Posljedice jaza između siromašnih i bogatih mogu biti različitih razmjera, u zavisnosti od toga trpi li ih pojedinac ili veća grupa ljudi. Iako se u slučaju različitih društvenih grupa zahvaća znatno šire polje djelovanja, naročito ako se ono omasovljava u vidu prosvjeda, posljedice mogu biti gore za pojedinca jer ih može osjetiti snažnije. U ovom se radu razmatra pojam egzistencije iz dva aspekta, sociološkoekonomskog i filozofskog, na primjerima filmova Parazit (2019.) i Joker (2019.), s posebnim usmjerenjem na problem siromaštva.
26
Tomašić, Sabina, and Radoslav Kosić. "Navike pušenja i stavovi učenika u Medicinskoj i Ekonomsko-turističkoj školi u Karlovcu." Sestrinski glasnik 26, no. 1 (2021): 24–29. http://dx.doi.org/10.11608/sgnj.26.1.4.
Full textAbstract:
Uvod: Pušenje je značajan javnozdravstveni problem, posebno u nerazvijenim i srednje razvijenim zemljama. Jedan je od najvažnijih uzroka obolijevanja. Ovisnost koja nastaje kod osoba koje redovito puše cigarete vrlo je jaka. Cilj istraživanja: Utvrditi učestalost pušenja duhanskih proizvoda među učenicima srednje škole medicinskog i ekonomskog usmjerenja . Ispitanici i metode : Ispitanici su učenici trećih i četvrtih razreda smjera medicinska sestra / medicinski tehničar iz Medicinske škole te smjera ekonomist iz Ekonomsko-turističke škole u Karlovcu. Korištena je anketa koja je izrađena za potrebe ovog rada. Za obradu podataka korištena je deskriptivna statistika i bivarijatna analiza. Rezultati: Rezultati pokazuju da od ukupnog broja ispitanika, njih 39,29 % konzumira duhanske proizvode, što znači da je učestalost pušenja cigareta u uzorku visoka, tj. svaki treći učenik puši cigarete. Broj pušača među učenicima Medicinske škole veći je u odnosu na učenike Ekonomsko-turističke škole (41,11 % prema 37,18 %). Ispitanici se uglavnom slažu da je pušenje štetno za njihovo zdravlje. Približno polovica (41,7 %) ispitanika ne zna zašto je počela pušiti cigarete, a 22,2 % ih puši zbog stresa. Učenici Medicinske škole smatraju da pušenje nikako ne povećava radnu sposobnost i osobno zadovoljstvo te da pušenje uzrokuje rak pluća što pripisuju većem broju konzumiranih cigareta. Zaključak : Budući da je iz istraživanja vidljivo da ispitanici koji su učenici dviju srednjih škola učestalo konzumiraju duhanske proizvode, potrebno je razmisliti o razvoju preventivnih programa koji bi mogli biti implementirani u razne školske i društvene sadržaje.
27
Ivanović, Zorica. "Antropološka kritika teze o "braku kupovinom žena" kao prilog promišljanju interdisciplinarnosti." Issues in Ethnology and Anthropology 2, no. 2 (September 3, 2007): 157–220. http://dx.doi.org/10.21301/eap.v2i2.10.
Full textAbstract:
Antropološka istraživanja pokazuju da razmene i transakcije koje dovode do sklapanja braka, bez obzira na kom principu počivaju i u kom obliku se pojavljuju, ne počivaju na logici tržišta već na logici razmene dara. Na taj način se ni razmena žena za vredna materijalna dobra i dragocenosti (bridewealth), koja je (bila) dominantan oblik bračnih transakcija u Africi, ali i nekim delovima Azije i Okeanije, ne može tumačiti kao robna razmena i "kupovina žena". Teza o "braku kupovinom žena", razvijena u okviru viktorijanske evolucionističke paradigme, u antropologiji je odavno odbačena. Istovremeno, novija istraživanja su pokazala da razmena osobe za stvari, kao princip sklapanja braka, ne podrazumeva samo praksu razmene žena za materijalna dobra. U nekim društvima, bračne transakcije počivaju na principu razmene muškarca za vredna dobra (groomwealth). Na taj način je još jednom dovedena u pitanje ne samo teorija o "braku kupovinom žena, već i osnovna Levi-Strosova pretpostavka o "razmeni žena između grupa muškaraca". Kako teza o "kupovini žena" opstaje ne samo u popularnom diskursu, već i u domaćoj naučnoj literaturi, u ovom radu je izneta antropološka argumentacija u prilog kritici teze o "braku kupovinom žena" i istovremeno ukazano na ključna mesta interdisciplinarnih neslaganja do kojih dolazi u razumevanju i tumačenju ovog oblika bračnih transakcija. Takođe su razmotrene teorijske i epistemološke pretpostavke na kojima je konstruisana teza o "braku kupovinom žena", kao i proces kritičkog preispitivanja koji je u antropologiji doveo do njenog odbacivanja. U radu se istovremeno naglašava stanovište savremene antropologije prema kome je moguće govoriti o kulturnoj i političkoj ekonomiji dara jer logika dara, iako različita od logike robne razmene, ne predstavlja njenu nepomirljivu suprotnost.
28
Lagator, Ivana, Danijela Šincek, and Ivana Duvnjak. "Roditeljski nadzor i ponašanje djevojčica i dječaka na internetu." Život i škola 64, no. 1 (2018): 89–104. http://dx.doi.org/10.32903/zs.64.1.7.
Full textAbstract:
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos roditeljskog nadzora i spola sudionika s nekim ponašanjima na internetu. U istraživanju je sudjelovalo 388 učenika četvrtih razreda osnovnih škola. Rezultati pokazuju kako djeca percipiraju visoku razinu roditeljskog nadzora. Učenici koji percipiraju višu razinu roditeljskog nadzora provode više vremena dnevno u dopisivanju s prijateljima i u traženju zanimljivih podataka, češće pronalaze motivaciju za pristupanje internetu u traženju informacija vezanih za školu i druženju te češće objavljuju sadržaje na društvenim mrežama od učenika koji percipiraju nižu razinu roditeljskog nadzora. Prilikom ispitivanja spolnih razlika utvrđeno je kako dječaci češće izražavaju kako imaju otvoren Facebook profil, provode više vremena na internetu radnim danom i vikendom od djevojčica te češće igraju igrice, objavljuju postove i traže zanimljive podatke. Osim toga, češće pronalaze motivaciju za pristup internetu u otklanjanju dosade i želji da ne budu drugačiji od drugih, a i češće navode kako ne mogu bez interneta, dok djevojčice češće pristupaju internetu u obrazovne svrhe. Rezultati su pokazali kako dječaci češće objavljuju različite sadržaje na društvenim mrežama i češće otkrivaju osobne informacije na Facebooku, dok u percipiranoj razini roditeljskog nadzora nisu utvrđene spolne razlike. Ovi podaci mogu pridonijeti boljem razumijevanju uloge roditelja u korištenju interneta kod djece.
29
Krizmanić, Attilio. "Amfiteatar u Puli." Prostor 28, no. 2 (60) (December 22, 2020): 202–19. http://dx.doi.org/10.31522/p.28.2(60).1.
Full textAbstract:
O velariju i njegovu sustavu pisao sam 2016. godine. Tada sam tvrdio da su na pulskom Amfiteatru, na njegovoj četvrtoj etaži, očuvani jedinstveni detalji u kamenu koji omogućuju proučavanje konstrukcije rimskoga velarija kao ni na jednome drugom amfiteatru na svijetu. U sklopu velarija tada se konačno riješila konstrukcija zagonetne summae cavee in ligneis s pripadajućim palubama na četvrtoj etaži. Naglašen je najprije velarij jer je njegova osobita konstrukcija svojevrsna zaključnica Amfiteatra, koja ne završava samim isticanjem 84 drvena jarbola, i to u pravilu bez zatege (štraja), umjesto s isprepletenim konopima velarija duž kojih se sekcija razvlače i namještaju jedra u odnosu na momentalni položaj Sunca ili na smjer, intenzitet i učestalost kiše nošene vjetrom, ili pak smirena bonacom. Glavnih je nosača velarija ukupno bilo 84 jarbola (68: 30´30 cm i 16: 18´20 cm), a ne 72 kako se redovito navodi.
30
Vučetić, Marko. "Konvergentnost vjere i razuma u svjetlu heteroafirmativnosti enciklike Fides et ratio." Obnovljeni život 72., no. 4. (January 22, 2018): 459–71. http://dx.doi.org/10.31337/oz.72.4.3.
Full textAbstract:
U članku se propituje filozofijski aspekt izgradnje kršćanskog humanizma sadržanog u enciklici Fides et ratio. Analizom odnosa autonomije filozofije i teologije izgrađuje se platforma da se sinteza vjere i razuma ne gleda u svjetlu hermetizma, nego sukladno zakonitosti autentičnosti. Autentična filozofija ne može postati teologijom, baš kao što ni autentična teologija ne može postati filozofijom. Načelom heteroafirmativnosti ostvaruje se sinteza vjere i razuma na način da se istina oslobodi formalističkog i od čovjeka otuđenog oblika stvarnosti. Egzistencijalno je relevantna istina ona koja ne isključuje, koja ima snažne integrativne mehanizme te tako pridonosi osmišljavanju ljudskog života.
31
Bremer, Thomas. "Koncept autokefalije u pravoslavlju na primjeru Pravoslavne Crkve u Ukrajini." Crkva u svijetu 54, no. 4 (December 13, 2019): 570–86. http://dx.doi.org/10.34075/cs.54.4.7.
Full textAbstract:
Tijekom 2018. i 2019. godine crkvene su se prilike u ukrajinskom pravoslavlju bitno promijenile. Uz znatnu pomoć tadašnje ukrajinske vlade, Carigradska patrijaršija jednostrano je proglasila tek stvorenu “Pravoslavnu Crkvu Ukrajine” (PCU) autokefalnom, tj. samostalnom. Ruska Pravoslavna Crkva pak smatra Ukrajinu svojim “kanonskim teritorijem” i ne priznaje PCU valjanom, nego je naziva šizmatičnom organizacijom. Reagirajući na proglašenje autokefalnosti PCU, ruska je Crkva prekinula euharistijsko zajedništvo s Carigradom. Postoji čak opasnost šizme koja bi obuhvatila cijelo pravoslavlje, u ovisnosti o tome kako će reagirati druge pravoslavne crkve. Aktualna rasprava posljedica je činjenice da u pravoslavlju ne postoji konsenzus o tome kako jedna Crkva može postati autokefalnom. U pozadini stoje ekleziološki problemi koji nisu riješeni. Pitanje autokefalnosti pravoslavna je tematika, ali i za Katoličku Crkvu i teologiju, posebno u njezinom trenutačnom položaju, važno je razmišljati o odnosu između sinodalnosti i prvenstva.
32
Popović, Una. "ZAŠTO NE ESTETIKA IGRE?" Годишњак Филозофског факултета у Новом Саду 42, no. 2 (January 15, 2018): 59–70. http://dx.doi.org/10.19090/gff.2017.2.59-70.
Full textAbstract:
Ovaj rad posvećen je razmatranju estetike igre, shvaćene kao filozofije umetnosti plesa. U radu se razmatraju uzroci činjenice da umetnost igre, za razliku od drugih umetnosti, nikada nije predstavljala jednu od centralnih tema filozofskog istraživanja. Ponuđene analize orijentisane su na rađanje modernog pojma lepih umetnosti u XVIII veku i formiranje kategorizacije pet kardinalnih umetnosti. Na osnovu ovih analiza zaključuje se da je izostajanje igre iz korpusa kardinalnih umetnosti posledica primata problema saznanja u novovekovnom promišljanju umetnosti.
33
Brđanović, Davor. "Stavovi nastavnika i učenika glazbene škole o poštivanju participativnih prava učenika u nastavi sviranja glazbenog instrumenta." Nova prisutnost XVII, no. 3 (November 23, 2019): 597–609. http://dx.doi.org/10.31192/np.17.3.11.
Full textAbstract:
Tema su ovog rada prava učenika u glazbenoj školi, posebice na sudjelovanje i uvažavanje njihova mišljenja u nastavi sviranja instrumenta. U istraživanju je sudjelovalo 206 ispitanika, 53 nastavnika i 153 učenika Glazbene škole u Varaždinu. S postojanjem posebnih prava djece u odnosu na odrasle slaže se 56,86 % anketiranih učenika i 66,04 % nastavnika. Konvenciju koja štiti dječja prava točno navodi 1,96 % učenika (85,62 % ih za nju ne zna) i 30,20 % nastavnika (43,40 % ih za nju ne zna). Ni jedno specifično dječje pravo ne može navesti 28,76 % učenika i 43,40 % nastavnika. Učenici statistički značajno više od učenica iskazuju da su im u školi važnija prava od dužnosti (odgovornosti), a statistički značajne razlike između nastavnika i učenika pokazale su se kod stavova: svako dijete ima pravo na glazbeno obrazovanje, kada se poštuju učenička prava nastava sviranja je kvalitetnija (više procjene daju učenici); učenici ne sudjeluju u planiranju svog sviračkog razvoja, učenici uvijek biraju barem jednu skladbu koju sviraju, mišljenje učenika o sviranju se ne uvažava (više procjene daju nastavnici). Učenici i nastavnici većinom su zadovoljni ostvarivanjem dječjih prava u glazbenoj školi premda nisu s njima dovoljno upoznati, što upućuje na potrebu snažnijeg rada i s jednima i s drugima na tom području. Iako se dječja prava u glazbenoj školi uvelike poštuju, prostora za poboljšanja i dalje ima.
34
Brozović, Juraj. "O mirovanju parničnog postupka i (ne) opravdanosti njegova napuštanja." Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci 37, no. 2 (2016): 1011–35. http://dx.doi.org/10.30925/zpfsr.37.2.10.
Full textAbstract:
Novelom Zakona o parničnom postupku iz 2013. godine zakonodavac je napustio institut mirovanja postupka kao način zaustavljanja procesnih aktivnosti u parnici. Taj se institut smatrao generatorom procesne neaktivnosti koji nepotrebno dovodi do odugovlačenja postupka, a u takvom stavu nije bio usamljen. Dio stručne javnosti čitavo desetljeće pokušava pojasniti zašto je taj institut nepotreban u hrvatskom parničnom postupku, smatrajući ga sredstvom procesnih zloupotreba koje usporava postupak te institutom koji je nespojiv s novim koncentriranim parničnim postupkom. Te je tvrdnje valjalo preispitati. Kako bi se utvrdilo jesu li spomenuti razlozi za napuštanje mirovanja bili utemeljeni, u radu se iznose relevantni statistički podatci, kao i rezultati anketnog istraživanja provedenog među odvjetnicima različitih profila. Analizira se stanje nakon reformi te daje pregled bliskih poredbenih uređenja koji mogu predstavljati moguće pravce razvoja odredbi o zaustavljanju procesnih aktivnosti u parnici i hrvatskoga parničnog postupka uopće.
35
Požgaj, Petra. "O nekakvim nedozrelim djevojkama i njihovim sudbinama." Anafora 8, no. 1 (2021): 23–38. http://dx.doi.org/10.29162/anafora.v8i1.2.
Full textAbstract:
Stupajući u dijalog s poljem feminističke postklasične naratologije i pristupajući književnim reprezentacijama djevojaka kao jednome od mjesta proizvodnje djevojaštva, koje se shvaća kao kategorija koja ne postoji neovisno o konkretnim diskurzivnim artikulacijama, a ne kao odraz postojane biološke ili društvene kategorije, ovim radom, koji je posvećen analizi romana Alma Josipa Barkovića, nastojimo pridonijeti raspravi o odnosu roda i pripovijedanja te pokazati kako se problem roda ne smije promatrati u izolaciji, odnosno kako bi zanemariti širi društveno-kulturni kontekst pri razmatranju jugoslavenskoga djevojačkog romana značilo zanemariti značaj jugoslavenskoga socijalističkog konteksta i Barkovićevu romanu olako pripisati feministički impuls. Kraća rasprava o teorijskome i društveno-kulturnome kontekstu s kojim ovaj rad stupa u dijalog uzima se kao poticaj za analizu romana koja se usredotočuje na pripovjedno oblikovanje djevojaštva i figure djevojke kako bi se pokazalo da, uzmemo li u obzir kontekst u kojemu taj roman nastaje i njegov daljnji život u kulturnome polju, stječemo dvojaku prednost: dok s jedne strane možemo obogatiti svoje čitanje konkretnih kulturnih reprezentacija figure omladine koja je toliko važna u jugoslavenskome socijalističkom društvu uzimajući u obzir kategoriju roda, s druge strane možemo proširiti svoje razumijevanje društveno-kulturnoga konteksta u kojemu se ta figura proizvodi.
36
Drobnjak, Dragana, and Snežana Gudurić. "Srce u srpskoj i francuskoj frazeologiji." Годишњак Филозофског факултета у Новом Саду 42, no. 1 (January 9, 2018): 199–218. http://dx.doi.org/10.19090/gff.2017.1.199-218.
Full textAbstract:
Predmet rada čine francuski i srpski frazemi sa komponentama cœur / srce. Cilj rada je da, putem semantičke i kontrastivne analize, utvrdimo motivisanost odabranih frazema, te da ih shodno njihovoj pozadinskoj slici razvrstamo u konceptualna polja i ustanovimo (ne)podudarnost njihove leksičke i semantičke strukture.
37
ŠKULJEVIĆ, ŽELJKO. "KRATKO UVOĐENJE U ATEIZAM." ARHE 12, no. 24 (June 17, 2016): 135. http://dx.doi.org/10.19090/arhe.2015.24.135-145.
Full textAbstract:
<p>Kao ni u većini drugih stvari, ni u ateizam se ne može uvoditi, promišljati o njemu, bez Starih Grka. Iako neki istraživači spaljivanje Protagorinog spisa <em>O bogovima </em>smatraju prvim poznatim primjerom tzv. „intelektualne inkvizicije“ to, naprosto, ne određuje grčkog čovjeka, ali ni njegove bogove <em>resp</em>. boginje. Za razliku od hrišćanskog/kršćanskog boga koji zna biti „nepravičan i svirep“, grčki bogovi(nje) imaju ljudski oblik i prijateljski se miješaju sa smrtnicima. Čak i kad su rasrđeni, nisu neumoljivi, ako su, opet, nadljudski, nisu čudovišni. Parabole u kojima se o njima govori pripisuju im dobroćudan i društveni karakter. Bez obzira na neke izuzetke, „to su bila vjerovanja blagih i razumnih ljudi koji su se savjesno oduživali obredima predaka, kojima je bio stran mračni fanatizam...“.</p><p>Kada Arthur Schopenhauer kaže da <em>vjera nije za filozofa</em>, time se ne poništavaju mogućnosti filozofsko-teološkog dijaloga. Za razliku od uzgajanja dogmatskog „cvijeća“, filozofija se kreće „samo u oblasti onoga što može da se <em>zna.</em>..“.</p>
38
Milisavljevic, Vladimir, and Aleksandar Dobrijevic. "Istorija i pravda u Hobzovoj perspektivi." Filozofija i drustvo 18, no. 3 (2007): 69–86. http://dx.doi.org/10.2298/fid0703069m.
Full textAbstract:
(fra) Ce texte se propose de nuancer la dichotomie stricte entre les concepts d?histoire et de justice, qui est courante dans l?interpr?tation de la pens?e hobbesienne. L?attitude critique de Hobbes envers l?histoire s?explique par sa pol?mique contre l?h?ritage de l?antiquit? classique, qui d?coule de son projet d?une science rigoureuse de la morale et de la politique. Cependant la conception hobbesienne de la justice ne se laisse pas d?velopper sans faire appel ? certains ?l?ments factuels et empiriques; elle ne se r?duit donc pas ? une construction purement rationnelle. Ces ?l?ments ouvrent la pens?e hobbesienne ? la probl?matique de l?histoire r?elle; pour Hobbes, le repr?sentant le plus important de ce genre d?histoire est Thucydide. Enfin la dimension historique de la pens?e de Hobbes nous permet d?entrevoir chez lui un concept de justice plus large, qui franchit les limites de la justice contractuelle.
39
Jelenić, Josip. "Politika je častan i odgovoran poziv i zato političar mora biti pošten čovjek." Obnovljeni život 73., no. 1. (May 23, 2018): 83–94. http://dx.doi.org/10.31337/oz.73.1.6.
Full textAbstract:
Polazište je rada tvrdnja pape Franje kako je politika častan oblik djelotvorne milosrdne ljubavi. Temeljem te tvrdnje, logički je zaključiti kako je samo vjerodostojno poštena osoba prikladna za politiku. Političari u svojem govoru i djelovanju moraju biti časni ljudi, a ne pokvareni, kako bi se mogli vjerodostojno zauzimati i promicati opće dobro. Pokvareni političari nemaju za cilj dobro građana, nego isključivo vlastite interese pa time stvaraju u cijelom društvu ozračje nepoštenja, koje se na društvenoj razini očituje kao grešne strukture. Istina je, postoje brojne zapreke njihovu poštenomu djelovanju. Ipak, to ih ne oslobađa obveze poštenja u zvanju političara.
40
Ramić, Osman. "RAVNOPRAVAN TRETMAN SUPERIORNIH, PROSJEČNIH I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU U SAVREMENOJ ŠKOLI." Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću 3, no. 3 (June 15, 2010): 207–24. http://dx.doi.org/10.52535/27441695.2010.3.207-224.
Full textAbstract:
U teoriji i praksi savremenog odgojno-obrazovnog rada nezaobilazna su pitanja koja tretiraju rad djece s posebnim potrebama. Pod ovim pojmom se najčešće misli na učenike koji iz bilo kojih razloga zaostaju u praćenju nastave, u izvršavanju školskih obaveza i ostvarivanju pozitivnih ishoda učenja. Malo ili gotovo nikako se ne vrši razgraničenje ovih i onih drugih učenika kod kojih su posebne potrebe izraz želje za većom spoznajom, za produktivnijim i plodotvornijim radom i učenjem. Nastavnici u težnji da zadovolje zahtjeve nastavnog plana i programa, redovno svoju pažnju usmjeravaju na prvu kategoriju učenika ne ostavljajući prostora i vremena za one druge, koji su nam jednako važni kao i ovi. 'Jesu li superiorni učenici zapostavljeni u našim školama?', pitanje je koje se s jasnim razlogom nameće - radi njih i njihove budućnosti.
41
Heka, Ladislav. "Grof Karlo (Károly) Khuen-Héderváry i Hrvati." Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci 37, no. 3 (2016): 1065–99. http://dx.doi.org/10.30925/zpfsr.37.3.2.
Full textAbstract:
Jedna od najpoznatijih osoba hrvatske povijesti svakako je ban Károly (Karlo, Dragutin) grof Khuen Héderváry koji spada u red najznačajnih i najviše pozicioniranih osoba hrvatsko-ugarske povijesti. Bio je državnik koji je dva desetljeća obnašao bansku čast te u dva navrata i funkciju predsjednika ugarske vlade. Za razliku od svoga prethodnika baruna Josipa Jelačića kojemu je hrvatska historiografija zapamtila samo dobre osobine, grof Khuen Héderváry u narodnoj svijesti ostao je zabilježen u izrazito negativnome svjetlu kao povijesna ličnost koja se zauzimala za odnarođivanje i za mađarizaciju. O njemu se često ne zna ništa drugo do li narečenih stereotipa koji baš i ne odgovaraju povijesnim činjenicama. Često se ističe da je on stranac, nametnut izvana (iz Mađarske), iako je odrastao i najveći dio života proživio u Hrvatskoj. Zauzimao se za održavanje ugarsko-hrvatske državne zajednice te je promicao suradnju i suživot dvaju naroda, a prava Hrvatske zastupao je ne samo obnašajući funkciju bana, nego i kao kraljevski personal te ugarski prvi ministar. U ovome uratku analiziramo političke prilike u Ugarskoj i Hrvatskoj u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća te prikazujemo stajališta grofa Khuena- Héderváryja o hrvatskome pitanju.
42
Bušelić, Vjeran, and Mihaela Banek Zorica. "Informacijska pismenost i zapošljivosti mladih." Vjesnik bibliotekara Hrvatske 63, no. 1-2 (January 29, 2021): 635–53. http://dx.doi.org/10.30754/vbh.63.1-2.806.
Full textAbstract:
Cilj. Cilj istraživanja je ukazati na razliku u diskursu koji vlada u domenama informacijske pismenosti i zapošljivosti. Uvažavajući prethodne rezultate istih autora o vrlo slabom preklapanju domena informacijske pismenosti i zapošljivosti, u ovom istraživanju preko pojmova vještine i kompetencije valja utvrditi zašto ta dva vrlo izražena pojma iz konteksta zapošljivosti ne doprinose povezanosti informacijske pismenosti i problematike zapošljivosti mladih. Metodologija. Mapiranje i vizualizacija domena istraživanja provedena je bibliometrijskom analizom supojavnosti riječi nad skupovima dokumenata izdvojenih iz Scopus citatne baze. Analiza je provedena korištenjem VOSviewer softvera razvijenog na Lajdenskom sveučilišnom Centru za znanost i tehnologiju. Rezultati. Konstruiranjem modela domena informacijske pismenosti i domene zapošljivosti, vizualnim mapiranjem ključnih pojmova pokazana je razlika koja vlada u njihovom diskursu. Analiza je izvršena preko pojmova vještine i kompetencije, koji su karakteristični pojmovi vezani uz zapošljivost mladih. Iz njihovog položaja u domeni informacijske pismenosti vidljivo je da se nalaze unutar samog klastera informacijske pismenosti, u okruženju i kontekstu stjecanja vještina i kompetencija koje se odnose na informacijsku pismenost, a ne na izvanjsko okružje. U domeni zapošljivosti je, nasuprot toga, vidljivo da se nalaze u središtu klastera koji obuhvaća s jedne strane rad i zapošljivost, a s druge studente i visokoškolsko obrazovanje. Posebno je indikativno da u model informacijske pismenosti konstruiran uz minimalne restrikcije nisu uvršteni pojmovi vezani uz rad, zapošljivost ili zaposlenje, što ukazuje da cjelokupni diskurs domene informacijske pismenosti i nije usmjeren u tom pravcu. Originalnost. U znanstvenim krugovima do sada nije provedena sveobuhvatna analiza domene zapošljivosti i njenog diskursa u segmentu zapošljivosti mladih, a pogotovo ne s aspekta informacijske pismenosti. U ovom je radu prikazan specifičan aspekt koji ukazuje zašto je diskurs tih dviju domena različit, iako se u obje aktivno spominju pojmovi vještina i kompetencija vrlo upotrebljivi u diskursu zapošljivosti. Korištenjem metoda i alata vizualnog mapiranja, rezultati su predočeni vrlo intuitivno, jasno i jednostavno.
43
Rapić, Darko, and Šimun Bilokapić. "Nasilje u kontekstu europske migracijske krize." Služba Božja 60, no. 2 (May 20, 2020): 133–59. http://dx.doi.org/10.34075/sb.60.2.4.
Full textAbstract:
Migracije i migracijska kriza zaposjeda cijelu Europu. Ne samo njezin teritorij, nego njezin duh, misao i osjećaje. Europa je prisiljena promišljati, planirati, a nerijetko i strahovati. Netko je nepoznat i prijeteći ovdje, među nama. Netko tko straši. Jedan od okidača za njezin hitan angažman svakako je strah od stvarnog ili mogućeg nasilja (pre)često tematiziranog u sredstvima društvenog priopćivanja. Događa se, nažalost, da strah od nasilja i nepoznatog postaje sredstvo zastrašivanja domaćeg stanovništva usmjereno protiv onih koji su potrebni možda samo razumijevanja i prihvaćanja. Stoga, osnovna nakana ovoga rada sastoji se u tome da, na temelju razumijevanja bitnih obilježja fenomena nasilja, podrobnijeg razmatranja nekih statističkih elemenata migracijske krize, naročito činjenice da su migranti i izbjeglice i počinitelji i žrtve nasilja, pokaže kako ne postoje konkretni dokazi koji bi na poseban način povezivali migracije i nasilje u smislu značajnijeg povećanja nasilja povezanog upravo s migracijama. Migracijska kriza i 'nepoznat netko' ne rješava se manipulacijama, strahom, prijetnjom i nasiljem, nego aktualizacijom temeljnih evanđeoskih vrednota ljubavi i solidarnosti, prihvaćanja i gostoljubivosti.
44
Barščevski, Taras. "Sveti Ćiril i Metod i prijevod Svetog pisma na crkvenoslavenski jezik." Obnovljeni život 72., no. 1. (April 13, 2017): 35–48. http://dx.doi.org/10.31337/oz.72.1.3.
Full textAbstract:
Temeljni je razlog nastajanja nekog prijevoda ponajprije omogućiti razumijevanje originalnog teksta onomu tko ne razumije jezik na kojem je taj tekst napisan. Biblijski tekstovi nisu samo tekstovi napisani na starohebrejskom (i aramejskom) ili starogrčkom jeziku, nego oni sadržavaju i Riječ Božju — objavu Boga o Sebi te Njegove volje spasenja za svakog čovjeka. Dakle, prijevod Svetog pisma nije samo prijevod s jednog jezika (drevnog i nerazumljivog) na drugi jezik (moderan i razumljiv), nego i prenošenje Božanske Objave. Prijevod sv. Ćirila i Metoda realizira i jedno i drugo. Članak istražuje preduvjete i nastajanje ćirilometodskog prijevoda Svetog pisma na slavenski jezik, uzimajući u obzir ponajprije razloge — naviještaj Evanđelja kod Slavena, no i poteškoće tog prijevoda — nepostojanje pisma i otpor slavenskomu jeziku u liturgijskoj upotrebi. Odgovor Slavenskih apostola na nepostojanje slavenskog pisma bilo je stvaranje glagoljice i ćirilice, a pravo na liturgijsku upotrebu bilo je ostvareno prijevodom ne samo Svetog pisma, nego i brojnim liturgijskim tekstovima. No ta dostignuća Svete braće imala su utjecaj ne samo na razvoj kršćanstva kod slavenskih naroda u početcima, nego su u kasnijim stoljećima često postajala i razlog zastoja misijske gorljivosti radi očuvanja „sakralnosti“ slȏva prijevoda.
45
Bendra, Ivana. "Iskustva župnika u (ne)ostvarenju Izjava i odluka Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske." Diacovensia 27, no. 1 (2019): 11–32. http://dx.doi.org/10.31823/d.27.1.1.
Full textAbstract:
U svjetlu promjena koje je u crkvenom djelovanju navijestio Drugi vatikanski koncil te procesa nove evangelizacije kao uobličenja postkoncilskoga nastojanja da odgovori na suvremene izazove i krizu vjere Đakovačka i Srijemska biskupija izdala je 2008. godine Izjave i odluke Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske naslovljene Ti si Krist – za nas i za sve ljude. Njihova je zadaća da budu sredstvo i putokaz u ostvarenju ideje živih kršćanskih zajednica u kojima bi vjernici laici, zajedno s župnicima, aktivno i suodgovorno doprinosili razvitku i pastoralnom djelovanju svojih župa. Stoga je cilj ovoga rada, prigodom desete obljetnice njihova objavljivanja, prikazati rezultate istraživanja koji progovaraju o iskustvima župnika u provođenju sinodskih izjava i odluka. Navedeno će se prikazati temeljem analize ukupno 19 dubinskih intervjua koji su provedeni s župnicima Đakovačko-osječke nadbiskupije u razdoblju od ožujka do svibnja 2018. godine. Analiza prikupljene građe, provedene kvalitativnom metodologijom utemeljene teorije, rezultirala je razvijanjem ukupno 8 kategorija koje s jedne strane prikazuju dosadašnja iskustva župnika u provođenju sinodskih izjava i odluka te s druge strane nekoliko uzročnika koji, prema njihovu mišljenju, trenutačno dovode do poteškoća u provođenju istih. Uz navedeno analiza upućuje i na nekoliko preporuka koje bi, prema mišljenju župnika, mogle dovesti do poboljšanja u njihovoj daljnjoj provedbi.
46
Kovačević, Predrag S., and Milan M. Pupezin. "FUNKCIJSKE PROJEKCIJE U SRPSKOM NOMINALNOM KOMPLEKSU." ZBORNIK ZA JEZIKE I KNJIŽEVNOSTI FILOZOFSKOG FAKULTETA U NOVOM SADU 5, no. 5 (December 31, 2015): 21. http://dx.doi.org/10.19090/zjik.2015.5.21-31.
Full textAbstract:
Svrha ovog rada je da pokaže da projekcija DP u srpskom jeziku ne postoji i da pridevski vid ne sudeluje u distinkciji određenost/neodređenost kod imenica. Prvo ispitujemo primenljivost ponuđenih modela DP-a u srpskom jeziku zasnovanih na postojanju i pozicioniranju prisvojnih i pokaznih zamenica kao i „dugog“ naspram „kratkom“ obliku prideva. Budući da se elementi kao što su demonstrativi i posesivi ponašaju kao pridevi (kongruišu sa imenicom, ne zauzimaju mesto morfosintaktičkog lokusa niti inhibiraju ekstrakcije levih grana (Zlatić 1998; Trenkić 2004; Bošković 2005) zaključujemo da projekcija DP, kao takva, ne postoji u srpskom jeziku. Umesto toga, za jedinstvenu funkcijsku projekciju imenske sintagme u srpskom uzimamo padežnu frazu (KP) odnosno frazu slaganja (AgrP), koja, između ostalog, zahteva kongruenciju svih adjunkta unutar imenske fraze. Dalje, ispitujemo distinkciju određenosti/neodređenosti kao svojstva striktno pridevske fraze. Iz komplementarne distribucije intenzifikatora i kratkog, „neodređenog“ oblika prideva zaključujemo da intenzifikatori i dugi oblik prideva imaju određeno zajedničko svojstvo. Ovo svojstvo, uz nemogućnost pozicioniranja intenzifikatora uz komplementar pridev, nalazimo u semantici prideva kao stepen zastupljenosti određene osobine označene skalarnim pridevima. Samim tim, dugi oblik prideva interpretiramo kao način iskazivanja implicitnog poređenja u odnosu na podrazumevanu zastupljenost neke osobine. Na posletku predlažemo frazu stepena (DgrP) kao funkcijsku projekciju prideva.
47
Sansović, Koraljka. "Koncepti izravne primjene i izravnog učinka u pravu Europske unije." Hrvatska i komparativna javna uprava 20, no. 2 (June 30, 2020): 369–93. http://dx.doi.org/10.31297/hkju.20.2.1.
Full textAbstract:
U radu se analiziraju koncepti izravne primjene i izravnog učinka koji su se razvili u praktičnoj primjeni uredaba i direktiva kao obvezujućih akata sekundarnoga europskog zakonodavstva. Autorica dokazuje da se direktivama u određenim slučajevima priznaje izravni učinak, a uredbama odriče; da je kod direktiva izravna primjena u pravilu posljedica izravnog učinka, a kod uredaba izravni učinak posljedica izravne primjene; da su u nekim slučajevima i u vezi s nekim vrstama akata ti koncepti katkad uzajamno uvjetovani, a katkad ne, tvrdeći da su te iznimke od pravila posljedica zahtjeva za učinkovitošću europskog prava na nacionalnoj razini te primjene prava po metodi case by case. Autorica, međutim, smatra da ti zahtjevi i metode ne dovode u pitanje originalna temeljna pravna pravila, da oni označavaju odstupanje, ali ne i ukidanje temeljnih pisanih pravila te su potrebni radi razvoja europskog prava i postizanja njegovih ciljeva koji bi mogli doći u pitanje ako bi se primjenjivao strogi formalizam.
48
Terzić, Izet. "PUTEVI I STRANPUTICE U RAZUMIJEVANJU VJERE." Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću 3, no. 3 (June 15, 2010): 99–119. http://dx.doi.org/10.52535/27441695.2010.3.99-119.
Full textAbstract:
Biti u pravu uvijek i u svemu je jedna od najjačih egoističkih osobina kod čovjeka. Mnogi ljudi ne mogu podnijeti da i neki drugi mogu biti u pravu, pa čak i onda kada je to ljudskoj logici neobično. Veoma zanimljiv je odnos na relaciji otac i sin, kako ga Kur'an, a.š., navodi između Ibrahima a. s., i njegovoga oca. Ta ljubav i pažnja prema roditelju od strane djeteta nikada ne smije biti prekinuta, kao ni taj emotivni odnos, bez obzira na eventualne nesuglasice i nerazumijevanja. Međutim, jedina nit koja se morala prekinuti, jeste nit na ideološkom planu, kada sin (Ibrahim, a. s.,) zadržava svoj čisti tevhid, monoteizam, dok otac (Azer) ostaje privržen politeizmu - širku. I pored toga što nisu "na istome pravcu", dijete uvijek ostaje u obavezi da ispunjava svoje dužnosti prema roditeljima:''Po dunjalučkim pitanjima budi dobar prema njima". (Kur'an)وصاحبهما فى الدنيا معروفاًDrugi važan pogled na naslovljenu problematiku ukazuje na mogućnost ispravnih stavova dvaju (eventualno) suprotstavljenih strana, a obje mogu biti ispravne. (slučaj h. Omera, r. a. u tekstu) Učenje je Kur'ana na različite načine bogatstvo u formalnoj različitosti, gdje je suština ostala ista. Nijanse ne smiju biti uzrokom međusobnoga sukobljavanja. Pozivanje na Pravi put, put islama je prikazano kroz nekoliko primjera i na način koji nikako nije iz kolekcije mudrosti na koju Stvoritelj posebno ukazuje. Ponuđeni primjeri u tekstu ukazuju, nažalost, i na jedan dio mladalačke populacije koja je puna isključivosti - nespremne da prihvati i razumije duboku poruku Kur'ana i sunneta oko pitanja da'vetskog angažmana. Čitaocu navedenog rada ostaje, da se i sam zapita koliko smo u društvenim i međusobnim odnosima spremni voditi razuman dijalog sa drugima ili drugačijima od nas.Molimo Allaha, dž. š., da nam prosvijetli umove i ojača srca na putu Jedinog i Mudrog Allaha, dž.š. Amin!
49
Jambrač, Josip. "Lokalna samouprava u Hrvatskoj." Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci 37, no. 2 (2016): 981–1009. http://dx.doi.org/10.30925/zpfsr.37.2.9.
Full textAbstract:
Države članice Europske unije, znatno se razlikuju ne samo po veličini i broju stanovnika, već i po organizaciji svojih subnacionalnih vlasti. Još veće razlike države iskazuju u visini udjela javnih rashoda u BDP-u, također u udjelima subnacionalnih vlasti u javnim rashodima. Rad razmatra neke pojave teritorijalne konsolidacije u državama EU 28, kao posljedicu težnje za smanjivanjem javnih rashoda država, odnosno razmatra položaj jedinica lokalnih vlasti u javnim rashodima. U tom se kontekstu daje osvrt na rezultate brojnih studija o ekonomskoj skali subnacionalnih vlasti. Rad analizira neke elemente ekonomske skale poslovanja lokalnih jedinica u Hrvatskoj, s obzirom na udio u javnim rashodima, broju zaposlenih te visini ukupnih troškova lokalnih vlasti. Također, s obzirom na stalnu dvojbu, male ili velike jedinice, analizira se demokratski aspekt lokalnih jedinica u pogledu odziva na lokalne izbore, ali i troška reprezentativnosti. Hrvatska se prema fragmentiranosti ne razlikuje puno od EU prosjeka. Poput ostalih država u EU, i Hrvatska ima poteškoća u određivanju ciljeva teritorijalne reforme. U analizi se ne nalaze elementi ekonomske skale lokalnih jedinica. Jedino Grad Zagreb pokazuje određeni značaj u ekonomskom životu zemlje. Naime, Grad Zagreb u dvije ključne karakteristike ekonomije razmjera, broju stanovnika i ukupnim rashodima, znatno je iznad svih ostalih lokalnih jedinica, premda sudjeluje sa samo dva posto udjela u BDP-u Hrvatske.
50
Marčetić, Gordana, and Nenad Rančić. "Novi institucionalizam u društvenim znanostima i njegova primjena u analizi društvenih pojava i procesa." Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske 9, no. 1 (2018): 111–39. http://dx.doi.org/10.32984/gapzh.9.1.4.
Full textAbstract:
Rad se bavi institucionalnim teorijama i pristupima u društvenim znanostima. Prikazuje se povijesna i sadržajna povezanost starog i novog institucionalizma te metodološko-analitičke i druge prednosti novog institucionalizma koji se analizira iz perspektive politoloških, socioloških i ekonomskih znanosti. Upućuje se na zajedničku jezgru svih neoinstitucionalnih pristupa te brojne sličnosti među pojedinim pravcima, ali i znatne razlike koje su osobito vidljive u samu definiranju pojma institucije, zbog čega još ne možemo govoriti o jedinstvenoj neoinstitucionalnoj teoriji na razini pojedinih društvenih disciplina ni na razini društvenih znanosti u cijelosti.