Academic literature on the topic 'Subjektivizace'

Autor propituje ulogu ideologije, mita i klase u razumijevanju kompleksnih procesa savremene političke subjektivizacije u BiH. Polazeći od revolucionarnog konteksta s početka devedesetih godina dvadesetog stoljeća koji razumijeva kao paralelni proces nacionalne i kapitalističke reaproprijacije, autor na pitanje pod kojim uslovima, diskurzivnim i institucionalnim, određene etničke razlike postaju politički relevantnima, postaju izvorom političke moći i mobilizacije, razvija odgovor u vidu antireprezentacionalističke hipoteze po kojoj su to s jedne strane diskurzivni i institucionalni uslovi “nacionalne države” shvaćene kao države homogenog etnonacionalnog domaćina i zanemarive etnonacionalne manjine, a s druge strane njima komplementarni diskurzivni i institucionalni uslovi kapitalističkog poretka iz kojega se nacionalni poredak historijski izdiže, a koji podrazumijeva klasnu strukturiranost. Subjekt proizvodnje nacionalno-kapitalističkog poretka je vladajuća klasa, u slučaju BiH klasa etnopolitičkih poduzetnika koja je u posjedu sredstava za proizvodnju društvenog života uopće: i materijalnog i onog simboličkog.

Jednim svojim dijelom članak je posvećen dvjema nesvjesnim presumpcijama bitno vezanima uz naše (perceptivno i misaono) znanje: presumpciji stvarnosti i presumpciji bitne idealnosti stvari. Presumpcija stvarnosti drži naše osjete primarno pojavom stvarnosti, zbilje (a ne tek pojavom u našem umu). Pritom, u skladu sa samom idejom stvarnosti, da bi se uistinu potvrdila kao pojava nečeg stvarnog i zbiljskog, pojava mora u sadržajnom pogledu biti i javna i objektivno određena. U tom se smislu naše perceptivno znanje pokazuje bitno utemeljenim i na senzornoj informaciji i na ideji stvarnosti. Presumpcija bitne idealnosti stvari drži mogućnost, nemogućnost i nužnost pojedine stvari bitno ovisnom o njezinoj ideji, je li (ta ideja) u sebi protuslovna ili neprotuslovna, odnosno (kad je riječ o nužnome) je li njoj oprečna ideja u sebi protuslovna ili neprotuslovna. U tom smislu, naše se (misaono) znanje o mogućem, nemogućem i nužnom pokazuje utemeljenim na ideji protuslovlja. Drugim svojim dijelom članak je posvećen epistemološkim implikacijama dvaju međusobno suprotnih shvaćanja ideje što dominiraju zapadnom filozofskom tradicijom. Ako su, naime, ideje tek reprezentacije u našem umu, onda subjektivizam u pogledu našeg znanja (bilo perceptivnog, bilo misaonog) čini se da je neizbježan. Ali, ako su ideje sama bit stvari, onda je naše znanje (bilo perceptivno, utemeljeno na ideji stvarnosti, bilo misaono, utemeljeno na ideji protuslovlja) objektivno određeno. Pokazuje se, dakle, da u pozadini tih dvaju međusobno suprotnih shvaćanja ideje leži suprotnost između subjektivističke i objektivističke koncepcije našeg uma i znanja. U završnom odsječku članka ukratko je razmotren problem opravdanja tih dviju koncepcija uma, u okviru kako neutralnog (kartezijanskog), tako i zdravorazumskog (reidovskog) pristupa spoznajnom opravdanju, s polučenim zaključkom da se unutar neutralnog pristupa ni jedna koncepcija ne čini opravdanom, dok se unutar zdravorazumskog pristupa objektivistička koncepcija pokazuje u potpunosti opravdanom.

Prema Giambattisti Vicu mit je nastao u ono doba kada je vladalo neznanje, odnosno kada su pjesnici, zahvaljujući svojoj razvijenoj mašti, počeli kreirati stvari »izvanredno uzvišeno«. Od tih davnih vremena pa do danas, mašta je stvorila beskrajno mnogo mitova, od kojih su neki živjeli određeno vrijeme i nestali, dok su drugi ostali kao uzor i pridonijeli osmišljavanju književnog stvaranja. Petrarca, zaljubivši se u madonnu Lauru, postepeno je preobražava i sublimira u mit pod pritiskom nemira i dilema koje su ga cijelog života razdirale, pošto je pokušao suprostaviti se, sažeti i premostiti dvije koncepcije — srednjevjekovnu i modernu — ljubavi, žene, umjetnosti i čovjeka. U nemogućnosti da se suprostavi, ili pomiri religiozno s laičkim poimanjem života, iscrpljuje svoje snage u opiranju duhovnim krizama, velikim prazninama uzrokovanim intimnim konfliktima, pribjegavajući formiranju vlastite mitološke svijesti. Ona mu je bila potrebna za ublažavanje strašnog nemira, koji je remetio njegovu urođenu harmoniju duha, i za građenje pijedestala na koji je želio da podigne svoju ljubljenu ženu. U preobražajnom procesu Laura prolazi kroz razne faze i dobiva višestruka konotativna značenja. Podvrgnuta funkcionalnim promjenama, ona gubi oznake zemaljskog bića i pošto se popela do visine mita, pretvara se u svjetionik koji obasjava staze kretanja poezije, u prvom redu putanju Petrarke. U stvorenom mitu pjesnik vidi svoj oslonac, nalazi poticaj kada presuše vrela nadahnuća ili kada ga umor nagoni na oponašanje sebe. Njegov lirski subjektivizam mogao je čeznuti za savršenstvom posredstvom mitizirane Laure, koja sudjeluje u regeneriranju njegovih stvaralačkih sposobnosti, učestvuje u održavanju umjetničke svijesti, sprečava da ga bolna tendencija k izolaciji i nasrtaji na moralnu ravnotežu odvedu u sfere mistike i samo- odricanja. Kroz mit jačala je želja za sublimacijom lirske forme i izraza, za sastavljanjem pjesničke poruke, za uzvišenim održavanjem ljubavi, koja je osnovna kostanta Kanconijera. Poetski svijet koji živi pod okriljem mita, skriva u sebi bitne simbole. Njih treba tražiti u dijalektičkoj povezanosti osjećaja i uma, u naizmjeničnom pojavljivanju zanosa i tuge, u naletima strasti i kajanja, u alternaciji nadanja i razočaranja, u oduševljenom prihvaćanju života i rezigniranom stavu prema stvarnosti, u sporom nastajanju i naglom nestajanju veličanstvenih vizija i tmurnih slutnji, u neprekidnoj potrebi za proširenjem kulturnih obzorja i u negaciji postojeće tradicije, u beskrajnim solilokvijima i konstantnoj želji da se otisne od svijeta i izgubi po vijugavim stazama bespuća. U stvorenom mitu sintetizirane su pjesnikove strasti, čežnje, ambicije, ideje o samopotvrđivanju, o oslobođenju individuuma od srednjovjekovnih stega, priželjkivani a o ovozemaljskim priznanjima, težnja za ovjekovječenjem sebe. To su u stvari stremljenja onih trečentista koji su na izvorima stvarnosti stjecali svijest o humanističkom preporodu čovjeka i njegova duha. Laura ne posjeduje elastičnost i prozirnost pristupačnu na prvi pogled: jedna mistična koprena ne dopušta da se cjelokupna simbolika dokuči i razriješi, ali je ta mitizirana gospa pomogla umjetniku da dematerijalizira i uzvisi svoje vizije, da odškrine zastore koji su skrivali čovjekove perspektive i da najavi, unatoč mističnom plaštu što se prostire po stanovitim stihovima, duhovno gibanje koje će uskoro uslijediti.

The master's thesis deals with characterization of forms of subjective sound in film. The thesis is divided into several main parts. The first part is concerned with the principles of perception of sound and picture from the perspective of psychology, physiology and technology. Next part focuses on subjectivity in film itself. The aim of the remaining parts is to deal with subjectivisation of film sound, definition of Point of Audition (POA) term, analyzing categories of POA and the use of POA in the selection of films. Finally, a creative expression of POA is described and discussed. The analysis is accompanied by a DVD with clips.

The thesis is a continuation of studies of Japanese modality, however its theme is not defined based on a particular kind of modality as is commonly done in synchronic studies but based on completely or to a degree shared common origin of the studied forms. Usage and properties of Early Middle Japanese -m.u are compared with usage and properties of Modern Japanese {-ō /-jō} a darō, schematic meanings of respective forms are suggested and grammaticalization and subjectification shifts which have taken place during approximately one thousand years of development are mapped. The results of the analysis show that subjectification has taken place and that the main impuls leading to the subjectification changes was grammaticalization of suffix -m.u to ending {-ō /-jō} respectively to particle (in Narrog (1998) terms) darō, which lead to split of one schematic meanings "inclination" in general control cycle (Langacker 2002, 2009) to two separate schematic meanings "inclination" in factual respectively epistemic control cycle. Powered by TCPDF (www.tcpdf.org)