To see the other types of publications on this topic, follow the link: Školní ne-.
Journal articles on the topic 'Školní ne-'
Create a spot-on reference in APA, MLA, Chicago, Harvard, and other styles
Consult the top 50 journal articles for your research on the topic 'Školní ne-.'
Next to every source in the list of references, there is an 'Add to bibliography' button. Press on it, and we will generate automatically the bibliographic reference to the chosen work in the citation style you need: APA, MLA, Harvard, Chicago, Vancouver, etc.
You can also download the full text of the academic publication as pdf and read online its abstract whenever available in the metadata.
Browse journal articles on a wide variety of disciplines and organise your bibliography correctly.
1
Kabancová, Naďa, and Kateřina Machovcová. "„Koukala jsem na to, jak si hrajou a mluví na sebe řečí, kterou vůbec nevnímám“: Jinakost u dětí s migrační zkušeností." Pedagogická orientace 28, no. 2 (August 15, 2018): 269–89. http://dx.doi.org/10.5817/pedor2018-2-269.
Full textAbstract:
V článku si klademe za cíl předložit zkušenosti žáků a žákyň s vnímáním vlastní jinakosti ve školní třídě. Konkrétně se zaměříme na porozumění zkušeností 1,5 generace mladých imigrantů z Ukrajiny. Naši respondenti, v současné době mladí dospělí, se v rozhovorech zabývají svou zkušeností se začleňováním do české společnosti. Pro předkládaný článek se soustředíme na období mladšího školního věku. Výzkum vycházel z provedení rozhovorů se čtyřmi respondenty, jimiž byly mladé osoby ve věku 24–29 let žijící v České republice, které se do České republiky přistěhovaly z Ukrajiny ve věku od šesti do devíti let. Rozhovory byly zpracovány pomocí tematické analýzy (Braun & Clarke, 2006). Cílem předkládaného textu je detailní analýza toho, jak vnímali sekundární školní socializaci s důrazem na utváření jinakosti a stejnosti ve vrstevnickém kolektivu. Analýza vybraného období koresponduje s časovou osou postupného začleňování do české společnosti od prvotního „nárazu“ po zvládnutí a vyrovnání se s nároky osobní situace. Zaměříme se na identifikované aspekty tohoto procesu a strategie zvládání. Bohatá data získaná z rozhovorů ukazují, jakým způsobem v konstrukci jinakosti působí (ne)znalost jazyka a jaké emočně náročné zážitky spojené s vyloučením z kolektivu a izolací s sebou nese období potřebné pro zvládnutí místní řeči, u našich respondentů poměrně krátké. Ve školní třídě byly tyto děti často terčem posměchu, dokonce se objevovaly i narážky týkající se jejich inteligence – právě z důvodu nedokonalé znalosti jazyka. Rozhovory poukazují na to, že s touto skutečností nijak nepracovali učitelé, kteří by jinak mohli negativní vývoj alespoň zmírnit, ne-li mu zcela předejít. Po osvojení jazyka už bylo pro tyto děti navazování vztahů lépe realizovatelné. Pozorujeme snahu zdůrazňovat stejnost s majoritou a paralelně strategii začlenění skrze repertoár vlastních kvalit. Jako nejúspěšnější a v zásadě očekávaná se v českém školství jeví strategie asimilace, tedy splynutí s většinou (Berry et al., 2002). Neustálé přizpůsobování a adaptování se tak stává u dětí migrantů jakýmsi základem fungování v každodenních interakcích.
2
Śliwerski, Bogusław. "Discipline in the Light of Alternative Ways of Educating Learners." Pedagogická orientace 28, no. 4 (December 28, 2018): 599–626. http://dx.doi.org/10.5817/pedor2018-4-599.
Full textAbstract:
Studie představuje analýzu konceptu kázně v alternativních školách ve světě. V rámci pedagogiky se dlouhodobě diskutuje problém role a místa kázně ve školním vzdělávání, jelikož existuje mnoho nedorozumění, protikladů a mýtů s tímto tématem spojených. Tento problém je většinou pojednáván fragmentárně nebo jednostranně podle toho, kdo je zastáncem jaká ideologie vzdělávání, tedy zda je proponent odpůrcem nebo zastáncem ukázňování žáků ve škole. Předkládaná studie se věnuje otázce, zda existuje rozdíl mezi názory a přístupy ve státních a alternativních školách. Navrhuji soustředit se na modely (ne)kázně ve škole podle toho, zda ji učitelé akceptují nebo ji naopak postrádají. Z předložených úvah na závěr dovozuji, že v dnešním globálním světě propojených významů, teorií, modelů, zkušeností a jednotlivých řešení nejsou alternativní školy příliš odlišné od některých škol státních.
3
Sokol, Marina. "Stručni suradnici u glazbenim školama u Republici Hrvatskoj." Život i škola 65, no. 1-2 (December 23, 2019): 181–87. http://dx.doi.org/10.32903/zs.65.1-2.14.
Full textAbstract:
Predmet je istraživanja broj zaposlenih stručnih suradnika na neodređeno radno vrijeme u glazbenim osnovnim i srednjim školama u Republici Hrvatskoj. U istraživanju je sudjelovalo 38 ravnatelja glazbenih škola, od sveukupnog broja od 52 samostalne glazbene osnovne i srednje škole. Ispitivan je postojeći broj zaposlenih stručnih suradnika u glazbenim školama, profil stručnog suradnika koji je zaposlen u glazbenoj školi te subjektivna procjena ravnatelja postoji li potreba zapošljavanja stručnih suradnika u glazbenim školama. Rezultati upućuju na zaključak kako je u glazbenim školama zaposlen zanemariv postotak stručnih suradnika, a procjena ravnatelja upućuje na činjenicu kako postoji velika potreba za različitim profilima stručnih suradnika u glazbenim školama bez obzira radi li se o osnovnoj ili srednjoj glazbenoj školi. Izrazito je važno napomenuti kako se ravnatelji, stručni suradnici, odnosno odgojno-obrazovni djelatnici te učenici i roditelji ne smiju zadovoljiti postojećim stanjem bez obzira na trenutnu situaciju. Cilj je provedenog istraživanja potaknuti više obrazovne instance na akciju zapošljavanja stručnih suradnika u glazbenim školama u svrhu unapređenja odgojno-obrazovnog procesa, pružanja pomoći i podrške učenicima u glazbenim osnovnim i srednjim školama, uvažavanja odredbi Državnog pedagoškog standarda te potpunog iskorjenjivanja diskriminacije koja se vrši naspram glazbenih škola u području zapošljavanja stručnih suradnika na neodređeno radno vrijeme.
4
Ređep, Tamara, Tomislav Leček, and Tea Pavičić Zajec. "Realizacija m-učenja primjenom BYOD modela u osnovnoj školi." Politehnika 3, no. 2 (2020): 27–34. http://dx.doi.org/10.36978/cte.3.2.3.
Full textAbstract:
Mobilno učenje ili m-učenje omogućuje moderan način podrške procesima učenja putem mobilnih uređaja. Jedan od načina realizacije m-učenja je primjena BYOD modela na nastavi, prema kojem učitelji uglavnom iskazuju negativan stav smatrajući da korištenje mobitela u obrazovanju bitno ne pridonosi kvaliteti nastavnog procesa. Istraživanje za potrebe ovog rada provedeno je u ožujku školske godine 2018./2019., na uzorku od 401 učenika predmetne nastave I. i III. OŠ Varaždin. Cilj je bio ispitati stavove i preferencije učenika osnovnih škola o korištenju mobitela u sklopu nastavnog procesa te postoji li razlika u percepciji učenika osnovnih i srednjih škola o dopuštenju da donose vlastite uređaje za aktivnosti povezane sa školom. Rezultati istraživanja pokazuju da čak 65,69% učenika tvrdi da im je nastava zanimljivija kada smiju koristiti svoj mobilni uređaj, a 70,38% ispitanika želi da više učitelja primjenjuje BYOD model na nastavi. Također, rezultati pokazuju i da se u svojim razmišljanjima o dopuštenju da donose vlastite uređaje za aktivnosti povezane sa školom ne razlikuju značajno od učenika srednjih škola.
5
Samardžić, Tea, and Jelena Macan. "Zdravstveni pregledi učenika prije upisa u frizersku strukovnu školu." Sigurnost 62, no. 1 (April 3, 2020): 19–28. http://dx.doi.org/10.31306/s.62.1.3.
Full textAbstract:
SAŽETAK: Frizeri zbog stalnog kontakta s vodom i štetnim kemikalijama ubrajaju se u visokorizičnu skupinu za razvoj profesionalnih bolesti kože (PBK) koje se u 90 % slučajeva odnose na iritativne ili alergijske kontaktne dermatitise šaka i podlaktica. Razdoblje od početka izloženosti kožnim štetnostima do pojave prvih simptoma na koži veoma je kratak, prosječno 2,1 godinu, što znači da oni mogu biti prisutni već tijekom školovanja. Cilj ovog rada je procijeniti učinkovitost zdravstvenih pregleda prije upisa u srednju školu kao alata za primarnu prevenciju PKB među frizerskim učenicima. Istraživanje je provedeno 2015. godine u strukovnoj školi u Zagrebu. Svih 128 frizerskih učenika trećih razreda pozvano je da sudjeluju u istraživanju, a odazvala se 101 učenica prosječne dobi 17 godina. Podaci su prikupljeni zdravstvenom anketom s pitanjima o načinu i sadržaju pregleda koji su učenici obavili prije upisa u školu. Osamdeset devet (88 %) učenica navodi da su prije upisa u školu pregledane od strane liječnika: 48 (54 %) od specijaliste medicine rada, 5 (6 %) specijaliste/liječnika obiteljske medicine, 11 (12 %) specijaliste školske medicine, a 19 (21 %) učenica se ne sjeća specijaliste. Od 78 učenica koje su se prisjetile sadržaja pregleda kod 48 (62 %) pregledana je koža, a 54 (69 %) je upitano za prisutnost alergija. Rezultati ukazuju na manjkavost u provođenju prethodnih pregleda za upis u strukovne škole. Posljedično se u školovanje propuštaju učenici s postojećim kožnim tegobama koje bi rad u rizičnim zanimanjima dodatno pogoršao ili pospješio nastanak PBK. Postoji potreba za osnaživanjem i standardizacijom sadržaja pregleda prije upisa u strukovne škole kao prve faze profesionalne orijentacije i selekcije te dugotrajnog očuvanja radne sposobnosti.
6
Brđanović, Davor. "Stavovi nastavnika i učenika glazbene škole o poštivanju participativnih prava učenika u nastavi sviranja glazbenog instrumenta." Nova prisutnost XVII, no. 3 (November 23, 2019): 597–609. http://dx.doi.org/10.31192/np.17.3.11.
Full textAbstract:
Tema su ovog rada prava učenika u glazbenoj školi, posebice na sudjelovanje i uvažavanje njihova mišljenja u nastavi sviranja instrumenta. U istraživanju je sudjelovalo 206 ispitanika, 53 nastavnika i 153 učenika Glazbene škole u Varaždinu. S postojanjem posebnih prava djece u odnosu na odrasle slaže se 56,86 % anketiranih učenika i 66,04 % nastavnika. Konvenciju koja štiti dječja prava točno navodi 1,96 % učenika (85,62 % ih za nju ne zna) i 30,20 % nastavnika (43,40 % ih za nju ne zna). Ni jedno specifično dječje pravo ne može navesti 28,76 % učenika i 43,40 % nastavnika. Učenici statistički značajno više od učenica iskazuju da su im u školi važnija prava od dužnosti (odgovornosti), a statistički značajne razlike između nastavnika i učenika pokazale su se kod stavova: svako dijete ima pravo na glazbeno obrazovanje, kada se poštuju učenička prava nastava sviranja je kvalitetnija (više procjene daju učenici); učenici ne sudjeluju u planiranju svog sviračkog razvoja, učenici uvijek biraju barem jednu skladbu koju sviraju, mišljenje učenika o sviranju se ne uvažava (više procjene daju nastavnici). Učenici i nastavnici većinom su zadovoljni ostvarivanjem dječjih prava u glazbenoj školi premda nisu s njima dovoljno upoznati, što upućuje na potrebu snažnijeg rada i s jednima i s drugima na tom području. Iako se dječja prava u glazbenoj školi uvelike poštuju, prostora za poboljšanja i dalje ima.
7
Trogrlić, Stipan. "Hrvatske škole na području Mjesne općine Motovun 1869. – 1918." Histria : the Istrian Historical Society review 6, no. 6 (2016): 35–58. http://dx.doi.org/10.32728/h2016.02.
Full textAbstract:
Dosta loše stanje hrvatskih pučkih škola u Mjesnoj općini Motovun, izneseno na stranicama Naše sloge 1890., osjetno se popravilo uoči izbijanja Prvoga svjetskog rata, znači nešto više od 20 godina nakon napisa u tom časopisu. Naime, u trenutku iznesenih „jadikovki“ Naše sloge postojala je jedna jedina i to pomoćna pučka škola u Muntrilju. Početkom stoljeća otvorene su pomoćne škole u Karojbi i Rakotulama, da bi 1912. u Močibobima bila otvorena javna pučka škola za Karojbu i Rakotule. Godinu dana ranije otvorena je javna pučka škola u Motovunskim Novakima. Ako tome dodamo škole Družbe sv. Ćirila i Metoda u Sovišćini i Kaldiru te najvjerojatnije onu u Lazama kod Kaldira, onda dolazimo do podatka da su u šest od ukupno devet katastarskih općina Mjesne općine Motovun postojale hrvatske pučke škole, u svima osim u Motovunu, Brkaču i Zamasku. Dok je u Motovunu djelovala talijanska javna pučka škola, u Brkaču je otvorena Legina škola, a u Zamasku nije bilo ni hrvatske ni talijanske škole. Prepoznatljiv zamah hrvatskoga školstva na Motovunštini na početku 20. stoljeća bio je posljedica jačanja hrvatskoga nacionalnog pokreta. Unatoč brojnim poteškoćama pokret je stvorio organizacijsko-materijalnu i intelektualno-političku pretpostavku uspješnoga otpora talijanskim iredentističkim nastojanjima. U mjeri u kojoj je talijanska strana bila svjesna uloge škola u talijanizaciji Hrvata, hrvatska je strana jednako bila svjesna značenja škole i opismenjavanja u očuvanju njihova hrvatskoga identiteta. Zato je borba za škole bila puno više od običnoga kulturnoprosvjetnoga nastojanja. U kratkom razdoblju djelovanja tih škola na području Mjesne općine Motovun zrcali se zanos i romantičnost, odlučnost i hrabrost hrvatske intelektualne i političke elite da ustraje u podizanju svojih škola kao snažnoga bastiona u očuvanju hrvatskoga identiteta. U uvjetima kada se činilo da su istarski Hrvati Motovunštine, uostalom kao i njihovi sunarodnjaci iz drugih dijelova Istre, osuđeni na „prirodni proces“ talijanizacije, pri čemu su upravo škole trebale odigrati ključnu ulogu, progovorio je ponos i dostojanstvo šćava. Taj ponos očitovao se podizanju škola. U uvjetima materijalne oskudice motovunski je Hrvat bio svjestan da je osim kruha i ruha dužan svojim potomcima dati i knjigu u ruke te ih opismeniti kako ne bi bili podložni stranim utjecajima i manipulacijama.
8
Haskić, Sebila. "Izostajanje s nastave." Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću 2, no. 2 (December 8, 2009): 187–208. http://dx.doi.org/10.52535/27441695.2009.2.187-208.
Full textAbstract:
Izostanci učenika osnovnih škola učestala su pojava. Iako je redovito pohađanje nastave jedna od brojnih dužnosti i obavezasvakog učenika, razrednici i učenici svake se školske godine susreću s problemom velikog broja izostanaka, pogotovo onih neopravdanih. Nema nijednog odjeljenjskog niti nastavničkog vijeća koje ne razmatra taj problem pokušavajući pronaći način kako što objektivnije i pravednije promatrati učeničke razloge, uzroke te količinu izostanaka iz škole sa svim svojim posljedicama. Iskustva iz školske prakse pokazuju da je problem velikog broja izostanaka teško rješiv zbog brojnosti faktora koji utječu na izostajanja, te zbog nedostatka jasnog i objektivnog kriterija prilikom opravdavanja izostanaka. Jedan od pokušaja suzbijanja izostajanjajesu za to predviđene pedagoške mjere propisane Pravilima škole. Pravila škole su osnovni dokument kojim su propisana prava idužnosti učenika. Prema njemu, svaki je učenik dužan redovito prisustvovati nastavi, a u slučaju spriječenosti dužan je pravovremeno i na odgovarajući način taj izostanak opravdati. U skladu s tim, izostanke možemo podijeliti na opravdane i neopravdane. Opravdanim razlozima za izostanak s nastave smatraju se: bolest učenika u duljem trajanju; elementarne nepogode; prometni zastoji; iznimne porodične situacije; sportska i druga natjecanja i sl. Odgovarajućim načinom za opravdavanje izostanaka smatraju se pismene ili usmene isprike roditelja; liječničke ispričnice te ostale valjane potvrde. Svako izostajanje koje ne zadovoljava propisane kriterije smatra se neopravdanim i kažnjava se izricanjem za to predviđenih pedagoških mjera:• za neopravdano izostajanje sa 7 školskih sati, učenik dobiva ukor razrednika• za neopravdano izostajanje sa 8-12 školskih sati, učenik dobiva ukor odjeljenjskog vijeća 188• za neopravdano izostajanje sa 13-17 školskih sati, učenik dobiva ukor direktora• za neopravdano izostajanje sa 18-25 školskih sati, učenik dobiva ukor nastavničkog vijeća• za neopravdano izostajanje sa 25-35 školskih sati, učenik se premješta u drugo odjeljenje• učenik sa preko 35 neopravdanih časova se premješta u drugu školu
9
Trojan, Václav, and Zuzana Svobodová. "Subjektivní vnímání proměny role ředitele školy a obtížné prvky výkonu této profese v současné době." Pedagogická orientace 29, no. 2 (June 30, 2019): 203–22. http://dx.doi.org/10.5817/pedor2019-2-203.
Full textAbstract:
Studie se zabývá subjektivním vnímáním proměny ředitelské role po roce 2000 a reflektuje zároveň obtížné prvky výkonu této profese v současné době. V te-oretické části vymezuje zásadní mezníky, které nově definovaly autonomní pozici českých škol a s tím i autonomní roli jejich ředitelů. Popisuje strategické dokumenty, které cílily na standardizaci vstupního a průběžného vzdělávání a podpory ředite-lů škol, což nikdy nebylo systémově uskutečněno. Výsledky kvalitativního výzkumu založeného na datech získaných z ohniskové skupiny představují subjektivní názory zkušených ředitelů pražských základních a středních škol na vývoj jejich role, popisu-jí problémy, které ředitelé vnímají, a trendy, které dále určují jejich práci. Ředitel školy je základním faktorem úspěchu každé školy a jeho postavení je vzhledem k neobvykle vysoké míře kurikulární i zdrojové autonomie české školy specifické. Ukazuje se, že postupným vývojem a přidáváním dalších povinností a zároveň neexistující systémo-vou podporou ředitele byla vytvořena náročná situace, ve které současní ředitelé škol vnímají řadu problémů, jako je například nedostatek času na řízení pedagogického procesu, nedostatek pracovníků, nadbytek zbytečných byrokratických činností a ne-důvěra v systém jako takový.
10
Andevski, Milica, Spomenka Budić, and Olivera Gajić. "POGLED NA SISTEM VASPITANJA I OBRAZOVANJA U NARODNOJ REPUBLICI KINI." Годишњак Филозофског факултета у Новом Саду 40, no. 2 (December 10, 2015): 47. http://dx.doi.org/10.19090/gff.2015.2.47-64.
Full textAbstract:
O Kini se danas govori i piše, ipak, o sistemu vaspitanja i obrazovanja i o svakodnevici kineske škole malo znamo, a i to malo, često ne daje pravu sliku. Razmišljanje o kineskom bumu došlo je sa rezultatima PISA studije koja je 2009 godine u sam vrh postignuća postavila učenice i učenike Šangaja. Kojim kontekstualnim faktorima se mogu objasniti ovi izuzetni rezultati i kako oni deluju u svakodnevici kineske škole i nastave? U istorijskom kontekstu, radi se o uticajima konfucijanske tradicije koja visoko vrednuje učenje i respektuje učitelja. Ovome pripadaju i konsekvence političkog utemeljenja Narodne Republike Kine, kulturne revolucije, centralističkog upravljanja, kontrole sistema vaspitanja i obrazovanja koju sprovodi Komunistička partija.U prilogu će se predstaviti struktura sistema vaspitanja i obrazovanja u NR Kini: od predškolskog, preko vaspitanja i obrazovanja u osnovnoj školi, nižoj i višoj srednjoj školi, do prijemnog ispita kao uslova za univerzitetsko obrazovanje. Prikazaće se obrazovanje i uloga nastavnika u kineskoj školi i društvu, didaktika i metodika nastave, kao i način na koji kineski učenici uče, strategija koju koriste i stava koji zauzimaju prema učenju i znanju.
11
Ramić, Osman. "O ODGOJNO-OBRAZOVNIM POSTIGNUĆIMA UČENIKA DRUGOG RAZREDA DEVETOGODIŠNJE OSNOVNE ŠKOLE." Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću 6, no. 6 (December 20, 2013): 153–86. http://dx.doi.org/10.52535/27441695.2013.6.153-186.
Full textAbstract:
S obzirom da je školske 2012/2013. godine izašla prva generacija učenika koja je u osnovnu školu upisana po sistemu devetogodišnjeg osnovnog odgoja i obrazovanja, potreba za utvrđivanjem ostvarenih rezultata, ishoda učenja i postavljenih ciljeva još je veća. U vezi s tim, ali i s posebnim zadatkom koji se odnosio na praćenje razvojnih karakteristika šestogodišnjaka, kako bi se upotpunila znanja studenata iz predmeta Razvojna psihologija, provedeno je istraživanje o čemu donosimo naša skromna zapažanja. Aktuelnost praćenja napredovanja, vrednovanja i ocjenjivanja učeničkih postignuća ne prestaje niti će prestati. Potreba za stalnim praćenjem odgojno-obrazovnih postignuća učenika još je izraženija u vrijeme primjene sistema devetogodišnjeg osnovnog odgoja i obrazovanja i opisnog ocjenjivanja u prvoj trijadi osnovne škole. Informacije o ishodima učenja potrebne su ne samo učenicima, nego i roditeljima, starateljima, odgajateljima i svim drugim subjektima koji su na bilo koji način uključeni u odgoj i obrazovanje djece. U cilju praćenja psihofizičkog razvoja djece i usklađenosti razvoja sa zahtjevima devetogodišnje osnovne škole, studenti Pedagoškog fakulteta Univerziteta u Bihaću proveli su istraživanje o odgojno-obrazovnim postignućima učenika drugog razreda devetogodišnje osnovne škole.
12
Tomašić, Sabina, and Radoslav Kosić. "Navike pušenja i stavovi učenika u Medicinskoj i Ekonomsko-turističkoj školi u Karlovcu." Sestrinski glasnik 26, no. 1 (2021): 24–29. http://dx.doi.org/10.11608/sgnj.26.1.4.
Full textAbstract:
Uvod: Pušenje je značajan javnozdravstveni problem, posebno u nerazvijenim i srednje razvijenim zemljama. Jedan je od najvažnijih uzroka obolijevanja. Ovisnost koja nastaje kod osoba koje redovito puše cigarete vrlo je jaka. Cilj istraživanja: Utvrditi učestalost pušenja duhanskih proizvoda među učenicima srednje škole medicinskog i ekonomskog usmjerenja . Ispitanici i metode : Ispitanici su učenici trećih i četvrtih razreda smjera medicinska sestra / medicinski tehničar iz Medicinske škole te smjera ekonomist iz Ekonomsko-turističke škole u Karlovcu. Korištena je anketa koja je izrađena za potrebe ovog rada. Za obradu podataka korištena je deskriptivna statistika i bivarijatna analiza. Rezultati: Rezultati pokazuju da od ukupnog broja ispitanika, njih 39,29 % konzumira duhanske proizvode, što znači da je učestalost pušenja cigareta u uzorku visoka, tj. svaki treći učenik puši cigarete. Broj pušača među učenicima Medicinske škole veći je u odnosu na učenike Ekonomsko-turističke škole (41,11 % prema 37,18 %). Ispitanici se uglavnom slažu da je pušenje štetno za njihovo zdravlje. Približno polovica (41,7 %) ispitanika ne zna zašto je počela pušiti cigarete, a 22,2 % ih puši zbog stresa. Učenici Medicinske škole smatraju da pušenje nikako ne povećava radnu sposobnost i osobno zadovoljstvo te da pušenje uzrokuje rak pluća što pripisuju većem broju konzumiranih cigareta. Zaključak : Budući da je iz istraživanja vidljivo da ispitanici koji su učenici dviju srednjih škola učestalo konzumiraju duhanske proizvode, potrebno je razmisliti o razvoju preventivnih programa koji bi mogli biti implementirani u razne školske i društvene sadržaje.
13
Bouillet, Dejana. "Procjena potreba učenika osnovne škole u svrhu planiranja socijalnopedagoških intervencija – standardizacija mjernog instrumenta." Kriminologija & socijalna integracija 24, no. 2 (December 23, 2016): 73–92. http://dx.doi.org/10.31299/ksi.24.2.4.
Full textAbstract:
U radu je prikazan proces razvoja mjernog instrumenta za pravovremenu identifikaciju problema u ponašanju učenika osnovnih škola, sa svrhom primjerenog poduzimanja potrebnih socijalnopedagoških intervencija. Radi se o Upitniku za procjenu potreba učenika za socijalnopedagoškim intervencijama – verziji za učenike koji je kreiran i evaluiran u cilju standardizacije, planiranja i praćenja uspješnosti socijalnopedagoških intervencija u osnovnoj školi. Istraživanje je provedeno na uzorku 3301 učenika trećih, petih i sedmih razreda 43 osnovne škole iz 13 hrvatskih županija. Konačna verzija Upitnika sadrži 42 čestice koje mjere odnos učenika s vršnjacima, odnos prema obrazovanju, odnos prema obvezama, odnos s roditeljima, razinu roditeljske podrške, otvorenost u komunikaciji i interesima, odnos s razrednikom, zadovoljstvo sobom i permisivnost u odgoju. Pouzdanost, valjanost i objektivnost upitnika je zadovoljavajuća (Cronbach Alpha iznosi ,894). Učenici su prema postignutim rezultatima na Upitniku grupirani u 3 skupine (učenike s poremećajima u ponašanju, učenike s teškoćama u ponašanju i učenike koji ne manifestiraju probleme u ponašanju). Utvrđeno je da prema tom kriteriju u hrvatskim osnovnim školama prosječno ima 12,88% učenika s problemima u ponašanju. U radu su ponuđene norme za grupiranje učenika u kategorije specifično vezano uz dob i spol učenika koje će se doraditi tijekom daljnje provedbe projekta.
14
Kozjak Mikić, Zlatka, Ivana Merlin, and Karla Mikić. "Stavovi prema gluhim i nagluhim učenicima." Klinička psihologija 10, no. 1-2 (December 10, 2018): 5–20. http://dx.doi.org/10.21465/2018-kp-1-2-0001.
Full textAbstract:
Pored stereotipa o gluhima, kao glavni razlozi krivih medicinskih dijagnoza ove skupine pacijenata identificiraju se nerazumijevanje kulturološkog aspekta gluhoće i nepoznavanje adekvatnog načina komuniciranja s njima (Ubido, Huntington i Warburton, 2002). Za komunikaciju i stavove prema gluhima značajna je kvaliteta prethodnog kontakta s gluhim pojedincima (De Laat, Freriksen i Vervloed, 2013), stoga bi pozitivno iskustvo i pozitivan stav učenika koji se školuju za zanimanja u zdravstvu mogli pridonijeti boljem razumijevanju i kvalitetnijoj komunikaciji s gluhim pacijentima u njihovu budućem radu. Svrha istraživanja bila je prikupiti podatke o stavovima učenika zdravstvenih škola prema gluhim i nagluhim vršnjacima te njihovoj integraciji u redovne škole, za što je korišten adaptirani Inventar inkluzije gluhih i nagluhih učenika (Hung, 2005). Prikupljeni su podatci o percipiranoj bliskosti s gluhim i nagluhim učenicima, učestalosti prethodnih dobrovoljnih kontakata s gluhim i nagluhim osobama, percepciji razrednog ozračja povezanog s integracijom gluhih učenika u redovne škole te o tome integriraju li škole gluhe/nagluhe učenike ili ne. U istraživanju je sudjelovalo 328 srednjoškolaca u dobi od 15,5 do 16,5 godina, među kojima je bilo 270 djevojaka i 58 dječaka, iz različitih zdravstvenih programa. Percipirana bliskost s gluhim i nagluhim učenicima relativno je visoka, odnosno stavovi su pozitivni. Djevojke su iskazale višu percipiranu bliskost u odnosu na dječake, ali je razlika, iako statistički značajna, vrlo mala. Nisu dobivene razlike u percipiranoj bliskosti ovisno o tome imaju li škole integrirane gluhe učenike ili ne. Učestalost prethodnog dobrovoljnog kontakta s gluhim/nagluhim vršnjacima unutar razreda povezana je s percepcijom bliskosti s njima. Učenici koji imaju pozitivniju percepciju razrednog ozračja s obzirom na posljedice integracije gluhih vršnjaka na osobni i socijalni život unutar razreda te na razredne aktivnosti iskazali su veću percipiranu bliskost s gluhim učenicima, iako su i te razlike vrlo male. Ključne riječi: učenici zdravstvenih škola, gluhi i nagluhi učenici, zdravstveni djelatnici
15
Primorac Krmpotić, Martina. "Financijska pismenost - jedan od temelja poduzetničkog učenja." Obrazovanje za poduzetništvo - E4E 10, no. 1 (June 24, 2020): 189–204. http://dx.doi.org/10.38190/ope.10.1.2.
Full textAbstract:
U Hrvatskoj su odrasli građani prezaduženi, a mladi financijski nepismeni te je evidentna potreba za financijskim obrazovanjem. Međunarodno istraživanje OECD-a PISA 2012 pokazalo je da hrvatski petnaestogodišnjaci nisu sposobni donijeti ispravnu financijsku odluku i planirati budućnost. Različita istraživanja financijske pismenosti u Republici Hrvatskoj pokazala su da je prosječna ocjena financijske pismenosti poražavajuća. Najnižu pismenost imaju mlađi od 19 godina. U sklopu istraživanja uobičajeno se mjere tri osnovne kategorije: financijsko znanje, financijsko ponašanje i odnos prema novcu, a rezultati pokazuju da, premda se mladi od najranije dobi susreću s novcem, o novcu se ne razgovara u obitelji, vrtiću, školi ili fakultetu. Osnovno financijsko obrazovanje nije ponuđeno u obrazovnom sustavu u Hrvatskoj ni na kojoj razini. Posljedica je da mladi ne znaju procijeniti izazove i rizike na financijskom tržištu, što dovodi do loših poslovnih odluka, pada prihoda i prevelike zaduženosti. U nastojanju da se to promijeni, a u skladu s dva dokumenta Vlade Republike Hrvatske (Odluku o donošenju programa međupredmetnih i interdisciplinarnih sadržaja građanskog odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole i Nacionalni strateški okvir financijske pismenosti potrošača za razdoblje od 2015. do 2020. godine) učenicima trećeg i četvrtog razreda Hotelijersko-turističke škole uveden je fakultativni predmet Financijska pismenost. U ovom su radu prezentirana očekivanja učenika koji su prepoznali vrijednosti nastavnog sadržaja, opisan je nastavni proces i načini učenja putem izvannastavnih aktivnosti. Prikazan je sadržajni okvir predmeta distribuiran po modulima u skladu s Odlukom o donošenju kurikuluma međupredmetne teme Poduzetništvo za osnovne i srednje škole, zatim metode procjene znanja i usporedba rezultata anketa učenika koji pohađaju financijsku pismenost i učenika koji je ne pohađaju.
16
Drljača, Miroslav D., Siniša Opić, and Milan Matijević. "Ispitivanje interesa i zadovoljstva nastavom likovne umjetnosti kao poticaja za razvoj sposobnosti učenja ostalih nastavnih predmeta." Metodički ogledi 27, no. 2 (December 16, 2020): 193–213. http://dx.doi.org/10.21464/mo.27.2.12.
Full textAbstract:
Istraživanje je provedeno na uzorku učenika trećih razreda strukovnih škola i gimnazija (N=605). Od uključenih učenika, gimnaziju je pohađalo njih 253, a srednje strukovne škole 352 učenika. Cilj istraživanja bio je ispitati neke specifičnosti u percepciji učenika srednjih škola o važnosti nastavnih predmeta iz područja likovnih umjetnosti. Napravljena je posebna analiza samo za dvije odabrane zavisne varijable: važnost nastavnih predmeta iz područja likovnih umjetnosti za razvoj pamćenja i sposobnosti za učenje ostalih nastavnih predmeta te interes i zadovoljstvo sudjelovanjem u likovnim aktivnostima. Rezultati pokazuju da ne postoji statistički značajna razlika između učenika gimnazija i strukovnih škola u procjeni sudjelovanja u aktivnostima nastave likovne umjetnosti te u procjeni važnosti likovnih aktivnosti za razvoj pamćenja i sposobnosti za učenje ostalih predmeta. Postoji statistički značajna spolna razlika u procjeni sudjelovanja u aktivnostima nastave likovne umjetnosti te u procjeni važnosti likovnih aktivnosti za razvoj pamćenja i sposobnosti za učenje ostalih predmeta. Može se zaključiti da ispitanici nisu bili u mogućnosti procijeniti koliko i u koju svrhu će im u daljnjem školovanju i budućem zanimanju koristiti kompetencije stečene u nastavi likovne umjetnosti.
17
Kendić, Sulejman, Šemso Rošić, and Mirsad Avdić. "MOTIVACIJA RAĐANJA I SOCIOEKONOMSKI STATUS U CAZINSKOJ KRAJINI." Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću 3, no. 3 (June 15, 2010): 285–300. http://dx.doi.org/10.52535/27441695.2010.3.285-300.
Full textAbstract:
Cilj rada je istražiti motiviranost ispitanica Cazinske krajine za rađanjem, s obzirom na postojeće socioekonomsko stanje i stav društva (države) prema trudnoći. Poznatim naučnim metodama napravili smo prospektivno istraživanje (anketiranje) trudnica i žena reproduktivne dobi iz Cazinske krajine (Velika Kladuša i Cazin ), te studentica Pedagoškog fakulteta i Visoke zdravstvene škole Univerziteta u Bihaću. Anketirano je ukupno 1195 ispitanica (trudnice u svim trimestrima trudnoće) - 630 trudnica, 350 žena reproduktivne dobi koje su ostvarile svoju reprodukcije djelomično ili potpuno, 90 studentica Pedagoškog fakulteta koje nisu rađale i 105 studentica Visoke zdravstvene škole koje, isto tako, nisu rađale. Anketiranje je provođeno od 1.7. do 30.9. 2008. godine. Rezultati do kojih smo došli su sljedeći: Prosječna dob ispitanica 23,5 ± 2,8 ili 84,70% ispitanica nije zaposleno, dok je samo 15,39% zaposlenih. 47,02% ispitanica obitavaju u stanu, 28,87% u porodičnoj kući, a 24,20% su podstanarke. 52,50% ispitanica imaju završenu srednju školu, 23,50% višu školu, 17,77% osnovnu školu. Svega 6,30% njih imaju završen fakultet. 48,76% je prvorotkinja, 47,84% je drugorotkinja i 3,23% trećerotkinja. Ispitanica koje su rodile dvoje djece bilo je 82,57%, troje djece 9,14% i sa jedno dijete 6,85%. 49,10% trudnica i žena se izjasnilo kako žele imati samo 2 djece, dok se 49,10% izjasnilo da nisu motivirane više za trudnoću. 71,79% studentica se izjasnilo se žele imati samo jedno dijete, dok 72,82% nije uopće motivirano za trudnoću. 43,76% ispitanica se izjasnilo kako je nedovoljan interes države za tretman trudnica, a 50,20% da je briga države za trudnice nikakva. 63,68% ispitanica promijenilo bi stav oko trudnoće ako bi bilo stimulirajućih mjera, a 30,79% ne bi mijenjalo svoj stav, bez obzira na potporu. 65,43% ispitanica je nezadovoljno s mjesečnim primanjima koja ne mogu podmiriti njihove potrebe, dok je 23,93% zadovoljno, pošto im u potpunosti zadovoljavaju životne potrebe. Na osnovu iznesenoga možemo zaključiti, kako rađanje ovisi o ličnoj motivaciji i stimulaciji države za rađanjem, te izjednačavanjem prava trudnica - bez obzira da li su u procesu rada ili su domaćice na birou.
18
Dvořák, Petr. "Jak /ne/zvýšit kvalitu vysokých škol." Český finanční a účetní časopis 2012, no. 2 (June 1, 2012): 4–5. http://dx.doi.org/10.18267/j.cfuc.309.
Full text
19
Mašić, Amina. "Žene u šumarstvu u Bosni i Hercegovini." Šumarski list 144, no. 11-12 (December 26, 2020): 572. http://dx.doi.org/10.31298/sl.144.11-12.4.
Full textAbstract:
U većini europskih zemalja ne postoje pouzdana saznanja o zastupljenosti i ulozi žena u šumarstvu. Lewis (2005) navodi da su u SAD-u, u šumarstvu 1981. godine u tehničkom radu zaposleno 17,5%, a u administraciji 31,8%, 1991. godine je zaposleno u tehničkom sektoru 33,5%, a u administraciji 32,7%. Na Univerzitetu u Sarajevu prva žena stekla je diplomu inženjera šumarstva 1955. godine, iduće godine dvije žene, a 1957. pet žena. Anketno istraživanje provedeno je u cilju utvrđivanja zastupljenosti žena u šumarstvu, kao i pokušaja razumijevanja osnovnih razloga odabira ove profesije, s ciljem eventualnih poboljšanja uvjeta ili motiviranja novih generacija žena u šumarstvu. Uzorak je činilo 78 ispitanica, koje su uposlenice poduzeća: “Bosanskohercegovačke šume” Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Srednjobosanske šume d.o.o. Donji Vakuf, Unsko – sanske šume d.o.o. Bosanska Krupa, Zeničko - dobojske šume d.o.o. Zavidovići, KJP ,,Sarajevo-šume d.o.o. Sarajevo, JPŠ ” Šume Republike Srpske” a.d. Sokolac. Stalno zaposlenih žena sa diplomom Šumarskog fakulteta u Federaciji je 83, a u Republici Srpskoj 151. Samo u Šumama SBK rade žene sa SSS-III stupnja šumarske struke, što ukazuje da ne postoji interes za obavljanje takvog posla. Tijekom studije anketirano je ukupno 78 žena zaposlenih u šumarstvu, od čega je 19 završilo poljoprivrednu ili šumarsku školu, što čini ¼ u odnosu na žene koje su završile druge srednje škole. To ukazuje da je šumarstvo kao struka privlačnije ženama koje su završile druge srednje škole npr. umjetničke škole ili druge tehničke škole. Od 1981.godine šumarstvo postaje interesantnije ženama, od 522 diplomanta, 142 su žene. U Federaciji devet žena se nalazi na rukovodećim pozicijama, a u Republici Srpskoj 21.
20
Šulentić Begić, Jasna, Amir Begić, and Marija Bilić. "Povezanost sociodemografskih varijabla i glazbenih preferencija učenika osnovne glazbene škole." Nova prisutnost XIX, no. 2 (July 16, 2021): 437–48. http://dx.doi.org/10.31192/np.19.2.14.
Full textAbstract:
Preferencija se definira kao afektivno stanje niskog intenziteta, a to bi u odnosu na područje glazbe podrazumijevalo glazbu nekog glazbenika ili neki glazbeni stil ili konkretnu skladbu koju pojedinac voli i odabire za slušanje. Glazbena preferencija je u pravilu spontana reakcija i ne uključuje nužno estetske kriterije, tj. kognitivne procese. Čimbenike koji su povezani s glazbenim preferencijama može se kategorizirati kao unutarnje (npr. karakteristike glazbe) i vanjske (npr. dob, spol, osobnost, društveni utjecaj, glazbeno obrazovanje, društveni identitet i dr.). U okviru rada provedeno je istraživanje čiji je cilj bio utvrditi povezanost sociodemografskih varijabla (spol učenika, mjesto stanovanja i bavljenje njihovih roditelja glazbom) i glazbenih preferencija učenika osnovne glazbene škole. Istraživanje je provedeno online anketiranjem u travnju 2020. godine u sedam osnovnih glazbenih škola u Republici Hrvatskoj. U istraživanju je sudjelovalo 95 učenika petih i šestih razreda osnovnih glazbenih škola. Primjenom hi-kvadrat testa utvrđeno je postojanje statistički značajnih razlika u preferencijama ispitanika prema rocku, metalu, turbofolku, umjetničkoj glazbi, pop i elektroničkoj glazbi s obzirom na spol, mjesto stanovanja i glazbenu tradiciju u obitelji.
21
Rogošić, Silvia, Branislava Baranović, and Josip Šabić. "Primjena IKT-a u procesu učenja, poučavanja i vrednovanja u srednjim strukovnim školama." Metodički ogledi 28, no. 1 (July 16, 2021): 63–88. http://dx.doi.org/10.21464/mo.28.1.6.
Full textAbstract:
Tekst se zasniva na rezultatima empirijskog istraživanja o primjeni informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT) u srednjim strukovnim školama u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji. Analizirani su intervjui s nastavnicima (N=29) i fokus grupe s učenicima srednjih strukovnih škola (6 grupa, N=48). Ispitivalo se s kojim ciljem i na koje načine nastavnici i učenici najčešće koriste IKT, što smatraju prednostima, a što nedostacima pri korištenju IKT-a u nastavne svrhe te koji su njihovi prijedlozi za unaprjeđenje primjene IKT-a u školi. U tekstu se također analizira je li primjena IKT-a u funkciji konstruktivističke nastave. Nalazi pokazuju da nastavnici koriste IKT gotovo svakodnevno, ali u nastavi i dalje dominiraju tradicionalne metode poučavanja. Prema mišljenju nastavnika, najčešće su prepreke za adekvatnu primjenu IKT-a u nastavi nedovoljna informatička opremljenost škola, zastarjeli školski kurikulumi te manjkavosti u formalnom obrazovanju, kao i u dodatnim edukacijama nastavnika koje ih ne pripremaju na prikladan način za primjenu IKT-a u nastavi. Osim navedenog, nastavnici ističu i nedostatak vremena te niske prihode zbog kojih često nisu motivirani za kompleksnije načine korištenja IKT-a u nastavi.
22
Skender, Nijaz, Sulejman Kendić, and Indira Dupljak. "ANALIZA RAZLIKA NEKIH ANTROPOLOŠKIH OBILJEŽJA UČENIKA SA POSEBNIM POTREBAMA I UČENIKA IZ NORMALNE POPULACIJE." Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću 1, no. 1 (December 8, 2007): 285–303. http://dx.doi.org/10.52535/27441695.2007.1.285-303.
Full textAbstract:
Djeca sa posebnim potrebama trebala bi biti briga svakog društva i tom problemu bi trebalo posvetiti mnogo veću pažnju. Takvadjeca su danas u većini zajednica odvojena u posebne škole. Takvih škola je manje u posljednje vrijeme jer je intencija da se i oniuključuju u redovne škole. Međutim, tamo gdje je stepen retardacije tako visok da ne omogućuje praćenje redovnog nastavnog plana i programa, za njih postoje specijalne škole. U dosadašnjim istraživanjima su utvrđene velike korelacije između pojedinihantropoloških obilježja i nivoa mentalne retardacije. U ovom radu došl ismo do zaključka da se učenici koji imaju visoki nivo retardacije značajno razlikuju u morfološkim karakteristikama i motoričkim sposobnostima. Te razlike su se ogledale u tako značajnim odnosima da su učenici sa mentalnom retardacijom u morfološkom smislu bili teži 18 kg u istoj hronološkojdobi. To se naravno odrazilo i ma stepen motoričkih sposobnosti, koje su se najviše odrazile na koordinaciju koja je jako bitna za kompletno motoričko djelovanje. Učenici sa mentalnom retardacijom su u svim motoričkim sposobnostima pokazali značajno niži nivo motoričkih sposobnosti od učenika koji dolaze iz normalne populacije, jer su i motoričke sposobnosti u velikoj korelaciji sa svim psihološkim manifestacijama kod ljudi. Radeći na razvoju motoričkih sposobnosti možemo sasvim sigurno uticati i na poboljšanje psihičkih funkcija.
23
Ljubomirović, Nataša. "Why a child does not go to school: The Kearney model." Psihijatrija danas 50, no. 1 (2018): 43–48. http://dx.doi.org/10.5937/psihdan1801043l.
Full text
24
Knežević, Mirjana. "Stavovi roditelja i razrednika o oblicima, učincima i teškoćama partnerskih odnosa između obitelji i škole." Život i škola 65, no. 1-2 (December 23, 2019): 143–58. http://dx.doi.org/10.32903/zs.65.1-2.11.
Full textAbstract:
Obitelj i odgojno-obrazovne ustanove dominantna su okruženja djeteta i zato je njihovo partnerstvo prijeko potrebno. Dok suradnja podrazumijeva pokušaj zadovoljavanja interesa obiju strana, pojam partnerstva, koji se danas sve više koristi, ističe ravnopravnost strana i toleranciju. U literaturi se ističu određeni učinci toga partnerstva kao što su bolji akademski uspjeh djece, bolji odnos djece prema školi te učiteljima i nastavnicima, osnaživanje obitelji te rasterećenje djece. U empirijskom dijelu cilj je bio utvrditi koji oblik odnosa, tradicionalni ili partnerski, njeguju roditelji i razrednici, vide li prednosti partnerskoga odnosa za djecu, odnosno učenike te ispitati njihove stavove o teškoćama ostvarenja partnerskoga odnosa. Istraživanje na uzorku od 72 roditelja i 18 razrednika provedeno je tijekom rujna i listopada 2017. u Ugostiteljsko-turističkoj školi u Osijeku. Pri provedbi istraživanja koristio se postupak anketiranja. Podatci istraživanja obrađeni su deskriptivnom statistikom, prikazani su grafički i tablično i interpretirani su. Dobiveni rezultati pokazuju kako, unatoč teorijskom zagovaranju partnerskoga odnosa, roditelji i razrednici i dalje prakticiraju tradicionalan odnos iako obje skupine uzorka vide prednosti partnerskoga odnosa za djecu/učenike. Također, razrednici smatraju kako roditelji surađuju sa školom samo kada je to neophodno za daljnje obrazovanje njihova djeteta. Ispitivanjem stavova roditelja i razrednika utvrđeno je kako ne uočavaju teškoće partnerskih odnosa.
25
Mitrović-Đorđević, Ivana. "(Ne)zavisnost od igranja video-igara iz perspektive učenika nižih razreda osnovne škole." Research in Pedagogy 11, no. 1 (2021): 328–39. http://dx.doi.org/10.5937/istrped2101328m.
Full textAbstract:
Predmet istraživanja čije rezultate donosimo u ovome radu jesu stavovi učenika o igranju video-igara. Istraživanje je sprovedeno sa primarnim ciljem da se utvrdi odnos učenika četvrtog razreda osnovne škole prema igranju videoigara i konstatuje njihov stav o sopstvenoj (ne)zavisnost od igranja video-igara, kao podvrste zavisnosti od interneta. U istraživanju su učestvovali učenici više odeljenja dve beogradske osnovne škole (ukupno: 121 ispitanik), koji su popunili jedan od standardizovanih upitnika, preuzet iz relevantne literature. Analizom dobijenih rezultata potvrđena je polazna hipoteza istraživanja: Učenici četvrtog razreda osnovne škole ne smatraju da su zavisni od igranja video-igara. Prema mišljenjima koja dominiraju, učenici uključeni u istraživanje nemaju izražene potrebe da provode više vremena u igranju video-igara, nisu primetili kod sebe promenljivo ili problematično ponašanje uzrokovano ovom vrstom aktivnosti, kao ni fizičke smetnje prilikom smanjivanja ili prekidanja samog igranja. Takođe, ne smatraju da su narušili socijalne odnose (sa porodicom i prijateljima) ili zanemarili školske i kućne obaveze i interesovanja. Samo ispitivanje i dobijeni rezultati otvorili su pitanja i za buduća promišljanja istraživane oblasti.
26
Lagator, Ivana, Danijela Šincek, and Ivana Duvnjak. "Roditeljski nadzor i ponašanje djevojčica i dječaka na internetu." Život i škola 64, no. 1 (2018): 89–104. http://dx.doi.org/10.32903/zs.64.1.7.
Full textAbstract:
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos roditeljskog nadzora i spola sudionika s nekim ponašanjima na internetu. U istraživanju je sudjelovalo 388 učenika četvrtih razreda osnovnih škola. Rezultati pokazuju kako djeca percipiraju visoku razinu roditeljskog nadzora. Učenici koji percipiraju višu razinu roditeljskog nadzora provode više vremena dnevno u dopisivanju s prijateljima i u traženju zanimljivih podataka, češće pronalaze motivaciju za pristupanje internetu u traženju informacija vezanih za školu i druženju te češće objavljuju sadržaje na društvenim mrežama od učenika koji percipiraju nižu razinu roditeljskog nadzora. Prilikom ispitivanja spolnih razlika utvrđeno je kako dječaci češće izražavaju kako imaju otvoren Facebook profil, provode više vremena na internetu radnim danom i vikendom od djevojčica te češće igraju igrice, objavljuju postove i traže zanimljive podatke. Osim toga, češće pronalaze motivaciju za pristup internetu u otklanjanju dosade i želji da ne budu drugačiji od drugih, a i češće navode kako ne mogu bez interneta, dok djevojčice češće pristupaju internetu u obrazovne svrhe. Rezultati su pokazali kako dječaci češće objavljuju različite sadržaje na društvenim mrežama i češće otkrivaju osobne informacije na Facebooku, dok u percipiranoj razini roditeljskog nadzora nisu utvrđene spolne razlike. Ovi podaci mogu pridonijeti boljem razumijevanju uloge roditelja u korištenju interneta kod djece.
27
Androja, Luka, Josip Miočić, Dražen Adžić, and Žarko Bilić. "UTJECAJ POHAĐANJA IZVANNASTAVNIH SPORTSKIH AKTIVNOSTI NA FUNKCIONALNE SPOSOBNOSTI UČENIKA PETOG I ŠESTOG RAZREDA." Sportlogia 16, no. 1 (December 17, 2020): 31–40. http://dx.doi.org/10.5550/sgia.201601.se.amab.
Full textAbstract:
Uzorak je činio 121 ispitanik iz petih i šestih razreda osnovnih škola grada Zadra. Provedeno je istraživanje kako bi se utvrdile razlike između učenika koji, osim tjelesnog i zdravstvenog odgoja pohađaju i neki drugi oblik izvannastavne sportske aktivnosti. Provođenjem deskriptivne analize dobili smo rezultate koji nam pokazuju da su muški učenici koji se bave izvannastavnom aktivnošću postigli 21,28% bolje prosječne rezultate od ispitanika koji se ne bave izvannastavnim aktivnostima. Ispitanice uključene u izvannastavne aktivnosti su postigle 9,16% bolje rezultate od ispitanica koje se nisu bavile izvannastavnim aktivnostima (bolji rezultati u testu za procjenu funkcionalne sposobnosti (F6 test)). Korištenjem t-testa otkrili smo da su empirijske razine značajnosti statistički značajne (p = 0,000) za sve ispitanike kod oba spola u funkcionalnim sposobnostima (F6 test). Autori mogu tvrditi da učenici koji pohađaju neke oblike izvannastavnih sportskih aktivnosti imaju bolji rezultat u varijabi F6. Izvođenjem regresijske analize autori ne mogu predvidjeti rezultat u F6 testu na temelju antropometrijskih karakteristika tjelesne visine (TV) i tjelesne težine (TT). Broj nastavnih sati i trajanje sata tjelesnog odgoja u osnovnoj školi nije dovoljan za razvoj funkcionalne sposobnosti. Da bi poboljšali funkcionalne sposobnosti učenika, svaki bi ih učitelj trebao potaknuti da pohađaju neke dodatne oblike izvannastavnih sportskih aktivnosti u vidu poboljšanja cjelokupnog antropološkog statusa. Niže funkcionalne sposobnosti imaju posljedice i veći rizik od raznih bolesti. Stoga ne postoji aktivnost poput sportskog treninga kako bi se spriječili potencijalni problemi.
28
Jovanović, Veljko, Snežana Tovilović, Zdenka Novović, and Mikloš Biro. "Predikcija školskog postignuća i konativnog funkcionisanja romske i neromske dece." Primenjena psihologija 3, no. 3 (September 29, 2010): 239–54. http://dx.doi.org/10.19090/pp.2010.3.239-254.
Full textAbstract:
Rad je posvećen proveri validnosti predikcije školskog postignuća dece različitog socio-ekonomskog statusa putem procene kognitivnih sposobnosti Testom zrelosti za školu (TZŠ). Ispitano je 142 dece podeljene u tri grupe: grupu dece romskog porekla (46 ispitanika) i dve grupe dece ne-romskog porekla – iz porodica sa niskim socio-ekonomskim statusom (48) i iz porodica sa prosečnim socio-ekonomskim statusom (48). Rezultati su pokazali da test u celini i svi suptestovi TZŠ imaju umerene pozitivne korelacije (većina je u rasponu od 0.45 do 0.50) sa školskim uspehom i ocenama iz Srpskog jezika i Matematike. Ispitivanje povezanosti sa učiteljskom procenom različitih konativnih faktora pokazuje da su suptestovi TZŠ u najvećoj meri povezani sa procenom samopouzdanja, zainteresovanosti i radnih navika deteta. Najniže korelacije su sa procenom discipline, prihvaćenosti deteta i stavom deteta prema školi. Primenom Multiple regresione analize dobija se rezultat koji ukazuje da su dva suptesta TZŠ – Informisanost i Slaganje kocaka – značajni prediktori školskog uspeha, ali da se kao značajni prediktori pojavljuju i pripadnost grupi i socio-ekonomski status.
29
Đorđević, Mariola. "ULOGA NASTAVNIKA U PODSTICANjU PROSOCIJALNOG PONAŠANjA UČENIKA." Zbornik radova, no. 21 (December 2019): 27–44. http://dx.doi.org/10.46793/zbradova21.027dj.
Full textAbstract:
U ovom radu bavimo se uticajem nastavnika na prosocijalno ponašanje učenika. Naime, prosocijalno ponašanje, odnosno pozitivno socijalno ponašanje, čini suštinsku karakteristiku ljudskih odnosa, uzajamnih veza sa drugim osobama. Ponašanje usmereno ka dobrobiti drugog, tj. prosocijalno ponašanje predstavlja jednu od osnovnih vrednosti na kojima se zasnivaju međuljudski odnosi i značajno je za ostvarivanje kompetentnosti pojedinca u različitim sferama života. Kako je škola osnovna i jedna od najznačajnijih institucija vaspitanja u savremenim društvima, i kako pokriva najduže razdoblje organizovanog vaspitanja i obrazovanja ličnosti u toku života, u njoj se ne bi smelo zanemariti područje prosocijalnog ponašanja. Podsticanje prosocijalnog razvoja učenika trebalo bi da bude jedna od važnih područja vaspitnog delovanja škole i nastavnika, te naše istraživanje ima za cilj da utvrdi ulogu nastavnika u podsticanju prosocijalnog ponašanja učenika. Istraživanjem je obuhvaćeno 133 nastavnika. Dobijeni rezultati istraživanja pokazuju postupke i aktivnosti koje nastavnici koriste u svom radu kako bi razvijali i podsticali prosocijalno ponašanje svojih učenika.
30
Bašaragin, Margareta V., and Svenka L. Savić. "RODNOOSETLJIVA ANALIZA ČITANKI ZA OSMI RAZRED OSNOVNE ŠKOLE ZA SRPSKI JEZIK, SRPSKI KAO NEMATERNJI I MAĐARSKI JEZIK." Zbornik Odseka za pedagogiju, no. 25 (November 10, 2017): 75–97. http://dx.doi.org/10.19090/zop.2016.25.75-97.
Full textAbstract:
Mnogobrojna istraživanja potvrđuju da je tradicionalni patrijarhalni model prisutan u kurikulumima za osnovnu školu. Takođe, potvrđuju postojanje skrivenog ili nevidljivog kurikuluma, kojim se učenicima/ama prenose nepropisani i neplanirani vrednosni stavovi i obrasci ponašanja. Time se dečaci i devojčice i socijalizaciju za drugačije uloge i posredno se utiče na formiranje rodno zasnovanih modela ponašanja. Cilj ovog rada je dekonstrukcija sadržaja i koncepcije čitanki za osmi razred osnovne škole za srpski jezik, srpski kao nematernji i mađarski jezik, čitanki koje su trenutno u upotrebi u Vojvodini, a kroz prizmu rodno oseljive analize kako bi se utvrdilo da li je zaživeo proces integracije rodne ravnopravnosti u udžbenicina u smislu nediskriminatorne obrazovne prakse. Za rodno osetljivu analizu čitanki koriste se istraživački instrumenti sastavljeni za potrebe regionalnog projekta „Rodno senzitivni udžbenici i učionička praksa u regionu Balkana“ (IX 2005-IX 2007). Rezultati potvrđuju da čitanke i dalje reflektuju rodne stereotipe svojim sadržajem i koncepcijom; za prava žena i probleme nejednakosti ne postoji zainteresovanost. Muškarci dominiraju i kao autori književnih tekstova i kao likovi reprezentovani u njima i na slikovnim prilozima uz tekst. Oni su glavni nosioci radnje, sukoba i inicijatori su njihovog razrešavanja. Delovanje ženskih likova usmereno je na nemu podršku muškog društva u kojem je fizička i emotivna briga za dobrobit drugih u porodici i društvu visoko kotirana. Danas ne postoje mehanizmi kojima bi se kontrolisale i otklonile postojeće neusaglašenosti standarda kvaliteta udžbenika koji se odnose na principe jednakih mogućnosti i nediskriminatorne prakse sa sadržajem i koncepcijom udžbenika.
31
Suzić, Nenad. "Kolektivno nesvjesno - da li bi škole mogle da se bave negativnim i pozitivnim stranama kolektivno nesvjesnog?" Research in Pedagogy 10, no. 2 (2020): 436–44. http://dx.doi.org/10.5937/istrped2002436s.
Full textAbstract:
Psihologija je nauka koja se jedno vrijeme bavila prvenstveno ličnošću. Danas psihologija nije okrenuta samo pojedincu. Ona proučava grupne procese, proučava moral i etiku koji su u osnovi ljudskog ponašanja i sva druga tangentna područja. Međutim, psihologija grupe, mase, rulje i kolektiva uopšte ostale su na marginama ove nauke. Naravno, bilo je i danas ima ozbiljnih opservacija na tom planu, ali to je još uvijek marginalno. Psihologija mase ili rulje je zanimljiva za one koji proučavaju ratna dešavanja, koji nastoje dokučiti uzroke ratnih zbivanja. U ovom radu autor baca zanimljivo svjetlo na kolektivnu podsvijest, na kolektivno nesvjesno. Polazi od razjašnjavanja pojma podsvijesti pojedinca, a odmah potom razlaže odnos ja i mi-identiteta, odnosno identiteta koji osoba pronalazi u vlastitom etnosu. Dalje razjašnjava zašto neki pojedinci žele da self prekriju mi-identitetom. Ovdje neminovno dolazi do negativnih svojstava mi-identiteta i iznosi ih u tabeli. Sada se pita da li bi škole mogle da se bave negativnim i pozitivnim stranama kolektivno nesvjesnog. Prvo obrazlaže zašto se one ne bave time, a potom daje ideje o tome kako bi trebalo da izgleda škola koja kultiviše pozitivne aspekte kolektivno nesvjesnog.
32
Martinac Dorčić, Tamara, Sanja Smojver-Ažić, Barbara Rončević Zubković, and Svjetlana Kolić-Vehovec. "Odrednice pomaganja žrtvi u situacijama vršnjačkog nasilja." Psihologijske teme 28, no. 3 (2019): 681–700. http://dx.doi.org/10.31820/pt.28.3.12.
Full textAbstract:
Iako promatrači vršnjačkog nasilja aktivno ne sudjeluju u vršnjačkom nasilju, njihove reakcije mogu odigrati važnu ulogu u zaštiti žrtve. Cilj je rada ispitati u kojoj mjeri socijalne vještine, prepoznavanje primjerenih reakcija u situacijama vršnjačkog nasilja te samodjelotvornost i subjektivne norme vezane uz zaštitu žrtve mogu predvidjeti pomaganje žrtvi. U istraživanju su sudjelovali učenici od 12 do 14 godina (M = 12.69; SD = 0.72) iz deset europskih škola (Španjolske, Malte, Velike Britanije i Irske). Od početnog uzorka 359 učenika analizirani su odgovori 226 učenika (54.9% djevojčica) koji u situacijama vršnjačkog nasilja nisu bili žrtve i/ili nasilnici te su izjavili da u situacijama vršnjačkog nasilja nastoje pomoći žrtvi (70.8%) ili da u situacijama vršnjačkog nasilja ne čine ništa, ali smatraju da bi trebali pomoći (29.2%). Sudionici su ispunjavali online upitnik u školi, uz nadzor nastavnika. Upitnik se sastojao od niza skala, konstruiranih ili prilagođenih za potrebe ovog istraživanja kojima smo ispitali ciljane varijable: Upitnik nasilnik/žrtva, Skala empatije, Skala percipiranih socijalnih vještina, Skala samodjelotvornosti u zaštiti žrtve, Skala subjektivnih normi vezanih uz zaštitu žrtve te Upitnik primjerenosti reakcija u situaciji vršnjačkog nasilja. Doprinos promatranih varijabli u objašnjenju ponašanja pomaganja žrtvi ispitan je primjenom hijerarhijske logističke regresijske analize. Rezultati pokazuju da ispitane varijable u posljednjem koraku objašnjavaju između 18% i 25% varijance pomaganja žrtvi. Prepoznavanje primjerenosti reakcija u situacijama vršnjačkog nasilja (primjerenost asertivnih reakcija i neprimjerenost agresivnih i pasivnih reakcija) te samodjelotvornost u zaštiti žrtve značajni su pozitivni prediktori pomagačkog ponašanja. Dobiveni rezultati upućuju na važnost prepoznavanja i osvještavanja primjerenih reakcija promatrača u kontekstu vršnjačkog nasilja te jačanja samodjelotvornosti s ciljem povećanja vjerojatnosti pomaganja žrtvi.
33
Balažinec, Marina, Ines Radanović, and Mirela Sertić Perić. "Utjecaj zainteresiranosti i nepoticanog samoreguliranog učenja na krajnji ishod učenja građe i svojstva tla." Educatio biologiae, no. 6 (December 27, 2020): 46–64. http://dx.doi.org/10.32633/eb.6.4.
Full textAbstract:
Za uspješno savladavanje gradiva pri poučavanju, neophodno je pobuditi interes učenika za kontekst poučavanja izborom prikladnih aktivnosti učenja. Pri tome je vrlo važan i odnos učenika prema učenju te način kako samostalno uče nakon početnog učenja u školi. Ovo istraživanje usmjereno je na ispitivanje povezanosti: (i) početne zainteresiranosti učenika za teme vezane uz tematsku cjelinu Tlo, (ii) strategija učenja koje učenici koriste tijekom učenja i (iii) uspjeha na pisanoj provjeri znanja provedenoj na kraju obrađene tematske cjeline Tlo. Istraživanje je provedeno u dva odjeljenja petog razreda III. Osnovne škole Varaždin na 43 učenika. Istraživanje je pokazalo kako su učenici u dobi od 11 godina izrazito zainteresirani za učenje tema vezanih uz Tlo te su učenici koji su slabije riješili ispit, kao i oni učenici koji su ga riješili vrlo uspješno na početku učenja, iskazali jednaku zainteresiranost za učenje o tlu. Učenici koji intuitivno samostalno sistematiziraju gradivo uz namjeru uočavanja povezivanja, prepoznaju primjenu svog znanja u aktivnostima poput projekata te imaju visoku intrinzičnu motivaciju za učenje Prirode i trude se biti uspješni na nastavi, čak i ako im se ne sviđa ono što uče. Za razliku od njih, učenici koji uspješno rješavaju samo zadatke reproduktivnog karaktera nisu skloni povezivanju svog znanja i često uče napamet. Također učenici usmjereni na reproduktivno učenje ne prepoznaju da aktivnosti provedene tijekom učenja i poučavanja mogu poslužiti kao osnova s kojom mogu povezati ranije obrađena znanja. Za potrebe poticanja učenika na razmišljanje i samoregulirajuće učenje, s učenicima bi se trebale češće provoditi aktivnosti u kojima se traži argumentirano povezivanje stečenog znanja pri generiranju objašnjenja.
34
Knežević Florić, Olivera. "NOVI HORIZONTI U PEDAGOŠKOJ ODGOVORNOSTI." Годишњак Филозофског факултета у Новом Саду 41, no. 2 (February 23, 2017): 203–13. http://dx.doi.org/10.19090/gff.2016.2.203-213.
Full textAbstract:
Konstrukt društva znanja ili društva učenja, danas se opojmljuje kao ontička potreba a ne ideal, a strategija doživotnog obrazovanja kao vid njegovog postvarenja. Društvena transformacija u kojoj živimo pokrenuta je radikalnom promenom u značenju znanja kao fenomena. I na Zapadu i na Istoku, znanje se oduvek poimalo kao nešto što se odnosi na biće, na postojanje; danas je znanje delanje, činjenje, ostvarenje. Postalo je resurs i korisno dobro, tačnije javno dobro. U tom smislu, nova obrazovna paradigma promoviše ispravnost delovanja, a ne savršenost znanja. Interakcija sveta rada i sveta obrazovanja do sada se ogledala u metafori izjednačavanja škole i fabrike (autoritarni hijerarhijski sistem, birokratija, rigidna podela rada, striktna uputstva za rad, kontrola u svim segmentima, ...); savremeni društveni diskurs traži novu metaforu škole – škole kao zajednice učenja.
U prvom delu rada, autorka iz ugla interpretativne paradigme razmatra pretpostavke društva znanja i njihove implikacije na pedagošku refleksiju. U drugom delu rada, naglašava se značaj kritičkog odnosa prema zanemarivanju bitnih pretpostavki društva znanja za pedagošku stvarnost, kao i potreba za redefinisanjem pedagoške odgovornosti nastavnika u pedagoškoj praksi društva znanja.
35
Felcmanová, Alena. "Teachers as Mighty Stakeholders? (Dis)empowering Moments during Advancement of ‘Inclusion’ Policies in Education." Pedagogická orientace 26, no. 4 (December 31, 2016): 631–58. http://dx.doi.org/10.5817/pedor2016-4-631.
Full textAbstract:
Cílem článku je popsat faktory, které (ne)posilují učitele, aby zaujali aktivní roli ve vytváření a implementaci vzdělávacích politik na příkladu novely školského zákona a zaváděním tzv. inkluzivního vzdělávání. Článek vychází z kvalitativní analýzy hloubkových rozhovorů s různými aktéry ve vzdělávání. První část článku se věnuje teoretické diskuzi o vymezení pojmu empowerment a roli učitelů ve vzdělávací politice (včetně jejich role při navrhování a implementaci politik). Pojetí empowermentu, se kterým budu pracovat, chci navázat na Freireho conscientização. V článku chci ukázat, že hlavní faktory, které (ne)posilují učitele v jejich vlivu na realizaci inkluzivní vzdělávací politiky, jsou: vedení, jednotnost týmu, společné hodnoty, pověst školy, důvěra (vůči sobě a vůči druhým aktérům), role rodičů, obava z fenoménu white flight a segregace školy, ale také definice role učitele. Učitelé a školy sebe navzájem často považují za konkurenty a jejich nejasné povinnosti a zodpovědnosti vedou k omezené transparentnosti vzdělávací politiky a přístupu učitelů k rozhodovacím procesům. Všechny tyto faktory oslabují empowerment učitelů a jejich schopnost aktivně se podílet na rozhodovacích procesech.
36
Maltar Okun, Tanja. "Odgoj za vrednote u školi." Život i škola 65, no. 1-2 (December 23, 2019): 251–60. http://dx.doi.org/10.32903/zs.65.1-2.20.
Full textAbstract:
Mladi su u današnje doba materijalizma slabo upoznati s moralnim kategorijama i etičkim vrijednostima pa bi, po svemu sudeći, odgojnu krizu u kojoj se upravo nalazimo uvelike smanjilo promicanje vrijednosti (vrednota) kod mlađih generacija, napose u odgojno-obrazovnim ustanovama. U članku se raspravlja o samom pojmu vrijednosti te klasifikaciji spomenutog pojma, o mladima danas te značajnoj ulozi učitelja i škole u promicanju vrijednosti. Spomenuta je zadaća škole, a posebice učitelja, zauzimanje vodećih uloga u promicanju općeljudskih vrijednosti koje on ostvaruje posebno planiranim programima i aktivnostima, primjerima koje bira, a ponajviše svojim ponašanjem. Dobar odgojitelj treba djelovati na racionalnu, emocionalnu i voljnu sferu svakog odgajanika kako bi on usvojio navike moralnog ponašanja i djelovanja. Svjesni smo da bez vrijednosno usmjerenih mladih generacija ne možemo očekivati zdravo, savjesno i moralno društvo pa time ni napredak za našu zemlju.
37
Štulanović, Muharem. "MEKASID (CILJEVI I INTENCIJE) U HANEFIJSKOME MEZHEBU." Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću 3, no. 3 (June 15, 2010): 121–56. http://dx.doi.org/10.52535/27441695.2010.3.121-156.
Full textAbstract:
Svi pravni sistemi, stari i novi, nebeski i konvencionalni, u teoriji se temelje na priskrbljivanju koristi i izbjegavanju štete, uz razlike poimanja štete ili koristi, odnosno metode izbjegavanja štete ili priskrbljivanja koristi... Nebeski sistemi određuju te kategorije, a logika i razum ih potvrđuju, za razliku od konvencionalnih, ljudskih, koji to prepuštaju samo razumu. U savremenom dobu osjeća se nužna potreba za izučavanjem i primjenom ciljeva i intencija u Šerijatu kako bi se vjera prenijela iz teorije u praksu, u svim vidovima ljudske aktivnosti. Zanimanje za ciljeve i intencije Šerijata pojavilo se iz dva posebna razloga:1. širenja islamskog svijeta,2. neraskidive veze između ideje ciljeva i intencija (u Šerijatu) i savremenih reformističkih tendencija. U hanefijskom mezhebu, i u njegovim fundamentima, ne postoji razrađena teorija ciljeva i intencija (mekasid) kao samostalnih, zasebnih pravnih pitanja i rješenja, nego se baš zbog prirode ove pravne škole i specifičnosti njene metodologije islamske jurisprudencije, u praktičnim pravnim propisima (الفروع الفقهية), praktično sprovodi teorija mekasida.. Metodolozi islamske jurisprudencije hanefijskog mezheba, dakle, nisu sistematizirali teoriju intencija i ciljeva u mezhebu ali ova škola kroz:
-princip istihsana, -sistematizaciju pravnih pravila, i-poglavlja, tzv., hijel (pravne lukavštine) ili meharidž (originalno i inteligentno) primjenjuje metodu ciljeva i intencija.
Ovim se radom, upravo, bavimo mekasidom (ciljevima i intencijama) i, tzv., hijelom u hanefijskome mezhebu.
38
Ramić, Osman. "RAVNOPRAVAN TRETMAN SUPERIORNIH, PROSJEČNIH I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU U SAVREMENOJ ŠKOLI." Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću 3, no. 3 (June 15, 2010): 207–24. http://dx.doi.org/10.52535/27441695.2010.3.207-224.
Full textAbstract:
U teoriji i praksi savremenog odgojno-obrazovnog rada nezaobilazna su pitanja koja tretiraju rad djece s posebnim potrebama. Pod ovim pojmom se najčešće misli na učenike koji iz bilo kojih razloga zaostaju u praćenju nastave, u izvršavanju školskih obaveza i ostvarivanju pozitivnih ishoda učenja. Malo ili gotovo nikako se ne vrši razgraničenje ovih i onih drugih učenika kod kojih su posebne potrebe izraz želje za većom spoznajom, za produktivnijim i plodotvornijim radom i učenjem. Nastavnici u težnji da zadovolje zahtjeve nastavnog plana i programa, redovno svoju pažnju usmjeravaju na prvu kategoriju učenika ne ostavljajući prostora i vremena za one druge, koji su nam jednako važni kao i ovi. 'Jesu li superiorni učenici zapostavljeni u našim školama?', pitanje je koje se s jasnim razlogom nameće - radi njih i njihove budućnosti.
39
Kordić, Ana, Daria Sfeci, Lea Slavčić, and Ljubica Paradžik. "Kognitivno-bihevioralna terapija djeteta sa selektivnim mutizmom." Medicina Fluminensis 56, no. 2 (June 1, 2020): 178–84. http://dx.doi.org/10.21860/medflum2020_237305.
Full textAbstract:
Cilj: U ovoj studiji slučaja bit će predstavljen kognitivno-bihevioralni tretman djeteta s dijagnozom selektivnog mutizma, uz naglasak na važnosti multidisciplinarnog pristupa te važnosti uloge roditelja kao koterapeuta u procesu tretmana. Prikaz slučaja: Dječak u dobi od 6 godina i 8 mjeseci dolazi na prvu psihijatrijsku procjenu u Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež u Zagrebu u pratnji roditelja, a po preporuci pedijatra. Prema navodima roditelja dječak je prije 5 mjeseci prestao komunicirati s vršnjacima, kao i s odraslima izvan obitelji. Dječak ne ide na dječje rođendane niti kod prijatelja na igru te zahtijeva stalnu prisutnost roditelja. Roditelji smatraju kako je okidač za prekid verbalne komunikacije bila hospitalizacija dječaka zbog drugih zdravstvenih problema, zbog čega je neko vrijeme bio odvojen od roditelja. Nakon multidisciplinarne obrade dječak je uključen u kontinuirani tretman psihologa i logopeda. Psihološki tretman odvijao se kroz godinu i pol dana, u ukupnom trajanju od 28 susreta, a dječak je za to vrijeme napredovao od toga da može razgovarati isključivo s bliskim članovima obitelji, do toga da može komunicirati s raznim ljudima izvan obiteljskog okruženja te bez teškoća funkcionirati u školi. Zaključak: Ovaj prikaz slučaja ukazuje na efikasnost kognitivno-bihevioralne terapije u tretmanu anksioznih poremećaja, što je u skladu s relevantnim znanstvenim istraživanjima. Pritom je stavljen naglasak na važnost multidisciplinarnog pristupa u interakciji između terapeuta, roditelja, škole te ostalih važnih sudionika u djetetovu okruženju.
40
Žitko, Pavao. "Gubitak sadržaja u suvremenoj humanističkoj i filozofijskoj misli kroz prikaz razvoja škole kritičkog ontologizma." Anafora 7, no. 2 (2020): 367–78. http://dx.doi.org/10.29162/anafora.v7i2.4.
Full textAbstract:
U ovom se radu kriza humanistike promatra kroz prizmu aktualnog stanja filozofijske misli s kritičke pozicije talijanskog ontologizma. Utemeljujući status filozofije za cjeloviti pristup mogućnosti, dosega i sadržaja ljudske spoznaje opravdava se dvjema polaznim premisama: s povijesno-znanstvenog gledišta filozofijom se dugo vremena smatrala cjelovitost ljudskog znanja bez zasebnog disciplinarnog dijeljenja te posljedičnog ograničavanja na specifičnu domenu njegove metode i argumenta istraživanja, dok je filozofija danas pojmljena tek kao jedno od znanstvenih područja humanističke deklinacije. Sa spekulativno-sadržajnog, pak, stajališta filozofija je doživjela istu evolucijsku sudbinu grananja k vlastitim specifičnostima, analognu progresivnom razvoju prirodnih znanosti i njihovih spoznajnih prodiranja u strukture stvarnosti. Filozofija je, dakle, i kao disciplina doživjela sistemsko cijepanje ovisno o argumentu njezina istraživanja: filozofija povijesti, filozofija uma, estetika, logika, ontologija, filozofija prava itd., gubeći tako iz vida činjenicu da jedino humanističko područje u kojem se promišlja jedinstvenost svakog specifičnog argumenta spoznaje jest spekulativno područje filozofijske misli. Jedini argument koji ujedinjuje sve pojedinačne znanosti jest bitak kao takav kojim se aktualna filozofija gotovo uopće ne bavi. Gubitak sadržaja u domeni suvremene filozofijske misli spekulativna je opaska Pantalea Carabellesea (1877. – 1948.), utemeljitelja talijanske kritičke ontologije, filozofijskog pravca idealističke provenijencije i akademski zastupljenog ponajviše na Sveučilištu u Perugii, a koja se korisnom ukazuje po pitanju analize nerazmjera u današnjoj percepciji važnosti i stvarne relevantnosti humanistike. Time se kao mogući uzrok sadašnje marginalizacije humanistike ne vidi samo njezin dijalektički odnos s drugim znanstvenim područjima i domenama daleko bližim aktualnom tehnološko-praktičnom duhu vremena, već se detektira i u njezinoj internoj strukturi čija parcijalnost ne odgovara univerzalnosti njezine metode i sadržaja istraživanja.
41
Sertić Perić, Mirela, and Ines Radanović. "Urbani potoci – pristupačna staništa za provedbu ekoloških istraživanja u nastavi Prirode i Biologije." Educatio biologiae, no. 3 (December 27, 2017): 106–25. http://dx.doi.org/10.32633/eb.3.6.
Full textAbstract:
Širenjem urbanih zona i povećanjem broja urbanog stanovništva, gradovi su postali najveći izvori onečišćenja. Suvremeni urbani sadržaji povećavaju kvalitetu života gradskog stanovništva, međutim mijenjaju prirodno stanje okoliša. Stoga se u suvremenoj biologiji počela isticati urbana ekologija - jedna od novijih disciplina presudna za urbanizam i urbanističko planiranje, koja omogućuje procjenu stanja okoliša u gradovima te provedbu sustavnog nadzora, u svrhu očuvanja i zaštite gradskih ekosustava, uključujući i urbane vodotoke. U ovom radu navodimo primjer istraživanja urbanih potoka u kojem se razmatraju razmjeri i moguće posljedice urbanih utjecaja na ekologiju vodenih ekosustava i koje može poslužiti kao osnova za objašnjavanje osnovnih ekoloških koncepata i sadržaja, kao što su struktura bioloških zajednica, hranidbene mreže, oligotrofija ili eutrofija, ekološka valencija i rasprostranjenost organizama, ekološka niša. Nadalje, povezivanjem tematike urbane ekologije s problematikom ugroženosti vodnih resursa te korištenjem urbanih potoka kao modelnih staništa za istraživanje ekoloških tema (i usvajanje ekoloških koncepata) u nastavi Prirode i Biologije, učenike se (osim važnih ekoloških koncepata) upoznaje i sa suvremenom ideologijom „zelenog rasta“, „zelenih“ gradova, održivog razvoja, zaštite okoliša te regionalnog razvoja. Opisano istraživanje primjereno je za učenike viših razreda osnovne škole (Biologija 7 i 8) i/ili za učenike srednjih škola (u vidu kratkoročnog i/ili dugoročnog ekološkog istraživanja urbanih potoka u neposrednoj blizini škole i/ili životne sredine učenika), a može se prilagoditi i za učenike mlađeg uzrasta.Predstavljeno istraživanje uključuje istraživanje ekološkog stanja urbanih potoka kroz praćenje: (i) kakvoće vode (fizičko-kemijskih svojstava vode); (ii) sastava vodene faune koja čini osnovu hranidbenih lanaca u vodenim ekosustavima (bentoskih makrobeskralježnjaka i organizama obraštaja); (iii) dinamike transporta (nizvodnog otplavljivanja) organizama u urbanim vodotocima; (iv) biotičkog indeksa na osnovu primijećenih makrobeskralježnjaka kao informaciji o onečišćenju vodotoka. Važno je napomenuti da odabrane aktivnosti mogu biti primijenjene u istraživanju osnovnih bioloških pokazatelja svih, a ne samo urbanih, vodenih ekosustava. U tom smislu, opisana metodologija može biti prilagođena i primijenjena za slična istraživanja ostalih tipova tekućica dostupnih učenicima, ali se predlažu i novije (kvantitativne) metode uzorkovanja makrobeskralježnjaka i organizama obraštaja, kao i pojednostavljeni ključevi za taksonomsku determinaciju organizama primjenjivi u nastavi Prirode i Biologije.
42
Begić, Amir, Jasna Šulentić Begić, and Valentina Šmitpeter. "Stavovi učenika i učitelja o vrednovanju i ocjenjivanju u nastavi Glazbene kulture." Metodički ogledi 26, no. 2 (May 11, 2020): 77–101. http://dx.doi.org/10.21464/mo.26.2.7.
Full textAbstract:
Vrednovanje i ocjenjivanje u nastavi Glazbene kulture važna je sastavnica odgojno-obrazovnog procesa koja sa sobom nosi razne poteškoće i subjektivnost. U nastavi Glazbene kulture realiziraju se različite glazbene aktivnosti i sadržaji (slušanje glazbe, muzikološki sadržaji, pjevanje, sviranje, stvaralaštvo/glazbene igre/pokret, osnove glazbene pismenosti), koji su više ili manje specifični te se navedeno odražava i na vrednovanje i ocjenjivanje. Navedene aktivnosti i sadržaji u okviru Kurikuluma nastavnog predmeta Glazbena kultura za osnovne škole i Glazbena umjetnost za gimnazije (2019) organizirane su u okviru tri domene/nastavna područja: Slušanje i upoznavanje glazbe, Izražavanje glazbom i uz glazbu i Glazba u kontekstu. U radu je prikazano istraživanje provedeno tijekom 2019. godine, a koje je obuhvatilo 269 ispitanika, tj. 30 osnovnoškolskih učitelja Glazbene kulture i 239 učenika osmih razreda. Istraživanje je provedeno u Osječko-baranjskoj i Požeško-slavonskoj županiji te je obuhvatilo učitelje Glazbene kulture i učenike osmih razreda šest osnovnih škola od kojih se četiri nalaze u urbanom, a dvije u ruralnom području. Cilj ovog istraživanja bio je doznati stavove učenika i učitelja o vrednovanju i ocjenjivanju u nastavi Glazbene kulture, utvrditi moguću povezanost sociodemografskih varijabla i mišljenja učitelja i učenika te utvrditi na koji se način provodi ocjenjivanje u nastavi Glazbene kulture. Slušanje glazbe i pjevanje su aktivnosti koje se, prema mišljenju i učitelja i učenika, najčešće vrednuju i ocjenjuju u nastavi Glazbene kulture. Ujedno, učitelji u većoj mjeri smatraju da provode individualno i skupno ocjenjivanje nego li to smatraju učenici. Utvrđeno je da učitelji najčešće ocjenjivanje provode tako što tijekom svakog sata prate učenike, skloni su učenike ocijeniti odmah na satu i najčešće usmeno. Utvrđeno je da su učitelji i učenici mišljenja da učenik ne treba imati razvijene glazbene sposobnosti za ocjenu ‘odličan’ u predmetu Glazbena kultura. S obzirom na povezanost sociodemografskih varijabla i mišljenja ispitanika o vrednovanju i ocjenjivanju, pokazalo se kako su područje na kojemu se nalazi škola i spol značajni prediktori učeničkih stavova, dok se kod učitelja nijedna varijabla nije pokazala prediktorskom.
43
Jazbec, Anamarija, Mislav Vedriš, and Ksenija Šegotić. "Analiza trajanja studiranja na preddiplomskim studijima Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu." Šumarski list 143, no. 9-10 (October 31, 2019): 435–43. http://dx.doi.org/10.31298/sl.143.9-10.5.
Full textAbstract:
Iako se šumarstvo smatra tradicionalnom strukom i područjem znanosti, njegova važnost i značenje u današnjim prilikama povećane svijesti o klimatskim promjena i dobrobiti održivog razvoja prirodnih ekosustava svakim danom sve više raste. Suvremeni i ažurirani studijski programi neophodni su uvjet za primjereno obrazovanje stručnjaka za gospodarenje šumskim ekosustavima i proizvodima. Bolji uvid u studentsku socioekonomsku pozadinu i motivaciju za studij mogu poslužiti za unapređenje studijskih programa, kao i pomoć studentima u postizanju boljih rezultata. Provedeno je istraživanje radi usporedbe trajanja preddiplomskog studija i postignute prosječne ocjene s analizom čimbenika koji bi mogli na to utjecati. Proveden je upitnik među studentima (N=185) diplomskih studija Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu akademske godine 2016/2017. Analizom varijance testirane su razlike između prosječnih ocjena studija i trajanja studija. Za procjenu utjecaja čimbenika na trajanje studija provedena je višestruka linearna regresija. Približno trećina studenata dolazi iz Zagreba. Više od dvije trećine studenata na šumarskom odsjeku je završilo gimnaziju, dok su na drvnotehnološkom odsjeku dvije trećine studenata završile srednje strukovne škole. Prosječne ocjene i trajanje studija ne razlikuju se statistički značajno po studijskim programima ni po spolu. Prosječna ocjena studija i trajanje studija statistički su značajno negativno korelirani za sva tri studijska programa. Statistički značajni prediktor trajanja studija za sva tri studijska programa je prosječna ocjena studija. Za studij Šumarstvo dodatni prediktori za kraće studiranje su stipendija i osobna motivacija, dok su za studij drvne tehnologije spol (M), stipendija i završena srednja škola (gimnazija).
44
Glušac, Maja. "Hrvatska prozodija u nastavi." Croatica et Slavica Iadertina 2, no. 12 (March 30, 2017): 513. http://dx.doi.org/10.15291/csi.1137.
Full textAbstract:
U radu se propituje obrada hrvatskoga naglasnog sustava u srednjoškolskome obrazovanju. Analiziranjem udžbenika hrvatskoga jezika i anketiranjem srednjoškolskih gimnazijskih profesora i profesora strukovnih škola dobiveni su podatci o načinu obrade naglasnoga sustava u različitim usmjerenjima, o problemima s obradom naglasnoga sustava te o zastupljenosti pojedinih sadržaja u nastavi s osobitim osvrtom na odmake od naglasne norme – koji nisu obvezan nastavni sadržaj. Razlike u pristupu naglasnomu sustavu s obzirom na srednjoškolsko usmjerenje potvrđuju se i anketiranjem bivših učenika gimnazija i strukovnih škola, kao i testovima znanja. Radom se potvrđuje i činjenica kako je zainteresiranost (i profesora i učenika) za učenje i usvajanje toga gradiva vrlo slaba što naposljetku potvrđuje i tvrdnju da standardni naglasak ne konotira prestiž, viši status i jezičnu kompetenciju.
45
Filipović, Bojana, and Tijana Đokić. "UTICAJ PORODICE I ŠKOLE NA RAZVOJ KREATIVNOSTI KOD DECE." Педагошка стварност 65, no. 2 (January 26, 2020): 155–67. http://dx.doi.org/10.19090/ps.2019.2.155-167.
Full textAbstract:
U savremenom društvu se naglašava značaj kreativnosti ali se i ukazuje na potrebuza dodatnim podsticanjem i razvijanjem kreativnosti. Razvijanjem i podsticanjemkreativnosti, stvaralaštva, radoznalosti dece i razvijanjem njihovog mišljenja, zapravose radi na kreiranju čvrste osnove za dalji razvoj kreativnosti, odnosno kreativnogpojedinca, budućeg odraslog člana društva. Napredak i uspešnost svake društvenezajednice neposredno su uslovljeni njenim odnosom prema stvaraocima i stvaralaštvu,koje treba kao najdragoceniji potencijal čuvati, negovati i razvijati. Kako su učitelji,odnosno nastavnici ti koji sa decom provode veliki deo dana i koji pored roditelja, uvelikoj meri utiču na dete i njegov celokupan razvoj, potrebno je razmotriti i koji jenjihov udeo u razvoju kreativnosti dece školskog uzrasta. Bitno je stvoriti povoljnuklimu, ne samo u okviru obrazovno-vaspitne ustanove, već i u samoj porodici kako bise stvorili povoljni uslovi za maksimalno razvijanje kreativnih potencijala kod svakogdeteta, odnosno svakog pojedinca. Ovim radom smo nastojali da teorijski sagledamoi istaknemo značaj koji porodica i škola, odnosno roditelji i nastavnici imaju za razvojkreativnosti kod dece osnovnoškolskog uzrasta.
46
Stupin, Mia, Tamara Mohorić, and Ivana Ilijašić Veršić. "Upitnik emocionalne kompetentnosti za djecu (UEK-D) – Preliminarni rezultati prilagodbe i validacije." Suvremena psihologija 20, no. 2 (December 11, 2017): 137–49. http://dx.doi.org/10.21465/2017-sp-202-02.
Full textAbstract:
Upitnik emocionalne kompetentnosti (UEK-45, Takšić, 1998, 2002) temelji se na hijerarhijskom modelu emocionalne inteligencije (EI), koji EI definira kao sposobnost percepcije i izražavanja emocija, integracije emocija u procese mišljenja, razumijevanja emocija te sposobnost upravljanja emocijama. Do sada je korišten u velikom broju istraživanja i preveden na više od 10 svjetskih jezika, međutim, ne postoji prilagođena i provjerena verzija upitnika koja bi bila primjerena djeci osnovnoškolske dobi. S obzirom na važnost istraživanja emocionalnih aspekata dječjeg razvoja, nužno je imati provjerene mjere na temelju kojih se mogu donositi valjani zaključci. Ovo je istraživanje prvi korak u prilagodbi Upitnika emocionalne kompetentnosti za djecu. U istraživanju je sudjelovao 171 ispitanik, učenici viših razreda osnovne škole, u dobi od 11 do 15 godina te 277 ispitanika 5. i 6. razreda, iz osnovnih škola iz Rijeke i Rovinja. Upitnik emocionalne kompetentnosti za djecu zadržao je originalnu trofaktorsku strukturu uz dobru sadržajnu valjanost i pouzdanost (koja je jedino nešto niža za podljestvicu Regulacije i upravljanja emocijama). Dobivene su očekivane umjerene korelacije s osobinama ličnosti iz modela velikih pet. Što se tiče kriterijske valjanosti, emocionalna kompetentnost značajno je povezana s altruističnim ponašanjem te sa školskim uspjehom (iako vrlo nisko), a nije dobivena povezanost s agresivnim ponašanjem iako se prema dosadašnjim istraživanjima ona očekuje. Upitnik je jezično i brojem čestica prilagođen djeci. U daljnjim istraživanjima potrebno je sadržajno prilagoditi upitnik kako bi se obuhvatilo što više aspekata emocionalne inteligencije te dodatno provjeriti strukturu upitnika. Ključne riječi: emocionalna kompetentnost, UEK-D, rana adolescencija, osobine ličnosti velikih pet
47
Novosel, Domagoj. "Utjecaj Prvoga svjetskog rada na svakodnevnicu stanovnika Gračana." Kaj 51, no. 3-4 (2018): 93–104. http://dx.doi.org/10.32004/k.51.3-4.5.
Full textAbstract:
Cilj je rada prikazati svakodnevni život u Gračanima pokraj Zagreba za vrijeme Prvoga svjetskog rata. Stogodišnjica obilježavanja početka /i završetka do tada najvećeg svjetskog sukoba prilika je da se obrade ne samo događaji vezani uz bojišta već i društveno–socijalni aspekti civilnog stanovništva. Rad je podijeljen na nekoliko segmenata u kojima se prikazuje socijalno stanje stanovnika, rekvizicija zvona, aprovizacija stanovništva, žrtve vojnih obveznika iz Gračana na bojištima te djelovanje pučke škole u Gračanima tijekom ratnih godina.
48
Šulentić Begić, Jasna, Amir Begić, and Ivana Pušić. "Preferencije učenika prema aktivnostima i sadržajima u nastavi Glazbene kulture." Nova prisutnost XVIII, no. 1 (March 20, 2020): 185–203. http://dx.doi.org/10.31192/np.18.1.13.
Full textAbstract:
Od školske godine 2019./2020. nastava Glazbene kulture treba se realizirati prema Kurikulumu nastavnog predmeta Glazbena kultura za osnovne škole i Glazbena umjetnost za gimnazije koji će tijekom tri godine ući u sve razrede osnovne škole. U nastavi se realizira otvoreni kurikulum koji učiteljima omogućuje da učenje i podučavanje prilagođavaju interesima i sposobnostima učenika te vlastitim sklonostima. U okviru rada provedeno je istraživanje čiji je cilj bio utvrditi preferencije učenika prema različitim aktivnostima i sadržajima u nastavi Glazbene kulture te otkriti postoje li razlike u preferencijama s obzirom na razred, spol učenika te (ne)pohađanje izvannastavne/izvanškolske glazbene aktivnosti. Istraživanje, koje se odvijalo tijekom 2018. godine, obuhvatilo je 280 ispitanika, tj. anketirani su učenici četvrtog, šestog i osmog razreda. Rezultati pokazuju da učenici imaju pozitivan stav prema nastavi Glazbene kulture i da najviše preferiraju pjevanje, a zatim slušanje glazbe i glazbene igre. Međutim, zastupljenost aktivnosti i sadržaja, osim pjevanja, nije proporcionalna učeničkim preferencijama. Preferencije prema glazbenim aktivnostima s obzirom na spol učenika pokazuju kako se pojedine aktivnosti nalaze na istom mjestu i kod učenika i kod učenica. Također, slušanje glazbe više preferiraju učenici koji glazbenu izvannastavnu/izvanškolsku aktivnost nisu polazili ili je ne polaze. Zaključno, smatramo da bi se glazbene preferencije učenika trebale uzeti u obzir prilikom osmišljavanja nastavnih jedinica, izbora glazbe i organiziranja i izvođenja nastave.
49
Jugović, Ivana, Teo Matković, and Boris Jokić. "Rodna tipičnost visokoškolskih obrazovnih aspiracija tijekom srednje škole." Revija za sociologiju 50, no. 2 (September 4, 2020): 253–84. http://dx.doi.org/10.5613/rzs.50.2.5.
Full textAbstract:
Cilj je rada bio ispitati dolazi li do intenzifikacije, konvergencije ili stabilnosti u rodnoj tipičnosti visokoškolskih obrazovnih aspiracija djevojaka i mladića tijekom vremena provedenoga u srednjoškolskom obrazovanju. U istraživanju na uzorku od 13 301 učenika/ca četverogodišnjih i petogodišnjih srednjoškolskih programa ispitana je i uloga srednjoškolskog programa te učeničkih interesa i školskog uspjeha u objašnjenju rodne tipičnosti njihovih visokoškolskih aspiracija. Rezultati upućuju na to da, iako postoje razlike između djevojaka i mladića u rodnoj tipičnosti obrazovnih aspiracija, te su razlike stabilne kroz vrijeme, čime nije potvrđena ni hipoteza rodne intenzifikacije, niti rodne konvergencije. Odabiri djevojaka i mladića kroz godine školovanja ne postaju ni više niti manje rodno stereotipni u odnosu na početak srednjoškolskog obrazovanja. Rezultati regresijskih modela pokazuju da se rodna tipičnost visokoškolskih aspiracija razlikuje s obzirom na strukovno područje/gimnazijski program, i to u očekivanom smjeru: učenici i učenice tipično muških programa aspiriraju tipično muškim studijima i obratno. Školski uspjeh i interesi također su pridonijeli objašnjenju rodne tipičnosti visokoškolskih aspiracija. Uspjeh iz hrvatskog jezika kao i interesi za jezično i biomedicinsko područje predviđaju snažniju aspiraciju tipično ženskim studijima, dok uspjeh iz matematike i engleskog jezika te interesi za tehničko i informatičko područje pridonose aspiraciji tipično muškom studiju. Nalazi ovog istraživanja ukazuju na to da, uz utjecaj rodno obilježenih obrazovnih interesa i postignuća, diferenciranost srednjoškolskog obrazovanja može utjecati na rodno stereotipne obrazovne aspiracije.
50
Tidić, Luka. "Problematika hrvatskoga školstva u Istri na stranicama Naše sloge (1870. – 1880.)." Histria : the Istrian Historical Society review 2, no. 2 (2012): 147–71. http://dx.doi.org/10.32728/h2012.06.
Full textAbstract:
Članak se bavi problematikom hrvatskoga školstva u Istri od 1870. do 1880. koristeći list na hrvatskom jeziku Našu slogu kao izvor informacija. Prvenstvena je ideja bila pomoću Naše sloge iznijeti pregled jedne strane problematike koja je svom silinom okupirala svakodnevicu zrelog 19. stoljeća. Naša sloga je prvi istarski list pisan hrvatskim jezikom, koji je pratio istarsku svakodnevnicu te je kao takav branio hrvatska prava. Članak je podijeljen u tri cjeline. “Zakonsko uređenje školstva” iznosi probleme donošenja zakona u Carevinskom vijeću i Istarskom pokrajinskom saboru, gdje je vidljiv društveno-politički sukob među narodima koji žive u Istri. Česti su primjeri kako se kroz djelovanje obrazovnih institucija vodila borba za uvođenje jezika. U istom je poglavlju predstavljena nova organizacija obrazovnih institucija te se prati njihov rad kroz zakonsko uređenje i djelovanje. U poglavlju o djelovanju Dinka Vitezića u Carevinskom vijeću uočava se nesrazmjer u zastupljenosti istarskih naroda. Sam Vitezić vodio je borbu za poboljšanje hrvatsko-slovenskoga školstva. Svojom je aktivnom ulogom upoznavao Carevinsko vijeće i austrijsku vladu s problemima istarskoga obrazovnog sustava. Najvažniji su problemi bili financijske i zakonodavno-organizacijske prirode. U svom se radu koristio svim zakonskim sredstvima, među kojima je najčešće rabio interpelacije i memorijale. Poglavlje o problemima škola, učitelja i učenika je najkompleksnije. Tu se javljaju problemi zakonske, organizacijske, političke te društvene prirode. Početkom 1870-ih izrazito je prisutno nepoznavanje zakonskih osnova obrazovnoga sustava na svim društvenim razinama. Zatim se javlja borba za uvođenjem hrvatskoga i slovenskoga jezika u škole, otvaranje/zatvaranje te (ne)upravljanje školama. Tih je godina na sceni vladala snažna borba talijanskoga iredentizma i hrvatskoga narodnog preporoda. Istovremeno, neminovno dolazi do opadanja interesa za neka zanimanja, primjerice za svećenički poziv.