To see the other types of publications on this topic, follow the link: Sebe.
Journal articles on the topic 'Sebe'
Create a spot-on reference in APA, MLA, Chicago, Harvard, and other styles
Consult the top 50 journal articles for your research on the topic 'Sebe.'
Next to every source in the list of references, there is an 'Add to bibliography' button. Press on it, and we will generate automatically the bibliographic reference to the chosen work in the citation style you need: APA, MLA, Harvard, Chicago, Vancouver, etc.
You can also download the full text of the academic publication as pdf and read online its abstract whenever available in the metadata.
Browse journal articles on a wide variety of disciplines and organise your bibliography correctly.
1
Jovanović, Aleksandra V. "Pisanje o sebi, pisanje sebe." Анали Филолошког факултета 28, no. 2 (2016): 25–36. http://dx.doi.org/10.18485/analiff.2016.28.2.2.
Full text
2
Vorkachev, Sergei G. "Sebe and vpolne sebe: semantics, pragmatics, functions." Russian Language Studies 21, no. 1 (2023): 33–48. http://dx.doi.org/10.22363/2618-8163-2023-21-1-33-48.
Full textAbstract:
Linguists are particularly interested in observing lexical units, reflecting the picture of the world of a modern person. It allows to visually study fashionable words and expressions as indicators of the linguistic taste of the era. The relevance of the research is due to the need to study the trends in using colloquial lexical units as markers of cognitive and social development of personality at the present stage. The aim is to characterize the functions and pragmasemantic meanings of the particle sebe (to oneself) and the set expression vpolne sebe (quite) in modern Russian linguistic culture. The material was taken from the explanatory dictionaries of the Russian language and examples from the National Corpus of the Russian Language. The author used the methods of continuous sampling, contextual and interpretive analysis, elements of quantitative analysis, and semantic analysis of dictionary definitions. It was found that quite often the freedom and independence of actions of the statement protagonist, conveyed by this particle, his autonomy and sovereignty receive negative assessment of the subject of speech: they are considered as indifference to others, disregard for ethical norms and norms of social life and they are condemned, and this assessment is emphasized by the presence in the statement of the particle sebe (oneself). It was determined that the increase in the activity of the particle sebe (oneself) in modern speech is associated with changes in the modal type of the Russian personality. The semantic core, which focuses the basic meanings of the set expression vpolne sebe (quite), is concentrated in the lexeme vpolne (quite), while pragmatic meanings remain in the particle sebe (oneself). The author revealed that the main communicative purpose of the expression vpolne sebe (quite) is the function of taking off the responsibility for the statement's content, singling out the object of speech and identifying the speaker with the social group which is elite in his perception. Being a fashionable expression, the phrase is nowadays actively used in Runet, penetrates into public speech, reaches the peak of its popularity and then may give way to new indicators of linguistic fashion.
3
Taylor, R. E. "O sebe." Uspekhi Fizicheskih Nauk 161, no. 12 (1991): 73. http://dx.doi.org/10.3367/ufnr.0161.199112c.0073.
Full text
4
Mikasinovich, Branko, and Dejan Stojanović. "Sunce sebe gleda." World Literature Today 74, no. 2 (2000): 442. http://dx.doi.org/10.2307/40155774.
Full text
5
Žurić Jakovina, Iva, and Trpimir Jakovina. "On Eros and Encounter in Psychotherapy." Filozofska istraživanja 43, no. 4 (2023): 817–30. http://dx.doi.org/10.21464/fi43408.
Full textAbstract:
Cilj je ovog rada ukazati na polje unutar psihoterapijskog procesa koje omogućuje samospoznaju, a to je polje gdje se susreću »ja i ti«. Istinski je susret ono što omogućava rast i terapijski učinak na klijenta i psihoterapeuta. Jedna je od ključnih zadaća psihoterapijskog procesa potaknuti i (ponovno) otkriti vitalnu energiju u klijentu, što se u ovom radu naziva »Erosom«. Eros tako postaje mjesto vitalnosti, kreativnosti i transformacije, a u konačnici i put prema samospoznaji. Samospoznaja i terapijski rast u psihodrami ostvaruju se poglavito kroz tehniku »zamjene uloga«, koja omogućava ljudima da budu viđeni iz perspektive drugoga, što obogaćuje i proširuje njihov doživljaj sebe i otvara put k promjeni. Takva privilegirana pozicija, koju omogućava psihodramska akcija zamjenom uloga, važan je učinak kojim osoba ima priliku tumačiti »sebe sebi« i tako nadići ograničenja tradicionalne dihotomije subjekt – objekt.
6
Nikić, Mijo. "Skrbi za sebe – narcizam?" Crkva u svijetu 56, no. 3 (2021): 472–84. http://dx.doi.org/10.34075/cs.56.3.7.
Full textAbstract:
Autor najprije tumači i razlikuje pojmove autentične skrbi za se koja je prihvatljiva i pohvalna i narcizma, koji je patološka pojava. Obrazložena je tvrdnja da je malo onih koji istinski skrbe za se i koji odabiru najbolji put vlastitog ostvarenja. To je zbog toga što sebe dobro ne poznaju i što zanemaruju svoju duhovnu dimenziju, odnosno najjaču moć koju imaju, a to je moć samotranscendencije, kao i sposobnost da vjeruju, nadaju se i nesebično vole Boga i ljude. U nastavku članka autor iznosi tezu da narcis zapravo ne voli sebe. On u stvarnosti mrzi sebe, a zaljubljen je u oklop grandioznosti kojim se zaogrnuo da sakrije negativnu predodžbu sebe i veliki osjećaj manje vrijednosti i nemoći koji ga muči i progoni u podsvijesti. Na koncu autor donosi psihodinamiku narcističke ličnosti te daje smjernice integralne psihoterapije narcističkog poremećaja ličnosti.
7
Ramić, Osman. "MISLIMO DA POZNAJEMO SEBE." Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću 5, no. 5 (2012): 193–210. http://dx.doi.org/10.52535/27441695.2012.5.193-210.
Full textAbstract:
Današnja stvarnost opterećena je svakodnevnim informacijama o nemilim događajima kao što je zlostavljanje u porodici, u školi, na ulici, na javnim mjestima. Šta se događa sa osobama koje kreću putem nasilja i zlostavljanja? Kako na nas, koji smo sudionici tih dešavanja, sve to djeluje i šta izaziva u nama? Gotovo da su identični doživljaji koje imamo u vezi s tim – osude, prijekori, gnušanja, neodobravanja. Jesu li to odgovori, ili odgovore treba tražiti negdje drugdje? Da li da odgovore tražimo u osobama, u strukturi ličnosti, u svakodnevnoj stvarnosti opterećenoj bremenitim teškoćama kojima se ne zna početak, niti im se nazire kraj? Znamo samo da su sva ta negativna i neželjena događanja sve češća, mada ima i pozitivnih, poželjnih događanja, ali su mnogo rjeđa. Naši doživljaji svih događaja kojima smo svjedoci za posljedicu imaju određene oblike ponašanja koji se razlikuju od osobe do osobe. Zato s pravom možemo postaviti pitanje: Poznajemo li sebe? Jesmo li svjesni sebe i svoga ponašanja? Znamo li kakve će nam biti reakcije u pojedinim konkretnim situacijama i koliko smo ih svjesni? Na ova i slična pitanja pokušali smo tražiti odgovore analizirajući emocionalnu stabilnost i socijalnu zrelost mladih. Bez pretenzija da ćemo dati najprihvatljivije odgovore na postavljena i druga njima slična pitanja, da ćemo ponuditi najadekvatnija rješenja, pokušat ćemo zaviriti u unutrašnju strukturu ličnosti mladih i naznačiti neke elemente poznavanja sebe i svoje ličnosti.
8
Furlan, Maja. "Presegati meje, presegati sebe." Andragoška spoznanja 20, no. 1 (2014): 3. http://dx.doi.org/10.4312/as.20.1.3-5.
Full text
9
Miletić, Nikolina, and Marija Perić. "Jezik manipulacije u medijskom diskursu u doba koronakrize." Fluminensia 34, no. 1 (2022): 143–61. http://dx.doi.org/10.31820/f.34.1.7.
Full textAbstract:
Naglasak ovog istraživanja je na oblicima manipulacije u doba korona krize u Hrvatskoj i Njemačkoj. Korpus istraživanja čine novinski članci novina Večernji list i Der Spiegel u ožujku i travnju 2020. godine. Članci su odabrani prema ključnim riječima korona, Covid-19, lockdown, cjepivo. U člancima se analiziraju primjeri izravnih navoda epidemiologa, političara i drugih ljudi pogođenih korona virusom. Riječi epidemiologa i političara nerijetko u sebi sadrže manipulativni leksik kojim se pokušava utjecati na masovnu publiku, izazvati u njima strah i navesti ih na pridržavanje mjera. Manipulacija se u korpusu istražuje prema strategijama Van Dijka (2006) koji kao polaznu točku razlikuje općenite interakcijske strategije, tj. pozitivni prikaz sebe (mi) i negativni prikaz drugih (oni). Ispituje se način verbaliziranja pozitivnog prikaza sebe i negativnog prikaza drugih u sintaksi, semantici i pragmalingvistici. Interlingvalno se proučava postoje li razlike u korištenju manipulativnih sredstava u njemačkom i hrvatskom korpusu.
10
Yang, Yue-Ju, Shi-Xiong Li, De-Liang Chen, and Zheng-Wen Long. "Structural Evolution and Electronic Properties of Selenium-Doped Boron Clusters SeBn0/− (n = 3–16)." Molecules 28, no. 1 (2023): 357. http://dx.doi.org/10.3390/molecules28010357.
Full textAbstract:
A theoretical research of structural evolution, electronic properties, and photoelectron spectra of selenium-doped boron clusters SeBn0/− (n = 3–16) is performed using particle swarm optimization (CALYPSO) software in combination with density functional theory calculations. The lowest energy structures of SeBn0/− (n = 3–16) clusters tend to form quasi-planar or planar structures. Some selenium-doped boron clusters keep a skeleton of the corresponding pure boron clusters; however, the addition of a Se atom modified and improved some of the pure boron cluster structures. In particular, the Se atoms of SeB7−, SeB8−, SeB10−, and SeB12− are connected to the pure quasi-planar B7−, B8−, B10−, and B12− clusters, which leads to planar SeB7−, SeB8−, SeB10−, and SeB12−, respectively. Interestingly, the lowest energy structure of SeB9− is a three-dimensional mushroom-shaped structure, and the SeB9− cluster displays the largest HOMO–LUMO gap of 5.08 eV, which shows the superior chemical stability. Adaptive natural density partitioning (AdNDP) bonding analysis reveals that SeB8 is doubly aromatic, with 6 delocalized π electrons and 6 delocalized σ electrons, whereas SeB9− is doubly antiaromatic, with 4 delocalized π electrons and 12 delocalized σ electrons. Similarly, quasi-planar SeB12 is doubly aromatic, with 6 delocalized π electrons and 14 delocalized σ electrons. The electron localization function (ELF) analysis shows that SeBn0/− (n = 3–16) clusters have different local electron delocalization and whole electron delocalization effects. The simulated photoelectron spectra of SeBn− (n = 3–16) have different characteristic bands that can identify and confirm SeBn− (n = 3–16) combined with future experimental photoelectron spectra. Our research enriches the geometrical structures of small doped boron clusters and can offer insight for boron-based nanomaterials.
11
Benedik, Emil. "Vprašalnik doživljanja sebe in drugih ljudi." Psihološka obzorja 10, no. 1 (2001): 27–48. https://doi.org/10.20419/2001.10.34.
Full textAbstract:
V prispevku predstavljamo vprašalnik doživljanja sebe in drugih oseb, ki smo ga sestavili na podlagi Kernbergove teorije osebnostnih organizacij duševnih bolnikov. Rezultati vprašalnika, ki so jih dosegli odrasli psihiatrični bolniki, se pomembno razlikujejo od rezultatov zdravih oseb, med samimi bolniki različnih diagnostičnih skupin pa ne odkrivamo izrazitih razlik. Poleg tega se rezultati našega vprašalnika pomembno povezujejo s Tennesseejsko lestvico pojma sebe. To potrjuje teorijo o zmedenem doživljanju sebe in drugih ljudi (oz. zmedeni identiteti) pri bolnikih z duševnimi motnjami.
12
Jusufbašić, Samra, and Amela Abidović-Mačković. "USPJEŠNOST PRIMJENE LOGOPEDSKOG TRETMANA I REEDUKACIJE PSIHOMOTORIKE KOD DJETETA SA USPORENIM GOVORNO- JEZIČKIM RAZVOJEM- PRIKAZ SLUČAJA." Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji 3, no. 3 (2021): 187–96. http://dx.doi.org/10.59519/mper3015.
Full textAbstract:
Pojam usporenog govorno- jezičkog razvoja odnosi se na teškoće u razvoju receptivnih i ekspresivnih jezičkih sposobnosti, koje se najčešće mogu primjetiti u periodu od godinu i pol do treće godine. Multidisciplinarnim pristupom i procjenom roditelji dobivaju kompletan izvještaj o razvoju djeteta (govorno- jezički, psihomotorni i psihološki razvoj). U ovom radu cilj je prikazati kako se primjenom logopedskog tretmana trogodišnjeg djeteta sa usporenim govorno- jezičkim razvojem i reedukacijom psihomotorike postižu značajni rezultati u progovaranju, usvajanju prvih riječi, rečenica i postizanja doživljaja samog sebe i svoga tijela. Za procjenu receptivnog i ekspresivnog govora korištena su didaktička pomagala- slike, dok je za procjenu saznajne organizovanosti, praksične organizovanosti, gnostičke i praktognostičke organizovanosti korišten Praktikum opšte defektološke dijagnostike. Za procjenu psihološkog razvoja korišten Razvojni test autorice Čuturić (RTČ,1996). Primjenom logopedskog tretmana i reedukacijom psihomotorike evidentiran je uspjeh na polju receptivnog i ekspresivnog jezičkog razvoja, kao i u doživljaju samog sebe, svijesti o sebi kao ličnosti, ovladavanju sopstvenog tijela i organizacije pokreta.
13
Sobol, Walentyna. "Pylyp Orlyk sam pro sebe." Studia Polsko-Ukraińskie 8 (April 16, 2021): 85. http://dx.doi.org/10.31338/2451-2958spu.8.6.
Full textAbstract:
This article explores various forms of self-presentation of the hetman on the path of self-knowledge in the conditions of hopelessness caused by emigration. Pylyp Orlyk’s handwritten diary of 1725, 1726, and 1727 is dominated by motives of accustoming to emigration conditions, protection of privacy, discourses, illness and recovery, friendship, solitude with reading, and finally, more clearly than before, the self-awareness of the soul. “Peregrine”, as Orlyk calls himself in 1727, after eighteen years of emigration. He orders two or three services at once for the children on their birthdays, for the health of his wife Anna of the Hercyk family. Orlyk visits all the churches in Thessaloniki, is a good Christian, but nowhere emphasizes his denomination. He believes in the power of praying for the health of his family and friends. Sincere prayer becomes medicine. One of the described disasters of that time is perceived today in a very modern way - “bad air”. This euphemism is repeated in the manuscript when it comes to the plague pandemic in Thessaloniki, Smyrna, Istanbul.
14
Borisov, Sergey. "The Birth of Deep Philosophy from the Spirit of Onto-Designing." Synthesis philosophica 35, no. 2 (2020): 305–19. http://dx.doi.org/10.21464/sp35202.
Full textAbstract:
Rad ocrtava temeljne principe »dubinske filozofije« – jednog područja suvremene filozofijske prakse. Autor te principe razmatra u kontekstu »onto-dizajniranja«, fenomenološke metode koju je razvio Yuri Mikhailovich Reznik. Daje se detaljno objašnjenje glavnih pojmova dubinske filozofije, kao što su dubinska dimenzija, kontemplacija, osobnost, rezonancija itd., iz pozicije korelacije ontičkog i ontološkog, svijeta u-sebi i svijeta za-sebe. Dodatno, dijeli se iskustvo filozofijskog povlačenja u dubinskoj filozofiji, koje se odvilo u rujnu 2019. godine.
15
Horvat Rauter, Barbara. "Ali so ljudje s kronično razširjeno nerakavo bolečino sočutni do sebe?" Anali PAZU HD 3, no. 2 (2022): 17–27. http://dx.doi.org/10.18690/analipazuhd.3.2.17-27.2017.
Full textAbstract:
Skozi prispevek želimo bralcem predstaviti težave, s katerimi se soočajo pacienti s kronično razširjeno nerakavo bolečino. Posebej se osredotočimo na koncept sočutja do sebe, ki je v tujini predmet mnogih raziskav. Predpostavili smo, da je sočutje do sebe pri ljudeh s kronično bolečino pomembno nižje od stopnje sočutja do sebe o kateri poročajo posamezniki brez kroničnih težav. V raziskavo smo vključili smo 28 udeležencev s kronično razširjeno bolečino, ki so bili vključeni v 4-tedenski program rehabilitacijske obravnave. Ugotavljamo, da se po programu pomembno okrepi skupna človeška izkušnja, ki nakazuje več primerjav lastnih težav s težavami drugih. Njihove rezultate pa smo primerjali tudi z normativnim vzorcem. Ugotavljamo, da je stopnja sočutja do sebe pri vzorcu oseb, ki se soočajo s kronično razširjeno bolečino pomembno nižja tako pred pričetkom terapevtske obravnave kot po njej.
16
Rošić, Fehim. "POJAM O SEBI KAO PEDAGOŠKA KATEGORIJA - OSNOVNE ODREDNICE I ZNAČENJE." Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću 1, no. 1 (2007): 305–15. http://dx.doi.org/10.52535/27441695.2007.1.305-315.
Full textAbstract:
U složenoj interakciji između individue i okoline, tokom razvoja i formiranja ličnosti, razvija se i formira i vlastita slika o sebiili pojam o sebi, kao posebna dimenzija osobnosti. U određivanju i definiranju pojma o sebi, tokom razvoja teorijske misli, mogu seuočiti dva pristupa: tradicionalni, koji razlikuje egzistencijalni i empirijski aspekt ovog pojma, i savremeni, koji ovaj pojam definirakao sistem tri međusobno povezna procesa: svijest o sebi, samoevaluacija i samoregulacija. Pojam o sebi usko je povezan sapercepcijom i autopercepcijom, odnosno, doživljavanjem odnosa drugih prema individui i doživljavanjem samoga sebe. S obzirom da pojam o sebi značajno utiče na ukupno funkcioniranje individue, te da se razvija i formira tokom složenog procesa međusobnog djelovanja i uticaja različitih odgojnih faktora, ovaj pojam, pored psihološke, ima i veoma značajnu pedagošku dimenziju i značenje.
17
Kramar, Meta. "Sram v doživljanju pacienta in terapevta – psihoterapevtska obravnava sramu." Psihološka obzorja 19, no. 2 (2010): 143–52. https://doi.org/10.20419/2010.19.309.
Full textAbstract:
Bulimija je tako kot druge motnje hranjenja, predvsem motnja v doživljanju sramu. Predstavljene tri pacientke sebe značilno doživljajo kot brezvredne, ogabne človeške kreature, ki so nemočno ujete v odvisnost od hrane. Predstavljen je model psihoterapevtskega pristopa k sramu po Kaufmanu (1989). Da bi pomagal pacientu razrešiti občutja sramu in premagati odvisnost, naj bi terapevt vedel, kako se manifestira njegov lastni sram, kako ga v sebi občuti, kateri dogodki ga vzbudijo in tudi poznal svoje posebne odzive na sram.
18
Rupnik, Andrej. "Poslušam, torej sem." Andragoška spoznanja 2, no. 2 (1996): 71–77. http://dx.doi.org/10.4312/as.2.2.71-77.
Full textAbstract:
Komuniciramo ne le z besedo, govorjeno ali pisano, zvokom svojega glasu, s svojo pojavnostjo. Komuniciramo predvsem s hkratnostjo svojih sposobnosti, ki so združene v našo sporočilno poved. Naučiti se moramo poslušati sebe, sebe slišati in poslušati sogovornika, ga slišati in doživeti.
19
Chatman, Ljubica, and Betsy Sparrow. "Ravni analize občutka "dejavnega sebe": vplivi zaznanega nadzora na učenje." Psihološka obzorja 20, no. 3 (2011): 73–91. https://doi.org/10.20419/2011.20.340.
Full textAbstract:
Posameznikov občutek nadzora je bil v psihologiji prvotno konceptualiziran bodisi kot lastnost, atribucijski stil ali prepričanje o lastni samo-učinkovitosti. Novejše raziskave na področju socialne kognicije se osredinjajo na proces oblikovanja lastne vzročnosti in kako se iz te poraja občutek dejavnega sebe. Izhodišče te raziskave so procesi, ki vodijo k izkušnji dejavnega sebe, kot so denimo vizija, propriocepcija, socialni atributi in z dejavostjo povezane misli. Z iznajdbo funkcionalne magnetne resonance (fMRI) je bil dosežen napredek v razumevanju nevronskih substratov, ki implicirajo oblikovanje lastne vzročnosti. Analiza različnih pristopov in metodologije za preučevanje občutka dejavnega sebe kaže na razvoj v smislu širitve in natančnejšega razumevanja zaznanega nadzora in njegovega vpliva na učenje.
20
Findeisen, Dušana. "Identiteta, spoštovanje samega sebe in učljivost." Andragoška spoznanja 9, no. 4 (2003): 3–4. http://dx.doi.org/10.4312/as.9.4.3-4.
Full text
21
Šebela, Karel. "Proměny kosmologie a (sebe)pojetí logiky." Pro-Fil 15, no. 1 (2014): 82. http://dx.doi.org/10.5817/pf15-1-722.
Full text
22
Petrov, Emanuel. "Blagoslov kao susret samoostvarenja osobnosti." Služba Božja 60, no. 4 (2020): 373–89. http://dx.doi.org/10.34075/sb.60.4.4.
Full textAbstract:
Polazeći od iskonske stvarnosti saveza između Boga i čovjeka, autor traži odgovore na pitanja čovjekove egzistencije i njegova identiteta. Kao interakcija dara i uzdarja međusobni odnosi prožimaju čovjekovu osobnost, te diktiraju zajedništvo s drugim osobama. Riječ je o iskustvu traženja samoga sebe u međusobnome perihoretskom prožimanju osoba, a da drugoga ili samoga sebe ne orobi. Stoga su sloboda i ljubav dvije temeljne odrednice čovjekove egzistencije. Konačno, promatrajući temeljnu strukturu blagoslova, a zahvaljujući »euloškom pokušaju« Lothara Liesa, dolazimo do egzistencijalne istine o čovjeku kao biću susreta, koje kroz odnos s drugim osobama stupa u odnos s Bogom, koji je sama ljubav i tako konačno spoznaje i ostvaruje sebe samoga kao ljubljeno stvorenje kojemu je darovan život vječni i nepropadljiva egzistencija.
23
Šola, Ivica. "LEVINASOVA FILOZOFSKA PARADIGMA ILI MOŽE LI MILOSRDNI SAMARITANAC NADVALADATI APOLONOVO, PROMETEJEVO I NARCISOVO NASLIJEĐE." IDENTITETI – KULTURE – JEZICI, no. 5 (2019): 9–25. http://dx.doi.org/10.47960/3029-3103.2019.5.9.
Full textAbstract:
Temeljna ideja jest da je zapadna kultura počela s Apolonom (spoznaj samoga sebe) da bi ga naslijedili Prometej i Narcis, izvanbračno Prometejevo dijete, pa se „spoznaj samoga“ sebe pretvorilo u „gledaj samoga sebe“. Levinas, koji cijelu zapadnu filozofiju promatra kao egologiju s primatom mišljenja, ide drugim putem i nudi, nakon Apolona, Prometeja i Narcisa, novo „lice“ kao put Zapada – milosrdnoga Samaritanca dajući etici prednost pred ontologijom i gnoseologijom. Tako, stavljajući pravdu ispred slobode (i autonomije), kaže: „Nije Samaritanac postao bližnji zato što je spoznao, već je spoznao zato što je postao bližnji.“ Ali kako čovjek gubi povijest i prepušta ju tehnici koja postaje autogenerirajuća (posthumano društvo), Levinasova paradigma „etika, a ne ontologija, kao filosofia prima“ postaje aktualnijom no ikada. Ključne riječi: ontologija; egologija; etika; beskonačno; heteronomija
24
Blagojević, Gordana, Stojan Aleksić, and Svetko Milutinović. "SAVREMENI DIJAGNOSTIČKI SISTEMI NA MOTORNIM VOZILIMA." NIR, no. 13 (June 1, 2018): 121. https://doi.org/10.59417/nir.2018.13.121.
Full textAbstract:
Savremeni automobili visoke i srednje klase u sebi imaju i do 30 kompjutera koji vožnju čine ugodnijom i bezbednijom. Zadatak kompjutera je da se brine o svim parametrima vozila koji olakšavaju vožnju, ali i brinu o bezbjednosti putnika. Svaki kompjuter analizira podatke iz vozila bilo da se ono kreće, ili miruje i na osnovu toga podešava rad motora, ABS sistem i sl. Drugi zadatak kompjutera je da pamti sve neispravnosti na vozilu i da nas blagovremeno obavesti o kvaru. Današnja vozila postaju sve „pametnija“ i sama sebe proveravaju, i na prvi znak neke neispravnosti obaveštavaju nas da je došlo vreme za servis.
25
Volarević, Marijo. "Žena od antičkog imperativa „skrbi za sebe“ do etičkog imperativa „brige za drugoga“: feministički i kršćanski pogled." Crkva u svijetu 56, no. 3 (2021): 527–42. http://dx.doi.org/10.34075/cs.56.3.10.
Full textAbstract:
Etičkim propitivanjem 'skrbi za sebe' i 'brizi za drugog' autor se bavi pitanjem statusa žene, njezine važnosti i njezina etičkog doprinosa društvu. U prvom dijelu se, polazeći od antičkog imperativa 'skrbi za sebe', progovara o povijesnoj podređenosti žene i položaju žene u društvu, koji jasno pokazuje kako je antički imperativ 'skrbi za sebe' za žene vrijedio u onoj mjeri u kojoj su im to muškarci dopuštali, budući da je u patrijarhalnom društvu koji su kreirali muškarci čitava društvena moć bila u njihovim rukama. Tek nastankom feminizma i emancipacijom žena u društvu, o čemu se progovara u drugom djelu rada, žena dobiva vlastiti prostor da može 'skrbiti se za sebe'. U tom se kontekstu zapravo tek tada antički imperativ 'skrbi za sebe' pokazuje kao etički imperativ za svakog čovjeka, podjednako za muškarca i ženu, odnosno žena postaje ravnopravan partner muškarcu, što joj pripada po dostojanstvu ljudske osobe - biti čovjek. U trećem dijelu rada progovara se o etičkom imperativu koji se veže za ženu i njezina prava te o njezinoj različitosti u odnosu na muškarca. Ta različitost očituje se i na etičkom području, te je jedno od temeljnih pitanja ono kakvu etiku žene zastupaju i ima li razlike između etike muškarca i žene. Veže li se ta etika uz feminističku etiku ili uz etiku utemeljenu na specifičnosti biti žena temeljni je cilj istraživanja ovog rada. U tom kontekstu možemo reći da jedna od etika koja se temelji na dostojanstvu biti žena jest 'etika brige za drugoga', o čemu se progovara u četvrtom dijelu rada. Ta 'etika brige za drugog' dosta je slična etici koja proizlazi iz 'novog feminizma' Ivana Pavla II., o čemu autor progovara u petom dijelu rada, gdje se zaključuje da bi zadaća novog feminizma bila kreiranje 'dvoglasne kulture', u kojoj žena i muškarac stoje kao jednakopravni partneri u svojoj istovjetnosti, ali i različitosti, doživljavajući jedno drugo kao dar i obogaćenje.
26
Martinčeková, Lucia. "Odpustenie sebe: teoretické východiská a výskumné zistenia." E-psychologie 12, no. 4 (2018): 31–46. http://dx.doi.org/10.29364/epsy.330.
Full text
27
Csiba, Karol. "Klára Soukupová: Vyprávět sám sebe. Teorie autobiografie." Slovenská literatúra 71, no. 3 (2024): 346–48. http://dx.doi.org/10.31577/slovlit.2024.71.3.13.
Full text
28
Slavík, Benjamin. "Lze ze sebe udělat Tělo bez Orgánů?" Slovo a smysl 19, no. 41 (2022): 75–91. http://dx.doi.org/10.14712/23366680.2022.3.4.
Full text
29
Todorović, Tanja. "Tumačenje sebstva." Filozofska istraživanja 39, no. 1 (2019): 17–31. http://dx.doi.org/10.21464/fi39102.
Full textAbstract:
Pitanje sebstva staro je koliko i čovjek, međutim, tek u suvremenosti, na temelju filozofije života, filozofije egzistencije i fenomenologije pokušava se pronaći adekvatna metoda za približavanje sebstvu. Kroz ovaj se rad pokazuju prednosti i mane Husserlove fenomenologije. Okret k istraživanju struktura subjektivnosti i inter-subjektivnosti predstavlja važnu ulogu u tumačenju sebstva. Ipak, pokazuje se da je Husserlovu metodu neophodno okrenuti od čiste do оkrnjene subjektivnosti u kojoj se raskriva anticipatorska uloga svijesti. Ova uloga važna je s obzirom na to da je za sebstvo presudno ne samo kako netko razumije sebe nego i kako stupa u akciju s-drugima. Akcije sebstva nikada nije moguće razumjeti iz pozicije čiste subjektivnosti jer je pitanje motiva pitanje osobnosti kao uvijek konkretnog povijesnog subjekta. Za razumijevanje sebstva presudno je pitanje kako ono razumije sebe u lancu intersubjektivnih odnosa. Na temelju ove razlike obrazlaže se razlika između »idealnog« i grešnog čovjeka, koju je već Nietzsche najavio. Iz tog razloga, metoda kojom se sebstvu pristupa mora biti hermeneutička. Ono sebe ne može utemeljiti u deskripciji, u mimetičkom podržavanju realnosti, a niti u pokušajima da se sebstvo odredi formalnim principima. Naš odnos prema drugima i prema nama samima uvijek iznova treba konstituirati ne samo zbog toga što iskustva diktiraju nove obrasce življenja nego i zato što sebstvo ima mogućnost promjene načina interpretiranja situacija i time sebe-autentičnog određivanja u svijetu.
30
Premrl, Vida, and Tomaž Flajs. "Samovzgoja odraslih za osebno rast." Andragoška spoznanja 2, no. 2 (1996): 21–23. http://dx.doi.org/10.4312/as.2.2.21-23.
Full textAbstract:
Zmožnost dejavnega in samostojnega oblikovanja življenja postaja v današnjem svetu čedalje pomembnejša vrednota. Znanje, ki ga pridobimo v sistemu formalnega izobraževanja, ima vrednost le, če ga znamo tudi uporabiti. Za pravilno uporabo znanja in izkušenj pa je pomembno tudi spoznavanje sebe. Z duhovnim jedrom človeka so se v preteklosti ukvarjale predvsem različne religije. Dozorel pa je čas, ko bi s tem področjem morale začeti ukvarjati tudi medicina, psihologija in pedagogika. Pri osebni rasti človek razvija zavest o sebi. Zmožnost odločanja je povezana z osebnostno zrelostjo in ni stvar izobrazbe in količine znanja. Temelj izobraževalnega programa Gama - šola stabilnega življenja je globinska meditacija, ki omogoča navezovanje globokega stika z duhovnim jedrom.
31
Temnik, Sanja. "Čustvena zloraba otrok: vreden sem toliko kot me imajo radi." Psihološka obzorja 19, no. 2 (2010): 129–41. https://doi.org/10.20419/2010.19.308.
Full textAbstract:
V prispevku je govora o čustveni zlorabi, katera zajema sleherni način obravnave otroka, ki na osnovi poniževanja, zaničevanja, kritiziranja, dolgotrajnega ignoriranja in podobnih načinov razvrednotenja žrtve na osebni ravni, ruši njegovo ali njeno samospoštovanje in škoduje ali onemogoča otrokov zdrav psihološki razvoj. Tako oškodovana slika o sebi pa pomeni pomemben dejavnik tveganja za številne resne in dolgoročne težave na področju zdravja, splošne kakovosti življenja, odnosa do sebe in drugih. Nujno je, da postane skrb za preprečevanje nasilja nad mladimi in najmlajšimi člani naše družbe javna družbena odgovornost. To lahko dosežemo s sistematičnim ozaveščanjem in ciljno usmerjenimi dejavnostmi preventive in ukrepanja kot eno naših javnozdravstvenih prioritet.
32
Ličen, Nives, Maja Furlan, and Simona Šinko. "Andragogika vsakdanjega življenja – učenje ob doživljanju smrti." Andragoška spoznanja 14, no. 3-4 (2008): 75–88. http://dx.doi.org/10.4312/as.14.3-4.75-88.
Full textAbstract:
Smrt je rite de passage, s katerim se vsakdo sreča ob umiranju bližnjih, a še vedno razmeroma malo vemo, kako vpliva na posameznika. Besedilo poskuša odpreti razmišljanje o učenju v obdobju žalovanja in dodati drobec k razumevanju učenja kot vseživljenjskega procesa. S pomočjo analize življenjskih zgodb ugotavljamo, kako se posamezniki spreminjajo ob doživljanju smrti. Učenje poteka na telesni, duševni in duhovni ravni. Ljudje spreminjajo svoje odnose in vrednote. Pripovedovanje življenjske zgodbe ni le raziskovalna metoda, temveč je tudi odkrivanje samega sebe, kar omogoča spreminjanje samega sebe in samovzgojo.
33
Kovač, Damjan, and Boris Vulić. "O Lewisovu poimanju pakla." Crkva u svijetu 57, no. 1 (2022): 62–88. http://dx.doi.org/10.34075/cs.57.1.3.
Full textAbstract:
Članak analizira poimanje pakla u djelima engleskog pisca C. S. Lewisa. Nakon uvida o čovjekovoj slobodnoj volji, prikazuju se i kritički promišlja Lewisovo opisivanje stanja pakla, posebice u njegovu djelu Velika rastava. Pakao je nužna mogućnost za ljudsku slobodu, a sloboda je nužni uvjet za postojanje pakla. Po svojoj se slobodi čovjek okrenuo od Boga prema sebi i u sebe te tako narušio sve svoje odnose i otvorio vrata zlu, kojemu je postao podložniji i sve mu se teže opire. Time je otvoren put stanja u kojem se čovjek toliko smanjuje da postaje konačno ništa. Zato je pakao malen, mizeran i neznatan i iz njega čovjek jednostavno više ne može ili ne želi van.
34
Findeisen, Dušana. "Razvijmo sebe, druge in s tem svoj kraj." Andragoška spoznanja 3, no. 2 (1997): 4–9. http://dx.doi.org/10.4312/as.3.2.4-9.
Full textAbstract:
Dušana Findeisen v tem prispevku obravnava vprašanje, kako spodbuditi ljudi k soodgovornosti za lasten razvoj in razvoj kraja. Preučuje tudi, kako naj prebivalci postanejo soodgovorni za zadostitev lastnih potreb in potreb njihovega kraja. V zvezi s tem se dotakne vloge izobraževalca odraslih - animatorja lokalnih projektov. Poudarja tudi pomen navezovanja novih odnosov in razmerij med lokalnimi skupnostmi in državo ter uvajanje “strukturalne politike”, kot jo imenuje avtorica, za sistemsko pomoč razvoju lokalnih projektov. Nazadnje pa obravnava vlogo lokalnih projektov z vidika razvoja kraja.
35
Tayob, Abdulkader. "Reformisati sebe i drugog / Reforming Self and Other." Context: Journal of Interdisciplinary Studies 5, no. 2 (2022): 83–93. http://dx.doi.org/10.55425/23036966.2018.5.2.83.
Full textAbstract:
The Other occupies a dominant place in modern Islamic educational reform. Khayr al-Din al-Tunisi in the nineteenth-century urged Muslim educators to look at European developments, and questioned if the current approach followed in Muslim societies was beneficial. Muhammad ‘Abduh, in the twentieth century, identified one of the chief causes of decline in the influences exerted by ‘the beliefs and opinions introduced into Islam by different groups like the Sufis and others’. Deobandi madrasa in the Indian subcontinent pictured themselves as the forts of Islam (islam ke qile) protecting Muslims from the corrupting influence of Westernisation. In the last quarter of the twentieth century, Isma‘i‘ al-Faruqi framed the theory and plan of Islamisation in relation to Western social sciences, aiming to replace them with authentic, indigenous ones. It is clear that modern educational reformers have thought about reform in relation to a significant other. The West has often occupied a dominant place, but it is not the only partner through which reforms are conceptualised, planned and executed.
36
VLAŠKI, STANKO. "POČETI OD SEBE? KANT I HJUMOVO POIMANJE MORALA." Arhe 26, no. 32 (2020): 33–55. http://dx.doi.org/10.19090/arhe.2019.32.33-55.
Full textAbstract:
Pitanju o prirodi Kantovog stava prema Hjumovom poimanju morala u radu se pristupa s obzirom na pitanost o načinu na koji je kenigzberški filozof recipirao i razvijao Hjumovu kritiku pojma kauzaliteta. Autor nastoji da pokaže da tom kritikom nije oposredovan samo Kantov pogled na spontanost razuma u teorijskom smislu, nego da ona za Kanta svoje dovršenje ima u činu slobodne volje kao apsolutne uzročnosti koja za teorijske pretenzije metafizike ostaje nerešiva zagonetka. Hjumova problematizacija odnosa između sudova o onom što jeste i sudova o onome što treba da bude, predstavljala je za Kanta neposredniji podsticaj na uvid u neporecivu mogućnost volje da sledi sopstveni, moralni zakon i da, nezavisno od svakog iskustva, čini ono što bi trebalo činiti. Završni deo rada usmeren je na to da pokaže da se, s kantovskog stanovišta, razlika trebanja i bitka nije mogla dosledno misliti s pozicija jedne etike moralnog čula poput Hjumove, ali i na to da skrene pažnju da produbljivanjem jaza između ovih regija i samo moralno trebanje – kao svojevrsni deontologizovani causa sui – na koncu ostaje jednom metafizičkom hipostazom.
37
Pavić, Željko. "Brajičićev i neoskolastički »promašaj cilja« u pogledu Kanta." Filozofska istraživanja 44, no. 1 (2024): 11–21. https://doi.org/10.21464/fi44101.
Full textAbstract:
U svojemu prilogu autor analizira članak »Kantov promašaj cilja« Rudolfa Brajičića DI, gdje se Kantu prigovara da je postulirajući »nespoznatljivost stvari po sebi« širom otvorio vrata novovjekovnome i posebice prosvjetiteljskom agnosticizmu i njegovu bezgraničnom povjerenju u um. Kroz analizu Kantova spisa Prolegomena za svaku budući metafiziku (1783.) i pozivajući se na jedan članak o Kantu Aloisa Haldera, autor pokazuje kako je vjera u svom odnosu prema Bogu potpuno autonomna i slobodna, za razliku od uma koji postavljajući samoga sebe kao »objekt« svojih razmišljanja u stvari dospijeva u onu vrstu »transcendentalnoga solipsizma« koja ga nužno dovodi u nerješive antinomije. Budući da po Kantu »bitak nije nikakav realni predikat«, on se svakako može smatrati pretečom kasnije egzistencijalno-filozofske kritike tradicionalne ontoteologije, od kojega uostalom i potječe taj termin.
38
Vedran Uran. "ANALIZA RIZIČNOSTI PROJEKTA." Journal of Energy - Energija 54, no. 5 (2023): 377–84. http://dx.doi.org/10.37798/2005545446.
Full textAbstract:
U članku je prikazan postupak procjene rizičnosti projekta koji se odnosi na uvođenje postrojenja za zajedničku proizvodnju toplinske i električne energije. U prvom dijelu članka procjenjuje se rizičnost projekta za sebe, dok se u drugom dijelu procjenjuje rizičnost istog projekta u nekom industrijskom poduzeću. Razlika između ove dvije procjene sastoji se u analizi troškova kapitala i kategorizaciji scenarija. Ključni parametar za procjenu rizičnosti je koeficijent varijacije sadašnje vrijednosti projekta. Niža vrijednost ovog koeficijenta istodobno znači i manju rizičnost. U članku je pokazano da je primjena razmatranog projekta u industrijskom poduzeću karakterizirana nižim koeficijentom varijacije nego je to slučaj s projektom za sebe. Takav rezultat nedvojbeno upućuje na prihvatljivost projekta.
39
Maceno, Lucas Sales. "Convite à história oral aplicada." Revista Tempo e Argumento 15, no. 38 (2023): e0302. http://dx.doi.org/10.5965/2175180315382023e0302.
Full text
40
Benedik, Emil. "Osebnostne značilnosti bolnikov s psihozo – doživljanje sebe in drugih oseb." Psihološka obzorja 10, no. 4 (2001): 89–101. https://doi.org/10.20419/2001.10.64.
Full textAbstract:
S pomočjo vprašalnika Doživljanje sebe in drugih ljudi smo skušali ugotoviti, ali se bolniki s psihozo razlikujejo od drugih psihiatričnih bolnikov in zdravih oseb v skladu s teorijo motenj self in objektnih reprezentacij pri duševnih bolnikih. Rezultati kažejo, da Kernbergovi kriteriji za zmedeno identiteto (po katerih je sestavljen vprašalnik) zajemajo dve ločeni poddimenziji. Prva se nanaša na doživljanje sebe in ločuje predvsem bolnike z (mejnimi) motnjami osebnosti, druga pa opisuje kakovost medosebnih odnosov in izpostavlja paciente s psihozo, predvsem tiste s shizofrenijo, pri katerih ugotavljamo večjo shizoidnost kot pri zdravih osebah ali nepsihotičnih bolnikih. Zaradi posebnosti psihiatrične populacije je uporabnost vprašalnika (kot tudi vseh drugih samoocenjevalnih tehnik) omejena in to predstavlja pomanjkljivost raziskave.
41
León Contrera, Ximena Isabel. "Africano em seus múltiplos mundos." Projeto História : Revista do Programa de Estudos Pós-Graduados de História 72 (December 15, 2021): 384–89. http://dx.doi.org/10.23925/2176-2767.2021v72p384-389.
Full text
42
Miščin, Daniel. "Sokrat Pierrea Hadota ili izazov praktičnosti antičke filozofije." Crkva u svijetu 56, no. 3 (2021): 359–75. http://dx.doi.org/10.34075/cs.56.3.1.
Full textAbstract:
Promatrajući temeljnu misao francuskog filozofa Pierrea Hadota (1922. - 2010.) u svjetlu Heideggerova uvjerenja da ozbiljan mislilac može misliti samo jednu misao, jasno je što je Hadotova glavna ideja: antička filozofija u svojoj je biti usmjerena k praktičnoj svrsi, tj. oplemenjivanju (vlastita) života. Zato je antička filozofija u eminentnom smislu “skrb za sebe”. U tom smislu Sokrat se može smatrati paradigmom takva nastojanja. Štoviše, Hadot povezuje praktičnost antičke filozofije i s kršćanskim duhovnim vježbama. To je omogućeno utjecajem antičke metafizike na rano kršćanstvo. Imajući to u vidu, autor u dijalogu s Hadotom razmatra mogućnost obnove modernog razumijevanja filozofije i prevladavanja njezine krize. To je moguće upravo na tragu antičkog razumijevanja filozofije kao „skrbi za sebe“.
43
Šegedin, Petar. "Uz pojam »začinjanja-rađanja« u prvoj verziji Razdoblja svijeta." Filozofska istraživanja 40, no. 1 (2020): 67–77. http://dx.doi.org/10.21464/fi40104.
Full textAbstract:
U radu se tematizira Schellingov pojam »začinjanja-rađanja« (Zeugung) u prvoj verziji Razdoblja svijeta. Osnovu Schellingovih promišljanja u više verzija tog nedovršenog spisa čini pokušaj da se pojam vremena liši mehanicističke predodžbe ulančanog slijeda i da se vrijeme tematizira u točki razlikovanja – »rađanja« – prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. U tom smislu postanak vremena tumači se u širem kontekstu razvijanja »prabića«, tj. njegove sebe-objave u živoj zbilji na način diferenciranja potencijalne i nezbiljske indiferencije subjekta i objekta. To diferenciranje svoju ključnu točku ima u tomu da se dotična indiferencija rastavlja od same sebe te se prevladava i za sobom ostavlja kao objektivni temelj vlastite žive subjektnosti. Riječ je o prirodi koja je za ono subjektivno njegov uvijek već prošli bitak.
44
Garmaz, Jadranka, and Mihael Prović. "Skrb za samoga sebe i religioznost u formiranju identiteta i zadovljstva životom kod adolescenata i mladih." Crkva u svijetu 56, no. 3 (2021): 485–506. http://dx.doi.org/10.34075/cs.56.3.8.
Full textAbstract:
Vrijeme adolescencije i mladosti posebno je životno razdoblje, kad svaki pojedinac prelazi iz faze djetinjstva u jedno novo razdoblje skrbi za sebe, u kojem dolazi do formacije identiteta. U tom razdoblju svaka osoba zbog novih iskustava nanovo formira osobnu ljestvicu vrednota, u koju se uključuje i područje religioznosti, s vlastitim vrednotama i normama ponašanja. Autori u prvom dijelu rada opisuju nekoliko vidova skrbi o sebi te religiozni život adolescenata i mladih. Drugi dio rada posvećen je formaciji (religioznog) identiteta pod genetsko-biološkim i socio-kulturnim uvjetovanostima. Treći dio rada govori o zadovoljstvu životom adolescenata i mladih prema istraživanima Heinera Keuppa i Viere Pirker. Zaključuje se kako adolescenti i mladi preko različitih dimenzija religioznosti postižu osjećaj zajedništva i pripadnosti, te kako im povezivanje vlastitog životnog iskustva sa sadržajima vjere donosi zadovoljstvo životom.
45
Maša, Marojević, and Injac Stevović Lidija. "NIVO DEPRESIVNOSTI STUDENATA U CRNOJ GORI: PRELIMINARNA STUDIJA." Psihijatrija: Časopis za kliničku psihijatriju, neurologiju, psihosomatsku medicinu, psihologiju i granične discipline 2, no. 2 (2020): 36–45. https://doi.org/10.5281/zenodo.3952538.
Full textAbstract:
<strong>Sažetak</strong> Depresija obuhvata ne samo poremećaj raspoloženja, već i mišljenja, volje i nagona. Ovaj poremećaj povezan je sa anksioznošću, ali i sa suicidalnim mislima i ponašanjem. Cilj ovog istraživanja bio je istražiti nivo depresivnosti, kao i zastupljenost i intenzitet simptoma depresije među studentima u Crnoj Gori. Od inicijalnog uzorka koji je brojio 346 ispitanika (71.1% žena), njih 233 je ispunilo kompletan Bekov inventar depresivnosti (BDI). Rezultati pokazuju da je depresija bila izražena kod 7.7%, a veoma izražena kod 3% studenata. Od pojedinačnih indikatora depresije, tri najizraženija bila su: kritičnost prema sebi, osjećaj nervoze i gubitak interesovanja za ljude oko sebe. Rezultati su prodiskutovani i objašnjeni u kontekstu nalaza prethodnih istraživanja i trenutne društvene situacije. Takođe, predložene su i preporuke za buduća istraživanja.
46
Lauková, Silvia. "Ostaňme verní sebe... Za prof. PhDr. Petrom Libom, DrSc." Slavica litteraria, no. 1 (2021): 145–47. http://dx.doi.org/10.5817/sl2021-1-12.
Full text
47
Novak, Lukas, Jakub Helvich, Petr Mikoska, and Katerina Juklova. "„Ne mogu te razumjeti jer ne mogu razumjeti sebe”." Psihologijske teme 32, no. 3 (2023): 555–75. http://dx.doi.org/10.31820/pt.32.3.8.
Full textAbstract:
Social media represent a relatively new phenomenon affecting the lives of people across the globe. Recently, the number of social media users reached billions, and this number increases every year. Previous studies indicated that excessive social media use may have adverse effects on mental and physical health. Therefore, it is important to explore what psychological factors may contribute to the excessive use of social media. It was found that social anxiety and alexithymia are robust predictors of excessive social media use. However, little is known about the role of empathy and Theory of Mind (ToM) in excessive social media use. Therefore, the primary aim of this study was to examine the mediating effect of empathy and ToM in the relationship between alexithymia and social anxiety. Collectively, 1737 subjects participated in the study (Mage = 25.28, SDage = 10, Females: 60.83%). We assessed empathy, social anxiety, ToM, loneliness, and excessive social media use. Structural Equation Modelling was used to test the mediating effect of empathy and ToM. It was revealed that there is a positive relationship between difficulty in identifying feelings (alexithymia) and social anxiety: B = 0.53 (95% CI [0.41 – 0.65], p &lt; .001). Moreover, a significant positive association was found between social anxiety and excessive social media use: B = 0.28, 95% CI [0.14 – 0.37], p &lt; 0.001. However, loneliness was unrelated to social media use. Similarly, there was no significant mediating effect of empathy and ToM on the link between difficulty in identifying feelings and social anxiety. Future research should examine the generalizability of our findings using different cultural/linguistic environments. The primary limitation of the study is the use of cross-sectional data which prevent to draw causal links between the explored relationships.
48
Gorjanc Vitez, Anica. "Vodenje sebe in sodelavcev na osnovi percepcije duševnega zdravja." Vodenje v vzgoji in izobraževanju 23, no. 58 (2025): 48–64. https://doi.org/10.59132/vviz/2025/1/48-64.
Full text
49
Üçer, Cenksu. "Tarihin Tahrifi İbn Sebe Meselesi, Araştırma Yayınları, Sıddık Korkmaz." Marife 5, no. 3 (2005): 467–72. https://doi.org/10.5281/zenodo.3343675.
Full text
50
Kovačević, Vlaho. "Ideja zajednice u sociološkoj misli i kršćanska zajednica." Nova prisutnost XVII, no. 2 (2019): 251–64. http://dx.doi.org/10.31192/np.17.2.2.
Full textAbstract:
U ovom smo radu, na temelju razumijevanja zajednice kao tradicije (potaknute koncepcijama Ferdinanda Tönniesa) i razumijevanja zajednice orijentirane oko ideje građanske zajednice (prema shvaćanjima Emilea Durkheima), pristupili razumijevanju kršćanske zajednice unutar teorije simboličke zajednice (koju je izvorno koncipirao Victor Turner, a drugačije prikazao Anthony Cohen). Zajedničko je tim različitim pristupima i koncepcijama zajednice u sociološkoj misli ideja da se zajednica tiče pripadanja, poput izražavanja čežnje za zajednicom, traženja smisla i solidarnosti, prepoznavanja i identiteta kolektiva. Odatle i razumijevanje kršćanske zajednice pretpostavlja povijesnu i društvenu mogućnost za društveno djelovanje i kulturnu tranziciju izvan okvira društvene strukture tradicionalne i građanske zajednice, ali i ideje simboličke konstrukcije zajednice određene graničnom konstrukcijom potvrđivanja pojedinca u odnosu prema drugima. Poistovjećujući kršćansku zajednicu s psihološkom dimenzijom pripadanja i solidarnosti, a ona je više simboličko-interaktivna u odnosu preobrazbe prema sebi nego samu sebe potvrđuje u odnosima prema drugima.