To see the other types of publications on this topic, follow the link: Šum 1.
Journal articles on the topic 'Šum 1'
Create a spot-on reference in APA, MLA, Chicago, Harvard, and other styles
Consult the top 39 journal articles for your research on the topic 'Šum 1.'
Next to every source in the list of references, there is an 'Add to bibliography' button. Press on it, and we will generate automatically the bibliographic reference to the chosen work in the citation style you need: APA, MLA, Harvard, Chicago, Vancouver, etc.
You can also download the full text of the academic publication as pdf and read online its abstract whenever available in the metadata.
Browse journal articles on a wide variety of disciplines and organise your bibliography correctly.
1
Runko Babić, Andrea. "Javna vatrogasna postrojba Pazin – sređivanje pismohrane i izrada potrebne dokumentacije." Vjesnik Istarskog arhiva 27 (2020): 83–118. http://dx.doi.org/10.31726/via.27.5.
Full textAbstract:
Javnu su vatrogasnu postrojbu Pazin Sporazumom o osnivanju javne vatrogasne postrojbe Pazin (Službene novine Grada Pazina, br. 1/00. i 16/02.) osnovali 1. ožujka 2000. Grad Pazin i Općine: Cerovlje, Lupoglav, Motovun, Tinjan, Karojba i Sv. Petar u Šum, kao javnu ustanovu, temeljem Zakona o vatrogastvu (NN, 106/99.) i Zakona o ustanovama (NN, 76/93. i 29/97.), kao sljednicu dviju vatrogasnih postrojbi, Vatrogasnoga voda Pazin i Vatrogasne postrojbe Pazin. S obzirom da su sve one djelovale od 1970. godine, Javna je vatrogasna postrojba Pazin, Ugovorom od 10. travnja 2018. s Državnim arhivom u Pazinu, krenula u sređivanje svoje pismohrane. Stručnom je obradom gradiva ustanovljeno da su stvaratelji od 1970. do 2017. godine ostavili 21,10 d/m gradiva, od kojeg trajnoga ima 4,71 d/m (tehnički je opremljeno u arhivske kutije), gradiva pak s rokovima čuvanja ima 8,037 d/m (ostavljeno je u registratorima), a 8,353 d/m gradiva predloženo je za izlučivanje. Nakon što je Javna vatrogasna postrojba Pazin podnijela »Prijedlog za izlučivanje gradiva« s Popisom gradiva predloženim za izlučivanje, Državni arhiv u Pazinu donio je rješenje kojim joj se odobrava izlučivanje i uništavanje dokumentarnoga gradiva što je ona na propisan način i učinila. Postupak izlučivanja gradiva omogućuje uništavanje nepotrebnih spisa, što rasterećuje pismohrane od gomilanja gradiva i najvećega problema s kojim se susreću sve pismohrane – nedostatka spremišnoga prostora.
2
Sitaš, Branko. "Financijski učinci i udio općeg troška u proizvodnji drvnih sortimenata u šumama u vlasništvu RH." Šumarski list 141, no. 9-10 (October 17, 2017): 493–502. http://dx.doi.org/10.31298/sl.141.9-10.7.
Full textAbstract:
Osnovna svrha ovoga rada je utvrditi strukturu troškova proizvodnje drvnih sortimenata, udio režijskih troškova u proizvodnji drvnih sortimenata, razinu izdvajanja za radove biološke obnove šuma, značajke prihoda od drvnih sortimenata i rezultat po jedinici proizvoda u šumama u vlasništvu Republike Hrvatske. Ukupni financijski pokazatelji prikazat će se jedinično (kn/m<sup>3</sup>) kako bi podatke mogli učinkovitije uspoređivati i uspješnije koristiti u analitici. Za potrebe utvrđivanja strukture troškova proizvodnje u državnom poduzeću za gospodarenje šumama Hrvatske šume d.o.o. korišteni su proizvodni, financijski i planski izvještaji koji predstavljaju izvore objektivnih i pouzdanih informacija, oni na razini cijelog poduzeća (društva), kao i navedeni izvještaji za organizacijske jedinice šumarije, uprave šuma podružnice 1-16. U radu su korištene potrebne metode stručnog rada. Za obradu i oblikovanje strukture troškova proizvodnje provedena je empirijska metoda uz primjenu matematičko statističkih obrada. Istraživanje je pokazalo da u strukturi izravnih troškova proizvodnje izrađenih drvnih sortimenata, zakonom propisani troškovi šumskog doprinosa sudjeluju s 6,2%, zakonom propisana izdvojena sredstva za radove biološke obnove šuma sudjeluju s 5,6 %, osigurana sredstva planom poslovanja Hrvatskih šuma d.o.o. za radove biološke obnove šuma sudjeluju s 29,4% dok ukupni troškovi radova uzgajanja šuma sudjeluju s 35 % u izravnim troškovima proizvodnje izrađenih drvnih sortimenata. Opći troškovi sudjeluju s 27% u ukupnim troškovima proizvodnje drvnih sortimenata. Ti odnosi dobar su pokazatelj prilikom ocjenjivanja uspješnosti gospodarenja šumama koje su prirodno bogatstvo i predstavljaju opće dobro Republike Hrvatske. Zbog buduće bolje učinkovitosti u gospodarenju šumama i postizanja veće financijske koristi u radu je prikazan desetogodišnji niz prosječnih ostvarenih cijena drvnih sortimenata.
3
Matović, Bratislav, Stefan STJEPANOVIĆ, Igor Kneginjić, Dejan Stojanović, Bratislav Kisin, and Miloš Koprivica. "Comparison of stand structure in managed and virgin european beech forests in Serbia." Šumarski list 142, no. 1-2 (February 27, 2018): 57. http://dx.doi.org/10.31298/sl.142.1-2.4.
Full textAbstract:
U radu se prikazuju rezultati usporedbe strukturnih i proizvodnih karakteristika bukovih sastojina gospodarskog i prašumskog tipa u Srbiji. Istraživano je pet sastojina gospodarskog i tri sastojine prašumskog tipa. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj prethodnog gospodarenja šumama na strukturnu raznolikost i proizvodne osobine visokih bukovih šuma u Srbiji. Istraživane sastojine nalaze se u planinskom rasponu od 400 do 1200 metara nadmorske visine u područjima gdje se nalaze najproduktivnije bukove šume u Srbiji (slika 1 i tablica 1). Strukturne karakteristike uspoređene su pomoću sljedećih parametara: visinske krivulje, debljinska struktura, Gini indeks, koeficijent varijacije, koeficijent vitkosti i maksimalne dimenzije dubećih živih i mrtvih stabla. Sastojinsku gustoću i produktivne osobine proučavane su pomoću sljedećih procijenenih taksacijskih elemenata: broj stabala, temeljnica, volumen, biomasa, zaliha ugljika, srednji promjer po temeljnici, Lorajeva srednja visina i volumen mrtvog drveta. Najveće razlike pronađene su u dimenzijama najvećih stabala u bukovim sasatojinama gospodarskog i prašumskog tipa (tablica 4). Određene razlike pronađene su u obliku visinskih krivulja i debljinskoj strukturi, i vrijednostima koeficijenta vitkosti (slike 2, 3, 4 i 5, i tablica 3). Međutim, Ginijev indeks i koeficijent varijacije pokazuju da su bukove sastojine gospodarskog tipa u Srbiji u velikoj mjeri sačuvale iskonsku strukturnu raznolikost (tablica 2 i slika 6). Razlike u prosječnim vrijednostima taksacijskih elemenata sastojina gospodarskog tipa visokih bukovih šumama u Srbiji u odnosu na sastojine prašumskog tipa su statistički značajne, što nam govori da je prethodno gospodarenje imalo značajan utjecaj na promjene u proizvodnim karakteristikama ovih šuma u Srbiji (tablica 5).
4
Crnković, Sandra, Damir Drvodelić, and Sanja Perić. "Morfološke značajke kontejnerskih sadnica hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) iz sjemenske regije Gornja Posavina i Pokuplje (1.2.3.)." Šumarski list 141, no. 9-10 (October 17, 2017): 451–58. http://dx.doi.org/10.31298/sl.141.9-10.1.
Full textAbstract:
Šume uređajnog razreda hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u Republici Hrvatskoj prostiru se na površini od oko 200.000 ha. S obzirom na veličinu areala, ukupnu drvnu zalihu koja iznosi više od 48 mil. m³, godišnji tečajni prirast od 1 mil. m³ i morfološku izdiferenciranost, proučavanje lužnjakovih provenijencija od velike je važnosti. Klonske sjemenske plantaže osnovane su s ciljem učestalog uroda, dobivanja genetski kvalitetnog sjemenskog materijala i očuvanje genetske raznolikosti koja smanjuje mogućnost nestanka lokalnih populacija uslijed promijenjenih okolišnih uvjeta ili pojave novih bolesti i štetnika. U klonskoj sjemenskoj plantaži hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) „Plešćice“ iz uroda 2015. godine sakupili smo uzorke sjemenskog materijala s ukupno 49 različitih klonova, i u kontroliranim uvjetima uzgojili jednogodišnje sadnice u kontejnerima. Na uzorcima od po 5 sadnica svakog klona izmjerili smo suhu masu lišća, stabljike i korijena, utvrdili morfološke razlike, varijabilnost i definirali klonove čije sadnice imaju slab potencijal za korištenje u biološkoj obnovi šuma. Kod uzoraka šest klonova utvrđena je srednja suha masa korijena manja od 2,0 g, a četiri od njih imaju i nepovoljan omjer suhe mase nadzemnog dijela i suhe mase korijenskog sustava, pa je za pretpostaviti da bi sadnice tih uzoraka imale loš primitak na terenu, slabo preživljenje i inicijalni rast.
5
Campbell, Dennis. "Hurrian šug=am (“to unite”) and Its Context in ChS I/1 41." Journal of Near Eastern Studies 75, no. 2 (October 2016): 339–47. http://dx.doi.org/10.1086/687352.
Full text
6
Pentek, Tibor, Tomislav Poršinsky, Darija Damić, Ivica Papa, and Andreja Đuka. "Elaborat učinkovitosti primarne šumske prometne infrastrukture – alternativa studiji primarnog otvaranja šuma ili samo prijelazno rješenje?" Šumarski list 140, no. 9-10 (October 28, 2016): 435–52. http://dx.doi.org/10.31298/sl.140.9-10.1.
Full textAbstract:
Planiranje šumskih prometnica, kao prva, nezaobilazna i vrlo važna faza uspostavljanja optimalne/najbolje moguće mreže primarne šumske prometne infrastrukture na terenu, može biti na: 1) strateškoj, 2) taktičkoj te 3) operativnoj razini. Strateško i taktičko planiranje odnose se na planiranje cjelokupne mreže primarnih šumskih prometnica, dok se operativno planiranje odnosi na planiranje pojedinačne šumske ceste. Rezultat taktičkog planiranja primarnih šumskih prometnica je, ili bi bar trebala biti, Studija primarnog otvaranja šuma pojedine gospodarske jedinice (dalje: Studija). Nepostojanje (pod)zakonske obveze izrade Studije, dokumenta u kojemu bi se objedinili svi rezultati rada pri taktičkom planiranju primarne šumske prometne infrastrukture na razini gospodarske jedinice, predstavlja velik problem pri optimizaciji primarne šumske prometne infrastrukture, poglavito neotvorenih ili nedovoljno otvorenih šuma. Unatoč čestom ukazivanju na navedeni problem, ali i na mogućnosti njegova rješavanja/umanjenja, kroz značajan broj radova različitih autora koji su se u svojem znanstvenom radu bavili problematikom otvaranja šuma, rezultati istraživanja i konkretne preporuke do danas nisu naišle na širu primjenu u operativnome šumarstvu. Tijekom izrade Programa Ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014.–2020. (dalje: Program), EU je zatražila od Republike Hrvatske da osmisli dokument kojim će se analizirati i ocijeniti kvantiteta i kvaliteta prostornog rasporeda primarne šumske prometne infrastrukture određene gospodarske jedinice, utvrditi potreba daljnjega primarnog otvaranja šuma, definirati položaj idejnih trasa planiranih šumskih prometnica te uskladiti gustoća mreže primarnih šumskih prometnica na taktičkoj razini s preporučenim vrijednostima pojedinog reljefnog područja na strateškoj razini planiranja primarne šumske prometne infrastrukture. U okviru Pravilnika o provedbi mjere M04 »Ulaganja u fizičku imovinu«, podmjere 4.3. »Potpora za ulaganja u infrastrukturu vezano uz razvoj, modernizaciju i prilagodbu poljoprivrede i šumarstva«, tipa operacije 4.3.3. »Ulaganje u šumsku infrastrukturu« iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014.–2020. (NN 106/15) (dalje: Pravilnik) se nalazi prilog 1 – Obrazac za izradu Elaborata učinkovitosti mreže šumskih prometnica – primarne šumske prometne infrastrukture (dalje: Elaborat), koji je u potpunosti zadovoljio postavljene kriterije EU. U radu se: 1) kritički raščlanjuju osnovne sastavnice Elaborata s posebnim naglaskom na njegovu sastavnicu B. – Analiza postojeće mreže primarne šumske prometne infrastrukture, 2) detaljno pojašnjava metodologija izrade registra primarne šumske prometne infrastrukture, 3) opisuju novodefinirani kriteriji određivanja gustoće primarne šumske prometne infrastrukture, 4) u odnos se radi međusobne usporedbe dovode Elaborat i Studija, te 5) donose se preporuke o budućim aktivnostima usmjerenima ka poboljšanju taktičkog planiranja primarne šumske prometne infrastrukture.
7
Bulajeva, Tatjana. "Ankstyvojo užsienio kalbos mokymosi kokybė Lietuvos mokyklose." Acta Paedagogica Vilnensia 19, no. 19 (January 1, 2015): 26. http://dx.doi.org/10.15388/actpaed.2007.19.7537.
Full textAbstract:
Docentė socialinių mokslų (edukologijos) daktarėVilniaus universiteto Edukologijos katedraUniversiteto g. 9/1, LT-01513 VilniusTel. (8 5) 266 76 25El. paštas: tatjana.bulajeva@fsf.vu.ltStraipsnyje pristatomas ankstyvojo užsienio kalbos (anglų) mokymo kokybės pradinėse klasėse tyrimas.Tyrimas buvo atliktas ŠMM užsakymu. Užsienio kalbos ankstyvojo ugdymo bendrosios programos ir išsilavinimo standartų pagrindu buvo sukurtas testas. Analizuojami ir aptariami ketvirtų klasių mokinių, pradėjusių mokytis užsienio kalbos antroje pradinės mokyklos klasėje, mokymosi tyrimo rezultatai.
8
Ežmale, Sandra. "RĒZEKNES SEZ – SASNIEGTAIS 20 GADOS UN NĀKOTNES IZAICINĀJUMI." Via Latgalica, no. 9 (May 5, 2017): 59. http://dx.doi.org/10.17770/latg2017.9.2681.
Full textAbstract:
Rēzeknes Speciālā ekonomiskā zona (turpmāk – RSEZ) tika izveidota 1997. gadā kā valsts akciju sabiedrība ar mērķi veicināt tirdzniecību, attīstīt rūpniecību un satiksmi, kā arī preču eksportu un importu caur Latviju. RSEZ administrē valsts atbalstu nodokļu atvieglojumu veidā. RSEZ 20 gadu pastāvēšanas vēsturē ir notikušas vairākas būtiskas izmaiņas, kas noteica attīstību kopumā. Mainoties Latvijas normatīvajiem aktiem 2004. gadā, tika mainīts organizācijas juridiskais statuss un tā tika pārveidota no bezpeļņas organizācijas par akciju sabiedrību. LR Ekonomikas ministrija nodeva savas akcijas pilsētas pašvaldībai, līdz ar to no 2004. gada līdz 2010. gadam 55% akciju piederēja Rēzeknes pilsētas domei. Neskatoties uz to, ka publiskām institūcijām piederēja akciju kontrolpakete, RSEZ bija privātu tiesību subjekts, kas bija pretrunā ar tās izveides nolūku, t. i., reģionālās attīstības veicināšana. Tas noteica nepieciešamību veikt izmaiņas arī RSEZ darbībā. Rezultātā 2010. gadā tika vēlreiz mainīts RSEZ juridiskais statuss no akciju sabiedrības uz kopīgo pašvaldību iestādi, kā arī veikti grozījumi RSEZ ietilpstošajā teritorijā. Paralēli šīm izmaiņām mainījās arī ekonomiskā un ārpolitiskā situācija valstī, jo 2004. gada maijā Latvija iestājās Eiropas Savienībā un tika veikta normatīvo aktu harmonizēšana saskaņā ar ES nostādnēm. Kopš 2004. gada būtiskas izmaiņas RSEZ darbību regulējošajos normatīvajos aktos ir veiktas vairākkārt, un kopumā tās konkurētspēja un pievilcība investīcijām ir samazinājusies. Neskatoties uz to, tieši pēdējie pieci gadi ir sekmīgākie kopš RSEZ izveides. RSEZ attīstībā var šķirt 2 posmus: 1) 1997.–2010. gads; 2) kopš 2010. gada līdz šim. Kopumā RSEZ komercsabiedrības (kopš 2001. gada) ir investējušas gandrīz 150 miljonus eiro, no tiem pēdējos 10 gados aptuveni 120 miljonus eiro, bet pēdējos piecos gados – gandrīz 80 miljonus eiro. RSEZ komercsabiedrību apgrozījums 2016. gadā pēc provizoriskiem aprēķiniem ir pārsniedzis 78 miljonus eiro (2015. gadā – 70,5 miljoni eiro). Salīdzinot ar 2009. gadu, apgrozījums 2016. gadā pieauga par 53 miljoniem eiro jeb 3 reizes. 2016. gadā apgrozījuma pieaugums tiek prognozēts visām lielākajām RSEZ komercsabiedrībām – lielākais NewFuels RSEZ SIA (~ 30%) un Energy Resources RSEZ SIA (~200%). Izaugsmes perspektīvas un investīciju piesaisti gan Latvijā, gan Eiropā pēdējos gados apgrūtina politiskā nestabilitāte un Eirozonas lēnā ekonomiskā izaugsme Neapšaubāmi, sekmīgai investīciju piesaistei ļoti nozīmīgs faktors ir sakārtota un kvalitatīva uzņēmējdarbības infrastruktūra. Tieši tāpēc nozīmīgas ir pašvaldību ieceres saistībā ar Struktūrfondu finansētu projektu ieviešanu RSEZ teritorijā infrastruktūras sakārtošanai, kā arī proaktīva RSEZ darbība investīciju piesaistei.
9
Lamb, W. "A spectral approach to an integral equation." Glasgow Mathematical Journal 26, no. 1 (January 1985): 83–89. http://dx.doi.org/10.1017/s0017089500005802.
Full textAbstract:
In a recent paper [7], Rooney used a technique involving the Mellin transform to obtain solutions in certain spaces ℒμ, ρ of an integral equation which had been studied previously by Šub-Sizonenko [9]. The integral equation in question can be written aswhere I denotes the identity operator and G0.1/2 is given bywith the inversion formula obtained by Rooney taking the formRooney verified that (1.1) and (1.2) formed an inversion pair in ℒμ, ρ for 1 ≤ p < ∞ and μ > 0.
10
Stergar, Matija, and Klemen Jerina. "Wildlife and forest management measures significantly impact red deer population density." Šumarski list 141, no. 3-4 (April 30, 2017): 149–50. http://dx.doi.org/10.31298/sl.141.3-4.4.
Full textAbstract:
Jelen obični (Cervus elaphus L.) je u mnogim dijelovima svijeta važna ekološka vrsta i popularna divljač, te kao takva ima značajan izravan utjecaj na čovjeka. Istovremeno može imati štetne posljedice na okoliš, posebice na šumarstvo. Težina ovih posljedica ovisi o gustoći populacija jelena običnog, što zauzvrat u značajnom stupnju ovisi o kvaliteti staništa i prijašnjem upravljanju ovom vrstom. Oba čimbenika snažno odražavaju ljudske utjecaje. Ovo istraživanje proučava utjecaje određenih okolišnih i povijesnih čimbenika, posebice onih antropogenih, na raširenost i lokalne gustoće populacija jelena običnog. Područje istraživanja je Slovenija, zemljopisno, klimatski i krajobrazno izuzetno raznovrsna država. Jelen obični je u povijesti istrijebljen i reintroduciran prije 100 godina na nekoliko mjesta, a također je i spontano imigrirao iz Mađarske (Slika 1). Danas je proširen na 60% površine države, ali nije još dosegao sva pogodna staništa zbog sporog širenja. Analiza je obuhvatila nezavisne varijable širokog raspona okolišnih varijabli i varijable “troškovna udaljenost”, koja prikazuje “težinu” disperzije jelena običnog od mjesta reintrodukcije, odnosno imigracije. Procjene lokalnih gustoća jelena običnog (zavisna varijabla) su dobivene pomoću dvije metode: podaci o izvršenim odstrjelnim kvotama i metodom brojanja izmeta. Vrijednosti varijabli su pripremljene na relativno finoj prostornoj rezoluciji (imajući na umu površinu cijelog područja) od 1 km2. U skladu s teorijom o višestrukom izboru staništa, zavisnost jelena običnog o okolišu je analizirana na dvije razine: 1) globalni doseg jelena običnog (nazočnost/nenazočnost) i 2) gustoće lokalnih populacija unutar područja raširenosti. Na obje razine je provedena bivarijatna (korelacija) i multivarijatna (regresija) analiza. Nazočnost jelena običnog je najvjerojatnija u blizini mjesta reintrodukcije, odnosno imigracije, što ističe važnost varijable “troškovna udaljenost”, te u velikim šumskim kompleksima, što ukazuje na pozitivan utjecaj udjela šume i veličinu šumske plohe te negativan utjecaj gustoće ruba šume (Tablica 1, Tablica 2). Ove varijable također utječu na gustoću populacije, koja raste s padom udaljenosti od hranilišta i pozitivno je vezana s udjelom sastojina u kojima dominira obična smreka. Korelacija također ukazuje na pozitivnu ovisnost s udjelom mladih sastojina (Tablica 1, Tablica 3). Troškovna udaljenost od mjesta reintrodukcije te udio i kontinuitet šume prikazuje ljudske intervencije u povijesti (nekadašnje upravljanje jelenom običnim i korištenje prostora od strane čovjeka). Poznavanje utjecaja ovih čimbenika na jelena običnog je stoga važno za razumijevanje prošlosti i predviđanje buduće dinamike populacije. Stanište jelena običnog u Sloveniji još uvijek nije u potpunosti nastanjeno i širenje se nastavlja. Stoga se očekuje kontinuirano širenje jelena običnog, imajući na umu da brzina ovisi o načinima upravljanja prostorom. Stanje je slično i u većini drugih europskih zemalja. Još je važnije poznavati utjecaje mjera u današnjem lovstvu i šumarstvu koje, mogu biti prilagođene s ciljem postizanja željenih utjecaja. Neke ustaljene prakse upravljanja često ostvaruju utjecaje suprotne željenima,i u budućnosti bi trebale biti ponovno razmatrane. U budućnosti bi više pozornosti trebalo posvetiti izboru mjesta na kojem bi se postavila hranilišta za jelensku divljač, a na nekim područjima bi se intenzitet prihranjivanja jelenske divljači trebao reducirati. Udio mladih stabala u šumama Slovenije je prenizak; stoga bi ili trebalo proširiti područja obnove šumskih sastojina ili osnovati krmne površine za divljač (remize). Upravljanje odnosima između šume i divljači zahtjeva suradnju djelatnika u lovstvu i djelatnika u šumarstvu. Metoda primijenjena u našem istraživanju također bi mogla biti korištena za poboljšanje bonitiranja lovišta za jelensku divljač, jer su procjene utjecaja pojedinih okolišnih čimbenika na kvalitetu staništa jelena običnog temeljene na kvantitativnoj analizi.
11
Danilović, Milorad, Pajo Vojvodić, Zoran Đorđević, and Slavica Antonić. "Forestry work-related injuries in Forest estate „Sremska Mitrovica“ in Serbia." Šumarski list 140, no. 11-12 (December 16, 2016): 598. http://dx.doi.org/10.31298/sl.140.11-12.6.
Full textAbstract:
Šumarstvo je jedna od gospodarskih grana gdje je stopa ozljeda na radu među najvećima. Uprkos tomu što se poslovi u šumarstvu uglavnom karakteriziraju sezonalnošću, a ne stalnom zaposlenošću radnika, šumsko gospodarstvo „Sremska Mitrovica“ gdje su provedena istraživanja ima drukčiju praksu. Cjelokupna sječa i izrada na području ovoga gospodarstva obavlјa se ulaganjem vlastitih sredstava i vlastite radne snage. Ovo gospodarstvo karakterizira ravničarski teren s prosječnim nadmorskim visinama ispod 100 m, gdje glavne vrste drveća čine euroamerička topola, lužnjak i jasen. Godišnji etat šumskog gospodarstva iznosi oko 200000.00 m<sup>3</sup>. U ovome radu prikazani su rezultati istraživanja broja i uzroka ozljeda na radu, za razdoblje od 5 godina (2008-2012. godine). Analizirane su samo ozljede proizvodnih šumskih radnika (sjekači, radnici koji rade na ručnom utovaru, vozači i radnici koji rade na poslovima uzgajanja šuma). Svaka ozljeda na radu evidentirana je odmah nakon što se dogodila. Klasifikacija ozljeda obavljena je na temelju Međunarodne klasifikacije bolesti (International Classification of Diseases and Related Health Problems), a korišten je šifrarnik bolesti iz odjeljka „vanjski uzroci obolijevanja i umiranja (V01-Y98)“ (external causes of morbidity and mortality) (V01-Y98)). Nakon svake evidentirane ozljede na radu, medicina rada je slala Izveštaj o liječničkom pregledu ozlijeđenog radnika Republičkoj inspekciji rada, Ministarstvu unutrašnjih poslova i referentu zaštite na radu u radnoj jedinici gdje je radnik bio zaposlen. Iz Izveštaja o liječničkom pregledu zaposlenog podaci su unošeni u posebnu evidenciju. Ocjenu težine ozljede davao je liječnik koji je prvi pregledao zaposlenog. Radnicima koji su radili kao sjekači, šumsko gospodarstvo osiguralo je tečaj koji je trajao mjesec dana (teorijska nastava) i dva mjeseca praktične obuke, gdje su sjekači obavili sječu i obaranje uz pomoć iskusnijeg kolege (mentora). Ukupan broj radnika koji je na godišnjoj razini bio zaposlen na poslovima korištenja šuma kretao se od 302 (2010. godine) do 323 (2008. godine) (Tablica 1). Najveći broj radnika bio je zaposlen na poslovima uzgajanja šuma. Na temelju analize broja ozljeda na radu u razdoblju od 2000-2012. godine utvrđeno je da je najveći broj ozljeda na radu zabilježen kod radnika koji su radili kao sjekači (Slika 2). Ukupan broj ozljeda koji je evidentiran u razdoblju 2008-2012. godine je bio 181, gdje su 172 ozljede evidentirane kao lake, dok je 9 ozljeda kategorizirano kao teška tjelesna ozljeda. Od ukupnog broja ozlijeđenih radnika, najveći postotak čine radnici koji su obavljali posao sjekača (68%), zatim posao radnika koji su radili na poslovima uzgajanja šuma (20%), vozača traktora (8%), radnici koji rade na ručnom utovaru (3%) i vozača kamiona (1%) (slika 3). Postotak ozlijeđenih sjekača u odnosu na ukupan broj iznosi 25%. Najčeće su se povređivali sjekači starostne dobi između 30 i 40 godina (Slika 4), odnosno oni radnici koji su imali između 15 i 20 godina radnog staža (Slika 5). Najveći broj ozljeda sjekača dogodio se u ožujku i svibnju. Promatrajaći dane u tjednu, najveći broj ozljeda dogodio se ponedjeljkom (skoro 1/3 povreda). Najveći broj ozljeda dogodio se u razdoblju od 10-11 sati prije podne (Slika 8). Najčešće povređivan dio tijela su noge i ruke (Slika 9). Najčešći uzrok ozljede je udarac grane (35%), zatim sljede ozljede uzrokovane lancem motorne pile (21%) (Slika 10). Ono što su autori ovoga članka zapazili analizirajući podatke, je činjenica da evidencije o povredama radnika postoje, ali da nisu bile uniformne ni po godinama ni po radnim jedinicama, i često su nedostajali detaljni podaci o povredi.Tako je odlučeno da se u idućem razdoblju u dogovoru s nadležnima iz JP kreiraju novi obrasci koje treba popunjavati sukladno preporukama, koji će također biti dati kao prateći materijal.
12
Soms, Henrihs. "1917. GADA LATGALES LATVIEŠU KONGRESS: DALĪBNIEKI UN ACULIECINIEKU ATMIŅAS." Via Latgalica, no. 9 (May 5, 2017): 41. http://dx.doi.org/10.17770/latg2017.9.2700.
Full textAbstract:
Kongresā piedalījās ap 350 dalībnieku, no tiem 232 delegāti ar balsstiesībām. Svinīgajā gājienā piedalījās ap 20 – 30 tūkstošu atbalstītāju. Kongresa otrās dienas divās fotogrāfijās fiksēti 117 Franča Trasuna viedokļa atbalstītāji un 72 Franča Kempa piekritēji. Pēc nemierīgās pirmās dienas mājās aizbrauca vairāki dalībnieki. Kongresa dalībnieku saraksts nav saglabājies. Kongresa gaita netika stenografēta. Pieņemtās rezolūcijas tika iesniegtas redkolēģijai (Valerija Seile, Vladislavs Rubulis u. c.), kura 1917. gada 15 (28).maijā, 17 dienas pēc kongresa, rezolūcijas pilnībā publicēja „Latgolas Pagaidu Zemes Padūmes Ziņojumā“. Līdz tam laikraksts „Drywa”, „Jaunais Vārds”, „Brīvais Strēlnieks” publicēja atsevišķas rezolūcijas un sniedza pārskatu par to saturu. Iespējams, ka arhīvu fondos Latvijā un ārpus tās ir iegūluši pagastu delegātu vēlēšanu protokoli. Līdz šim pētnieki nav izmantojuši arhīvu liecības. Šī apstākļa dēļ nozīmīgi ir tā laika preses materiāli un kongresa aculiecinieku atmiņas. Vēstures avotu analīze pašlaik ļauj atpazīt vairāk nekā 60 kongresa dalībniekus. Šo personu loku iespējams paplašināt, ja sarakstā iekļauj kongresa organizācijas komisijas locekļus un kongresā izveidotās Latgales Pagaidu zemes padomes locekļus (36 personas), kuru dalība kongresā nav dokumentāli pierādīta. Vēstures literatūrā Rēzeknes kongresu mēdz saukt par baznīckungu kongresu. 1917. gadā mūsdienu Latgales teritorijā bija 66 katoļu draudzes. Ja katra draudze uz kongresu virzīja savu pārstāvi, tad katoļu garīdznieku īpatsvars nevarēja būt lielāks par ceturto daļu (66 no 232). Daži pētnieki uzskata, ka kongresā piedalījies ap 30 garīdzniekiem. Precīzākas ziņas par garīdznieku dalību kongresā var iegūt, pētot draudžu prāvestu biogrāfijas. Nozīmīgākās tā laika publikācijas par kongresa norisi ir laikrakstā „Līdums“, „Drywa“, „Jaunais Vārds“, „Liaužu Bolss“, „Brīvais Strēlnieks“. Pēc šīm publikācijām iespējams rekonstruēt tā laika norises Rēzeknē, arī kongresa gaitu. „Jaunais Vārds“ (1917, 5., 6., 10. maijs) ir minējis 17 dalībnieku uzvārdus. Laikraksts „Drywa“ (1917, 1. maijs) norāda, ka kongresā bija pieteikušies 30 runātāji, bet uzvārdi nav minēti. Atmiņas par Latgales kongresu ir uzrakstījuši vairāki dalībnieki – Francis Kemps, Juris Pabērzs, Jānis Rubulis, Jāzeps Rancāns, Pēteris Lazdāns, Jānis Velkme. Lielākā daļa no tām rakstītas krietnu laiku pēc 1917. gada kongresa. Piemēram, J. Velkme atmiņas rakstījis jau mūža nogalē. Savukārt J. Pabērza atmiņas publicētas kongresa 10. gadadienā 1927. gadā. Tas ļāva autoram kritiski izvērtēt kongresa diskusijas, izsakot simpātijas F. Kempa nostājai. F. Kemps kongresa iespaidus atainojis 20 gadus pēc notikušā – kultūrvēsturiskajā apcerējumā „Latgales likteņi“ (1938). Viņa versijā noteicēji Rēzeknes kongresā bijuši garīdznieki un visapkārt valdījusi eiforija, kas nav ļāvusi izdiskutēt novadam svarīgos jautājumus vēl pirms kongresa. Latgales kongresa norises analizējuši pētnieki Miķelis Bukšs, Alfrēds Goba, Pēteris Pudulis, Tadeušs Puisāns, Staņislavs Škutāns, Ādolfs Šilde u. c., kā arī trimdas un Latvijas sabiedriskie darbinieki. Tajos dominē kongresa pieņemto lēmumu un to īstenošanas izvērtējums. Mazāk ir ziņu par pašu kongresu 1917. gadā.
13
Vidaček, Željko. "Agropedološke značajke Drežničkog polja i pogodnost tla za travnjake." Agronomski glasnik 82, no. 4 (August 16, 2021): 185–204. http://dx.doi.org/10.33128/ag.82.4.3.
Full textAbstract:
Agropedološka istraživanja su u funkciji izrade podloga idejnog rješenja Retencije Drežničko polje, (Vidaček Ž., 2004.). Pedološki pokrov čine Smeđe tlo na vapnencu, Tlo vrtača i manjih depresija, Smeđe tlo na ilovači pseudoglejno, Pseudoglej zaravni i Močvarno glejno epiglejno tlo. Površinu polja većinom pokrivaju livade košanice, a u sjevernom dijelu se nalazi hrastova šuma. Uvažavajući kriterije i načela konvencionalne poljoprivredne proizvodnje, prema stupnju pogodnosti za travnjake to su tla dobre pogodnosti (P-1), umjerene pogodnosti (klasa P-2), ograničene pogodnosti (klasa P-3) i trajne nepogodnosti (N-2), ovisno o vrsti privremenog ili/i trajnog ograničenja. Dominantna različito raspoređena ograničenja za intenzivnije korištenje travnjaka su kiselost, slaba opskrbljenost fiziološki aktivnim fosforom, sadržaj gline, dreniranost i mezoreljef.
14
Ballian, Dalibor, and Ute Tröber. "Genetska karakterizacija europske crne topole (Populus nigra L.) u Bosni i Hercegovini." Šumarski list 141, no. 7-8 (August 31, 2017): 351–61. http://dx.doi.org/10.31298/sl.141.7-8.2.
Full textAbstract:
Europska crna topola (Populus nigra L.) u Europi predstavlja jednu od ekološki najznačajnijih vrsta šumskog drveća ritskih šuma, a u nekim zemljama ona je i od gospodarskog značenja. U Bosni i Hercegovini, uz europsku crnu topolu raste i dlakava crna topola (Populus nigra subsp.caudina). Ovoj vrsti nije se u prošlosti poklanjao značajan interes, dok se danas intenzivno radi na njezinom očuvanju i revitalizaciji prirodnih sastojina, iako ima zemalja gdje je i dalje marginalizirana. U Bosni i Hercegovini postoji dobar potencijal za osnivanje topolovih šuma, a prema posljednjoj inventuri raspolaže se s površinom od oko 40 000 ha gdje mogu rasti topole, u malim čistim sastojinama ili većinom u mješovitim sastojinama s vrbom i drugim hidrofilnim vrstama drveća. Za molekularnu analizu koristili smo deset mikrosatelitskih početnica, odnosno analizirali smo deset genskih lokusa, s ukupno 422 alela u svim istraživanim populacijama, a sadržavali su 17 specifičnih alela. Broj alela po genskim lokusima za istraživane populacije kretao se od 1 do 17. Stvarna i teorijska heterozigotnost bila je najniža u populaciji Neretva, dok je najveća vrijednost bila u populaciji gornjeg toka Bosne. Fiksacijski indeks u svim populacijama bio je pozitivan i blizu nule, što ukazuje na dobru stabilnost istraživanih populacija, osim kod populacije Neretva, gdje su više vrijednosti upućivale na prisutnost inbridinga. Najveću genetsku diferencijaciju uz odsutnost protoka gena također pokazuje populacija Neretve, za razliku od ostalih istraživanih populacija. Dobiveni rezultati omogućuju preporuku potrebnih mjera za očuvanje genetskih izvora, te obnovu i uporabu klonskog šumskog reprodukcijskog materijala crnih topola u Bosni i Hercegovini.
15
Marković, Suzana. "Istraživanje zadovoljstva posjetitelja zaštićenih područja Istarske županije." Journal of applied health sciences 5, no. 2 (October 15, 2019): 265–75. http://dx.doi.org/10.24141/1/5/2/12.
Full textAbstract:
Uvod: Zaštićena područja prirode predstavljaju krhke oaze povezanosti čovjeka s prirodom u njezinu izvornom obliku u kojima je glavni cilj zaštita biološke, geološke i krajobrazne raznolikosti. Zbog sve većeg socioekonomskog razvoja, s povećanjem industrijalizacije, prometa te urbanizacije održivi turizam i briga za očuvanje prirode tek sinergijskim djelovanjem mogu umanjiti težnje za profitom kroz prekomjernu izgrađenost i posjećenost koja može negativno djelovati na zaštićeno područje (degradacija staništa, onečišćenje i sl.) i time dovesti u pitanje osnovnu svrhu postojanja. Cilj ovog rada bio je istražiti i analizirati stavove posjetitelja zaštićenih područja Istarske županije o kvaliteti usluge, analizirati njihovo zadovoljstvo i lojalnost, očekivanja i percepciju, te izračunati ECOSERV jaz. U tu svrhu izvršena je prilagodba ljestvice mjerenja ECOSERV (Khan 2003). Upitnik se sastoji od pet dimenzija (eko-opipljivost, povjerenje, pouzdanost, poistovjećivanje, susretljivost, opipljivost) i 29 tvrdnji te pitanja koja se odnose na sociodemografski profil ispitanika (dob, spol, obrazovanje, zanimanje, razlog dolaska, broj posjeta). Uzorak i metode: Istraživanje je provedeno na uzorku od 137 posjetitelja u sljedećim zaštićenim područjima: Nacionalni park Brijuni, Park prirode Učka, park-šuma Šijana i Kamenjak. U istraživanju su sudjelovali samo domaći posjetitelji. Rezultati: Rezultati deskriptivne statističke analize pokazali su da postoji jaz između očekivane i percipirane kvalitete usluga, što znači da ustanove nisu ispunile očekivanja svojih posjetitelja, iako su posjetitelji ocijenili kvalitetu usluga u parkovima prirode visokom prosječnom ocjenom.
16
Gagić-Serdar, Renata, Tomislav Stefanović, Ilija Đorđević, Goran Češljar, and Miroslava Marković. "E forest vitality (ICP level I sample plots) with a special emphasis on biotic agents in the Republic of Serbia in 2018." Sustainable Forestry: Collection, no. 77-78 (2018): 55–66. http://dx.doi.org/10.5937/sustfor1877055g.
Full textAbstract:
Dieback or degradation of forests is manifested as impaired tree vitality and it is the result of adverse effects of a set of abiotic and biotic factors on trees as living organisms and complex natural processes within forest biocoenoses. The agents classified into one of these two groups can act simultaneously or successively. The group whose share presents a great risk to the health of forests includes destructive insects or pathogenic fungi. Some insects occur together with fungi and their occurrence brings about a chain reaction that leads to a disease of the most common species on Level 1 sample plots - beech. Identification of the processes ongoing in forest ecosystems requires detailed research into environmental factors that lead to the occurrence of harmful insects. They often include changes in the climate. The next steps are to assess the condition of crown which is affected by this state, to determine the species of these organisms and their biology in general and to recognize other important agents that must be kept under control all with the aim of getting a deeper insight into all aspects of their effects on the health state of forest communities. One way to get a better insight into the state of forests and determine necessary improvement measures is to monitor the health state of forests. ICP Forests monitors the effects of harmful anthropogenic (mainly air pollution) and biotic factors on the state and development of forest ecosystems in Europe. Under the coordination of NFC - National Focal Center of Serbia for monitoring at the Institute of Forestry in Belgrade, the forest monitoring system has been integrated into the state forestry environment with a number of institutions and their associates taking part in the programme.
17
Matočec, Neven, Ivana Kušan, and Dušan Mrvoš. "Značaj Nacionalnog parka Sjeverni Velebit u zaštiti prirode s obzirom na gljive." Senjski zbornik 46, no. 1 (January 5, 2020): 81–104. http://dx.doi.org/10.31953/sz.46.1.4.
Full textAbstract:
Područje Nacionalnog parka Sjeverni Velebit odlikuje visoka raznolikost gljiva. Do danas je u Parku zabilježeno oko 750 vrsta gljiva, od kojih je 20 strogo zaštićeno. Novija istraživanja rezultirala su opisivanjem jednog roda te čak pet novih vrsta gljiva za znanost. U ovome radu posebno se obrađuju gljivlje vrste visokih bioindikatorskih vrijednosti za kvalitetu sustava zaštite prirode, predstavljene u tri skupine: (1) vrste biotrofno vezane za endemske vrste – endemobionti/endemofili, (2) ekološki stenovalentne vrste vezane na izmete životinja te (3) ekološki stenovalentne vrste vezane za stare šume i prašume. Sve su tri grupe pod snažnim utjecajem lokalno-specifičnih klimatskih karakteristika. Prema analiziranim podacima može se reći da je NP Sjeverni Velebit vrlo uspješno dizajniran s obzirom na zaštitu gljiva. Zbog svoje raznolikosti i specifičnosti, NP Sjeverni Velebit može se označiti kao Područje važno za gljive - Important Fungus Area (IFA).
18
Ozturk, Tolga. "The effects on soil compaction of timber skidding by tractor on skid road in plantation forest in northern Turkey." Šumarski list 140, no. 9-10 (October 28, 2016): 491. http://dx.doi.org/10.31298/sl.140.9-10.5.
Full textAbstract:
Ovo se istraživanje bavilo stupnjem zbijenosti tla i kolotraga na traktorskim vlakama i putevima, uzrokovano traktorskim gumama u plantažnoj šumi bora u sjevernoj Turskoj. U istraživanom području odabrana je traktorska vlaka te je izmjeren presjek vlake i puta svakih 20 metara. Izmjerene su promjene na svakom presjeku nakon prolaska traktora, i te su vrijednosti zabilježene. Kao rezultat ove studije prikazane su promjene dubine i zbijenosti tla na vlaci i putu tijekom operacija privlačenja drva. Određena je prosječna širina pogođene površine na traktorskoj vlaci i putu. Rezultati ovoga istraživanja pokazali su da su se dubina kolotraga i zbijenost tla povećali s povećanim prolaskom traktora. Dubina kolotraga postala je značajna nakon 4., 8., 12., 16. i 20. prolaska, čime se postigla prosječna dubina od redom 2,6, 3,5, 4,1, 4,6 i 4,9 cm. Penetrometrom su izmjerene vrijednosti presjeka na pet različitih mjesta na traktorskoj vlaci i putu, kao i na šumskom tlu na rubu područja traktorske vlake i puta (1 točka).
19
Šimić, Marinka. "Moravizmi u Drugom beramskom (ljubljanskom) brevijaru." Slovo, no. 70 (December 31, 2019): 285–301. http://dx.doi.org/10.31745/s.70.13.
Full textAbstract:
Prvotni je prijevod starocrkvenoslavenskih biblijskih tekstova kao što je poznato, posebice aprakosa, psaltira i apostola izmijenjen u Moravskoj premda je još uvijek neistraženo u kojoj mjeri. Određeni je broj leksema vjerojatno preuzet iz zapadnoslavenskih jezika. Iako u povijesnim izvorima za najstarije ćirilometodsko razdoblje slavenske pismenosti nema potvrda o dodiru Hrvata s moravskom misijom, može se pretpostaviti da je do tog utjecaja došlo nakon protjerivanja slavenskih učenika iz Moravske ako ne i ranije. To uz ostalo potvrđuju i očuvani moravizmi u hrvatskoglagoljskim tekstovima, odnosno riječi koje su u kanonskim starocrkvenoslavenskim tekstovima arhaizmi. Većina njih pojavljuje se u našim starijim rukopisima, fragmentima, misalima i brevijarima: dr(e)vle, drьkola, uedriti, ešutь, mьša, mito, natruti, raspeti, rêsnota, siko, sьnьmь, šui itd. Neki se od tih leksema pojavljuju i u Drugome beramskom brevijaru: drev’lê, dreselь, drkola, kokošь, pastirь, pênezь, izvedenice od korijena rêsn- itd. Iako problem leksičkih moravizama u hrvatskoglagoljskim spomenicima nije posve usustavljen i definiran, autorica izlaže popis mogućih moravizama u Drugom beramskom (ljubljanskom) brevijaru uz analizu njihova značenja. Između ostaloga, istražuje se postoji li razlika u broju moravizama između 1. i 2. dijela brevijara, kao i kakav je odnos između ovog sloja leksema u ovom rukopisu i najstarijih hrvatskoglagoljskih fragmenata.
20
Chambon, Grégory, and Eleanor Robson. "Untouchable or Unrepeatable? The Upper End of the Old Babylonian Metrological Systems for Capacity and Area." Iraq 73 (2011): 127–47. http://dx.doi.org/10.1017/s0021088900000115.
Full textAbstract:
This article re-examines the cuneiform evidence for the upper end of the Old Babylonian metrological systems for capacity and area. We demonstrate that the reading 1(šar2) gal šu nu-tag “one large šar2 that the hand cannot touch” is not supported by that evidence, and show instead that the phrase's final sign is not tag but gi4 “return” or “repeat”. We then consider several likely interpretations of this reading, arguing that the size of the largest units in both systems is probably sixty times smaller than previously assumed, but nevertheless more than adequate for practical needs. Editions of two important metrological cuneiform texts are appended.
21
Đodan, Martina, Robert Brus, Sanja Perić, Kristina Pratasiene, Milan Oršanić, Valeriu-Norocel Nicolescu, and Anne-Mareen Eisold. "Non-native tree species in the viewpoint of climate change." Šumarski list 142, no. 7-8 (August 31, 2018): 401–2. http://dx.doi.org/10.31298/sl.142.7-8.6.
Full textAbstract:
Gospodarenje alohtonim vrstama ima tradiciju u hrvatskome šumarstvu, ali njihov potencijal se treba ponovno razmotriti i ocijeniti u novonastalim okvirima klimatskih promjena te rastućim potrebama društva za šumskim proizvodima i uslugama. Unatoč činjenici da svaka država ima svoj popis introduciranih vrsta, uključujući i Hrvatsku, autori prihvaćaju definiciju COST Akcije FP1403 NNEXT te rad baziraju na šumskim vrstama drveća kojima se prirodni areal nalazi izvan granica Europe. Ovaj pregledni rad doprinos je saznanjima o introdukciji i aktivnoj uporabi alohtonih vrsta u zemlji, a obuhvaća dostupne znanstvene i stručne studije te primjere uspješne uporabe u gospodarenju šumama. Zbog složenosti ove problematike autori će objaviti pregled rizika i izazova uporabe alohtonih vrsta u zasebnome radu. Dostupni podaci o prisutnosti alohtonih vrsta na pokusnim objektima te u šumarskoj praksi ukazuju kako se u praksi koristi tek manji broj vrsta (Tablica 1), dok su stvarni potencijal i njihove koristi daleko veće. Analiza podataka ukazuje kako su najzastupljenije alohtone vrste u šumarskoj praksi: Robinia pseudoacacia L. (12003.88 ha), Pinus strobus L. (3218.69 ha), Juglans nigra L. (2376.66 ha), F. pennsylvanica Marshall. i Fraxinus americana L.(1099.77 ha), Pseudotsuga menziesii (Mirb.) Franco. (393,05 ha) i L Quercus rubra. (51,99 ha). Podaci o proizvodnji šumskoga reprodukcijskog materijala navedenih vrsta ukazuje da rasadnička proizvodnja nije usklađena s potencijalom njihove uporabe u praksi. U radu se daje i iscrpan pregled različitih gledišta i koristi uzgoja alohtonih vrsta u Hrvatskoj. Samo neke od njih su (Slika 1, Tablica 2): nove mogućnosti proizvodnje visoko kvalitetnog drveta u kraćim ophodnjama, kao i drveta za bioenergiju, novih drvnih proizvoda i tehnologija; socijane koristi (mali i srednji poduzetnici, privatni šumoposjednici); povećanje stabilnosti i adaptabilnosti šumskih sastojina, ali samo u slučajevima velikih šteta i male plastičnosti i otpornosti domaćih vrsta; smanjenje intenziteta šumskouzgojnih radova, kao i uloženih sredstava na pripremi staništa prilikom pošumljavanja; ostvarivanje većih mogućnosti uporabe zapuštenoga poljoprivrednog zemljišta i ostalih prikladnih površina; sanacija progala ili većih površina nakon šteta u sastojinama domaćih vrsta (npr. obične smreke); supstitucija osjetljivih vrsta otpornijim i plastičnijim vrstama (mogućnosti mješovitih ili obogaćenih sastojina otpornijim alohtonim vrstama) te umanjenje negativnog djelovanja biotskih i abiotskih čimbenika. Njihova uporaba u sanaciji površina te konverziji degradiranih i devastiranih šuma pruža nove mogućnosti posebice na područjima s nepovoljnim ekološkim uvjetima, za koja se predviđa da će biti najpogođenija područja Hrvatske u budućnosti. Alohtone vrste mogu osigurati i niz opće korisnih funkcija šuma (npr. povećanje vezanja ugljika, fitoremedijacija zagađenih tala). Zbog složenosti problematike preporučujemo da se odluke o uporabi alohtonih vrsta donose na osnovi usporedbe s domaćim vrstama za svako stanište te na osnovi pregleda potencijalnih koristi, ali i rizika i izazova. Ističemo kako pojedine alohtone vrste treba poticati, dok neke zbog svoga invanzivnog potencijala trebaju biti strogo ograničene. Uporaba visokoproduktivnih, otpornijih i plastičnijih alohtonih vrsta predstavlja nova šumskouzgojna rješenja, koja su posebice važna u smislu pripreme staništa za prihvat autohtonih vrsta te povećanja otpornosti i plastičnosti šumskih sastojina, što je neizostavna komponenta adaptacijskih strategija gospodarenja šumama. Ipak, daljnja znanstvena istraživanja potrebna su kako bi se kvantificirala uporabljivost svake alohtone vrste, ali i olakšalo donošenje odluka u praksi.
22
Göl, Ceyhun, and Hüseyin Yilmaz. "The effect of land use type / land cover and aspect on soil properties at the Gökdere catchment in northwestern Turkey." Šumarski list 141, no. 9-10 (October 17, 2017): 468. http://dx.doi.org/10.31298/sl.141.9-10.2.
Full textAbstract:
Brojne studije pokazale su da konverzija zemljišta ima raznoliki utjecaj na svojstva tla, pa stoga daljnja istraživanja treba usmjeriti na različite ekološke regije i načine korištenja zemljišta. Ciljevi ove studije su: (1) procijeniti utjecaj korištenja zemljišta na različitim ekspozicijama (sjeverna i južna) na svojstva tla i (2) ispitati utjecaj obrade tla i ispaše na hidrološka svojstva tla. Za ispitivanje svojstva tala odabrana su tri različita načina korištenja zemljišta/vegetacijskog pokrova (LUTLC) na sjevernim i južnim padinama, a to su šuma, travnjak i obradiva površina. Uzorci tla uzeti su sa dubine od 30 cm. U uzorcima tla analizirani su sljedeći parametri: tekstura tla, gustoća tla (BD), organska tvar u tlu (SOM), pH, stabilnost agregata u vodi (WSA), kapacitet tla za vodu, točka venuća, stopa infiltracije i zasićena hidraulička provodljivost (Ks). Rezultati su pokazali da se gustoća tla (BD), stabilnost agregata u vodi (WSA), organska tvar u tlu (SOM), hidraulička provodljivost i stopa infiltracije, značajno mijenjaju s načinom korištenja zemljišta/promjenom vegetacijskog pokrova (LUTLC) te s ekspozicijom. Značajke tala na koje nepovoljno utječu obrada tla i ispaša su organska tvar u tlu (SOM), stabilnost agregata u vodi (WSA), stopa infiltracije, hidraulička provodljivost (Ks) i gustoća tla (BD). Na kraju, rezultati sugeriraju da obrada tla i prekomjerna ispaša u polu-suhom području negativno utječu na svojstva tala, te da prekomjerna ispaša šteti hidrološkim svojstvima površinskog tla.
23
Lendvai, Simon, Jurij Diaci, and Dušan Roženbergar. "Response of black alder (Alnus glutinosa (L.) Gaertn.) to selective thinning of various intensities." Šumarski list 144, no. 7-8 (August 31, 2020): 378. http://dx.doi.org/10.31298/sl.144.7-8.3.
Full textAbstract:
Područje poplavnih šuma crne johe (Alnus glutinosa (L.) Gaertn.) u Sloveniji čini samo 0,4 % (približno 4708 ha) ukupne površine šumskog zemljišta (Čater i sur., 2001.). Veći kompleks takvih sastojina u Sloveniji su Črni i Polanski Log, a istraživanje je provedeno na području potonjeg (slika 1). Kako čiste sastojine johe odlikuju brojne specifičnosti, potrebno im je prilagoditi šumskouzgojne postupke. Da bi se utvrdio odgovarajući intenzitet prorjede takvih sastojina, 1967. godine u Polanskom Logu postavljene su pokusne plohe. Od tada do 2018. godine na plohama je izvršeno pet do sedam mjerenja. Sva stabla na plohama su bila obrojčana. Izvršeno je mjerenje prsnih promjera i procjena sljedećih elemenata na stablima: pripadnost etaži, vitalnost, uzgojna perspektiva, uzgojna uloga, duljina krošnje i kvaliteta (tablica 3). Svaka ploha bila je podijeljena u tri polja (40 x 50 m) s različitim metodama rada: bez intervencije, umjereno i intenzivno prorjeđivanje. Uzgojni postupci koji su poduzeti tijekom praćenja pokusa prikazani su u tablici 2. Danas su te sastojine u zreloj fazi razvoja, stoga smo u ovom radu analizirali reakcije crne johe na različite intenzitete prorjeđivanja i dobivene rezultate usporedili s preporukama autora tradicionalnih uzgojnih modela i modela koji se temelje na situacijskoj njezi šuma. Ustanovili smo da se na plohama s intenzivnim prorjeđivanjem gustoća sastojine koja je u dobi između 50 i 70 godina i na kraju je ophodnje kreće od 295 do 690 kom/ha (slika 3), dok se na plohama bez intervencije ova vrijednost kreće u rasponu od 370 do 790 kom/ha. Drvne zalihe u istom su se razdoblju kretale u rasponu od 277 do 458 m<sup>3</sup>/ha na plohama s intenzivnim prorjeđivanjem, dok su na plohama bez intervencije bile veće, u rasponu od 309 do 516 m<sup>3</sup>/ha (slika 4). U to su se doba temeljnice nalazile u rasponu između 23 i 41 m<sup>2</sup>/ha na plohama s intenzivnim prorjeđivanjem, a na plohama bez intervencije u rasponu od 26 do čak 51 m<sup>2</sup>/ha (slika 5). Tijekom cijelog razdoblja praćenja ploha, stabla su, bez obzira na metodu rada, narasla za tri do četiri debljinska stupnja (slika 2). Na plohama s umjerenim prorjeđivanjem i onima bez intervencije, debljinski prirast stabala bio je skoro jednak (0,33 cm godišnje) (slika 6). Statistički je značajan veći debljinski prirast stabala na plohama s jako intenzivnim prorjeđivanjem (0,37 cm godišnje). Debljinski prirast dominantnih stabala bio je nešto veći, od 0,46 cm godišnje na plohama bez intervencije do 0,50 cm godišnje na plohama s jako intenzivnim prorjeđivanjem, ali statistički značajne razlike između metoda rada nisu utvrđene (slika 6). Međutim, otkrili smo da kod dominantnih stabala ne postoje statistički značajne razlike s obzirom na njihovu slojevitost, vitalnost, tendenciju, dužinu krošnje i kvalitete s obzirom na korištenu metodu rada. U usporedbi s uzgojnim modelima koji su se koristili za manji broj odabranih stabla, gustoća i temeljnica ispitivanih sastojina je znatno veća, a debljinski prirast manji. Autori tradicionalnih i modela s manjim brojem odabranih stabala zagovaraju rano prorjeđivanje takvih sastojina (tablica 1). Veće razlike nastaju u konačnom broju stabala po hektaru i u intenzitetu intervencije. Razlog malog debljinskog prirasta i razlike između metoda rada na našim plohama pripisali smo nedovoljnom intenzitetu i djelomično nedosljednoj provedbi postupka prorjeđivanja. Ipak, ukazala se potreba za intenzivnim prorjeđivanjem i pospješivanjem rasta stabala najvećeg prsnog promjera, vitalnosti i tendencije, lijepo oblikovane i duge krošnje (slika 7, slika 8).
24
Dimitrova, Violeta. "Zalihe biomase mrtvog drva u šumskim ekosustavima bukve (Fagus sylvatica L.) na području zapadnog Balkana, Bugarska." Šumarski list 142, no. 7-8 (August 31, 2018): 370. http://dx.doi.org/10.31298/sl.142.7-8.2.
Full textAbstract:
Mrtva stabla imaju važnu ulogu u funkcioniranju i produktivnosti šumskih ekosustava kroz utjecaj na biološku raznolikost, akumulaciju ugljičnog dioksida, promet hranjivih tvari i tok energije, hidrološke procese, zaštitu tla te regeneraciju šumskih vrsta. Isto tako, mrtvo drvo osigurava uvijete za očuvanje važnih staništa. Povijesno gledano, uklanjanje mrtvog drva iz sastojine provodi se već dugi niz godina kao mjera zaštite od štetnih insekata i gljiva koji se smatraju prijetnjom zdravoj šumi. Takva praksa dovodi do smanjenja količine mrtvog drveta u šumskim ekosustavima do kritično niskih razina, koje nisu dovoljne za održavanje vitalnih populacija mnogih šumskih vrsta. Tijekom zadnjih godina, nacionalno zakonodavstvo uvelo je nove postavke, posebno one koje se odnose na razvoj i upravljanje Natura 2000 područjima, a kojima se, za procjenu stanja šumskih staništa, zahtijeva informacija o količini ove komponente. U tom smislu, cilj ovog istraživanja bio je dobiti kvantitativne podatke o zalihama mrtve šumske biomase u bukovim zajednicama u zapadnom Balkanu. Količina dubećeg mrtvog drva izračunata je pomoću tablice visinskih klasa i promjer; metoda uzorkovanje na linijskim transektima korištena je za određivanje zalihe ležećeg mrtvog drva. Thomasova ljestvica korištena je za procjenu stupnja raspadanja dubeće mrtve biomase a 4-stupanjska harmonizirana ljestvica ležeće mrtvo drvo (Tablica 2) i panjeve (Tablica 3). Kao rezultat istraživanja provedenih u bukovim zajednicama,utvrđeno je da ukupna zaliha biomase mrtvog drva varira u rasponu od 14,48 do 41,8 m<sup>3</sup> ha<sup>–1</sup>. Biomasa dubećeg mrtvog drva bila je 6,7-17,5 m<sup>3</sup> ha<sup>–1</sup>, a biomasa ležećeg mrtvog drva bila je 3,4-26,5 m<sup>3</sup> ha<sup>–1</sup>, dok je biomasa panjeva bila 0,28-6,4 m<sup>3</sup> ha<sup>–1</sup> (Tablica 5). Promatrano dubeće mrtvo drvo bilo je uglavnom u četvrtom stupnju razgradnje. Pretežna stopa razgradnje za ležeću biomasu bila je B, a za panjeve C i D (Tablica 6). Prema rezultatima ovih istraživanja može se generalizirati da je postotak ukupne količine mrtvog drva u ukupnoj šumskoj zalihi nedostatan iz perspektive povoljnog stanja očuvanja.
25
Plišo Vusić, Ivana, Irena Šapić, and Joso Vukelić. "Prepoznavanje i kartiranje šumskih staništa Natura 2000 u Hrvatskoj (I) – 91E0*, aluvijalne šume s crnom johom Alnus glutinosa i običnim jasenom Fraxinus excelsior (Alno-Padion, Alnion incanae, Salicion albae)." Šumarski list 143, no. 5-6 (June 18, 2019): 264. http://dx.doi.org/10.31298/sl.143.5-6.7.
Full textAbstract:
Habitat type 91E0 in Croatia extends to approximately 80,000 ha. It contains 16 types according to the National habitat classification of Croatia (NHC). They are based on phytosociological principles and are aligned with the level of association. They are: E.1. Riparian alluvial willow forests (Salicion albae Soó 1930), poplar (Populion albae Br.-Bl. 1931) and white alder forests (Alnion incanae Pawl. in Pawl. et al. 1928) Riparian alluvial willow and poplar forests (Salicion albae, Populion albae) E.1.1.1. – Salicetum albae-fragilis Soó (1930) 1958 E.1.1.2. – Salicetum albae Isller 1926 E.1.1.3. – Salici-Populetum nigrae (R. Tx. 1931) Meyer Drees 1936 E.1.2.1. – Populetum albae (Br.-Bl.) Tchou 1947 E.1.2.2. – Populetum nigro-albae Slavnić 1952 Alluvial white alder forests (Alnion incanae) E.1.3.1. – Equiseto hyemali-Alnetum incanae M. Moor 1958 E.1.3.2. – Lamio orvalae-Alnetum incanae Dakskobler 2010 E.2. Floodplain forests of pedunculate oak, black alder and narrow-leaved ash (Alnion glutinosae Malcuit 1929, Alnion incanae) Swamp and floodplain forests of black alder narrow-leaved ash (Alnion glutinosae) E.2.1.4. – Frangulo-Alnetum glutinosae Rauš (1971) 1973 E.2.1.6. – Carici elongatae-Alnetum glutinosae W. Koch 1926 ex Tx. 1931 E.2.1.7. – Leucojo-Fraxinetum angustifoliae Glavač 1959 E.2.1.9. – Carici acutiformis-Alnetum glutinosae Scamoni 1935 Alluvial and wetland forests of black alder, elms, narrow-leaved and common ash (Alnion incanae) E.2.1.1. – Fraxino angustifoliae-Ulmetum laevis Slavnić 1952 E.2.1.2. – Carici remotae-Fraxinetum excelsioris W. Koch 1926 ex Faber 1936 E.2.1.3. – Carici brizoidis-Alnetum glutinosae Horvat 1938 E.2.1.5. – Pruno-Fraxinetum angustifoliae Glavač 1960 E.2.1.8. – Stellario nemorum-Alnetum glutinosae Lohmayer 1957 The article contains a description, area of distribution in Croatia, and diagnostic indicators for each type. For each type related types are listed, the corresponding code according to EUNIS-classification, and literature in which is described in more detail. This article has practical importance because it helps in the identification and mapping of forest habitat types, and these tasks are currently being implemented in the Croatian forestry.
26
Fornea, Mădălina, Željko Tomašić, Bogdan Popa, Stelian Alexandru Borz, and Marcian Bîrda. "Uvjeti pridobivanja drva, osobitosti tržišta ili tržišno natjecanje." Šumarski list 142, no. 9-10 (October 24, 2018): 508. http://dx.doi.org/10.31298/sl.142.9-10.5.
Full textAbstract:
U radu se istražuje povezanost postupaka pridobivanja drva i kretanja natječajnih cijena drva na panju. Istraživanje je provedeno na uzorku koji obuhvaća jednu šumsku regiju u Rumunjskoj, a cilj je bio utvrditi u kojoj mjeri pokazatelji pridobivanja prodanog drva utječu na natječajne cijene. Korišteni podaci Regionalne uprave šuma Baia Mare (RFA Baia Mare), Maramureş (slika 1), koja se sastoji od 13 šumarija, čine ugovore o sječi kroz tri godine gospodarenja (2012–2014). Autori smatraju da se navedeni podaci mogu smatrati reprezentativnim za rumunjske uvjete te mogu poslužiti kao ogledni primjer za svrhu istraživanja u ovoj studiji. Na temelju uzorka od 1192 potpisana ugovora, koji su obuhvaćali više od 20.000 ha sječne površine i više od 600.000 m<sup>3</sup> užite drvne zalihe, na temelju deskriptivne statistike, dobiveni su modeli predviđanja budućih natječajnih cijena, ovisno o raznovrsnosti uvjeta pri pridobivanju drva. Značajke sustava pridobivanja drva kao što su: 1. vrsta sječe, 2. veličina sječine, 3. sječna gustoća, 4. dimenzije stabla, 5. nagib terena i 6. srednja udaljenost privlačenja drva, imali su prilično slab učinak na iznose natječajnih (početnih) (R<sup>2</sup> = 0,20) i prodajnih (ostvarenih) cijena (R<sup>2</sup> = 0,17), što pokazuje da se preostala varijabilnost cijena može odnositi i na druge čimbenike. Nije bilo jasno izraženih odnosa između odstupanja pokazatelja u sustavu pridobivanja drva i razlika u cijeni koju su ponuđači plaćali za kupnju drva na panju. Stoga je provedena detaljnija analiza cijena kako bi se vidjelo do koje se mjere cijene mogu objasniti promjenama u odnosu na ponudu i potražnju. Analiza je pokazala da je u razdoblju istraživanja došlo do povećanja potražnje drva na panju, istodobno i uz veću potražnju za vrstama četinjača. Rezultati ove studije mogli bi pomoći šumovlasnicima/šumoposjednicima pri gospodarenju šumama, ali i privatnim poduzetnicima u šumarstvu prilikom planiranja i vođenja njihovog poslovanja.
27
Benko, Miroslav. "Sustavna praćenja konverzije sadnicama hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) i kitnjaka (Quercus petraea L.) s obzirom na različit način sadnje." Šumarski list 144, no. 9-10 (October 27, 2020): 485–95. http://dx.doi.org/10.31298/sl.144.9-10.5.
Full textAbstract:
Istraživanja su obavljena u nizinskom dijelu Varaždinske županije, u šumi posebne namjene „FOPER“, g. j. „Zelendvor odsjek 13c na oko 3 km udaljenosti od rijeke Drave na nadmorskoj visini od 190 m, u području gdje su sađene pretežito kulture smreke, borovca i bagrema iako je stanište pogodno za sadnju i uzgoj hrasta. S obzirom na promijenjene ekološke i klimatološke prilike osnovana je 2012. godine trajna pokusna ploha veličine 2,00 ha. Na plohi su posađene trogodišnje (2 + 1) sadnice hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) i hrasta kitnjaka (Quercus petraea L.) i to na dva načina. Jedan dio u razmaku sadnje 3 x 3 m u polipropilenskim štitnicima. Drugi dio razmaka sadnje 2 x 2 m uobičajenim načinom (bez štitnika). Cijela je površina podijeljena na 24 pod plohe približnih površina. Na jednoj plohi nalazi se jedna vrsta drveća. Raspored vrsta je naizmjeničan od plohe do plohe. Upotrijebljen je randomizirani oblik metode, sa 4 bloka i 3 ponavljanja. Visine biljaka mjerene su 5 godina uzastopce za vrijeme mirovanja vegetacije. Prsni promjeri mjereni su na kraju promatranog razdoblja kada su biljke bile više od 1,30 m. Učešće i intenzitet pepelnice utvrđivan je tri godine tijekom ljetnih mjeseci. Cilj istraživanja je proučavanje rasta i razvoja sadnica hrasta lužnjaka i hrasta kitnjaka na prostoru gdje do sada nije bilo uobičajeno saditi navedene vrste, iako za to postoje ekološko gospodarski uvjeti. Istraživanja ukazuju kako je broj biljaka nakon 5 godina izmjere smanjen je za 14%. Kod hrasta lužnjaka smanjen je za 4 do 8%, a kod hrasta kitnjaka za 17 do 22%. Visine i prsni promjeri stabala u štitnicima značajno su veći bez obzira na vrstu drveća. Visine i prsni promjeri hrasta lužnjaka značajno su veće od hrasta kitnjaka. Nije utvrđena povezanost između visina stabala i prisutnosti pepelnice.
28
Poljak, Igor, Joso Vukelić, Patrik Korijan, Irena Šapić, and Marilena Idžojtić. "Raznolikost i strukturiranost hrvatskih kontinentalnih i alpsko-dinarskih populacija bijele johe (Alnus incana /L./ Moench subsp. incana); geografska i okolišna izolacija kao uzrok fenotipske divergencije." Šumarski list 142, no. 1-2 (February 27, 2018): 31–32. http://dx.doi.org/10.31298/sl.142.1-2.2.
Full textAbstract:
Bijela, odnosno siva joha, Alnus incana (L.) Moench subsp. incana, listopadna je, jednodomna i anemofilna drvenasta vrsta iz porodice Betulaceae. Prirodno je rasprostranjena u sjevernoj, srednjoj i mjestimično južnoj Europi, zapadnom Sibiru i Turskoj, od nizinskoga pojasa do preko 1800 m nadmorske visine u alpskom području. Bijela joha je mezofilna do higrofilna vrsta koja dobro podnosi oštru planinsku i kontinentalnu klimu, a raste na karbonatnim, ali i silikatnim, pjeskovitim, šljunčanim, slabo humusnim tlima. Najčešća je u planinskim dolinama, uz potoke i rijeke gdje na vlažnim staništima s mnogim higrofilnim vrstama tvori guste, fragmentarne sastojine, često obnovljene iz panja. To su povremeno plavljeni lokaliteti uz vodotoke ili okolne padine kroz koje se postrano procjeđuje voda prema glavnom vodotoku. Prisutnost bijele johe u Hrvatskoj vezana je za dva oštro ograničena područja: sjeveroistočno, u nizinskom dijelu Hrvatske (110 do 190 m nadmorske visine) uz tok rijeke Drave; i sjeverozapadno, u alpsko-dinarskom području uz rijeku Kupu i njene pritoke (220 do 550 m nadmorske visine). U sjeveroistočnom području rasprostiru se sastojine definirane kao Equiseto hyemali-Alnetum incanae Moor 1958 (Trinajstić 1964; Franjić et al. 1999), u kojima se u odnosu na sastojine bijele johe u gorskome području kao razlikovne vrste izdvajaju: Ulmus laevis Pall., U. minor Mill., Prunus padus L., Equisetum hyemale L. i druge. Ove sastojine danas su rjeđe nego nekada, manje se koriste, a zbog nekadašnjeg načina sječe vrlo su često panjače. Nekadašnje šumske površine koje je Trinajstić istraživao (1964) danas više nisu pod šumom. Poplavne i vlažne šume u blizini urbanih središta isušuju se, a na njihovim su staništima izgrađena naselja i komunalna infrastruktura tako da su danas šume sive johe uz tok rijeke Drave u velikoj regresiji. U alpsko-dinarskom području istraživane sastojine svrstane su u šumsku zajednicu Lamio orvalae-Alnetum incanae Dakskobler 2010, a opisane su kao geografska varijanta Helleborus dumetorum (Vukelić et al. 2012, 2017). Ona se ističe mnogim vrstama iz dinarske vegetacijske zone, poput Fraxinus excelsior L., Ulmus glabra Huds., Fagus sylvatica L., Acer pseudoplatanus L., Lamium orvala L., Lunaria rediviva L., Scopolia carniolica Jacq., Helleborus dumetorum Waldst. et Kit., Knautia drymeia Heuff. subsp. drymeia i druge. Siva joha ovdje raste u kanjonu Kupe i na obalnim terasama koje su uglavnom antropogenizirane, a nekoć su bile korištene u poljoprivrednoj proizvodnji. Glavni ciljevi rada bili su utvrditi morfološku raznolikost i strukturiranost populacija bijele johe u Hrvatskoj te istražiti na koji način ekološki i geografski čimbenici utječu na varijabilnost populacija. Materijal za morfometrijsku analizu sakupljen je iz sedam prirodnih populacija – tri iz kontinentalne i četiri iz alpsko-dinarske regije (slika 1). Svaka populacija predstavljena je s 20 stabala, a svako stablo s 20 zdravih i neoštećenih listova s kratkih fertilnih izbojaka iz vanjskog, osvijetljenog dijela krošnje. Listovi su sakupljeni početkom srpnja 2016. godine, odnosno sredinom vegetacijskog razdoblja, kada su s obzirom na dimenzije i oblik u potpunosti razvijeni. Listovi su skenirani i izmjereni pomoću programa WinFolia. Ukupno je izmjereno devet lisnih značajki (slika 2). Deskriptivnim statističkim metodama utvrđena je visoka varijabilnost listova bijele johe, kao i jasan trend divergencije između kontinentalnih i alpsko-dinarskih populacija (slika 3). Najvarijabilnijim su se pokazale značajke: površina plojke, širina lista mjerena na 90 % dužine plojke i dužina peteljke. Za razliku od toga, najmanji stupanj varijabilnosti zabilježen je za varijable koje opisuju osnovu lisne plojke. Iako je trend variranja pojedinih značajki po populacijama bio sličan, u populacijama alpsko-dinarske regije zabilježena je nešto viša unutar-populacijska raznolikost. Kontinentalne populacije su imale veće vrijednosti svih mjerenih značajki lista u odnosu na populacije iz alpsko-dinarske regije. Analizom varijance, utvrđene su statistički značajne razlike između istraživanih regija te između stabla unutar populacija, dok su se populacije unutar regija razlikovale samo za četiri istraživane značajke (tablica 1). Unutarpopulacijska varijabilnost veća je od međupopulacijske varijabilnosti, što je odlika mnogih vrsta drveća. Multivarijatne analize potvrđuju postojanje jasne razlike između kontinentalnih i alpsko-dinarskih populacija bijele johe (slika 1, slika 4, tablica 3), što upućuje na mogućnost da istraživane populacije predstavljaju dva različita ekotipa. Morfološka udaljenost između populacija bila je korelirana s geografskom i ekološkom udaljenošću, što potvrđuje uzorak „isolation by distance“ i „isolation by environmental distance“. Drugim riječima, utvrđeno je da geografska udaljenost i ekološka divergencija imaju važan utjecaj na oblikovanje morfološke strukture populacija te da je ona posljedica njihove moguće lokalne prilagodbe na okolišne uvjete i njihove geografske udaljenosti (tablica 2). Dobivene spoznaje o varijabilnosti populacija mogu doprinijeti razvoju učinkovitijih planova očuvanja i gospodarenja sivom johom u Hrvatskoj. Kako bi se potvrdili dobiveni zaključci o varijabilnosti populacija sive johe dobiveni morfometrijskim metodama, istraživanja je svakako potrebno proširiti i na molekularno-biološke metode.
29
Franjić, Jozo, Gabrijel Horvat, and Daniel Krstonošić. "Novo nalazište i sintaksonomske značajke pasjega trna (Hippophaë rhamnoides L., Elaeagnaceae) u Hrvatskoj." Šumarski list 140, no. 3-4 (April 30, 2016): 111–15. http://dx.doi.org/10.31298/sl.140.3-4.1.
Full textAbstract:
Pasji je trn glacijalni relikt, koji se je nakon povlačenja ledenoga pokrova širio prema sjeveru i višim planinskim položajima. U Hrvatskoj je bio rasprostranjen u Međimurju i u Podravini (uz Muru i Dravu – Legrad, Bukovec, Dubrava, Križovljan-grad). Vrlo je rijedak i u uzgoju ili subspontano proširen, te se još navodi i za područje Samobora, Skradina, a u uzgoju je još zabilježen u Botaničkome vrtu Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Nespešu, Starom Brestju (Sesvete), uz brzu cestu Sv. Helena-Bjelovar i u Park-šumi Adica u Vukovaru. Tijekom prve polovice 20. stoljeća nije bilo nikakvih novih podataka o rasprostranjenosti pasjega trna u Hrvatskoj, a u drugoj polovici 20. stoljeća, tijekom fitocenoloških istraživanja vegetacije u priobalnome pojasu rijeke Drave u široj varaždinskoj okolici Trinajstić (1964, 1994) bilježi nekoliko grmova, bez posebne fitocenološke pripadnosti. Za Hrvatsku prve podatke o fitocenološkim značajkama vrste H. rhamnoides donosi Trinajstić (2006) i to na osnovi jedne fitocenološke snimke iz koje se može jasno razabrati da ona prema svom florističkom sastavu pripada u sintaksonomskom smislu as. Hippophao-Berberidetum Moor 1958. Najnovijim istraživanjima sukcesije vegetacije u Podravini, 26. lipnja 2015. godine utvrđeno je novo nalazište vrste H. rhamnoides sjeverno od sela Veliki i Mali Bukovec (46.3070540, 16.7275400). Napravljena je jedna fitocenološka snimka (Tab. 1). Analizom fitocenološke snimke vidljivo je da je ona bogatija vrstama (25 : 15) od fitocenološke snimke Trinajstić-a (2006) i vrlo je slična snimkama Moor-a (1958). Dosad je Trinajstić-ev (2006) nalaz pasjega trna iz 1966. godine bio posljednji zabilježeni nalaz ove vrste u Hrvatskoj. Kako su hidrološkim zahvatima uništena staništa i kako je pasji trn nestao s toga prostora novi nalaz pasjega trna i nalaz as. Hippophao-Berberdetum Moor 1958 (Berberidion vulgaris Br.-Bl. 1950) su jedini postojeći prirodni nalazi. Iz tih razloga potrebno je naglasiti da je hrvatska flora sada bogatija za jednu vrstu prirodno rasprostranjenu, a i vegetacija Hrvatske je bogatija za jednu asocijaciju kojima treba dati odgovarajuće prirodoznanstveno značenje.
30
Žogla, Līga. "ENERGOPĀRVALDĪBAS DAUDZVEIDĪBAS ANALĪZE. IESPĒJAS LATGALES REĢIONĀ." Via Latgalica, no. 9 (May 5, 2017): 73. http://dx.doi.org/10.17770/latg2017.9.2694.
Full textAbstract:
Ar 2016. gada 29. martu ir stājies spēkā jaunais „Energoefektivitātes likums“, kas paredz, ka līdz 2017. gada 1. aprīlim Latvijas Republikas pilsētu pašvaldībām (Daugavpils, Jēkabpils, Jelgava, Jūrmala, Liepāja, Rēzekne, Rīga, Valmiera, Ventspils) jāievieš energopārvaldības sistēma (turpmāk – EPS) atbilstoši ISO 50001 standartam. EPS nosaka, ka pašvaldībām ir jāizveido ilgtspējīga sistēma enerģijas datu uzskatei un analīzei, kā arī pašvaldības infrastruktūras objektos nepārtraukti ir jāmeklē piemērotākie energoefektivitātes risinājumi un tie jāievieš. Daugavpils pilsētas pašvaldība iedzīvotāju skaita ziņā ir otra lielākā pašvaldība Latvijā. Kopējais enerģijas patēriņš pašvaldībā vidēji ir 62 GWh gadā. No tā 60% veido enerģijas patēriņš pašvaldības ēkās, 20% – ielu apgaismojums, 28% – sabiedriskais transports un 2% – pašvaldības transports. Ņemot vērā enerģijas patēriņa sadalījumu, EPS ir noteiktas šādas robežas: 107 pašvaldības ēkas, publiskais ielu apgaismojums ar kopējo garumu 351 km un 137 vadības sadalnēm, sabiedriskais transports, kas sastāv no trim pilsētas tramvaju un 29 pilsētas autobusu maršrutiem, kur izmanto 39 tramvaju vagonus un 49 pilsētas autobusus. EPS efektīvai pārvaldībai Daugavpils pašvaldībā ir izveidota darba grupa un energopārvaldnieka amats. Tas ir faktiskais sistēmas uzturētājs un izpildītājs, kuru atbalsta pašvaldības augstākā vadība – domes priekšsēdētāja vietnieks, kā to paredz ISO 50001 standarta prasības. Galvenās pārmaiņas energopārvaldes sistēmā tika panāktas attiecībā uz siltumenerģijas un elektroenerģijas patēriņa datu apkopošanu un analīzi. Pirms EPS ieviešanas enerģijas patēriņa dati par ēkām tika apkopoti individuāli un pašvaldības ēku atbildīgie nebija informēti par esošo patēriņu, ja vien paši nebija interesējušies. Apkopotie enerģijas patēriņa dati netika arī analizēti. Šobrīd sistēmā enerģijas dati tiek apkopoti centralizēti. Šīm vajadzībām tiek izmantota interneta vietnē pieejamā enerģijas monitoringa platforma. Esošā sistēma paredz, ka katras pašvaldības ēkas atbildīgais nolasa skaitītāja rādījumus un ievada sistēmā, kur automātiski notiek ievadīto datu analīze. Kārtējie mēneša enerģijas patēriņa dati tiek salīdzināti ar noteikto EPS bāzes līniju. Ja ēkas enerģijas patēriņa novirze no bāzes līnijas ir +/- 10%, tad energopārvaldnieks kopā ar ēkas atbildīgo veic pārbaudi, lai konstatētu novirzes iemeslus. Šādas darbības nodrošina, ka nepārtraukti tiek veikta esošās situācijas analīze, tiek meklēti risinājumi un ieviesti energoefektivitātes pasākumi. Tas ir nepārtraukts uzlabojumu process, ko nosaka arī ISO 50001 standarts, jo katru gadu tiek izvirzīti jauni sistēmas mērķi. Pamatojoties uz literatūras datiem, ar EPS palīdzību ir iespējams panākt 5–10% enerģijas ietaupījumu sistēmas ieviešanas pirmajā gadā, bet turpmākos gados – ap 3%. Pētījums tapis Valsts pētījumu programmā „LATENERGI“.
31
Helms, Svend. "A New Architectural Survey of Qaṣr Burquʽ, Eastern Jordan." Antiquaries Journal 71 (September 1991): 191–215. http://dx.doi.org/10.1017/s000358150008687x.
Full textAbstract:
Qaṣr Burqu⃓ is one of the most remote of the Jordanian so-called ‘desert castles’ (quṣūr) of the early Islamic period: it lies some 200km east of⃓Ammān (figs. 1–4). However, it is neither a castle, nor is it in the desert, rather it represents a variety of building types and lies in the dry steppe (areas receiving less than 100mm of rainfall per annum) of the bādiyat al-šām (literally, the steppe lands of Damascus). Furthermore, most of the architectural elements are not necessarily attributable to the early Islamic period, namely the Umayyad Caliphate of the seventh and eighth centuries, despite a ‘building’ inscription (E4: see below, pp. 206–7) of Walīd b. ‘Abd’l-Malik (Caliph AD 705–15), dated AD 700 (H. 81). Rather, the various architectural entities at the site, and their use, span the time from about the third-fourth (probably a little later) to the eighth centuries AD. This time range and the Qaṣr's remote location are significant in relation to the political and economic history of the Near East, particularly in regard of nomad-state relations across the verdant-steppic interface. The time range of the various constructions includes the period following the dissolution of the limes arabicus which had been extensively refurbished and augmented under Diocletian and later under Justinian in the third and sixth centuries AD. Many of the more remote erstwhile fortlets, forts and legionary fortresses were colonized by villagers and nomads, as well as monks and pious hermits. Between the fourth and sixth centuries (particularly in the sixth century under the Ghassānids), purpose-built monasteries and ‘residences’ for hermits were established throughout greater Syria, some of them far out in the steppe. The military station at Nemāras about 80km to the north-east of Qaṣr Burqu⃓, for example, may have become one of several centres, functioning as a παƍεμβολή νομάδον of the Lakhmids in the region, under the leadership of Imru'l-Qays who was called ‘king of the Arabs’ and who was buried there in AD 328. Places like Qaṣr Burqu⃓ and Deir al-Kinn, on the other hand, may have been founded or re-established as monasteries.
32
Kulijer, Dejan, Osman Mujezinović, Šemso Šarić, Adi Vesnić, Boris Hrašovec, and Mirza Dautbašić. "Leptoglossus occidentalis HEIDEMANN, 1910 (Heteroptera: Coreidae) u Bosni i Hercegovini – recentna rasprostranjenost i prvi dokumentirani nalazi." Šumarski list 141, no. 11-12 (December 4, 2017): 581–82. http://dx.doi.org/10.31298/sl.141.11-12.5.
Full textAbstract:
Sjeverno-američka stjenica, Leptoglossus occidentalis Heidemann, 1910, jedna je od 16 neeuropskih vrsta stjenica do danas unešenih u Europu, od kojih 10 potječe upravo iz Sjeverne Amerike (Rabitsch, 2010). Zbog svojeg prirodnog područja pridolaska u Sjevernoj Americi, područja Pacifičke obale omeđena lancem Stjenjaka na zapadu, Amerikanci su je nazvali „zapadnom stjenicom sjemena četinjača” (western conifer seed bug), čime su, uz područja pridolaska, naznačili i njenu štetnost za sjeme drvenastih vrsta iz porodice Pinaceae. Zbog osobite morfološke značajke, spljoštenog proširenja goljenice stražnjih nogu, također je poznata i kao „stjenica listolikog stopala“ (leaf-footed bug). Slovenski autori iskoristili su ovaj naziv kao predložak i dodali mu češer kao objekt prehrane, pa su je nazvali „storževa listonoška“ (Jurc & Jurc, 2005). U svakom slučaju, ova se stjenica nakon dolaska na europski kontinent u Italiji 1999. godine (Taylor et al. 2001.) vrlo brzo širila Europom, pa je u nepunih 10 godina prodrla u velik broj europskih zemalja, od Velike Britanije na zapadu, do Ukrajine i Rusije na istoku, od Norveške na sjeveru do Turske na jugu (Malumphy & Reid, 2007; Fent & Kment, 2011; Gapon, 2013). Među zemljama juga Europe, kojima se proširio ovaj novi invazivni štetnik, našla se i Bosna i Hercegovina. U radu su prikazani svi provjereni i dokumentirani nalazi L. occidentalis na području BiH, od prvog pronalaska i do sada neobjavljenog nalaza iz travnja 2008. godine (zgrada Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu), pa do najsvježijih nalaza ljeti i ujesen 2016. godine (Igman, Neum, Banja Luka). Recentno područje na kojemu je evidentirana ova nova invazivna stjenica u BiH, pregledno je prikazano prostorno označenim podacima nalaza na slici 1. Iako očekivan, značajan je i prvi nalaz ove nove invazivne stjenice u reliktnim sastojinama bora munjike (Pinus heldreichii H. Christ) u masivu Prenja u studenom 2010. godine.Uvid u kronološki slijed i prostornu distribuciju nalaza L. occidentalis u Bosni i Hercegovini od 2008. do 2016. godine ukazuju na razmjerno brzo širenje ovog štetnika i vjerojatno lokalno povećanje populacije, što je zasigurno rezultiralo i njenom lakšom detekcijom. Nalaze se ipak treba shvatiti u kontekstu u kojem su nastali, a to su u velikoj većini bili neciljani, slučajni nalazi entomologa tijekom nekih drugih terenskih istraživanja. Radi uočljivosti i krupnoće same stjenice i činjenice da se ujesen zavlači u ljudske nastambe, nije rijetkost da se često i građanstvo pojavljuje kao „dojavljivač“ novih invazivnih vrsta. Važno je stoga ukazati na nepostojanje sustavnog praćenja pojave i širenja L. occidentalis na ovim prostorima. Uspostava ciljanog monitoringa i praćenja pojave, a posebice potencijalnog štetnog utjecaja L. occidentalis u borovim sastojinama i sjemenskim objektima u Bosni i Hercegovini, nužan su preduvjet potrajnog gospodarenja šumskim bogatstvom i kvalitetniju organizaciju i učinkovitost sustava zaštite šuma od ovog novog invazivnog štetnika.
33
Bobinac, Martin, Nikola Šušić, Andrijana Bauer-Živković, and Siniša Andrašev. "Utjecaj jakih prorjeda na prirast i stabilnost stabala i sastojine smreke u starosti od 32. do 50. godine." Šumarski list 142, no. 1-2 (February 27, 2018): 46. http://dx.doi.org/10.31298/sl.142.1-2.3.
Full textAbstract:
Istraživanja su obavljena u kulturi smreke (Picea abies /L./ Karst.), koja je osnovana sa 5.000 sadnica po hektaru na staništu planinske šume bukve na nadmorskoj visini 870 m. Na osnovi usporedbe elemenata rasta istraživane kulture s elementima rasta u drugim mladim do srednjedobnim kulturama smreke, istraživana kultura je u kategoriji visokoproizvodnih kultura u Srbiji i šire u Europi. Na trajnoj pokusnoj plohi, u dobro sklopljenom dijelu istraživane smrekove kulture u starosti 32 godine, izmjereno je 3.911 stabala po hektaru, s volumenom od 384,17 m<sup>3</sup>·ha<sup>-1</sup>, a ukupno evidentiran prirast drvne zalihe sastojine do 40. godine iznosio je 561,85 m<sup>3</sup>·ha<sup>-1</sup>, a do 50. godine 819,1 m<sup>3</sup>·ha<sup>-1</sup>. Na osnovi dvije prorjede, u 32. i 40. godini i naknadno posječenih tanjih stabala u razdoblju od 33. do 40. god., na pokusnoj plohi ukupno je posječeno 2.844 stabla po hektaru (72,7%) volumena 279,4 m<sup>3</sup>·ha<sup>-1</sup> (tablica 1). Numerički pokazatelji strukture stabala na pokusnoj plohi u 32., 40. i 50. godini prikazani su u tablici 2, a debljinska struktura na grafikonima 2, 3 i 4. Za definiranje utjecaja prorjeda na prirast stabala uspoređen je tečajni debljinski (i<sub>dt</sub>) i visinski (i<sub>ht</sub>) prirast u razdoblju od 25. do 32. godine i 33.-40. godine kod detaljno analiziranih dominantnih stabala (D<sub>100 </sub>i<sub> </sub>D<sub>400</sub>), a na sastojinskoj razini uspoređen je tečajni debljinski (i<sub>dt</sub>) i visinski (i<sub>ht</sub>) prirast u razdoblju od 33. do 40. godine i 41.do 50. godine kod dominantnih stabala (D<sub>100 </sub>i<sub> </sub>D<sub>400</sub>). Testiranje razlika između tečajnih prirasta u različitim razdobljima obavljeno je uz pomoć t-testa. Na razini sastojine uspoređen je i tečajni prirast promjera, temeljnice i volumena svih stabala i stabala budućnosti (311 kom.∙ha<sup>-1</sup>) u razdoblju od 33.-40. godine i u razdoblju od 41.-50. godine. Neparametrijski Kolmogorov-Smirnov test korišten je za međusobnu usporedbu struktura stupnja vitkosti (odnos h/d<sub>1,3</sub>). Istraživanja su omogućila da se definira utjecaj prorjeda na prirast i stupanj vitkosti različitih kategorija stabla i sastojine u dva starosna razdoblja sastojine, 33.-40. i 41.-50. godine. Prva prorjeda u 32. godini, pri visini dominantnih stabala 15 m, imala je karakter selektivne prorjede, bila je niska (q<sub>d</sub><0,85) i jaka (jačina prorjede je 36% volumena). Prorjeda je obavljena u starosti sastojine koja značajnije ne odstupa od razdoblja kada se izvode prve „komercijalne“ prorjede u Europi. Međutim, tokovi tečajnog debljinskog prirasta detaljno analiziranih dominantnih stabala (D<sub>100 </sub>i<sub> </sub>D<sub>400</sub>) pokazali su da je prekasno izvršiti prorjedu u 32. godini, a model rasta (prirasta) visina је pokazao kulminaciju u 25. godini (kada su dominantna stabla postigla visinu 11 m), pa bi se 25. godina mogla označiti i kao godina u kojoj je najkasnije trebalo izvršiti prvu komercijalnu prorjedu (grafikon 7). Zatečeni velik broj stabala, s velikom drvnom zalihom po hektaru, u 32. godini i jaka prorjeda uvjetovali su visoki iznos prorjednog etata, od 115,13 m<sup>3</sup>∙ha<sup>-1</sup>, što je u kategoriji najviših iznosa volumena koji se okvirno preporučuju u literaturi za sličnu starost smrekovih kultura. U razdoblju od 33.-40 godine debljinski prirast je iznosio kod preostalih stabala 0,31 cm∙god<sup>-1</sup>, a kod stabala budućnosti 0,54 cm∙god.<sup>-1</sup> (tablica 7). Dominantna stabla, posebno 400 najdebljih stabala po hektaru, nalazila su se u fazi velikog visinskog prirasta u vrijeme i poslije prorjede u 32. godini (tablica 5 i 6), što je za posljedicu imalo povećanje stupnja vitkosti stabala, odnosno povećanje nestabilnosti sastojine (grafikon 8). Druga prorjeda u 40. godini, pri visini dominantnih stabala preko 20 m, imala je karakter selektivne prorjede, bila je niska (q<sub>d</sub><0,85) i jaka (jačina prorjede je 34% volumena). Jaka prorjeda u 40. godini, s prorjednim etatom 142,28 m<sup>3</sup>∙ha<sup>-1</sup>, uvjetovala je veći debljinski prirast, odnosno bolju reakciju debljinskog prirasta na preostalim stablima, u odnosu na prorjedu u 32. godini. Stabla budućnosti imali su za 29%, a dominantna stabala (D<sub>100 </sub>i<sub> </sub>D<sub>400</sub>) za 36-42%, veći debljinski prirast u starosnom razdoblju od 41.-50. godine, u odnosu na starosno razdoblje 33.-40. godine, što je uz opadajući trend visinskog prirasta uvjetovalo i manji stupanj vitkosti, odnosno veću stabilnost stabala i sastojine (grafikon 8). Na osnovi navedenog, proizlazi da su provedene jake prorjede doprinijele uspostavljanju povoljnih odnosa u debljinskom i visinskom rastu stabala u istraživanoj kulturi i time poboljšale njihovu stabilnost.
34
Katičić Bogdan, Ida, Davorin Kajba, and Saša Bogdan. "Varijabilnost klonova u proizvodnji žira i njezin učinak na efektivne veličine populacija i genetsku raznolikost potomstva u klonskim sjemenskim plantažama hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u Hrvatskoj." Šumarski list 143, no. 3-4 (April 24, 2019): 111–22. http://dx.doi.org/10.31298/sl.143.3-4.2.
Full textAbstract:
U ovom radu željeli smo ispitati različite parametre koji nam daju informaciju o učinkovitosti plantaža u proizvodnji genetski raznolikog potomstva. Koristili smo raspoložive inventurne podatke tvrtke “Hrvatske šume” d.o.o. o brojnom stanju i starosti rameta, te zabilježenim urodima u dvije klonske sjemenske plantaže hrasta lužnjaka; KSP “Plešćice” i KSP “Petkovac”. U slučaju KSP „Plešćice” korišteni su inventurni podaci, te podaci o urodu za 2003.,2006.,2007.,2008.,2009. i 2010. godinu. Nakon 2010. godine zbog organizacijskih se razloga prestalo pratiti urod po klonovima i prešlo se na evidentiranje ukupnog uroda na plantaži, pa je za period 2010.-2017. godine nemoguće procjeniti genetsku raznolikost uroda. U slučaju KSP „Petkovac” korišteni su inventurni podaci, te podaci o urodu za 2003.,2004.,2005.,2006.,2008.,2009. i 2010. godinu. U slučaju KSP „Petkovac” također se nakon 2010. godine napustilo evidentiranje uroda po klonovima. Količine i varijabilnost uroda žira po godinama, kao i projekcije uroda za 2018. i 2019. godinu na temelju polinomijalnih regresijskih krivulja izračunali smo za sve godine evidentiranog uroda za cijelo razdoblje 2003. – 2017. godina. Rezultati su prikazani u tablici 1 i na slikama 1 i 2. Sve druge analize bile su moguće samo za godine kada se sakupljanje žira u plantažama provodilo odvojeno po klonovima. Korelacijama po metodama Pearsona i Spearmana usporedili smo raspodjelu uroda žira između parova istraživanih godina po klonovima, odnosno poredak udjela klonova u urodima žira između istraživanih godina. Obje korelacije bile su većinom statististički značajne između parova godina, sa ponekim iznimkama (tablica 2). Ravnoteža uroda klonova po godinama, opisana kumulativnim krivuljama proizvodnje žira po godinama, po postocima rodnih klonova, prikazana je na slikama 3 i 4. Krivulje ravnoteže uroda klonova za obje plantaže prikazuju izrazito neravnomjernu raspodjelu uroda po klonova, što znači da je manjina klonova u istraživanim godinama doprinosila većinskom količinom uroda. U uvjetima jednake plodnosti i sinkroniziranosti klonova doprinos u urodu bio bi razmjeran zastupljenosti klonova (clone size) tj. klonovi s većim brojem rameta značajnije bi doprinosili urodu. Iz tablice 3. može se primjetiti da je u slučaju KSP “Plešćice” ova korelacija bila slabija nego kod KSP “Petkovac”. Dapače, u tri od šest promatranih godina ona uopće nije bila značajna. U slučaju KSP “Petkovac” korelacija je bila značajna u svim promatranim godinama Procjena efektivnih veličina populacije i genetske raznolikosti potomstva po godinama prikazani su u tablici 4. isključivo za žensku plodnost klonova. Prilikom izračuna doprinosa oba roditelja muška plodnost procijenjena je pomoću tri scenarija koja obuhvaćaju raznolik raspon potencijalnog muškog doprinosa u efektivnoj veličini populacije. Rezultati su prikazani u tablici 5. Usporedbom tri scenarija muškog doprinosa ukupnom efektivnom tj. statusnom broju (Np) vidljivo je da su vrijednosti za prvi ,gdje je muški doprinos razmjeran udjelu rameta datog klona u ukupnom broju rameta, intermedijarne u odnosu na druga dva scenarija. Najniži efektivni brojevi roditelja (Np), a time i najniži relativni efektivni brojevi (Nr), te najviše vrijednosti koeficijenta grupnog srodstva (Θ) dobivene su za drugi scenarij u kojem je muški doprinos jednak ženskome. Te su vrijednosti identične vrijednostima za samo žensku plodnost. Najviši su efektivni brojevi i analogno druge vrijednosti dobivene za treći scenarij u kojem se pretpostavlja jednak muški doprinos svih klonova. Za obje plantaže korelacija poretka ženskih efektivnih brojeva klonova za pojedine godine uroda, sa poretkom za količine uroda tih godina (po metodi Spearmana) je statistički značajna na razini p < 0,05. Za primjenu mjera procjene genetske raznolikosti proizvedena u klonskim sjemenskim plantažama potrebna su sukcesivna višegodišnja praćenja cvjetanja/uroda, kao i saznanja o genetskoj dobiti dobivena testiranjem potomstva i uzgojne vrijednosti klonova u nedavno postavljenim testovima potomstva iz plantaža. Zbog svega toga je apsolutno preporučljivo da se daljnje sakupljanje uroda u ovim klonskim sjemenskim plantaža obavlja odvojeno po klonovima, jer se jedino na taj način, bez skupih molekularnih analiza, može doći do relevantnih informacija o doprinosu pojedinih klonova genetskoj raznolikosti potomstva.
35
Levits, Egils. "LATGALES PIRMĀ KONGRESA VALSTSTIESISKĀ NOZĪME." Via Latgalica, no. 9 (May 5, 2017): 38. http://dx.doi.org/10.17770/latg2017.9.2698.
Full textAbstract:
1. 20.gadsimta sākumā latgalieši (Latgales latvieši) gandrīz trīs gadsimtus (kopš 1629. gada) bija atrauti no pārējo (Baltijas) latviešu politiskās, sociālās un tiesiskās dzīves vides. Kamēr pārējā Latvijas teritoriju un tur dzīvojošos latviešus ietekmēja vācu protestantisma kultūrtelpa, tikmēr Latgales latviešus ietekmēja poļu katoliskā kultūrtelpa. 19. gadsimta otrajā pusē arvien intensīvākā krieviskošana vairāk skāra Latgales latviešus, kamēr Vidzemes un Kurzemes latviešus no tās zināmā mērā pasargāja Baltijas provinču vāciskā autonomija.2. Tomēr, neraugoties uz šīm atšķirībām, nacionāli-kulturāli latviešu tauta savā būtībā saglabāja savu vienotību, kura balstījās uz valodas un kultūras līdzību. Arī reliģiskais dalījums atšķirībā no daudzām citām Eiropas valstīm šo objektīvo kopību nespēja būtiski ietekmēt.3. Šī reālā valodas un kultūras līdzība, principiālā iespēja, kaut arī ar nelielām grūtībām, saprast vienam otru, 19. gadsimta otrajā pusē veicināja nacionālās vienotības apziņas izkristalizēšanos – kā Baltijas latvieši, tā Latgales latvieši sāka sevi apzināt kā vienu – latviešu – tautu. 4. Šai nacionālās vienotības apziņai 20. gadsimta sākumā pievienojās politiskā apziņa, t. i., apziņa, ka latviešu tauta ir politisks subjekts ar savām prasībām. Sākotnēji šīs prasības vēl tika izvirzītas atsevišķi, taču ar pietiekoši skaidri apziņu, ka tās ir paralēlas. 5. Pirmais Latgales kongress politiski un organizatoriski finalizēja šo abu latviešu tautas daļu „saaugsmes” procesu, kas idejiski, pamatojoties uz valodas un kultūras līdzību, daļēji arī vēstures līdzību un ignorējot reliģisko dalījumu, bija sācies jau agrāk. Tā ir Pirmā Latgales kongresa paliekošā vēsturiskā, politiskā un tiesiskā nozīme.6. Vispirms jau pienācīgi ir jānovērtē fakts, ka Latgales kongress ir nevis biedrības vai sabiedriska sapulce, bet gan pārstāvniecība. Pārstāvniecība nav vairs tikai civilās sabiedrības veidojums, bet ir jau valstiski politisks veidojums. Tā delegātus ievēlēja pagasti. Bez tam bija arī atsevišķu sociālo grupu pārstāvji (strēlnieki, ārpus Latgales dzīvojošo latgaliešu pārstāvji u. c.). Mazākumtautību, kā arī Vidzemes un Kurzemes pārstāvji uz kongresu bija uzaicināti kā viesi. 7. Tātad te ir runa par latgaliešu kā latviešu nācijas daļas pārstāvniecību, t. i., valstiski politisku struktūru. Kā tāda tā pieņēma formālu lēmumu, ka Kurzemes, Vidzemes un Latgales latvieši ir viena tauta ar savām politiskajām prasībām – tobrīd autonomu Latviju demokrātiskas Krievijas sastāvā.8. Kongress bija demokrātiska pārstāvniecība, kas tikai veidots no „apakšas uz augšu”: vēlēti delegāti – kongress – kongresa ievēlētā Latgales Pagaidu zemes padome. Faktiski kongress sevi konstituēja kā Latgales novada priekšparlaments. 9. Kongress kā demokrātiska Latgales latviešu politiska pārstāvniecība līdz ar to pieņēma divus vēsturisku lēmumus:Pirmkārt, ka latvieši ir viena tauta, viena nācija ar savām tiesībām un prasībām, kuras ietvaros latgalieši patur savu valodas, kultūras un reliģisko savdabību.Otrkārt, ka Latgale kā Latgales latviešu zeme veidos vienu valstiski politisku vienību kopā ar Vidzemi un Kurzemi – Latviju.10. Līdz ar to Latgales kongress valstiski ir licis pamatu Latvijai tādā teritoriālā formā, kādu mēs to kopš tā laika pazīstam. No Latgales kongresa lēmuma izriet Latvijas teritorijas sastāvs, kā tas vēlāk noteikts Satversmes 3. pantā, un tātad arī Latvijas austrumu robeža. Latgales kongress ir „apvienojis latviešu zemes”, kā tas ir teikts Satversmes ievadā.11. Šie kongresa lēmumi par vienotu nāciju un vienotu valsti nedaudz vēlāk īstenojās Latvijas valsts kā kopējās latviešu nācijas nacionālas valsts izveidē. Šie lēmumi tātad ir „iegājuši” Latvijas valsts pamatos un Satversmes negrozāmajā kodolā. 12. Kongress ir noformējis valststiesiski negrozāmo uzstādījumu, ka latgalieši vienlaikus ir latvieši. Tādēļ visos politiskos dokumentos, Satversmē un likumos, kur ir runa par latviešiem, šis jēdziens iekļauj arī latgaliešus. Latgaliešu valodas un kultūras savdabība ir latviešu nācijas bagātība un valstiski atbalstāma.
36
Dzenis, Agris. "LATGOLYS ETNOSOCIALŪS GRUPU VEIDUOŠONUOS PIEC RĒZEKNIS STARASTEJIS 16.–18. G. S. INVENTARU I DVIESEĻU REVIZEJIS ZIŅOM." Via Latgalica, no. 9 (May 5, 2017): 77. http://dx.doi.org/10.17770/latg2017.9.2724.
Full textAbstract:
Vīns nu nūtureiguokajim Latgolys kūpejuos kulturvidis komponentim ir viesturiski izaveidovušuos socialetniskuos grupys. Pietejumūs leidz šam moz izmontuoti 1590., 1712., 1738. i 1765. goda Rēzeknis starastejis krūņa muižu inventari ar tymūs aizraksteitim saiminīku vuordim i uzskaitis īspiejom, kas labi paruoda etnosocialūs grupu veiduošonuos dinamiku. Savukuort 1772. goda rudinī veiktuos Rēzeknis starastejis dvieseļu revizejis akti ir vacuokais olūts, kurā snāgtys zinis par kuruos naviņ Latgolys plotuokys dalis vysim dzeivuotuojim, jūs vacumu, dzeivis vītom i radnīceibys saitom. Mynātuo olūta informaceja raksturoj jau izaveidovušuos, ilgtspiejeigys etnosocialūs grupu kulturtelpys i jūs strukturu. Piec garūs karu i politiskūs juku perioda 1590. godā Rēzeknis starastejis inventarā septeņūs pogostūs fiksātys tikai 104 saimisteibys. Par sveša etnosa kluotbyutni līcynoj atseviški zemnīku nalatvyskī uzvuordi – Litvils, Hanekenons, Gadpians, kas vāluokūs dokumentūs vaira napasaruoda. Nu latvīšu zemnīku uzvuordu fiksāti septeni, kas konkretajuos vītuos aizraksteiti i vāluokūs godu symtūs – pīmāram, Laizāns, Greidāns, Stylba, Špuņģāns. 1712. goda inventarā fiksātys 232 apdzeivuotys saimisteibys. Itaids skaits piec Zīmeļu kara i Leluo miera pūstejumu viertejams kai augsts. Šymā godā Krīvānu, Rāznys i Osyunis voitistēs aba pogostūs mynātys atseviškys personys ar pūliskim uzvuordim – Dukaļskis, Borkevičs, Lipskis, Harasimovičs. Pyrmūreiz nūsaukts nazcik žeidu – krūgu rentnīki. 1738. godā jau beja pastuojs mīra i politiskuos stabilitatis laiks. Saimisteibu skaits beja pīaudzs da 291. Apmāram 34 saimisteibys Krīvānu, Lobuoržu, Rāznys i Osyuna pogostūs apdzeivuojuši pūli. Jūs leluokuo daļa bejuši vaļsts dīnasts ļauds – tai sauktī Bruņu bojuori ci personiski breivī zemis eipašnīki. Pīmynāti i divi saiminīki ar apzeimiejumu „moskali“. Juoatzeimej, ka 1712. i 1738. godā registrātys ari atseviškys latvīšu leimaņu i zemis eipašnīku saimis: Laizāni, Rudbuorži, Jūrdži. Krīvu staraveru leluoka īceļuošona ir nūtykuse leidz 1765. godam. Itymā godā nu vysu 119 cīmu ar videji pīcom saimisteibom kotrā jau fiksāts 20 krīvu i pūļu apdzeivuotu cīmu. Svešūs etnosu dzeivis vītys koncentrējuos nūteiktuos teritorejuos: pīci krīvu cīmi Rāznys pogostā, ostoni – Cyskoda pogostā. Bez jūs beja vēļ desmit krīvu i latvīšu jaukti apdzeivuotu cīmu. Teirī pūļu – Bruņu bojuoru i zemis eipašnīku cīmi beja septeni Krīvānu pogostā, seši Osyuna pogostā, jaukti pūļu i latvīšu – ostoni cīmi Osyuna, Rāznys i Krīvānu pogostūs. 1772. godā dvieseļu revizejis dokumenti aproksta 42 krūņa i pryvatuos muižys. Kotrā nu jom beja 7–38 cīmi. Leluokuos dzeivis vītys beja seši mīsti i slobodys, storp tim Rēzekne, Varakļuoni, Viļāni, Tiskādu sloboda, Latvīšu Sloboda natuoli nu Tiskādim, Sloboda natuoli nu Osyuna. Vairums dzeivuotuoju beja krīvi i pūli – īguojieji nu Krīvejis, Boltkrīvejis i Reigys. Leluokys pūļu – zemis eipašnīku – grupys aizraksteitys divejuos krūņa muižuos, seikūs šļahtiču grupys – četruos muižuos. Pūli beja sociali vysdaudzveideiguokuo grupa – i lelī muižnīki, i mīstu dzeivuotuoji, i seikī zemis eipašnīki, taipat kolpuotuoji muižuos. Žeidi, kas beja krūgu rentnīki ci tierguotuoji, atrūnami 34 muižuos. Tei beja sociali vysorganizātuokuo etniskuo grupa. Vysi Rēzeknis starastejis žeidi pīdarēja pi Kruoslovys kahala, kas beja jūs pošpuorvaļdis vīneiba ar religiskom, fiskalom i tīsys funkcejom. Žeidim 1772. godā rakstureigys mozuos saimis – pracātais puors i bārni. Rēzeknis starastejis zemnīku socialū grupu veidova treis nūrūbežuotys etniskuos grupys: latvīši, staraveri (krīvi), boltkrīvi. Cīš bīži pi krīvu i boltkrīvu zemnīku vuordim ci cīmu nūsaukumim pīmynāts, ka tī ir īguojieji voi aizbāgušī zemnīki nu Boltkrīvejis ci Krīvejis. Zemnīku cīmūs dzeivova videji 2–10 saiminīki. Vysu etniskūs grupu zemnīkim 1772. godā rakstureigys leluos saimis, kuruos dzeivova treju paaudžu pīdareigī: vacuoki, napracātī bārni, 1–2 pracātūs bārnu puori ar mozbārnim i audžubārnim. Saimē īguoja i bobuļnīki – kolpi, kas struodova par dzeivis vītu. Tikai ratūs gadejumūs tī nabeja saiminīka tyvi radinīki. Kūpumā viertejūt, cīmi beja vīnys dzymtys dzeivis vītys, i jūs nūsaukumi beja identiski ar dzeivuotuoju uzvuordu. 1772. goda dvieseļu revizeja atkluoj kotrys etniskuos grupys nūslāgtu dzeivis telpu pastuoviešonys faktu. Latvīšim, krīvim i boltkrīvim tuos beja atseviški cīmi i slobodys, pūlim – muižys i slobodys, žeidim – muižys. Šuos dzeivis telpys leidz pat 20. godu symtam izaglobuoja i kai kulturtelpys, kuramuos tyka praktizātys i nūdūtys tuoļuok kotram etnosam rakstureiguos tradicejis.
37
Miletić, Miloš, Đorđije Milanović, Vladimir Stupar, and Jugoslav Brujić. "ŠUMSKA VEGETACIJA TREŠNJIKA KOD BANJE LUKE." ГЛАСНИК ШУМАРСКОГ ФАКУЛТЕТА УНИВЕРЗИТЕТА У БАЊОЈ ЛУЦИ 1, no. 25 (December 12, 2017). http://dx.doi.org/10.7251/gsf1625015m.
Full textAbstract:
Rad obrađuje šumsku vegetaciju potencijalnog Natura 2000 područja „Trešnjik” na Starčevici kodBanje Luke. Iako područje leži nadomak glavnog grada Republike Srpske, šumska vegetacija do sadanije bila istraživana. Istraživanje je ukazalo na veliki diverzitet šumskih staništa na relativno malomprostoru. Utvrđeno je ukupno sedam stanišnih tipova, klasifikovanih u dvije ekološki i florističkijasno definisane grupe: (i) Grupa stanišnih tipova bukovih šuma: (1) stanišni tip Athyrium filix-femina-Fagus sylvatica (čiste šume bukve); (2) stanišni tip Fagus sylvatica-Tilia tomentosa (šume bukvei srebrnolisne lipe); (3) stanišni tip Quercus petraea-Tilia tomentosa (degradacija prethodnog tipa,sa dominacijom lipe); (ii) Grupa stanišnih tipova kitnjakovih šuma: (4) stanišni tip Carpinus betulus-Quercus petraea (klimatogena šuma kitnjaka i graba); (5) stanišni tip Vaccinium myrtillus-Quercuspetraea (acidofilna kitnjakova šuma); (6) stanišni tip Carpinus orientalis-Quercus petraea (termofilnekitnjakove šume); (7) stanišni tip Fraxinus ornus-Carpinus orientalis (šikare bjelograbića i crnogjasena).
38
Havíř, Josef. "Rozlišení vzdálených záznamů přirozených zemětřesení a explozí na příkladu severokorejských jaderných testů." Geologické výzkumy na Moravě a ve Slezsku 24, no. 1-2 (December 20, 2017). http://dx.doi.org/10.5817/gvms2017-1-2-57.
Full textAbstract:
Severní Korea je jedinou zemí, která po roce 2000 uskutečnila jaderné exploze. Na své jaderné střelnici Punggye-ri v sv. části země provedla Severní Korea v letech 2006 až 2016 celkem pět pokusných jaderných explozí. Magnitudo mb počítané z objemových vln dosáhlo v případě posledního testu, ze dne 9. 9. 2016, hodnoty 5,1 (podle IDC CTBTO) až 5,3 (podle NEIC a NDC Brno). Zatím poslední jaderná exploze uskutečněná na území KLDR byla tedy nejsilnější z diskutovaných pěti událostí. Seismický signál odpovídající severokorejským jaderným testům byl registrován mnoha seismickými stanicemi, včetně širokopásmových stanic Ústavu fyziky Země (ÚFZ). Jedna z těchto stanic (stanice VRAC) je součástí Mezinárodního monitorovacího systému CTBTO zaměřeného na verifikaci dodržování Smlouvy CTBT. Pro tento účel je ovšem nezbytné seismické jevy nejen detekovat a lokalizovat, ale je nutné také rozlišit záznamy přirozených zemětřesení a explozí. Vzhledem k obrovskému množství dat (Mezinárodní datové centrum CTBTO lokalizovalo v roce 2016 více než 37.000 seismických jevů) je zapotřebí, aby metody aplikované rutinně pro toto rozlišení byly jednoduché a automatizované. První rozlišení může být provedeno již jen na základě lokace a hypocentrální hloubky. Další široce používanou metodou je metoda založená na porovnání magnitud Ms a mb. Třetí metodou diskutovanou v tomto článku je metoda využívající kvantifikaci tzv. komplexity (poměr energie cody a počáteční sekvence signálu). Severokorejské jaderné testy vykazují vyšší hodnoty Ms (s ohledem na magnituda mb), než je běžné u jaderných explozí. Naopak předběžně vypočtené hodnoty komplexity jsou v případě severokorejských testů typicky nízké. Výpočet hodnot komplexity ovšem silně závisí na poměru amplitud signálu a šumu. V případě identifikace jevů typu severokorejských jaderných testů se tak jeví jako vhodný postup kombinovat obě diskutované metody (poměry magnitud Ms:mb a výpočty komplexity).
39
Petković, Vladimir, Dane Marčeta, Slavko Španjić, and Mihajlo Kosović. "ODREĐIVANJE SREDNJE DISTANCE PRIVLAČENJA PRIMJENOM GIS-A U NIZIJSKO-BRDSKIM USLOVIMA." ГЛАСНИК ШУМАРСКОГ ФАКУЛТЕТА УНИВЕРЗИТЕТА У БАЊОЈ ЛУЦИ 1, no. 23 (December 12, 2017). http://dx.doi.org/10.7251/gsf1523005p.
Full textAbstract:
Transport sortimenata, prije svega oblog drveta, je najskuplji proces u proizvodnji. On se sastoji iz trifaze: primicanje, privlačenje i prevoz kamionima. Sa stanovišta troškova transporta najvažnije su prvedvije faze transporta. One u prvom redu zavise od udaljenosti mjesta sječe stabala od šumskog putaili srednje transportne distance privlačenja i zato je određivanje njene vrijednosti veoma važno sastanovišta planiranja otvorenosti šuma. Srednja transportna distanca je jedan od pokazatelja otvorenosti.Vrijednost srednje transportne distance privlačenja može se dobiti na više načina: mjerenjemna terenu ili pomoću programskih paketa zasnovanih na GIS-u. Srednja transportna distanca dobijenau Izvođačkim projektima za odjele 19, 20, 21, 22, 37, 47, 48 i 22/1 u Privrednoj jedinici „Prosara“,iznosi 600 m. Primjenom ArcGIS 10 programskog paketa dobijena je prvo geometrijska transportnadistanca privlačenja koju smo množili sa faktorom korekcije koji za date terenske uslove iznosi 1,38. Nataj način smo dobili stvarnu srednju transportnu distancu privlačenja koja je 590 m. Između ove dvijedaljine privlačenja nema statistički značajne razlike i prema tome srednja stvarna transportna distancaprivlačenja koja je određena pomoću ArcGIS-a 10, može biti korišćena za određivanje učinka skidera.Uporedili smo stvarnu i geometrijsku srednju transportnu distancu privlačenja i dobili da faktor korekcijeiznosi 1,57. Prema tome prosječni faktor korekcije za nizijsko-brdske terene iznosi 1,475.