Academic literature on the topic 'Relativní intenzita'

Cilj ovog rada je razvoj alternativnog modela izoliranja sektora u input-output sustavu za određivanje doprinosa sektora od interesa nacionalnom gospodarstvu te intenziteta međusektorske povezanosti sektora od interesa. Predloženi metodološki pristup primjenjiv je za onu grupu proizvodnih sektora koji uključuju više od jednog odjeljka klasifikacije u službeno objavljenim input-output tablicama. Model izoliranja sektora u input-output sustavu je primjenjiv za komparativnu analizu svih gospodarstava koja koriste istu klasifikaciju djelatnosti. Primjena modela izoliranja sektora u input-output sustavu empirijski je ilustrirana kvantificiranjem doprinosa i relativne mjere integracije sektora informacijsko-komunikacijskih tehnologija Republike Hrvatske. Na temelju rezultata provedene analize za 2010. godinu može se zaključiti da prerađivačka industrija informacijsko-komunikacijskih tehnologija zaostaje za uslužnim djelatnostima informacijsko-komunikacijskih tehnologija te da se relativna mjera integracije razlikuje za pojedine sektore informacijsko-komunikacijskih tehnologija.

Netoplinske tehnologije, danas sve zastupljenije u modernoj prehrambenoj industriji zasnivaju se na brzoj i učinkovitoj obradi kojom u potpunosti kontroliramo promjenu temperaturnog gradijenta. Sojino mlijeko kao vodeni ekstrakt sojina zrna prihvatljiva je baza za proizvodnju napitaka na bazi voća i povrća kao i pripravu sve popularnijih smoothija. Cilj ovog rada bio je istražiti utjecaj ultrazvuka visokog intenziteta i visokog hidrostatskog tlaka na promjenu fizikalnih svojstava (temperatura, apsorbancija, gustoća i raspodjela veličine masnih globula) sojinog mlijeka sa različitim udjelom suhe tvari sa ciljem bolje stabilnosti i održanja disperznog sustava. Udio suhe tvari reflektira se na stabilnost disperzne faze unutar disperznog sredstva. Ultrazvučna obrada provedena je pri amplitudama 20, 60 i 100 %, vremenu obrade 6 i 10 minuta, te sondama promjera 7 i 10 mm. Obrada visokim hidrostatskim tlakom provedena je pri tlakovima od 100, 200 i 300 Mpa i vremenu zadržavanja od 9 i 15 min. Obje netoplinske tehnologije pokazuju pozitivan trend utjecaja na statistički značajnu promjenu promatranih fizikalnih svojstava kao i povećanje stabilnost obrađenog sojinog mlijeka izraženog preko odnosa relativne učestalosti globula određenih dimenzija.

Detaljno se predstavlja urbanistički i arhitektonski razvoj istočnoga gradskog središta, čiju okosnicu čini potez triju trgova: Trga hrvatskih velikana, Trga žrtava fašizma i Krešimirova trga. Urbani status ovog područja stjecao se postupnim razvojem predjela koji se nazivao »dio istočno od Draškovićeve ulice«, što je na prijelazu 19. u 20. stoljeće značilo izvan okvira Innenstadta (»unutarnjeg grada«, odnosno gradskog središta). Autor ideje trgova na dijagonalnoj osi je Milan Lenuci, najpoznatiji zagrebački urbanist s kraja 19. i početka 20. stoljeća, koji je prvi istaknuo razvojne mogućnosti tog dijela grada. Detaljnom regulatornom osnovom 1905. zadao je ključne elemente predjela Vlaška – Draškovićeva – Branimirova – Bauerova, koji je realiziran zbrojem pojedinačnih gradnji i parcijalnih regulacija većinom 1920-ih i 1930-ih godina. Širenje grada prema istoku od početka 20. stoljeća (kada grad bitno pomiče svoju granicu u tom smjeru), intenzivna i kvalitetna izgradnja u međuratnom razdoblju (kada taj prostor postaje “novi” poslovno-stambeni dio grada), ali i dogradnja 1950-ih i 1960-ih godina, bili su smisleniji, urbanistički određeniji te prostorno i hortikulturno primjereniji negoli u drugim gradskim područjima, što ovoj gradskoj četvrti daje identitet i prepoznatljivost, karakterističnu cjelovitost i visoku ambijentalnu vrijednost. Poštivanje toga reprezentativnog urbanog prostora, koji je nastao angažmanom brojnih aktera u relativno kratkom segmentu 20. stoljeća, treba ugraditi u obvezni dio programa buduće sanacije i uređenja.

U ovom radu autori istražuju emocije preživjelih logoraša iz sustava logora Gospić-Jadovno-Pag u kojem su u ljeto 1941. ubijani ljudi srpskog i židovskog etniciteta te komunisti i ostali politički protivnici ustaškog režima. Pristup proučavanja emocija bazira se na svjedočanstvima koja je objavio povjesničar Đuro Zatezalo. U radu se prvo govori o analizi emocija u historiji s naročitim osvrtom na svjedočanstva preživjelih kao poseban i izuzetno važan izvor u studijama Holokausta i genocida. Autori također problematiziraju intenciju zapisivača, sjećanje i emocije kao aspekte koje povjesničar koji analizira svjedočanstva mora imati na umu. Daje se i opis djelovanja rasnih zakona Nezavisne Države Hrvatske i logora smrti Gospić-Jadovno-Pag, nakon čega se sustavno analiziraju emotivi izneseni u svjedočanstvima. Pritom se fokus istraživanja usmjerava na emocije straha, strepnje, nade i radosti. Također se problematizira odnos sjećanja i emocija te način na koji protok vremena može izmijeniti intenzitet i sadržaj emocije, što može biti vrijedan metodološki prilog proučavateljima povijesti genocida i oralne povijesti uopće.

Većina kognitivnih modela pretpostavlja da se depresivno raspoloženje javlja kao odgovor na određeni stresni podsticaj iz sredine čak i niskog intenziteta, dok je pretpostavka neurobioloških modela da proces koji dovodi do depresivnog raspoloženja može biti pokrenut i u odsustvu bilo kakvih zahteva ili podsticaja iz okruženja. U ovom istraživanju su proveravane pretpostavke koje proističu iz dve relativno nezavisne teorijske perspektive – kognitivne i neurokognitivne, a koje se tiču situacionih činilaca koji, zavisno od nivoa vulnerabilnosti, dovode do afektivnih promena, i eventualno mogu otpočeti razvoj depresivnih simptoma. Uzorak je bio sačinjen od 72 ispitanika prosečne starosti 25 godina (SD = 4.18), uz upadljivo veću zastupljenost ispitanika ženskog (75.3%) pola. U prvoj grupi (N = 36), ispitanici su podvrgnuti standardnoj proceduri indukcije afekta koristeći muzički metod. U drugoj grupi primenjena je procedura bihejvioralne paradigme mirovanja (N = 36). Rezultati su pokazali da su obe procedure dovele do promena u raspoloženju, a dobijen je i značajan efekat interakcije eksperimentalnog uslova, vremena merenja, i vulnerabilnosti, kada je u pitanju negativni afekat. Obe eksperimentalne procedure dovele su, u obe grupe, do značajnog pada u nivou pozitivnog afekta. Promene u afektu nastupile su i kod vulnerabilnih i kod nevulnerabilnih ispitanika. Međutim, kod vulnerabilnih ispitanika koji su imali zadatak mirovanja došlo je i do blagog povišenja negativnog afekta, koje nije registrovano u grupi sa indukcijom afekta bez obzira na vulnerabilnost. Dobijeni rezultati daju delimičnu potvrdu kognitivnim, ali i neurobiološkim modelima.

Uloga šuma hrasta crnike nije primarno gospodarska, iako djelomično može biti (ogrjevno drvo, biomasa), ali danas u okolnostima klimatskih promjena izraženija je njihova ekološka i socijalna uloga, posebno zato što prevladavaju šume niskoga uzgojnoga oblika (panjače). Površina uređajnoga razreda panjača hrasta crnike u Republici Hrvatskoj iznosi 21 216,63 ha, od toga je 8351,79 ha u redovitom gospodarenju poduzeća Hrvatske šume d.o.o. Površina od 12 740,18 ha nalazi se u šumoposjedničkim šumama. Zajedničko je obilježje panjača hrasta crnike izostanak bilo kakvih uzgojnih radova u mladosti i tijekom njihova razvoja, premda su u panjačama propisani šumskouzgojni radovi na čišćenju i prorjeđivanju te na obnovi. Budući da su prepuštene spontanu razvoju, razvio se čitav spektar, od onih najkvalitetnijih s relativno visokom drvnom zalihom dobro sklopljenih i suvislo obraslih sastojina pa do onih nekvalitetnih, razbijena sklopa, sa sitnim i kvalitetno lošim stablima male drvne zalihe. Istraživanjem su obuhvaćene samo plohe u okviru međunarodnoga projekta »Man and Biosphere« – MAB (Čovjek i biosfera), plohe Šumarskoga fakulteta te plohe Hrvatskoga šumarskoga instituta. Strukturna istraživanja radila su se u crnikovim šumama i uspoređivana su na trajnim pokusnim plohama s otoka Raba, Brijuna i otoka Mljeta (TPP br. 36, br. 56 i 57, br. 37). Na trajnim pokusnim plohama izoliranima od antropogenoga utjecaja u tijeku su progresivni sukcescijski procesi, iako je zabilježen intenzivan utjecaj divljači na Rabu i na Cresu, što će uvjetovati problem obnove. Sastojine poprimaju izgled jednodobne sastojine, stabilne su i buduća istraživanja trebala bi pratiti daljnju dinamiku razvoja sastojine. Eventualni poremećaji mogli bi biti izazvani ponajviše požarom.

Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati interindividualne razlike u elektrodermalnim reakcijama na iznenadni podražaj. Za ispitivanje toga cilja korištene su različite metode procjene elektrodermalne reakcije. Procjena reakcije kao jednostavna razlika prosječne elektrodermalne razine prije i poslije podražaja uspoređena je s pristupima koji modeliraju krivulju elektrodermalne reakcije kroz vrijeme. Ispitana je povezanost takve reakcije, modelirane na različite načine, s upitničkim mjerama osobina ličnosti. U istraživanju je sudjelovalo 97 studenata u dobi od 18 do 28 godina, većinom ženskoga spola (60 %). Svaki je ispitanik ispunio kratku mjeru neuroticizma i ekstraverzije iz Petofaktorskoga inventara ličnosti (BFI; John i sur., 1991, 2008) te je sudjelovao u jednome laboratorijskome mjerenju elektrodermalne reakcije na iznenadni događaj u trajanju od 8 minuta. Elektrodermalna aktivnost modelirala se na tri načina: 1) kao razlika u reakcijama prije i poslije podražaja; 2) uključujući i linearne efekte vremena; 3) uključujući i kvadratne efekte vremena. Ishodi takvoga modeliranja korelirani su s upitničkim mjerama neuroticizma i ekstraverzije. Rezultati su pokazali da uzimajući u obzir efekte protoka vremena sama procjena krivulje elektrodermalne aktivnosti značajno bolje pristaje stvarnim izmjerenim podacima. Isto tako, procjene elektrodermalne reakcije koje uzimaju u obzir efekte protoka vremena rezultiraju višim prosječnim razinama i većim interindividualnim varijabilitetom. Tako modelirana elektrodermalna reakcija (linearno i kvadratno) pokazuje nešto blago više i značajne pozitivne korelacije s neuroticizmom, iako su razlike između različitih načina modeliranja relativno male. Dobiveni rezultati podupiru ideju o većoj pobudljivosti vezanoj uz crtu neuroticizma. Iako su korelacije iznimno male, ne odstupaju od onih dobivenih u drugim istraživanjima, pogotovo jer je riječ o jednome mjerenju (Stemmler i Wacker, 2010). S obzirom na intenzitet reakcije, moguće je da pobudljivost vezana uz neuroticizam i nije specifično vezana za valenciju podražaja koji tu reakciju pobuđuje. Rezultati također pokazuju da se i na malome uzorku i korištenjem samo jednoga mjerenja, uz adekvatno modeliranje elektrodermalne aktivnosti, može detektirati povezanosti s osobinama ličnosti.

Jelen obični (Cervus elaphus L.) je u mnogim dijelovima svijeta važna ekološka vrsta i popularna divljač, te kao takva ima značajan izravan utjecaj na čovjeka. Istovremeno može imati štetne posljedice na okoliš, posebice na šumarstvo. Težina ovih posljedica ovisi o gustoći populacija jelena običnog, što zauzvrat u značajnom stupnju ovisi o kvaliteti staništa i prijašnjem upravljanju ovom vrstom. Oba čimbenika snažno odražavaju ljudske utjecaje. Ovo istraživanje proučava utjecaje određenih okolišnih i povijesnih čimbenika, posebice onih antropogenih, na raširenost i lokalne gustoće populacija jelena običnog. Područje istraživanja je Slovenija, zemljopisno, klimatski i krajobrazno izuzetno raznovrsna država. Jelen obični je u povijesti istrijebljen i reintroduciran prije 100 godina na nekoliko mjesta, a također je i spontano imigrirao iz Mađarske (Slika 1). Danas je proširen na 60% površine države, ali nije još dosegao sva pogodna staništa zbog sporog širenja. Analiza je obuhvatila nezavisne varijable širokog raspona okolišnih varijabli i varijable “troškovna udaljenost”, koja prikazuje “težinu” disperzije jelena običnog od mjesta reintrodukcije, odnosno imigracije. Procjene lokalnih gustoća jelena običnog (zavisna varijabla) su dobivene pomoću dvije metode: podaci o izvršenim odstrjelnim kvotama i metodom brojanja izmeta. Vrijednosti varijabli su pripremljene na relativno finoj prostornoj rezoluciji (imajući na umu površinu cijelog područja) od 1 km2. U skladu s teorijom o višestrukom izboru staništa, zavisnost jelena običnog o okolišu je analizirana na dvije razine: 1) globalni doseg jelena običnog (nazočnost/nenazočnost) i 2) gustoće lokalnih populacija unutar područja raširenosti. Na obje razine je provedena bivarijatna (korelacija) i multivarijatna (regresija) analiza. Nazočnost jelena običnog je najvjerojatnija u blizini mjesta reintrodukcije, odnosno imigracije, što ističe važnost varijable “troškovna udaljenost”, te u velikim šumskim kompleksima, što ukazuje na pozitivan utjecaj udjela šume i veličinu šumske plohe te negativan utjecaj gustoće ruba šume (Tablica 1, Tablica 2). Ove varijable također utječu na gustoću populacije, koja raste s padom udaljenosti od hranilišta i pozitivno je vezana s udjelom sastojina u kojima dominira obična smreka. Korelacija također ukazuje na pozitivnu ovisnost s udjelom mladih sastojina (Tablica 1, Tablica 3). Troškovna udaljenost od mjesta reintrodukcije te udio i kontinuitet šume prikazuje ljudske intervencije u povijesti (nekadašnje upravljanje jelenom običnim i korištenje prostora od strane čovjeka). Poznavanje utjecaja ovih čimbenika na jelena običnog je stoga važno za razumijevanje prošlosti i predviđanje buduće dinamike populacije. Stanište jelena običnog u Sloveniji još uvijek nije u potpunosti nastanjeno i širenje se nastavlja. Stoga se očekuje kontinuirano širenje jelena običnog, imajući na umu da brzina ovisi o načinima upravljanja prostorom. Stanje je slično i u većini drugih europskih zemalja. Još je važnije poznavati utjecaje mjera u današnjem lovstvu i šumarstvu koje, mogu biti prilagođene s ciljem postizanja željenih utjecaja. Neke ustaljene prakse upravljanja često ostvaruju utjecaje suprotne željenima,i u budućnosti bi trebale biti ponovno razmatrane. U budućnosti bi više pozornosti trebalo posvetiti izboru mjesta na kojem bi se postavila hranilišta za jelensku divljač, a na nekim područjima bi se intenzitet prihranjivanja jelenske divljači trebao reducirati. Udio mladih stabala u šumama Slovenije je prenizak; stoga bi ili trebalo proširiti područja obnove šumskih sastojina ili osnovati krmne površine za divljač (remize). Upravljanje odnosima između šume i divljači zahtjeva suradnju djelatnika u lovstvu i djelatnika u šumarstvu. Metoda primijenjena u našem istraživanju također bi mogla biti korištena za poboljšanje bonitiranja lovišta za jelensku divljač, jer su procjene utjecaja pojedinih okolišnih čimbenika na kvalitetu staništa jelena običnog temeljene na kvantitativnoj analizi.

PRIKAZI – REVIEWS Geoadria, vol. 8/1, 161-166, 2003. IZVJEŠĆA SA ZNANSTVENIH SKUPOVA - CONFERENCE REPORTS 3rd International Conference CLIMATE CHANGES: THE KARST RECORDS III, 11.-15. svibnja 2003., Montpellier, Francuska Od 11. do 15. svibnja 2003. u Montpellieru (Francuska) održana je treća međunarodna konferencija Climate Changes: The Karst Records III. Prvi ovakav skup održan je 1996. u Bergenu (Norveška), sljedeći 2000. u Krakowu (Poljska), nakon čega je zbog pojačanog interesa za ovu tematiku, a time i veće znanstvene produkcije, dogovoreno da se konferencija održava svaku treću godinu. Nakon Franuske (2003.), za domaćina konferencije 2006. godine predložena je Rumunjska. Ovaj skup okupio je znanstvenike iz 27 država sa 6 kontinenata koji su kroz 62 usmena izlaganja i 37 postera prezentirali svoja recentna znanstvena dostignuća iz područja paleoklimatologije temeljena na istraživanju krša, točnije speleoloških objekata i njihovih akumulacijskih oblika – siga. Sige, prepoznate kao medij koji zbog zaštićenosti i stabilnih mikroklimatskih uvjeta vrlo dobro "pamti" klimatska stanja šireg okoliša za vrijeme taloženja (a osim toga su i puno dostupnije od jezgri dubokomorskih bušotina i polarnih ledenih pokrova), zadnjih su desetljeća u središtu znanstvenog interesa različitih znanstvenih disciplina. Stoga su i teme radova bile doista raznolike; najveći je dio radova obuhvaćao paleoklimatske varijacije utvrđene na temelju omjera stabilnih izotopa siga iz gotovo svih klimatskih područja, te njihovo datiranje različitim metodama. Sige kao objekt istraživanja bile su obrađene i vezano uz petrografska svojstva, fluidne inkluzije, luminiscenciju, sezonske varijacije intenziteta taloženja itd., dok se kod speleoloških objekata proučavao stupanj okršavanja, utjecaj tektonike, špiljski sedimenti kao i paleontološki i arheološki nalazi. Dio radova obuhvaćao je rezultate monitoringa trenutnog stanja špilja, hidrologije, geokemije, atmosferskih uvjeta itd., a bilo je riječi i o promjenama morske razine kao posljedici klimatskih fluktuacija tijekom geološke prošlosti.Osim već tiskane knjige izvadaka u pripremi je i zbornik, dok se u međuvremenu kvalitetniji radovi recenzirani tiskaju u respektabilnom časopisu Francuskoga geološkog društva Bulletin de la Société Géologique de France.A gdje je Hrvatska, zemlja "klasičnog krša", u svemu tome? Država s 46% nacionalnog teritorija prekrivenog kršem (26000 km2) i još mnogo više pod morem, bila je zastupljena samo s jednim (1) radom – zapaženim, ali gotovo "pionirskim" u odnosu na radove sofisticiranih laboratorija i instituta zapadnih zemalja. Rad Isotope records in submarine speleothems from the Adriatic Coast, Croatia, autora Maše Surić, Nade Horvatinčić, Axela Suckowa, Mladena Juračića i Jadranke Barešić, analizira paleoklimatske promjene na istočnoj obali Jadrana koje su kroz omjere stabilnih izotopa kisika i ugljika ostale zabilježene u danas potopljenim sigama. Terenski dio konferencije obuhvatio je posjet mjestu Saint-Guilhem-le-Désert (tradicionalnoj postaji hodočasnika na putu prema svetištu Santiago de Compostella), te špiljskom sustavu Grotte de Clamouse, ukupne dužine oko 4 km od čega je 1965. gotovo 1 km uređen za turističke posjete. Osim impozantnih primjeraka špiljskog nakita, čija je raznolikost posljedica izmjena kalcitnih, aragonitnih i dolomitnih karakteristika nadsloja, ovaj objekt može biti i primjer kako se prekrasan špiljski prostor može upropastiti prilagođivanjem turističkim posjetima brojnim metalnim, staklenim i električnim instalacijama. Na trenutke posjetitelj može dobiti dojam da se kreće kroz muzej ili zbirku, a ne kroz više od stotinu metara dubok speleološki objekt. Dojam dodatno pojačava i ambiciozno zamišljen, ali kičasto izveden sound & light show. Obične turiste može fascinirati, ali istinske prirodnjake, zaljubljenike u krš – jedino ogorčiti. U svakom slučaju, terenski dio skupa i ovaj put bio je iskorišten za stvaranje novih i obnavljanje starih poznanstava koja će rezultirati međunarodnom znanstvenom suradnjom, posebno kad su u kombinaciji oprema i financije bogatijih zemalja i neistražena područja "onih drugih" zemalja. Ostaje nada da će takvim oblikom suradnje, na sljedećoj konferenciji Climate Changes: The Karst Records IV, Hrvatska biti malo bolje predstavljena svojim prirodnim i ljudskim potencijalima. Maša Surić 161 PRIKAZI - REVIEWS Geoadria, vol. 8/1, 161-166, 2003. PRIKAZI Atlas svijeta za 21. stoljeća, urednik: M. Lapaine i suradnici, Naklada Fran, Zagreb, 2003., 751 str. Nakladnik Fran iz Zagreba objavio je hrvatsko izdanje atlasa The 21 st Century World Atlas, koji je izvorno publicirao izdavač Trident Press International. Hrvatsko izdanje uredio je M. Lapaine sa suradnicima. Atlas nije tek hrvatski prijevod izvornika jer su pojedini stručnjaci dopunili i izmijenili neke sadržaje, a osim toga, S. Frangeš preveo je velik broj toponima na hrvatski jezik. Prijevodi su ispisani uz gornji rub karte kako se ne bi mijenjao izvorni jezik karata (engleski). Atlas je podijeljen u deset glavnih cjelina: Geopolitički okvir, Klimatologija, geologija i biogeografija, Demografija i socijalni pokazatelji , Osnovne ekonomske djelatnosti, Industrija, trgovina i promet, Afrika, Amerika, Azija, Europa i Oceanija. Na kraju je dodan rječnik osnovnih geografskih pojmova s odgovarajućim prijevodima (npr. perz. Kavir = solna pustinja) i kazalo s preko 60 000 geografskih imena. U općegeografskom dijelu atlasa na brojnim tematskim kartama zorno je prikazana prostorna raspodjela različitih prirodnih i socio-ekonomskih pojava i procesa. Iscrpnost kartografskih prikaza može se uočiti na primjeru poglavlja Socijalni i ekonomski pokazatelji, u kojemu su objavljene sljedeć i tematski zemljovidi: Potrošnja kalorija, Donacije hrane, Proizvodnja hrane, Smrtnost dojenčadi, Zdravstvena zaštita, Bolnička infrastruktura, Telefoni, Potrošnja energije, Pismenost, Izdavanje knjiga, Tiskanje novina, Broj upisa u školu, Omjer đaka i nastavnika u osnovnim školama, Znanstvenici i tehničari, Ekonomski aktivno stanovništvo, Dječja radna snaga, Struktura ekonomski aktivnog stanovništva, Ekonomska aktivnost, Ekonomska aktivnost žena, Ekonomska aktivnost muškaraca, Nezaposlenost, Bruto nacionalni dohodak, Bruto nacionalni dohodak po osobi, Struktura bruto nacionalnog dohotka, Inflacija, Ekonomski rast, Inozemni dug, Sredstva potrošena na obrazovanje, Sredstva potrošena na zdravstvenu zaštitu, Vojni izdaci, Izvoz i uvoz oružja, Trgovinska razmjena oružja i Logistika nuklearnog oružja. Kartogrami i kartodijagrami su jasni, pregledni i informativni.Kartografsko -geografski pregled po kontinentima ima jedinstvenu shemu. Ponajprije se nižu satelitske snimke, a potom digitalni modeli reljefa kopna i podmorja, geografske karte i kratki, ali sadržajni prikazi pojedinih zemalja. Na geografskim kartama kontinenata sitnim su slovima ispisani brojni toponimi. Njihova je čitljivost, na žalost, mala na prikazima planinskih predjela, koji su označeni nijansama sme đe i plavo-ljubičaste boje. Korisnik može doznati osnovne geografske informacije o svakoj državi putem kratkog geografskog uvodnika, zemljovida i različitih dijagrama.U hrvatskom izdanju atlasa svijeta mogao bi se očekivati iscrpniji prikaz Hrvatske. Priređivači nisu htjeli odstupati od izvornika, ali u reprintu zemljovida mogla se obratiti pozornost na pogrešno ispisane toponime (npr. naselje Sali na Dugom otoku ucrtano je u uvali Telašćica, Golfo di Venezia neobično se proteže duž zapadne obale Istre, naveden je stari naziv Požege – Slavonska Požega i sl.) . Međutim, navedene pogrješke ne umanjuju vrijednost atlasa, koji doista čini izvrstan kompendij najnovijih znanstvenih spoznaja o državama svijeta i Zemlji u cjelini, pa ga zbog toga rado preporučujem. Josip Faričić Nikola STRAŽIČIĆ: Svi hrvatski otoci, Descriptio Croatiae, Hrvatska revija, časopis Matice hrvatske, godište 1/2001., broj 3-4, Zagreb, 77-103. Hrvatska obala je najrazvedenija na Jadranskom moru, jer obuhvaća 97,2% jadranskog arhipelaga. S ponosom se ističe da je Hrvatska "zemlja tisuću otoka". Stvarni broj je i ve ći. Na pitanje koliko ih je unutar granica suvremene Hrvatske najmjerodavniji odgovor dao je prof. dr. sc. Nikola Stražičić. 162 PRIKAZI - REVIEWS Geoadria, vol. 8/1, 161-166, 2003. U uvodu se razmatraju podatci o ukupnom broju hrvatskih otoka kritički prema pojedinim autorima. U nastavku izložene su teškoće oko kategorizacije osnovnih pojmova "otok" - "otočić" - "greben" i "hrid". Posebno je zanimljiv dio članka u kojem su opisani i predočeni "zaboravljeni" - "novi" i nekadašnji otoci. U timskom radu autora iz Hidrografskog instituta Republike Hrvatske u Splitu (2000.) navodi se, na temelju topografskih karata u razmjeru 1:25000, da unutar granica Hrvatske postoje 79 otoka, 526 otočića i 641 grebena i hridi; ukupno 1246 otoka.Prof. Stražičić upozorio je kritič ki i dokumentirano na manjkavost dosadašnjih rezultata i naglasio da je ukupan broj hrvatskih otoka i dalje otvoren. U zaklju čnim razmišljanjima dao je niz svrhovitih prijedloga. Ponajprije predlaže, uz potporu državnih službi, imenovanje interdisciplinarne ekipe (od geografa, hidrogeologa, oceanografa, kartografa, lingvista i drugih specijalnosti) koja bi odredila kriterije za kategorizaciju pojedinih otoka, prema veličini i nazivu, te za određivanje kategorija naseljenosti. Nadalje, kako nazvati najmanji oblik stalno nad razinom mora "greben" ili "hrid", o tome posavjetovati se s lingvistima, ali i sa stanovništvom dotičnog otoka. Problem se javlja i kod napučenosti otoka, primjerice "stalno naseljen", da li prema domaćem (autohtonom) ili doseljenom stanovništvu, kako razlikovati pojmove "sezonski naseljen" i "povremeno naseljen"...Na kraju, uz pomoć lučkih kapetanija njihovim plovilima potrebno je obići i snimiti sve otoke unutar granica Hrvatske, istodobno provjeriti stanje na topografskim i posebice pomorskim kartama i planovima. Prof. Stražičić je otočanin, rođen na Mljetu, a čitav radni vijek proveo je u Rijeci. Najveći dio svoga života posvetio je istraživanju mora u najširem smislu, posebice Jadrana i nadasve naših hrvatskih otoka. Godine 1968. izradio je magistarsku tezu Otok Mljet – primjer izoliranog otoka. Deset godina kasnije (1978.) obranio je disertaciju Otok Cres – prilog poznavanju geografije naših otoka. Za sveukupan životni opus godine 1998. Senat Sveuč ilišta u Rijeci dodijelio mu je počasno zvanje "profesor emeritus". prof. Stražičić prvi je geograf u Hrvatskoj koji je dobio to visoko priznanje. U reprezentativnoj Hrvatskoj reviji s novim glavnim urednikom, ambicioznim magistrom Mladenom Klemenčić em, izašao mu je i najnoviji rad Svi hrvatski otoci ilustriran s 27 jedinstvenih panoramskih snimaka u boji. Članak Svi hrvatski otoci sinteza je dugogodišnjih minucioznih istraživanja u kojima je prof. Stražičić, na sebi svojstven na čin, prenio jezgrovito, veliko i bogato iskustvo, istodobno i poruka, kako bi trebalo nastaviti s interdisciplinarnim istraživanjima tih dragulja na pročelju Hrvatske i u trećem mileniju.Josip Riđanović Tihomir KOVAČEVIĆ Tihi: Baraćeve špilje, Turistička zajednica općine Rakovica, Rakovica, 2003., 48 str. Baraćevim špiljama pripada počasno mjesto u povijesti istraživanja hrvatskog krša i speleologiji. Davne godine 1892. u Rakovici je osnovan "Odbor za istraživanje i uređenje Baraćevih špilja", prva takva udruga na tlu Hrvatske i u ovom dijelu svijeta. Od prvih podataka objavljenih u literaturi 1874. do danas špilje su više puta bile predmetom speleoloških, hidrogeoloških, paleonotoloških, arheoloških i biospeleoloških istraživanja. Na temelju njihovih rezultata i rezultata najnovijih istraživanja nastala je i ova knjiga u kojoj nam autor otkriva njezine ljepote i tajne.Knjigu čini 8 poglavlja. Zanimljiv tekst bogato je ilustriran sa 65 fotografija, crteža i nacrta špilja. Opisan je položaj špilja, osnovni podatci o geološkim značajkama terena, nazivlje i podatci o dimenzijama različitih istraživača. Slijedi poglavlje o povijesti istraživanja s nizom zanimljivih podataka – od prvih opisa do suvremenih istraživanja. Opći dio zaokružen je poglavljem o paleontološkim i arheološkim istraživanjima. Dosad su nađeni ostatci pleistocenske faune i tragovi boravka ljudi iz srednjeg vijeka i razdoblja turskih ratova. 163 PRIKAZI - REVIEWS Geoadria, vol. 8/1, 161-166, 2003. U drugom dijelu knjige detaljno su opisane značajke Donje, Gornje i Nove Baraćeve špilje. Opisan im je položaj, a u iznošenju značajki autor se poslužio citatima Dragutina Hirca i Ivana Krajača s početka 20. stoljeć a. Navedeni su i najnoviji rezultati istraživanja prema kojima je Donja Baraćeva špilja dugačka 565 metara, Gornja 520 metara, a Nova 94,5 metara. Poglavlje o biospeleologiji napisao je dipl. ing. Roman Ozimec. Objavio je dosad poznate podatke o povijesti biospeleoloških istraživanja, podatke o ekološkim uvjetima, pregled i analizu špiljske faune te istaknuo važnost nastavka istraživanja i zaštite. Poglavlje je opremljeno odličnim fotografijama te tablicama s kronologijom biospeleoloških istraživanja, preliminarnim taksonomskim popisom kavernikolnih vrsta i biospeleološkom bibliografijom špilja. Završno poglavlje posvećeno je rezultatima Međunarodne speleološke ekspedicije "Rakovica 2002.". Na samom početku ekspedicije otvoren je Prvi speleološki dom Republike Hrvatske u Novoj Kršlji. Tijekom ekspedicije istraživani su sustav Panjkov ponor - Varićakova špilja, vrelo Sinjac i Kusa i dr. Na kraju knjige objavljena je speleološka bibliografija koja dodatno pridonosi vrijednosti ove knjige. Nenad Buzjak Milenko M. PASINOVIĆ: Područ je Kotora na listi svjetske i prirodne baštine UNESCO. "Cicero" – Cetinje, kompjutorska priprema "Tricen", Kotor, 2001., 110 str. Autor je rođeni Bokelj, redoviti sveučilišni profesor na Fakultetu za turizam i hoteljerstvo u Kotoru. Knjižica je praktičnog formata (23x15 cm), otisnuta je na kvalitetnom papiru. Opremljena je s 14 reprezentativnih fotosa u boji i 7 crno-bijelih slika i crteža. Upotrijebljeno je 20 bibliografskih jedinica literature i 4 izvora podataka uključujući i vlastita istraživanja. Kratak izvadak dat je na engleskom, talijanskom, francuskom i njemačkom jeziku.Poslije predgovora slijede u tekstu: Boka kotorska (prikaz granica, prostorni pojam i pregled glavnih dijelova, Morfogenetske i morfološke karakteristike, Kotorsko-Risanski zaliv – embrion Boke kotorske, Područje Kotora na listi svjetske prirodne baštine UNESCO, Simbioza prirode i čovjeka stara pet milenijuma i Dvije decenije nakon zemljotresa.Bokokotorski zaljevi duboko su oko 30 km (29,6) uvučeni na sjeveru između Orjena (1893 m), najviše obalne planine u istočnoj regiji Jadrana, Katunskog krša (1308 m, 1228 m i 1212 m) na istoku i Lovćenu (Štirovnik, 1749 m) na jugu. Impozantan okvir krševitih planina s izrazitim strmcima zatvara plitko more (površine 87,3 km2 i dubine do 60 m), u stvarnosti čudesan i jedinstven sklop Bokokotorskih zaljeva. Boka kotorska je horizontalno najrazvedeniji kraj (105,7 km duljina obale) i vertikalno najraščlanjeniji dio u najvišoj reljefnoj strukturi Jadranskog primorja. Geografski položaj Boke je specifičan. Na njezinu prostoru dodiruje se prirodno visoki i najljući krš izravno s najdubljim dijelom morske pučine Jadrana. Društveno, povijesno i gospodarski u Boki se isprepliću utjecaji milenijskog stvaralaštva Mediterana, posebice u gradskoj arhitekturi, s tradicionalnim i suvremenim kulturama Istoka. Boka kotorska je izraziti primjer jedinstva suprotnosti. Pri određ ivanju prostornog pojma Boke logič ki je kriterij "slijevno područ je" tj. prostor odakle voda teče prema zaljevima odnosno prema moru. "Slijevno područje" odre đuje se razvodnicom. U vododrživim stijenama to je površinska ili topografska razvodnica, koja se povlači najvišim vrhovima na terenu. U karbonatnim stijenama na kojima je razvijen krški reljef, što se pretežno odnosi na prostor Boke kotorske, mjerodavna je dubinska ili hidrogeološka razvodnica. Preuzeti brojčani podatci o veličini slijevnog područja na osnovi površinske (topografske) razvodnice za Boku kotorsku ne odgovaraju stvarnosti. O postanku Boke kotorske Pasinović iznosi kritički i potanko gledanja ranijih autora. Znakovito, me đutim, ističe sadašnji izgled zaljeva, koji je relativno mlad i posljedica je izdizanja razine mora u holocensko doba. Navodi činjenice da je prije 25 tisuća godina razina Jadrana bila niža za 96,4 m od sadašnjeg. Boka je tada bila kopno. Na Orjenu i Lovčenu snježna granica spuštala 164 PRIKAZI - REVIEWS Geoadria, vol. 8/1, 161-166, 2003. se do visine 600 m odnosno 900 m. Dno Boke kotorske u to vrijeme karakterizirala su izolirana udubljenja prekrivena rastresitim materijalom. Dokazano je da je prije 10 tisuća godina razina Jadranskog mora bila niža za 31 m od današnjega. Tada se već počeo nazirati složeni izgled današnjih zaljeva Boke kotorske. Batimetrijska istraživanja u najnovijem razdoblju potvrđuju postojanje izdvojenih krških udubljenja na morskom dnu, posebice na lokalitetu Verige, gdje je maksimalna dubina od 45 m veća za 4 m i u kumburskom suženju od 50 m veća, najveća dubina 5 m od okolnog dna mora.U najvećem dijelu zaljeva žalo je ograničeno na uski pojas ili ga uopć e nema (Risan – Perast i Orahovac). Na tom potezu obalni strmci spuštaju se izravno ispod mora do njegova dna. Prosje čna dubina mora u Boki je 27,6 m. Srednje dubine u pojedinim zaljevima iznose u Kotorskom 27 m, Risanskom 25,7 m, Tivatskom 25,5 m i Toplanskom 31 m. Opća značajka batometrije svih zaljeva Boke kotorske je da su male dubine. Posebna je zanimljivost horizontalne razvedenosti Boke kotorske 7 otoka. To su u Kotorskom zaljevu ispred Perasta Sveti Đorđe (Juraj) i umjetni otok Gospa od Škrpjela. U Tivatskom zaljevu: Stradioti (Sveti Marko), otok Gospe od Milosrđa i Prevlaka (otok cvijeća). U Toplanskom zaljevu su otok Lastvica (Mamula) i otok Mala Gospa (Gospa od Žanjice).Boka sa svojim zaleđem prima najveć e količ ine padalina u Europi. Crkvice, mjerna stanica u Malovom dolu na 1050 m nadmorske visine u Krivošijama na Orjenu, zabilježila je količinu od 5317 mm i to tijekom mokrog dijela godine! Boka je najvećim dijelom u stijenama karbonatnog sastava, koje dosežu dubinu i do 5 km! Na toj podlozi razvijen je najizrazitiji krški reljef, kako na površini, tako još više u podzemlju, odnosno u podmorju. Tu je najveće izvorište vode istodobno i najsušniji kraj u istočnoj regiji Jadrana. Prema podatcima skupa stručnjaka za opskrbu vodom 1986. godine u Risnu s navedenog prostora u sušnim mjesecima godine svake sekunde dotječe u more oko 1000 litara vode od koje se tek 220 litara (22%) iskoristi za pitku vodu! Zaključeno je, da Boka spada u "najžednije" krajeve u Europi! Hidrografske karakteristike Boke kotorske u skladu su s prevladavajućim litološkim značajkama karbonatnih stijena, geološkom građom i hidrogeološkom funkcijom terena. Od hidro-pojava najviše su rašireni izvori, vrulje, povremene tekućice i jedna katavotra (Gurdić). Katavotra je specifični izvor, zapravo otvor kroz koji poslije dugotrajnih kiša izbija na površinu slatka voda, a u doba hidrološkog minimuma tim istim otvorom voda ponire u dublje dijelove podmorja. Ukratko su opisani i predočeni izvori Ljute u Dobroti, Sopota i Spile kod Risna, Morinjske rijeke, koja odvodnjava zapadne i jugozapadne strane Orjena, te Gurdić i Škurda kod Kotora. Škurda je svojevrsna hidrografska specifičnost Boke kotorske. To je krška rječica. Izvori su joj na Lovćenu, a odvodnjava Njeguško polje. Škurda je usjekla korito kanjonskog tipa u masivnim i dobro uslojenim vapnencima lovćenskog strmca. Vodostaj Škurde ovisan je od količine i duljine trajanja kiše. Bez obzira na godišnje doba, poslije izdašnijih kiša teče Škurda čitavom duljinom toka kao bujica. Na ušću je nataložila obilje šljunčanih nanosa u obliku manje delte zvane Benovo. U blizini mora Škurda se račva u dva rukava. Jednim rukavom otječe sjevernom stranom gradskih zidina. To je kotorska Škurda, obično stalan tok, jer ga napajaju izvori iz vlastitog korita. Drugim rukavom teče dobrotska Škurda jedino poslije dužih kiša. S izvora Škurde opskrbljuje se ponajprije i ponajviše gradski vodovod u Kotoru. Poslije potresa 1979. pokušalo se ugradnjom betonske zavjese izolirati utjecaj mora. U ljetnim mjesecima ponovno je zaslanila voda. Škurda je tipična krška tekućica podložna naglim i znatnim promjenama. U zadnje vrijeme znalo se dogoditi da na njezinom izvorištu potpuno nestane vode čak u trajanju jednoga dana! Boka kotorska svojim smještajem je u geotektonski vrlo labilnom kraju, štoviše, u pojasu razornih potresa. Značajniji potresi u južnom Jadranu jezgrovito su opisani. O katastrofalnom potresu 15. travnja 1979. dat je iscrpan prikaz. U općini Kotor na spomenicima kulture procijenjena je golema šteta u visini od 18.658,930 USA dolara!Područje Kotora na listi prirodne i kulturne baštine UNESCO najopsežniji i najzanimljiviji je dio sveukupnog teksta. Autor nas potanko i dokumentirano upoznaje s brojnim postupcima koji su prethodili upisu Kotora na listu svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO. 165 PRIKAZI - REVIEWS Geoadria, vol. 8/1, 161-166, 2003. Odluka je usvojena na Skupštini op ćine Kotor, 14. lipnja 1979. i glasi: "Ovom odlukom kao prirodno, kulturno i istorijsko dobro od posebnog zna čenja, proglašava se Kotor s područjem: Dobrote, Orahovca, Perasta, Risna, Morinja, Kostanjice, Stoliva, Prčanja, Mula, Škaljara i morskog bazena ovog područja, koje obuhvaća 12000 ha kopna i 2600 ha mora." Katastrofalni potres 15. travnja 1979. pospješio je prijam Kotora za upis u svjetsku prirodnu i kulturnu baštinu UNESCO, štoviše i za kulturnu baštinu u opasnosti. Prijedlog je prihvaćen na sjednici Međunarodnog komiteta od 22. do 26. listopada 1979. u Kairu i Luksoru. Također, u Berlinu 10. ožujka 1997. Boka kotorska uvrštena je među 28 najljepših zaljeva na svijetu. Prema podatcima Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u općini Kotor izvršena je kategorizacija od prvog do trećeg stupnja za 104 spomenika kulture. Zanimljivo je da je 12 spomenika uvršteno u prvu, najvišu kategoriju spomeničkog blaga. Simbioza prirode i čovjeka u Boki kotorskoj stara je pet milenija. Prvi tragovi ljudskog postojanja, oko 3000 godina prije Krista, iz mlađeg kamenog doba, otkriveni su na lokalitetu Spila, 300 m nad morem, sjeveroistočno od Perasta.Na obali Risanskog zaljeva, točnije u mjestu Lipci, pronađeni su na svodu otisci između kojih se posebno ističe brod na jedra. To potvrđuje rani početak pomorstva u Boki kotorskoj. Najstariji ostatci likovnog izražavanja tadašnjih stanovnika datirani su u rano brončano doba.Prof. Pasinović je geograf društveno-gospodarskog usmjerenja s posebnim interesom za pomorstvo i turizam. Poslije obranjene disertacije "Pomorstvo i turizam s posebnim osvrtom na crnogorsko primorje" (1977.) i nakon objavljivanja reprezentativnog vodiča: Kotor – vjekovi sačuvani za budućnost" (1988.) poklonio je javnosti i najnovije djelo "Područje Kotora na listi svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO". Prof. Pasinović je jedan od osnivača Fakulteta za turizam i hotelijerstvo u Kotoru i najzaslužniji je što je ta visokoškolska, sveučilišna institucija ostala u Kotoru. Svojim je radom i organizacijskim sposobnostima znač ajno pridonio da se Kotor upiše u listu svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO. Sada se zalaže da se to priznanje mjerodavnih stručnjaka zapamti i blago sačuva za mlađi naraštaj. Čestitamo profesoru Pasinoviću i želimo mu puno daljnjih uspjeha. Josip Riđanović 166

Džudo je eksplozivni sport koji zahteva visok nivo anaerobnog kapaciteta, zbog čestih naprezanja velikog intenziteta, ali i dobro razvijenu aerobnu izdržljivost zbog efikasnog procesa oporavka između uzastopnih mečeva.Utvrditi razlike u funkcionalnim sposobnostima džudista, različitog hronološkog uzrasta, tokom pripremnog perioda.Uzorak ispitanika činilo je ukupno 60 džudista (30 kadetskog i 30 juniorskog uzrasta). Parametri anaerobnog kapaciteta (maksimalna i prosečna snaga) procenjivani su laboratorijskim Vingejt testom, dok je aerobna izdržljivost procenjivana standardizovanim višestepenim testom na ručnom i nožnom bicikl-ergometru.Analiza dobijenih podataka pokazala je da džudisti juniorskog uzrasta u odnosu na kadete imaju statistički značajno veće vrednosti parametara relativna maksimalna i relativna prosečna snaga. Međutim, džudisti kadetskog uzrasta su imali značajno bolje vrednosti maksimalne potrošnje kiseonika, kao parametara aerobne izdržljivosti, u odnosu na juniore. Dobijeni rezultati ukazuju na neophodnost povećanja obima aerobnih treninga kod džudista juniorskog uzrasta, u cilju povećanja izdržljivost koja je neophodna za turniski tip takmičenja.

Presented thesis gives results obtained during the spectroscopic observations of post –discharges of the pure nitrogen plasma with small oxygen admixture and in the nitrogen – argon mixture and the effect of the pink afterglow in it. The DC discharge in the flowing regime has been used for the plasma generation. The decaying plasma was study by optical emission spectroscopy, mainly in the range of 300–800 nm. The first positive, second positive, first negative nitrogen spectral system and NO spectral systems were observed in measured spectra. The band head intensities of these bands have been studied in the dependencies on experimental conditions. Simultaneously, the relative vibrational populations on the given nitrogen states have been calculated. Two discharge tubes made from different materials (PYREX glass and QUARTZ glass) were used in the case of nitrogen plasma containing low oxygen traces (up to 0.2 %). These experiments have been carried out at two wall temperatures for the determination of the temperature effect on the post-discharge. The discharge tube around the observation point was kept at the ambient temperature (300 K) or it was cooled down to 77 K by liquid nitrogen vapor. The total gas pressure of 1 000 Pa and the discharge current of 200 mA were conserved for all these experiments. The relative populations of electronic states were calculated in the dependence on the post-discharge time. The dependencies on oxygen concentration were given, too. The results showed no simple dependence of vibrational populations on oxygen concentration. Generally, slight increase of neutral nitrogen states populations was observed with the increase of oxygen concentration. These observations were well visible due to the intensity of nitrogen pink afterglow effect that was well visible at all oxygen concentrations. The pink afterglow maximal intensity was reached at about 5–10 ms at the wall temperature of 300 K in the PYREX tube. The molecular ion emission was strongly quenched by the oxygen and as this was dominant process for the pink afterglow emission the pink afterglow effect disappears at oxygen concentration of about 2000 ppm. The temperature and wall material influences were observed, too. The post-discharge in nitrogen argon mixtures was studied only in the PYREX tube at the ambient wall temperature of 300 K. The power dissipated in an active discharge was constant of 290 kW. The experimental studies had two new parameters – total gas pressure (500 Pa – 5 000 Pa) and the argon concentrations that were varied in the range of 0–83 %. Also in this case the dependencies of relative intensities of the bands given above were obtained and further the relative populations of electronic states as a function of decay time, total gas pressure and on argon concentration were obtained. The pink afterglow effect was observed at all applied discharge powers and total gas pressures. At the highest argon concentrations, especially at lower pressure, the pink afterglow effect disappeared. The presented experimental work is one of the hugest sets of experiments in the nitrogen with oxygen traces and in nitrogen-argon mixtures. These data can be used as a very good fundament for the further studies using wide numeric modeling of the post-discharge kinetic processes.

The intention of this master‘s thesis is the measurment of relative variance of optical intensity. In the first place, I have been studied Kolmogorov cascade theory of turbulence and relative variance of optical intensity . In addition, I have been deal with turbulent cells, Gaussian beam, Top Hat beam and influence of the atmospheric turbulences on the intensity profile of the laser beam. Lastly I have been measured determine influence of the atmospheric turbulences on the intensity profile of the laser beam and I have been calculated relative variance of optical intensity. I have suggested the optimum beam profile in the turbulent atmosphere from acquired data.

This master´s thesis provides basic properties and measurement of optical beams. In the first chapter is shown division of light on ray, wave and beam optics. Atmospheric optics and properties associated with propagation of light through the earth's atmosphere is presented in the second chapter. In the third part are shown basic techniques for Gaussian beam shaping. The last chapter deals with measurement of optical beam after propagating through a turbulent medium. In this section is shown distribution of relative variance of optical intensity in Gaussian and Top-Hat beam. There is also measured spatial coherence of laser beam in the turbulent atmospheric transmission media. Finally effect of the beam wander is investigated.

This diploma thesis deals with a draft of wireless weather station, whose task is to measure basic values inside and outside the home. Measured variables are for example temperature, atmospheric pressure, relative humidity, wind speed and direction or concentration of carbon dioxide (CO2). These data will be transmitted to a web server for later processing. Possible technical solutions are described and the outcome is a designed printed circuit boards, which has been assembled and tested. Resulting system was tested in trial operation.

This diploma thesis solves the problems of hydrothermal processes in walls of wooden houses and associated issues. A chosen were two apartment buildings, where they underwent exmerimental measurement of indor air, in order to determine the boundary conditions commonly boundary building evelope. Was followed by hygrothermal analysis of four commonly used constructions of wooden buildings in the Czech Republic, using various numerical methods. The quantity of information obtained from various numerical methods were analyzed individually. The final part of the thesis is devoted to experimental measurements of diffusion properties of materials. Namely foil vapor barrier, in terms of its influence on the perforation vapor diffusion resistance factor. Information obtained from the experiments were applied to re numerical analysis for walls with a foil vapor barrier. Followed by comparing both cases, in terms of changes hygrothermal behavior of structures with influence of perforation of the vapor barrier.

Aim of this study was to describe capillary water and vapor transport in shallow subsurface of Hrubá Skála sandstone in the Bohemian Paradise. I have quantified permeability of Hrubá Skála sandstone for water vapor using "wet cup" method and also capillary water absorption of sandstone drill cores. I have found out general rules of evaporation and rate of evaporation from several sandstone outcrops in real microclimate. Important part of my work was to determine whether surface crust plays some role in studied parameters. Based on my results, permeability of different types of sandstones for water vapor does not vary significantly and surface crust has no effect on rate of water vapor diffusion. Rate of capillary water absorption is reduced by surface crust. Hrubá Skála sandstone is classified as medium or highly absorbing material. I have proved that evaporation from porous medium can be approximated by exponential function. Rate of evaporation is strongly controlled by climatic conditions, especially by relative humidity. Powered by TCPDF (www.tcpdf.org)