Journal articles on the topic 'Strofika'

Recenzija: 1. Sverdiolas, Arūnas. 2002. Būti ar klausti. Hermeneutinės filosofijos studijos – 1. Vilnius: Strofa. 2. Sverdiolas, Arūnas. 2003. Būti ar klausti. Hermeneutinės filosofijos studijos – 2. Vilnius: Strofa.

Se presentan doce especies de áfidos agrupados en diez géneros, identificados para las condiciones del valle de Tacna, como resultado preliminar del trabajo de investigación, cuyo objetivo es la identificación de las diversas especies de áfidos, sus hospederos y enemigos naturales. En este estudio preliminar se dan datos de colección y se remarca la importancia y comentarios acerca de su presencia y distribución en el valle de Tacna, relacionados con sus hospederos y enemigos naturales. Las especies de áfidos tratados son: Aphis craccivora Koch; A. gassypii Glover; Brevicoryne brassicae Linnaeus; Cariviella aegopodii Scopoli; Cinara strofii Fitch; Hyperomysus lactucae Linnaues; Macrosiphum euphorbiae Thomas; Macrosiphum rosae Linnaeus; Metapolohium dirhodum Walker; Myzaphis rosarum Kaltb; Rhopalosiphum maidis Fitch; Ureucon sonchi Linnaeus.

Dubrovački renesansni pjesnik Sabo Bobaljević Glušac (1529. ili početak 1530. - 1585.) u članku je predstavljen trima različitim oblicima talijanske kancone: Petrarkina kancona, kancona-oda, sestina (sestina lirica). Petrarkina je kancona prezentirana trima primjerima koji se razlikuju brojem stanca u kanconama (8, 5,7), brojem stihova u stancama (20, 13, 6), brojem stihova u "kondžedu" (9, 3, 3) i drugim osobitostima. Kancona-oda je nazočna u dvama primjerima stihova koji su organizirani u katrene, od 4 i 3 četverostiha, dok se forma sestine nalazi samo ujednoj pjesmi. Osobine starije talijanske kancone obilježavaju sve te forme: liričnost, strofičnost, silabički obrazac, a što se tiče stihova upotrijebljeni su jedanaesterac i sedmerac. Strofa kancone (provansalski cobla, pl. coblas), tzv. stanca, određenaje prema načelu jednakosti, osim "kondžeda" (oproštaja), koji je izboran s karakteristikom jezgrovitosti, a u talijanskoj se teoriji stiha još pojavljuju i termini invio, provansalski tornada. Petrarkina je kancona složena od "pjedi" i "sirme", piedi su djeljive jer je moguća podjela stihova na dva ili više dijelova koji imaju istisilabički obrazac i istu shemu rima, dok je struktura "sirme" teoretski slobodna, upotrijebljena je različita mogućnost kombinacija stihova i rima. Kancona-oda i sestina lirica složene su od strofa koje su unutar sebe nedjeljive, ali su kitice između sebe sumjerljive prema broju stihova, istome tipu stiha, njihovu rasporedu te shemirima, međutim, na završetcima se stihova u sestini ne događa rima, nego se riječi iz prve kitice ponavljaju, koje kruže iz strofe u strofu, a tu formu karakterizira sastav od 6 kitica, po 6 stihova i jedan dodatak od 3 stiha. Te se pjesme sadržajimai oblicima, topikom i duhom temelje na petrarkističkim elementima; osnovna ideja i glavna tema tih pjesama jest ljubav, koja je tu nazočna kroz petrarkističko poimanje ljubavi, dok se jedna kancona dotiče vremenitosti zemnih aspiracija, kojima suprotstavlja veličanje i trajnost stvaralaštva. Čuvstva se lirskoga subjekta u kontrastnim raspoloženjima izmjenjuju kroz nadahnuti lirski govor, a eksponira sezaljubljenik patnik, koji je uništen pred idealom svoje gospoje prispodobive nimfi i božici. Plavokosi je petrarkistički ideal gospoje prezentiran konvencionalnom petrarkističkom frazeologijom (žena je oličenje duhovne i fizičke ljepote, i vrline je krase uz ljepotu) a uglavnom se manifestira kroz slikoviti poetski govor, najčešćekroz figuru metafore, koju prate alegorija te simbolika, koje su karakteristične Bobaljevićevu izrazu, uz figuru antiteze. Motivi koji dominiraju u kanconama su: isticanje i hvaljenje ženske fizičke i duhovne ljepote, ljubavno jadanje, izrazito naglašavanje patnje, pomisao na smrt, opsjednutost ljubavlju, očaj i nada koji seučestalo pojavljuju kao pratnja doživljaju ljubavi i dr.

Stanzas with seven and nine lines have had a long tradition in English verse, but stanzas with an odd number of lines and longer than five lines occur relatively rarely in Russian. Indeed, Russian poetry has never developed a strong tradition of longer lines with an odd number of stanzas, despite two moments when they might have achieved wider acceptance. From the 1820s through the 1840s a few poets, including Lermontov and the less known Kjukhel’beker, composed some notable experiments with these forms. Even Lermontov’s famous Borodinskaja strofa did not attract many imitators, although a number of poets throughout that century and up to the present day have continued to write poems in stanzas with 7, 9 and even 11 or 13 lines. The second period occurred during the early 20th century, but among modernist poets the interest in stanzas was focused more on traditional forms, such as the sonnet. Perhaps because of their rarity, the odd stanzas found among Russian poets most often serve as the platform for complex and unconventional rhyme schemes, often accompanied by other striking formal features as well.

Questo scritto utilizza essenzialmente l' Epistolario di Pietro Metastasio (1698–1782), per analizzare il suo rapporto di amicizia col «ciambellano imperial cesareo» di Maria Teresa, il conte udinese Daniele Florio (1710–1789), «poeta de' Sovrani, Sovrano de' poeti», lungo tre direttrici adeguatamente approfondite. Amicizia come reciproco sostegno e guida, fraterna paterna filiale, a seconda dei casi, che comprende e travalica sincerità e onestà, di cui pur si nutre, per rasentare, con la tenerezza e l'affetto che la plasma, un sentimento di puro amore e disinteressata dedizione. Il tema dell'Amicizia costituisce il fulcro della canzone poetica scritta da Daniele Florio in morte del Metastasio come si legge già nella premessa A GLI AMICI: «[…] io ho perduto un impareggiabile Amico. Voi, che portate scolpite nell'animo le Sacre Leggi dell'Amicizia […] rendere una pubblica testimonianza […] di tenerezza, e gratitudine all'Amico»; parole riprese nella poesia, soprattutto nella prima e terza strofa, che danno il ‘tono’ a tutto il componimento: «Mai più soavi lacrime / Non versa un infelice / Di quelle che Amicizia / Dal fido cor gli elice […] Io su le fredde ceneri / Piango d'un chiaro Amico, / A cui mi strinse il genio / Con forte nodo antico».

U umovima onih što snažno podržavaju hegemoniju znanosti ponad praksi usmenih tradicija, vještičarstvo pripada dimenziji makabrističkih fantazija, djelomice i zato što je vještičarenje uvršteno u područje okultnog i teško je empirijski provjerljivo. Pozitivistički pristup i zapadnjačko omalovažavanje fenomena vještičarstva stvara utisak da su prakse poput magije i vještičarstva, usađene u usmene tradicije, teorijske pretpostavke te iracionalne. Za ovaj rad važno je pogrešno shvaćanje Geoffreyja Parrindera da se Afrikanci nisu naslanjali na zapise, nego na mnemoničke genije kada su u pitanju bile njihove povijesti, filozofije, kozmologije itd. Uzimajući vještičarenje kao pozadinu, Parrinder tvrdi da ne postoje pouzdani zapisi koji potvrđuju postojanje vještičarenja u Africi. Pod »pouzdani zapisi« očito je da Parrinder podrazumijeva pisanje ponad usmenog prenošenja i, samim time, nepoznato mu je da, za narod Yorùbá, Ifá može producirati zapise vezane za njihove mitske/religijske koncepcije, svjetonazore i živuće ritualne obrede. Ovaj rad pokazuje, u jednu ruku, da je naše pogrešno korištenje termina »pisanje« i »pismenost« razmješteno mnogim dvosmislenostima koje nas sprječavaju u prihvaćanju, primjerice, inskriptivne prirode Ifá sustava u našu povijest zapisa. U drugu ruku, rad predstavlja Ifáu kao korpus pouzdanih zapisa i povlači argumente iz sistematiziranog grafičkog prevođenja dvaju strofa Ìrosùn-Ọ̀sẹ́ i Ọ̀sá-Méjì, kojima se odgovara na pitanja o prihvaćanju postojanja vještica, zatim može li se čarobnjaštvo i vještičarstvo koristiti izmjenično, o djelovanju vještica prema članovima svoje porodice, o položaju vještica u hijerarhiji bića itd.

Lexical Forms of Song’s Incipits in Belarusian Wedding Cycle: Semantics, Structural Transformations (an Example of One Type of Texts) In the context of the study on dynamic typology and dialectal features of Belarusian folk songs, the paradigm of texts relating to the episode when the Bride parts with her parents is considered here. Such texts have the same lexical and poetic basis; are characterized by common type of incipit in different variants. All of these texts depict an dramatic for the Bride moment of “intrusion” into her backyard “an alien” family – the Groom’s family. Different versions of this incipit have been noticed within the large territory of Belarus and on the frontier (Latvia, Poland). Structural transformations of this type of incipits are manifested by reduction or, quite the opposite, by adding (affixation) syllables in verses. It is conditioned by non-verbal semantics expressed through vocalic rhythmic – the superiority of recitation elements or motor and somatic dynamics. Expansion of an incipit verses by adding to the initial word its rhymed synonym is also a typical phenomena.Diachrony of a given paradigm texts is also revealed by comparing the texts related thematically to the wedding moment mentioned above. A large number of these texts are abridged versions (a middle and a final part) of full texts of paradigm in question. A song in the abbreviated version begins with the culminative part and omits the metaphorical and descriptive initial part (such transformations can be observed in the periphery districts of a radical area). Accordingly, in such a case a different stanza fulfills the incipit function. The method of dynamic typology is applied while analyzing various texts that belong strictly to the same syllabic and rhythmic paradigm. It is a promising approach to study on linguo-musical dialects and diachronic changes in folk song language. Leksyka incipitów białoruskich pieśni weselnych: semantyka, transformacje strukturalne (na przykładzie jednej grupy tekstów)W kontekście badań typologii dynamicznej oraz cech dialektalnych białoruskiej pieśni ludowej rozpatrujemy paradygmat tekstów dotyczących epizodu rozstawania się panny młodej z rodzicami. Są to teksty o tym samym podłożu leksykalno-poetyckim, które charakteryzuje wspólny typ incipitu w różnych jego wariantach. Wszystkie one symbolizują dramatyczny dla panny młodej moment „wtargnięcia” na jej podwórko „obcego” rodu – rodu narzeczonego. Metafora ta zawarta jest w formule incipitu. Warianty formuły zanotowano na znacznym obszarze Białorusi oraz na terenach przygranicznych (Łotwa, Polska). Transformacje strukturalne tego typu incipitów polegają na redukcji lub rozrastaniu (afiksacji) składu sylabowego wersolinii. Wszystko to jest uwarunkowane semantyką pozawerbalną, wyrażoną przez rytmikę wokaliczną – z przewagą albo elementów deklamacyjności, albo dynamiki motoryczno-somatycznej. Charakterystyczne jest również poszerzenie wersu incipitu za pomocą dodawania do początkowego wyrazu synonimu rymowanego.Diachronia tekstów danego paradygmatu ujawnia się także przy zestawieniu tekstów tematycznie związanych z tymże epizodem wesela. Spora liczba tych tekstów przedstawia wersję skróconą – środkowy i końcowy fragmenty – tekstu pierwotnego danej grupy. Pieśń w wersji skróconej rozpoczyna się od punktu kulminacyjnego, z pominięciem metaforyczno-narracyjnej części wstępnej. Odpowiednio rolę incipitu pełni tu inna strofa. Teksty w wersji skróconej lokalizują się na peryferiach areału. Metodę dynamicznej typologii pieśni stosujemy do opisu tekstów różnych gatunków, o różnej tematyce, jednak należących ściśle do tego samego paradygmatu sylabo-ryt­micznego. Otwiera to nowe perspektywy w badaniach dialektów lingwo-muzycznych oraz zmian diachronicznych w języku pieśni ludowej.

U prilogu »O akademiji Miha Sorkočevića«, koji je objavljen prije 18 godina, R. Maixner je držao da je ta dubrovačka akademija bila arkadijskog tipa1 pa je nasuprot takvu njezinu usmjerenju isticao stav talijanskog prosvjetitelja Alberta Fortisa (1741— 1803), intimnog prijatelja dubrovačkog erudita Miha Sorkočevića-Sorgo (1739—-1796). Fortis je »imao strože nazore o ulozi akademije, u kojoj je gledao u prvom redu znanstvenu ustanovu praktičnog zna- čaja«. Tom je prilikom Maixner upozorio na Fortisovu knjigu Mineralogische Reisen durch Calabrien und Apulien,23 koja je, prema tadašnjem običaju, bila napisana u epistolarnom obliku: autor apo- strofira svog mladog dubrovačkog prijatelja i istomišljenika Tomu Basiljevića (1756—1806), inače nećaka Miha Sorkočevića (Tomina majka Kata bila je Mihina sestra) i kasnijeg člana njegove efemerne akademije koji je, spomenimo usputno, bio najvažniji član dubro- vačke prosvjetiteljske elite po svom definitivnom povratku u do- movinu nakon preko deset godina provedenih na Zapadu (Italija, Švicarska, Njemačka, Austrija), što iz studijskih a što iz obiteljskih razloga.“ Ta je knjiga izašla 1788. god., u Weimaru.

Pjesnik Jovan Vesel Koseski /1798. - 1884./ doduše nepravdom nije bio u Slovenaca omiljen, jer su ga kao “objektivnog“ pjesnika postavljali nasuprot “subjektivnome“ Francetu Prešemu. Ta Koceski je napisao nešto dobrih stihova i strofa, naročito je bio u četrdesetim godinama XIX. stoljeća jedan od najboljih slovenskih prevodilaca njemačkog pjesnika i dramatičara Friedricha Schillera. Ovaradnja želi ukazati na neke dobre pjesničke prijevode Schillera iz pera Koseskoga.

AbstractThe ESA-JAXA BepiColombo mission to Mercury will provide simultaneous measurements from two spacecraft, offering an unprecedented opportunity to investigate magnetospheric and exospheric particle dynamics at Mercury as well as their interactions with solar wind, solar radiation, and interplanetary dust. The particle instrument suite SERENA (Search for Exospheric Refilling and Emitted Natural Abundances) is flying in space on-board the BepiColombo Mercury Planetary Orbiter (MPO) and is the only instrument for ion and neutral particle detection aboard the MPO. It comprises four independent sensors: ELENA for neutral particle flow detection, Strofio for neutral gas detection, PICAM for planetary ions observations, and MIPA, mostly for solar wind ion measurements. SERENA is managed by a System Control Unit located inside the ELENA box. In the present paper the scientific goals of this suite are described, and then the four units are detailed, as well as their major features and calibration results. Finally, the SERENA operational activities are shown during the orbital path around Mercury, with also some reference to the activities planned during the long cruise phase.

Hvaranin Petar Kasandrić objavio je 1879. godine u Zadru na talijanskom jeziku zbirku pjesama pod naslovom Liriche prime — e ultime (Prve i posljednje lirike). Taj svakako neobičan naslov naveo je autora članka da potraži razloge koji su prisilili tog mladog pjesnika da već u svojoj dvadesetoj godini prekine pjesničku djelatnost. U prvom dijelu članka autor vrši metričku analizu Kasandrićevih pjesama, grupirajući ih prema pjesničkim vrstama, analizira njihov stih, ritam i strofu. U drugom dijelu obrađuju se motivi koji su inspirirali Kasandrićevu liriku. U trećem dijelu analiziraju se osobine Kasandrićeva stila i pjesničkog izraza. I u metričkoj i estetskoj i stilističkoj analizi Kasandrićeve se lirike uspoređuju s liriikama nekih talijanskih pjesnika koje je Kasandrić bez sumnje dobro poznavao, a koji su mogli utjecati na njegovu pjesničku djelatnost — Parini, Foscolo, Leopardi, Giusti i rani Carducci. A u Kasandrićevim stihovima ima dovoljno elemenata — i u motivima, i u stihu, i u ritmu, i u strofi, i u izrazu — koji opravdavaju pretpostavku da je hvarski pjesnik pjevao baš pod jakim utjecajem tih talijanskih pjesnika. U zaključku autor tvrdi da Kasandriću nije nedostajalo pjesničkog dara nego snage da se oslobodi magičnog utjecaja velike talijanske pjesničke tradicije te da ostvari svoju vlastitu poeziju u kojoj će njegov svakako originalni pjesnički senzibilitet doći do punog izražaja, bez obzira da li će se ta njegova lirika uklopiti ili ne u tu slavnu tradiciju talijanske lirske poezije. Kasandrić nije bio u stanju nadmetati se s jednim Foscolom ili Leopardijem služeći se baš njihovim omiljenim motivima, njihovim stilom, njihovim izrazom: njemu je preostalo samo to da — upravo kao prilog toj tvrdnji — napiše i objavi svoje Prve i posljednje lirike.