To see the other types of publications on this topic, follow the link: Prevodioci.
Journal articles on the topic 'Prevodioci'
Create a spot-on reference in APA, MLA, Chicago, Harvard, and other styles
Consult the top 23 journal articles for your research on the topic 'Prevodioci.'
Next to every source in the list of references, there is an 'Add to bibliography' button. Press on it, and we will generate automatically the bibliographic reference to the chosen work in the citation style you need: APA, MLA, Harvard, Chicago, Vancouver, etc.
You can also download the full text of the academic publication as pdf and read online its abstract whenever available in the metadata.
Browse journal articles on a wide variety of disciplines and organise your bibliography correctly.
1
Petrović, Jovana M. "PREVOĐENJE ELEMENATA INDIJANSKE KULTURE U ROMANU DEVOJČICA SA OSTRVA DUHOVA LUIZ ERDRIČ." ZBORNIK ZA JEZIKE I KNJIŽEVNOSTI FILOZOFSKOG FAKULTETA U NOVOM SADU 7, no. 7 (2018): 333. http://dx.doi.org/10.19090/zjik.2017.7.333-346.
Full textAbstract:
Prevođenje književnih dela koja se mogu sama po sebi posmatrati kao prevod predstavlja jedan od velikih izazova sa kojima se prevodioci susreću. Ovde se prvenstveno misli na multikulturalne tekstove, nastale u dve kulture i na dva jezika paralelno. Multikulturalnom književnošću se smatraju ostvarenja pisaca imigranata, ali i kolonizovanih starosedelaca, koji predstavljaju etničke manjine u okviru dominantnog društva. Multikulturalni pisci najčešće pišu na dominantnom jeziku, ali u svoja dela uključuju i reči, fraze, pa i čitave rečenice napisane na maternjem jeziku kako bi iskazali jedinstven kulturni sadržaj. Ovakve enkodirane poruke predstavljaju izazov za čitaoce, ali i prevodioce koji moraju taj sadržaj da prenesu na druge jezike. Problemi ove vrste prisutni su gotovo u svim delima indijanske književnosti. Luiz Erdrič, u romanu Devojčica sa Ostrva duhova koji piše na engleskom, oslikava kulturu, običaje i verovanja svog naroda, koristeći reči i izraze iz jezika Odžibve. Ovaj rad se bavi analizom prevoda ovog romana sa engleskog jezika na srpski Aleksandre Grubor. Posebna pažnja je posvećena strategijama koje prevoditeljka koristi kako bi prevela reči iz jezika plemena Odžibve, kao i reči iz engleskog jezika obojene kulturnim nasleđem plemena Odžibve.
2
NAGY, Sándor István. "KNJIŽEVNI PREVODIOCI – VELEMAJSTORI JEZIČKE, KULTURALNE I NACIONALNE SVESTI O IDENTITETU." Hungarológiai Közlemények 16, no. 1 (2015): 84. http://dx.doi.org/10.19090/hk.2015.1.84-93.
Full textAbstract:
Dolgozatom bevezetőjében ismertetem a Magyar műfordítói lexikon (1945–2010)-hoz kapcsolódó kutatómunka eddigi eredményeit. A lexikon megírásának munkálatai 2011-ben kezdődtek Papp Andrea és Vihar Judit vezetésével, melynek munkálataiban mint a határon túli műfordítók adatainak összegyűjtésével megbízott szerkesztő folytatok kutatómunkát. Mivel korábban már bemutattam a délvidéki fordítók addigi adatait, most ismertetem a további kutatások során feldolgozott adatokat. A vizsgált adatbázis elsősorban az újvidéki Magyar Tanszéktől kapott anyagok, illetve Csáky S. Piroska A jugoszláviai magyar könyv 1945–1970 című művének adatait tartalmazza. Ismertetem a vizsgált időszak egyik legjelentősebb írójának, műfordítójának, irodalmi élet szervezőjének, Csuka Zoltánnak a műfordítói munkásságát. Bemutatom a Gion Nándor Műfordítói Díj 2013-as és 2014-es eredményeit.
3
Drkić, Munir, and Ahmed Zildžić. "Tekst iznad kulture: historijat književnog prevođenja s perzijskog na bosanski jezik." Književni jezik, no. 31 (December 2020): 89–114. http://dx.doi.org/10.33669/kj2019-31-05.
Full textAbstract:
Nekolicina klasičnih tekstova iz perzijske književnosti bila je čitana, tumačena i izučavana na prostoru Bosne još od XV stoljeća; međutim, prijevodna aktivnost s perzijskog na bosanski jezik počinje u drugoj polovini XIX stoljeća. Osnovni cilj ovoga članka jeste ponuditi historijski pregled književnog prevođenja s perzijskog na bosanski jezik. Autori ovoga članka historijat te prijevodne tradicije klasificiraju u tri perioda: 1. Od nastanka prvih prijevoda do 1950. godine; 2. od 1950. do 1990. godine; 3. od 1990. godine do danas. Potom su kraćom analizom najznačajnijih prijevoda pobrojane najznačajnije karakteristike svakog perioda. Na kraju autori zaključuju da prijevodna aktivnost proširuje zanimanje i na djela savremene književnosti, kao i na neke tekstove koji nisu bili zastupljeni u osmanskom periodu, ali su ipak klasični tekstovi, posebno oni koji su četiri stoljeća prije nastanka prvih prijevoda bili dobro poznati u ovdašnjem kulturnom kontekstu, zastupljeniji u prijevodima od savremenih. Najznačajniji među njima prevođeni su u svakom periodu, a prevodioci su slijedili različite pristupe.
4
RAMADANSKI, Draginja. "KNJIŽEVNE KONJUŠNICE Iz beležnice prevodioca." Hungarológiai Közlemények 16, no. 1 (2015): 103. http://dx.doi.org/10.19090/hk.2015.1.103-109.
Full textAbstract:
A Tegnap egyszerűbb volt (1993) című Böndör Pál-kötetben megjelent Lóláb című vers szerb nyelvre való átültetése során a fordító megállapította, hogy a cím és a vers alapmetaforája az általános humán kultúra alapvető értékeit közvetíti, miközben kifejezésre juttatja azok nemzeti, faji és művészi kizárólagosságot is meghaladó mivoltát. Innovatív módon variálja Weöres Sándor Esti utazás, Le Journal (1953) című versének Pegazus-motívumát, amely a kentaur onirikus alakjáig vezethető vissza. Az elragadtatás ellenpontozására a művészek gyakorta folyamodnak a szellemes transzformációkhoz. A magyar költők „lóul dalolása” a művészi kifejezésmód diadalát hirdeti a mind agresszívabb hivatalnoknyelvvel szemben, és a kultúra és natúra összeforrásának vágyát fejezi ki.
5
Tomas, Valter. "Kako su zadarski romantičari prevodili Ignjata Đurđevića." Croatica et Slavica Iadertina, no. 4 (January 18, 2017): 319. http://dx.doi.org/10.15291/csi.615.
Full textAbstract:
Sredinom XIX. stoljeća dalmatinski, a posebno zadarski periodički tisak, u romantičkom je zanosu donosio brojne talijanske prijevode hrvatske narodne, ali i autorske poezije. Kada govorimo o prijevodima onodobne suvremene autorske poezije, posve je razumljiva želja učenih Dalmatinaca da se priključe globalnom europskom preporodnom ozračju što će ih uglavnom vezivati uz zagrebački Ilirizam. Međutim u spomenutoj se periodici javljaju i prijevodi starije hrvatske poezije i to osobito one dubrovačkog književnog kruga XVI. i XVII. stoljeća.U okviru tog fenomena ovaj se rad bavi kontrastivnom jezičnom analizom dvaju prijevoda religioznog spjeva "Uzdasi Mandaljene pokornice u spilji od Marsilje" Dubrovčanina Ignjata Đurđevića (1675.-1737.), kojeg u vremenskom razmaku od 18 godina prevode i objavljuju u cijelosti Marko Antun Vidovich (Venecija,1829. god.), odnosno tek dijelom Nikola Stipišić, čiji uradak, u okviru šire rasprave o hrvatskoj književnosti 1847. objavljuje Ivan Franceschi u zadarskom listu "La Dalmazia".Ovaj je rad u svojoj analizi nastojao obuhvatiti i endogene i egzogene razloge koji su mogli pobuditi interes dalmatinskih romantičara za hrvatsku renesansnu i baroknu poeziju. Pritom je posebnu pozornost posvetio komparaciji dvaju prijevoda na svim jezičnim razinama, vodeći pritom računa o činjenici da se radi o prevodilačkim zahvatima jednog iskusnog i ambicioznog prevodioca (M. A. Vidovich), odnosno o gotovo nepoznatom literanom amateru (N. Stipišić). Autor rada ne ispušta iz vida niti činjenicu da je stariji Vidović, makar u tragovima, pod utjecajem " la bella infedele" tehnike prevođenja, dok se mlađi Stipišić uglavnom priklanja integralnom "la brutta fedele" tipu prijevoda.
6
Knezović, Pavao. "Treba li prevoditi prijedlog 'de' u naslovu?" Croatica et Slavica Iadertina, no. 5 (January 18, 2017): 21. http://dx.doi.org/10.15291/csi.635.
Full textAbstract:
Naslov djela na latinskom često započinje prijedlogom de, a rijetko je navedena neka njegova odrednica ili pak apozicija koja pokazuje žanr toga djela. Takav tip naslova u duhu je latinskog jezika, ali ga nije dobro doslovno prevoditi na hrvatski jer funkcionira kao nepotpuna informacija. Hrvatska prevodilačka tradicija u konkretnom slučaju luta: neki ne prevode prijedlog de, dok ga drugi prevode.Postojanje prevedenih naslova vrste na hrvatski pokazuje da pretežu doslovni prijevodi. Međutim, duhu hrvatskog jezika sukladni su samo oni prijevodi u kojima nije preveden prijedlog de. Izostavljanjem de u prijevodu naslova i zamjenom ablativa izvornika nominativom postigao bi se točan prijevod koji je u duhu hrvatskoga jezika.
7
Budimirović, Jelena. "Iz pera prevodioca — problematika prevođenja književnosti sa slovenačkog na srpski jezik na primeru četiri dela." Slovenika : časopis za kulturu, nauku i obrazovanje = časopis za kulturo, znanost in izobraževanje 5 (2019): 87–98. http://dx.doi.org/10.18485/slovenika.2019.5.1.5.
Full text
8
Rusek, Jezi. "Turcizmi u novom zavetu Vuka Karadzica." Juznoslovenski filolog, no. 60 (2004): 21–40. http://dx.doi.org/10.2298/jfi0460021r.
Full textAbstract:
Predmet clanka su turcizmi u Vukovom prevodu Novog zaveta. Sam Vuk ih u predgovoru nabraja trideset: azdaha, amajlija, adzuvan, badava, basamak dolama, zanat, ise, kavgadzija, kadar, kaldrma, kesa, kula, lenger, mana neimar, niseste, oka, pazar, sahat, soba, sundjer, torba, fildis, hazna hajduk, harac, hater, calma, carsija, dok se ovde identifikuje jos gotovo isto toliko reci (sigurnog ili moguceg) turskog porekla koje je Vuk upotrebio u samom tekstu prevoda (adzuvan, alat, amanet, barem, budala, bunar, dud zar, konak, mermer, Misir, palanka, sanduk, skerlet, temelj (?) tefter, fenjer, haznadar, hajde, cador, camac, Civut(in), cicak (?) cokot (?), dzelat) i jos 11 takvih kojima on tumaci slovenske reci (budzak = ugao, dumen = krma, dumendzija = kormanos, djumrukcija = carinik, zejtin = ulje, jakrep = skorpija, kujundzija = zlatar, sindzir = veriga, tabak = kozar, talas = val, terezije = mjerila). Poredjenje sa bugarskim prevodima Neofita Rilskog, Petka Slavejkova i Sinodalnim ocituje da je Vuk u odnosu na bugarske prevodioce bio otvoreniji prema turcizmima i istovremeno uzdrzaniji prema zadrzavanju crkvenoslavenizama.
9
Hodolič, Jarmila. "PRILOG PROUČAVANJU JUGOSLOVENSKO-SLOVAČKIH KULTURNIH I KNJIŽEVNIH VEZA." Годишњак Филозофског факултета у Новом Саду 38, no. 1 (2013): 207. http://dx.doi.org/10.19090/gff.2013.1.207-220.
Full textAbstract:
Ovaj rad obrađuje do sada nepoznate činjenice iz života poznate kulturno književne porodice Hurban od njenih najstarijih predaka pa do poslednjih potomaka koji su bili aktivni na književnom i kulturnom polju u Slovačkoj i u Vojvodini. Otac Svetozara Hurbana Vajanskog Jozef Miloslav Hurban studirao je u Bratislavi sa kasnije poznatim srpskim kulturnim, književnim i političkim pregaocima kao što su Svetozar Miletić, Kosta Trifković, Jovan Grčić Milenko, Đura Daničić, Jovan Jovanović Zmaj i ostali. Takvim putem za vreme svojih studija prava u Bratislavi krenuo je i njegov sin Svetozar Hurban – Vajansky koji se najviše družio i kasnije posle studija najviše kontaktirao sa Milanom Savićom, srpskim piscem i književnim kritičarem, sekretarom Matice srpske u Novom Sadu i urednim Letopisa Matice srpske.Naročito bogati kontakti su ostvareni sa Starom Pazovom gde je Svetozarov rođeni brat Vladimir Hurban bio evangelički pop i gde je Svetozar već kao vodeća ličnost slovačkog kulturnog i književnog života za vreme slovačkog realizma dolazio u privatne ili službene posete gde se sastajao sa vodećim slovačkim piscima iz Vojvodine i kao urednik novina i časopisa u Slovačkoj prezentirao je slovačkoj javnosti najnovija dela ovih književnih stvaralaca. Popularnost ovog pisca u našoj sredini potvrđuju i prevodi njegovog romana Suchá ratolesť (Suva grana) i dvadeset dve novele na srpskohrvatski jezik. Najviše ih je prevodio Jovan Vučerić, pravoslavni pop u slovačkom selu Kisač koji je tako obogatio srpsku čitalačku javnost sa književnim stvaralaštvom Svetozara Hurbana Vajanskog.
10
Pederin, Ivan. "Promegomena ad biographiam croaticam (u viencu do šenoine smrti)." Croatica et Slavica Iadertina 1, no. 9 (2014): 145. http://dx.doi.org/10.15291/csi.772.
Full textAbstract:
Vienac je objavio velik broj životopisa i nekrologa. Najprije europskih učenjaka, među kojima je više filologa nego prirodoznanstvenika. Time je Vienac uzdigao znanost do nacionalnog načela napretka. U životopisima hrvatskih povijesnih veličina u znanosti i umjetnosti ističe se žaljenje što nisu ostali u Hrvatskoj i tamo djelovali. Ali oni se stavljaju uz bok europskim veličinama. Među filolozima najvažniji su Česi, oni, starija braća, uzor su hrvatskim filolozima. Slijede Rusi, ali se u njihovim životopisima prešućuje slavjanofilstvo. Ovi životopisi objavljuju se da bi se stvorila slavenska uzajamnost, što nije uspjelo ili je samo djelomično uspjelo u slučaju zbližavanja Hrvata i Čeha, ali to se nije nastavilo u XX. st. Slijede znatni Hrvati koji su vodili nacionalnu znanost, umjetnost i književnost. Prirodoznanstvenika je malo, malo je političara i državnika. Nije objavljen životopis Ivana Mažuranića, Jelačića, uopće nijednog bana poslije Tome Bakača iz XVII. st., čak ni životopis Nikole Zrinskog Sigetskog. Velik je broj životopisa posvećen pregaocima. Pregaoci su bili otprilike stajaća vojska intelektualaca okupljenih većinom u Zagrebu. Oni su bili agenti za širenje Matičinih knjiga i časopisa. Bili su čestiti, skromni, požrtvovni, siromašni, a kao i ugledni pisci potjecali su iz skromnih građanskih obitelji, pa i seljačkih. Poštenje je onda imalo društveni ugled. Učili su strane jezike, njemački, francuski, talijanski, prevodili, pisali pjesme s više ili manje uspjeha. Nisu imali osobitu naobrazbu, ponajčešće trogodišnji tečaj za rad u upravi. Uopće, malo je bilo intelektualaca koji su kao Franjo Marković, Ljudevit Gaj ili Ivan Dežman završili sveučilišni studij. Pa ipak, kakav polet je bio u tim ljudima da svoj hrvatski narod privedu napretku, da mu dadu karakter i dostojanstvo! Među njima bio je ne mali broj Nijemaca, bližih ili daljih potomaka doseljenika. To je čudno ako se zna da se neprestano psovalo protiv "germanizacije".Bilo je i mnogo svećenika, skromnih, marljivih narodnih svećenika koji su u žaru svoje vjere nesebično pomagali neukim i siromašnim seljacima, često im pomagali da se školuju. U Viencu se njihov rad opisuje otprilike onako kako bi se danas opisao socijalni rad ili nacionalno osvješćivanje. Ali većina tih svećenika je svojim dobrim djelima nasljedovala Isusa, oni su nastojali biti dobri pastiri – pastor fido, ποιμεν καλος. Oni su slijedili novozavjetno načelo da valja ljubiti Boga više od svega, a bližnjega kao samoga sebe. U Viencu ima životopisa biskupa, ali ne Jurja Haulika ni J. J. Strossmayera. Jedva da ima životopisa velikaša kao što je barun Karlo Prandau, skladatelj. Svijet Vienca laički je i građanski.
11
Jakšić, Zlatan. "Dva sistema u prenošenju elemenata stiha." Radovi. Razdio lingvističko-filološki 11, no. 7 (2018). http://dx.doi.org/10.15291/radoviling.2320.
Full textAbstract:
Pitanja i problemi pred kojima zastaje prevodilac literarnoga teksta brojna su i teška, a teorija prevođenja ne daje odgovora ni na ona osnovna. Sami prevodioci kao i njihovi kritičari još se nisu suglasili u tome da li treba prevoditi svaku riječ originala, ili je dovoljno prednijeti same ideje; mora li prijevod odražavati stil pisca ili stil prevodioca; mora li prevedeno djelo biti suvremenik originala ili prevodioca; smije li prevodilac dodavati ili oduzimati originalu itd. K tomu prevodilac poezije prisiljen je rješavati i spe- cifične probleme, uz one već poznate probleme vesifikacije. Uzmi- mo na primjer pitanje bukvalnog prevođenja ili prepjevavanja stranog pjesnika. U valoriziranju tih metoda obično se polazi od pretpostavke da se prepjevavanjem pjesme može ostvariti viši stu- panj estetske doživi jajnosti, ali da se ne može istodobno garantirati stopostotna autentičnost misli i ideja. I obratno: da se bukvalnim prijevodom sigurnije može prenijeti ideja i smisao originala, ali ne može se dostići željena umjetnička razina. Ako je to tako, za koju se od dviju metoda odlučiti i kojoj dati prednost? Osim toga, opre- djeljenje za jednu od metoda zavisit će i od niza raznih faktora: od sposobnosti i temperamenta prevodioca, od njegovih mogućnosti i afiniteta; od prirode jezika s kojega i na koji prevodi; od stupnja stranog poznavanja jednoga i drugoga jezika; od samoga teksta, koji može biti lako prevodiv i gotovo neprevodiv. Dodajmo još da su rijetki prevodioci poezije što se konstantno služe jednom odre- đenom metodom za prevođenje stiha, jer u jednoj istoj pjesmi mi možemo naći bukvalno prevedene strofe paralelno s prepjevanima, ili bukvalno prevedene stihove u kombinaciji s prepjevanima.
12
Milović, Jevto. "Dalji njemački elementi u Zmajevu pjesništvu." Radovi. Razdio lingvističko-filološki 7, no. 4 (2018). http://dx.doi.org/10.15291/radoviling.2378.
Full textAbstract:
U toku svoga stvaralačkog rada Zmaj je mnogo i prevodio sa stran o jezika na srpskohrvatski. On je prepjevavao ne samo pjesnike prvoga i drugoga nego i pjesnike trećega i četvrtoga reda. Najviše se služio njemačkim izvorima. Kao veliki liričar rado je prevodio lirske njemačke pjesnike, a kao strastvena pjesnika slobode, bratstva i jednakosti, privlačili su ga i mnogi njemački slobodoumni pisci, pa je i njihove pjesme prerađivao. S oduševljenjem je prevodio one njemačke pjesme koje su odgovarale tadanjem društveno-pol-tičkom stanju u Srbiji, Vojvodini i Hrvatskoj. Prenosio je na naše tlo one motive iz njemačke dječje književnosti koje je smatrao prikladnima za odgoj naše djece od ranoga djetinjstva pa sve do omladinskoga doba Njemačke dječje pjesme prekrajao je na svoj način, prilagođavao našim prilikama i nastojao da ih uskladi s naprednim idejnim stremljenjima svoga vremena. Rijetko se držao vjerno originala, ali je često prerađivao, proširivao i istezao izvorni tekst. Ispred naslova mnogih svojih prijevoda i prepjeva stavljao je oznake »po nemačkom«, »po mađarskom« ili »prevedeno«.
13
Milović, Jevto. "O uticaju istočnjačke poezije na Jovana Jovanovića Zmaja." Radovi. Razdio filoloških znanosti 17, no. 10 (2018). http://dx.doi.org/10.15291/radovifilo.1611.
Full textAbstract:
U predgovoru izdanja Istočni biser Jovan Jovanović Zmaj piše 15. februara 1860. g.:1 »Krasni prevodi Daumerovi i Bodenštetovi osladili su mi pre 7-8 godina istočno pesništvo. Čitajući Hafisa i Mirzu Safija prevodio sam onda više ovde nalazećih se pesmica, ali počem ono pravi prevodi nisu, već tako reći preporođene (nachgebildet) pesme Hafisa i Mirze Safija, to sam po njima i ja tako isto radio; a ovamo težeći bliže izvoru doći, čitao sam Hamera i druge mnoge koji su verno prevodili [i] o istočnome pesništvu što pisali. — Ono što sam u docnije vreme pisao još se manje srne strogo prevodom nazvati, jer sam više puta i nemajući koga pesnika pri ruci, sećajući se samo njegovih pesama u duhu njegovom pevao, preporađao — kako li da se izrazim; daklem, ovde ima više mojih misli i izražaja, za koje upravo ni sam ne znam jesu li moji ili tuđi. . .«. G. 1869. Zmaj javlja Đorđu Rajkoviću, između ostaloga, i ovo:2 ». . . Evo . . . vam ovde za Maticu nekolicina pesama Mirze-Safija. Ja sam sad Mirzu-Šafija celog preveo i izlazi podebela knjižica, — neke sam pesme ... iz Bodenšteta preveo, neke sam po njemu preradio — a ima i bogme i koje sam Mirzi-Šafiju podmeto, za koje se on srditi neće, jer nije živ, a nije nikad živ ni bio. To je fingirat pojeta, kome je Bodenštet svoje pesme podmeto, a što ne bi i ja neke moje, koje su u tom duhu, pa ne kvare harmoniju«. Mi tragamo od 1937. g. za izvorima Zmajevih prepjeva i prerada s njemačkoga jezika. Budno smo čitali prevode i prepjeve istočnih pjesnika na njemačkome jeziku do kojih smo mogli doći u bogatim bibliotekama u Berlinu, Minhenu, Beču, Visbadenu i drugdje. Za vrijeme svoga boravka u Beču 1975. g. proučili smo sve prevode i prepjeve J. Hamera Purgštala. U bečkoj Nacionalnoj biblioteci našli smo i Purgštalovu Istoriju osmarilijskog pjesništva do današnjega vremena (Geschichte der Osmanischen Dichlkunst bis auf unsere Zeit). Temeljito smo proučili to Hamerovo djelo i utvrdili da se Zmaj za vrijeme svojih boravaka u Beču uveliko koristio njima.
14
Brozović, Nevenka Košutić. "Dijalekt kao medij hrvatskoga književnog prevođenja standardno-jezičnih tekstova." Radovi. Razdio filoloških znanosti 30, no. 20 (2018). http://dx.doi.org/10.15291/radovifilo.1819.
Full textAbstract:
Tronarječna dimenzija hrvatske književnosti prije i nakon formiranja jezičnoga standarda pruža specifične izražajne mogućnosti ne samo književnim stvaraocima već i književnim prevodiocima. U svojim istraživanjima hrvatske prevodilačke teorije i prakse autor se dosada bavio problemima prenošenja dijalektalnih tekstova ili interpolacija na strane jezike, a u ovome radu dotiče gotovo neistraženu tematiku o korištenju dijalektnog izraza pri prevođenju stranih književnosti u nas, ograničavajući se na pitanje pjesničkih prepjeva.
15
Barbarić, Štefan. "Dalmacija u književnom djelu Iga Kaša." Radovi. Razdio lingvističko-filološki 8, no. 5 (2018). http://dx.doi.org/10.15291/radoviling.2362.
Full textAbstract:
Dalmacija se kao slavenska zemlja spominje već u najstarije doba slovenske književnosti, u predgovorima knjiga protestantskih pisaca Trubara, Dalmatina i Bohoriča.' Promatrajući njihov interes za Slavenski Jug, ne možemo previdjeti udio i utjecaj knjige čuvenog evropskog putnika Zige Her- bersteina »Rerum Moscovitarum commentari!« (Beč 1549, njemački prijevod 1557), knjige koja, osim što otkriva rusku carsku državu i njezine prostrane ravnice, izvodi također zaključak o srodnosti slavenskih jezika i naroda, medu koje ubraja i Dalmatince. Kako je Dalmacija u to doba pred najezdom turske velesile Sulejmana Veličanstvenog i njegovih nasljednika bila skučena na otoke i uski obalni pojas, te je bila pobliže slabo poznata, ipak se ona tada i poslije u publikacijama slovenskih pisaca nabraja kao integralni dio golemog slavenskog svijeta. Spomenuti valja da čak ni perifernomu prekomurskom protestantskom prevodiocu Novog zavjeta (1771) nije izmaklo da u redoslijedu slavenskih zemalja navede i Dalmaciju.
16
Milović, Jevto M. "Još nešto o daljim Zmajevim njemačkim uzorima." Radovi. Razdio lingvističko-filološki 9, no. 6 (2018). http://dx.doi.org/10.15291/radoviling.2398.
Full textAbstract:
S pravom se može reći da nema kod nas pjesnika koji je više prevodio od Jovana Jovanovića Zmaja. Zmaj je slobodno prevodio s njemačkoga, mađarskoga, ruskoga, francuskoga, engleskoga, poljskoga, češkoga, rumunskoga. Ispod naslova svojih prijevoda stavljao je razne oznake, kao na primjer: »po Ulandu«, »po Beranžeu«, »Hajne«, »po Puškinu«, »Miler«, »slobodno po Samisu«, »Ljermon- tov«, »od Prešema«, »po Geteu«, »ipo nemačkom«, »po francuskom«, po mađarskom«, »s nemačkog«, »prevedeno«, »slobodno po Fl. B.«, »iz Fl. BI.«, »iz N. Fl. BI.«, »H. L.« itđ. Iza naslova nekih njegovih prepjeva ili prerada nalazi se jedna zvjezdica »*«, a iza naslova nekih drugih njegovih prijevoda stoje dvije zvjezdice »**«. On je izjavio na jednom mjestu svojih djela da su njegove pjesme pored kojih se nalaze dvije zvjezdice »**« prevedene s nekoga stranoga jezika, a da su one pored čijeg naslova stoji jedna zvjezdica »*« ispjevane »po tuđoj zamisli«. Ali te njegove oznake nijesu uvijek pouzdane. Ima, naime, kod njega pjesama pored čijeg naslova stoji jedna zvjezdica »*«, pa su te pjesme slobodni prijevod, a ima pak kod njega pjesama pored čijeg se naslova nalaze dvije zvjezdice »**«, pa su one ispjevane po tuđoj zamisli. Kod njega se nalazi i veliki broj pjesama pored kojih nema nikakvih oznaka iz kojih bi se vidjelo da one potiču od nekoga stranoga pisca, pa ipak su oneslobodni prepjev s nekoga stranoga jezika.
17
Sindičić Sabljo, Mirna. "Kako prevoditi suvremeni francuski žargon? Traduktološka analiza hrvatskog prijevoda romana Volim sutra Faize Guene." [sic] - a journal of literature, culture and literary translation, no. 2.8 (June 1, 2018). http://dx.doi.org/10.15291/sic/2.8.lc.9.
Full text
18
Matić, Siniša, and Patrik Levačić. "Logičke bilješke o šahu." Acta Iadertina 15, no. 2 (2019). http://dx.doi.org/10.15291/ai.2811.
Full textAbstract:
Namjena je rada pokušati prikazati šahovska pravila kao logičke iskaze te ljudsko (ne računalno) šahovsko razmišljanje kao postupak koji se može rekonstruirati pomoću klasičnih logičkih shema kao što su istinitosno stablo i deduktivni postupak u Fitchevu stilu. Šahovska pravila mogu se prevoditi na jezik logike prvoga reda, iako je mjestimično potrebno primjenjivati i operatore deontičke logike. Ciljevi se u šahovskoj igri mogu prikazati pomoću logičkog kvadrata. Mogućnosti jakih poteza općenito se mogu logički promišljati. Nesavršenost ljudske procjene kvalitete određenih poteza otvara mogućnost primjene elemenata trovrijednosnih logika. Ipak, rad je u većini posvećen mogućnostima primjene elementarne logike na osnove šahovske igre.
19
Paljetak, Luko. "Kranjčevićevi pogledi o prevođenju." Radovi. Razdio historije, arheologije i historije umjetnosti 14, no. 6 (2018). http://dx.doi.org/10.15291/radovihahu.1927.
Full textAbstract:
U Nadi1 od 15. II 1898. godine Silvije Strahimir Kranjčević je objavio odulji nepotpisani2 osvrt3 * na Lirski intermeco, knjigu prijevoda pjesama H. H e i n e a, koju je godinu dana ranije objavio Aleksa Š a n t i ć.“ Ovaj Kranjčevićev osvrt mnogostruko je značajan. Govoreći o Heineovoj lirici koju je i sam prevodio5 privučen osebujnim stilom ovog »disharmoničnog« i »pustopašnog«6 njemačkog pjesnika, on nam, na jednu stranu, otkriva svoj odnos prema romantici i romantizmu. Suprotstavljajući »izgnječenu raznježenost i kaćiperstvo, plačljivost i paosjećaj« romantike »iskrenom jeziku srca«,6a Kranjčević ukazuje na neke bitne i opće-važeće odrednice vlastite poezije.
20
Košutić-Brozović, Nevenka. "O Tinu Ujeviću i Waltu Whitmanu uz dva Ujevićeva prijevoda." Radovi. Razdio filoloških znanosti 24, no. 14 (2018). http://dx.doi.org/10.15291/radovifilo.1662.
Full textAbstract:
U svojim istraživanjima prevodilačkoga rada opusa Tina Ujevića (1891—1955), najvećega hrvatskog lirskog pjesnika međuratnoga razdoblja i jedne od ključnih figura cjelokupne hrvatske književnosti 20. st., a ujedno i najplodnijeg hrvatskog prevodioca Whitmanove poezije do danas, autor se u ovoj studiji osvrće i na sudbinu Whitmana u Hrvatskoj uopće (dopunjujući i korigirajući neke podatke ranijih istraživača), kao i na odnos Ujević — Whitman posebno. U prilog svojemu uvjerenju da su Ujevićevi prijevodi Whitmana, iako nastali tek oko god. 1950, ipak plod dugogodišnjega neprekidnog i intimnog drugovanja s Whitmanovom poezijom, autor analizira i dva Ujevićeva usputna prijevoda, koja su izmakla pažnji dosadanjih istraživača. Prvi prijevod predstavlja jedan amalgam Whitmanovih stihova, koje je posredstvom francuskoga teksta Ujević inkorporirao u svoj članak o Vivekanandi god. 1930, i interesantan je prvenstveno kao prvi Ujevićev zahvat u prevođenju Whitmana. Drugi tekst, koji donosi vrlo točan i uspio prijevod jednoga odlomka iz »Song of Myself-« (47, 10—28), nastao je i objavljen u okviru Ujevićeve poliglotske korespondencije s Danilom Gorkom god. 1950, a zaslužuje osobitu pozornost jer predstavlja do danas prvi u svijetu registrirani prijevod Walta Whitmana na klasični latinski.
21
Mardešić, Ivo. "Još o »ratu kazališta« u Engleskoj, 1599—1601." Radovi. Razdio lingvističko-filološki 8, no. 5 (2018). http://dx.doi.org/10.15291/radoviling.2367.
Full textAbstract:
Renesansna drama u Engleskoj počinje u znaku prevođenja i imitacije grčkih i latinskih dramskih tekstova koji se izvode uglav- nom na sveučilištima ili drugim školama. Ljudi koji su prevodili drame iz klasičnih literatura, ili pisali po klasičnom uzoru, bili su većinom studenti visokih škola ili oni koji su te škole već završili, tzv. university wits. Oni su imali vrlo visoko mišljenje o sebi, svom obrazovanju i društvenom statusu koji im je prema njihovu uvje- renju trebao pripadati. Ali »university wits« su uskoro dobili ozbilj- ne suparnike u »glumcima«, kako su podrugljivo nazivali dramske pisce bez sveučilišne naobrazbe koji su prihvatili postojeće tekstove i onda ih, u stanovitom smislu, pojednostavnili i učinili pristupačni- ma široj londonskoj publici. Smatrajući »glumce« prijetnjom ne samo svom ugledu nego još više svojoj egzistenciji, »university wits« počinju se o njima izražavati s prezirom i omalovažavanjem. Thomas Nashe piše već godine 1589. o onima »koji nikad nisu nosili univerzitetsku odoru« i ostavlja ih »milosti njihova materinskog jezika i hrani od mrvica s prevodiočeva stola«
22
Košutić-Brozović, Nevenka. "O Goranovim prepjevima francuske lirike." Radovi. Razdio filoloških znanosti 25, no. 15 (2018). http://dx.doi.org/10.15291/radovifilo.1681.
Full textAbstract:
Udio francuske književnosti u stvaranju Ivana Gorana Kovačića do danas je u literaturi o tom piscu samo usputno dodirivan, iako zaslužuje posebnu pažnju, jer je I. G. Kovačić od svih stranih jezika i literature najbolje poznavao upravo francuski jezik i francusku književnost. U svom radu autor nas najprije upoznaje s piščevim poznavanjem francuskog jezika, zatim daje pregled njegovih prijevoda iz francuske književnosti, kao i osvrt na njegove poglede o problemu prevođenja. U vezi s temom težište je rada postavljeno na prepjeve francuske lirike te se daje prikaz Goranovih prevodilačkih postupaka na temelju analize pojedinih prepjeva Baudelairea (»Abel et Cain«), Gautiera (»La Source)« i Rimbauda (»Le Dormaur du Val«, »Ophélie«, »-Bonheur«). Autor zaključuje da Goranovi prepjevi s francuskog ne predstavljaju u hrvatskoj prijevođnoj književnosti onako značajan doprinos kao, njegovi kasniji prepjevi engleske lirike, ali su za poznavanje izvornog stvaralaštva Ivana Gorana Kovačića značajniji od njegovih engleskih prepjeva — pjesnike koje je prevodio s francuskoga odabirao je prema unutarnjem afinitetu i gotovo svaki njegov prepjev ujedno je i putokaz za bolje upoznavanje i razumijevanje njegove vlastite lirike.
23
Milović, Jevto. "Jos neki njemački uzori zmajevi." Radovi. Razdio lingvističko-filološki 3, no. 2 (2018). http://dx.doi.org/10.15291/radoviling.2319.
Full textAbstract:
Zna se da je Jovan Jovanović Zmaj stavljao pored mnogih svojih pjesama dvije ili jednu zvjezdicu. One pjesme pored kojih se nalaze dvije zvjezdice (**) prevedene su s nekoga stranog jezika, a one pored kojih stoji jedna zvjezdica (*) ispjevane su po »tuđoj zamisli«. Ispod naslova mnogih Zmajevih pjesama nalazi se primjedba »po nemač- kom«, »po mađarskom« ili »prevedeno«. Te Zmajeve oznake nijesu uvijek mjerodavne, i čovjek se na njih ne smije osloniti. Ima kod Zmaja bezbroj pjesama pored kojih nema nikakvih primjedaba iz ko- jih bi se vidjelo da te pjesme potiču od nekoga stranog pisca, pa ipak su one prepjev s nekoga stranog jezika. To se da lako objasniti, ako se ima u vidu da je Zmaj sarađivao u raznim književnim i političkim časopisima, kalendarima i godišnjacima, da broj njegovih šifara i pseudonima iznosi oko dvije stotine i da je naš pjesnik prevodio na srpskohrvatski i stihove za koje nije znao kome pjesniku pripadaju. Ja sam u raznim svojim studijama i člancima već na to upozorio i ovdje ne bih želio da se na tome zadržavam. Htio bih samo da ukažem još na neke strane pjesnike koji su utjecali na Zmaja.