Academic literature on the topic 'Svinje'

Create a spot-on reference in APA, MLA, Chicago, Harvard, and other styles

Select a source type:

Consult the lists of relevant articles, books, theses, conference reports, and other scholarly sources on the topic 'Svinje.'

Next to every source in the list of references, there is an 'Add to bibliography' button. Press on it, and we will generate automatically the bibliographic reference to the chosen work in the citation style you need: APA, MLA, Harvard, Chicago, Vancouver, etc.

You can also download the full text of the academic publication as pdf and read online its abstract whenever available in the metadata.

Journal articles on the topic "Svinje"

1

Senčić, Đuro, Danijela Samac, and Ivan Radić. "Utjecaj sustava držanja i tjelesnih masa crnih slavonskih svinja na mesnatost i kvalitetu mesa." Krmiva 61, no. 1 (May 25, 2020): 11–15. http://dx.doi.org/10.33128/k.61.1.5.

Full text
Abstract:
Istraživanje je provedeno s po 24 svinje iz otvorenoga (ekstenzivnoga) i poluotvorenoga (poluintenzivnoga) sustava, od kojih su 12 muških kastrata i 12 nazimica. Svinje u oba sustava bile su tovljene do 100 kg (n = 12) i 130 kg (n = 12) tjelesne mase. Svinje iz otvorenoga sustava hranjene su na pašnjaku i na strništima, uz minimalno prihranjivanje kukuruzom (150g/dan) tijekom zime, kada nema zelene mase. Svinje iz poluotvorenoga sustava hranjene su po volji obrokom kombiniranim od krmne smjese i zelene lucerne. Krmna smjesa u prvoj fazi tova (30 - 60 kg tjelesne mase) imala je 14% sirovih proteina i 13,37 MJ ME/kg, a u drugoj fazi tova (60 – 130 kg tjelesne mase) imala je 12% sirovih proteina i 13,34 MJ ME/kg. Disekcija ohlađenih (+4°C) desnih svinjskih polovica obavljena je prema modificiranoj metodi Wenigera i sur. (1963.). Prema ovoj modifikaciji nije disecirana glava. Kvaliteta mesa (Muscullus longissimus dorsi) istražena je u pogledu pH vrijednosti, sposobnosti vezanja vode i boje. Mesnatost svinjskih polovica bila je veća kod svinja manjih tjelesnih masa (100 kg) u odnosu na svinje većih tjelesnih masa (130 kg) u oba sustava držanja, ali su te razlike bile značajne (p<0,05) samo u poluotvorenome sustavu. Svinje iz otvorenoga sustava imale su mesnatije polovice u odnosu na svinje iz poluotvorenoga sustava i pri manjim (100 kg) i pri većim (130 kg) tjelesnim masama, ali ne i statistički značajno (p>0,05) (49,23% i 44.99%; 46,56% i 42,82%). Utvrđen je značajan utjecaj sustava držanja i tjelesne mase svinja na neke pokazatelje kvalitete mesa. Meso svinja manje tjelesne mase iz otvorenog sustava imalo je značajno više (p<0,01) sirovih proteina od mesa svinja istih tjelesnih masa u poluotvorenom sustavu, kao i meso svinja veće tjelesne mase u odnosu na meso svinja manje tjelesne mase u poluotvorenome sustavu.
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
2

Gvozdanović, Kristina, Žarko Radišić, Polonca Margeta, Dalida Galović, Vladimir Margeta, and Josip Kundid. "Utjecaj genotipa na svojstva polovica i kvalitetu mesa tovljenika crnih slavonskih svinja i njihovih križanaca s durokom uzgajanih u ekstenzivnom sustavu." Stočarstvo 73, no. 1-2 (October 21, 2019): 3–10. http://dx.doi.org/10.33128/s.73.1-2.1.

Full text
Abstract:
Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj genotipa na svojstva polovica i kvalitetu mesa tovljenika crnih slavonskih svinja (CS) te križanaca crnih slavonskih svinja s durokom (CSxD) uzgajanih u ekstenzivnom sustavu. U istraživanju je korišteno 40 svinja koje su podijeljene u dvije skupine s obzirom na genotip; crne slavonske svinje (CS, n=20) te križanci crne slavonske svinje s durokom (CSxD, n=20). Svinje su zaklane u dobi od 550 dana. Od klaoničkih svojstava i parametara kvalitete polovice u radu su prikazani rezultati mase polovica, dužine polovica (mjera „a“ i mjera „b“), debljine slanine (s) i mišića (m), dužine i opsega buta, pH45 i pH24 u m. semimebranosus i m. longissimus dorsi, boja mesa (CIE L*a*b*), kalo kuhanja i instrumentalna nježnost mesa. Rezultati istraživanja su ukazali na to da se križanjem crne slavonske pasmine i durok pasmine mogu proizvesti križanci dužeg trupa te većeg opsega buta u odnosu na čiste crne slavonske svinje. Nadalje, kod crnih slavonskih svinja je utvrđena veća debljina leđne slanine u odnosu na križance s durokom. Statistički značajan utjecaj genotipa utvrđen je za pH24 izmjerenu u butu (P<0,001), CIE a* vrijednost boje (P<0,01), kalo kuhanja (P<0,001) te instrumentalnu nježnost mesa (P<0,01).
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
3

Škorput, Dubravko, Krešimir Salajpal, Zoran Luković, Danijel Karolyi, Željko Mahnet, Sven Menčik, and Vedran Klišanić. "Analiza porijekla banijske šare svinje." Stočarstvo 72, no. 1-2 (May 15, 2019): 12–17. http://dx.doi.org/10.33128/s.72.1-2.2.

Full text
Abstract:
Genetska raznolikost unutar autohtonih pasmina svinja se smanjuje kao posljedica smanjenja veličina populacija. Stoga se posljednjih godina posebna pozornost pridaje očuvanju genetske raznolikosti takvih pasmina. Cilj istraživanja bio je utvrditi genetsku raznolikost banijske šare svinje koristeći podatke o porijeklu životinja. Podaci o porijeklu sadržavali su 721 zapis o porijeklu svinja banijske šare pasmine u razdoblju od 2010 do 2017. godine. Referentna populacija sadržavala je sve životinje iz porijekla. Kvaliteta i cjelovitost pedigrea utvrđena je korištenjem slijedećih parametara: prosječni maksimalni broj generacija praćenih unatrag, prosječan broj punih generacija, te prosječan broj ekvivalentnih generacija. Genetska raznolikost populacije opisana je slijedećim parametrima: prosječni koeficijent uzgoja u srodstvu (F), stopa promjene koeficijenta uzgoja u srodstvu (ΔF), efektivna veličina populacije (Ne), prosječna srodnost u populaciji, te efektivni broj začetnika (Nef). Genetski intervali za četiri selekcijska puta izraženi su kao prosječna dob roditelja u trenutku rođenja potomaka. Prosječni maksimalni broj generacija iznosio je 2,47, prosječan broj punih generacija 1,50, dok je prosječni broj ekvivalentnih generacija iznosio 2,00. Prosječni koeficijent uzgoja u srodstvu iznosio je 3,68%, a stopa promjene uzgoja u srodstvu 1,74% po generaciji. Prosječna srodnost u populaciji iznosila je 9,32%, dok je efektivna veličina populacije iznosila 28,81. Prosječno trajanje generacijskog intervala iznosilo je 2,17 godine. Rezultati analize porijekla pokazali su potrebu za ulaganjem dodatnih napora kako bi se očuvala genetska raznolikost unutar populacije banijske šare svinje. Tome može pridonijeti plansko sparivanje životinja te primjena selekcije s optimiziranim doprinosom.
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
4

Škorput, Dubravko, Andreja Vertuš, Vedran Klišanić, Danijela Karolyi, and Zoran Luković. "Utjecaj pasmine i spola na dnevni prirast u testu svinja u proizvodnim uvjetima." Stočarstvo 71, no. 1-2 (August 25, 2017): 39–43. http://dx.doi.org/10.33128/s.71.1-2.5.

Full text
Abstract:
Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj pasmine i spola svinja na dnevni prirast u testu u proizvodnim uvjetima. Istraživanje je obuhvatilo 62 469 zapisa iz testa svinja u proizvodnim uvjetima od 1998. do 2017. godine u Republici Hrvatskoj. U istraživanje su bile uključene svinje četiri čiste pasmine: landras (L), veliki jorkšir (VJ), pietren (P), durok (D) te oba recipročna križanca LxVJ. Oba promatrana utjecaja imala su značajan utjecaj (P<0,05) na dnevni prirast. Uočena je statistički značajna razlika u dnevnom prirastu između pasmina. Prosjeci dobiveni metodom najmanjih kvadrata pokazuju da su svinje pasmine durok imale najveći dnevni prirast sa 583 g, zatim ih slijede križanci LxVJ sa 532 g i VJxL sa 529 g. Dnevni prirast za velikog jorkšira iznosi 528 g, a najmanji prirast je zabilježen kod pietrena sa 519 g. Utvrđena je značajna razlika (P<0,05) u dnevnom prirastu u testu u proizvodnim uvjetima između spolova (nerastića i nazimica) gdje prosječni dnevni prirast dobiven metodom najmanjih kvadrata iznosi 569 g u nerastića i 508 g u nazimica.
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
5

Brnić, Dragan, Ivana Šimić, Alen Kovačević, and Nina Krešić. "Virusni gastroenteritisi u svinja." Veterinarska stanica 51, no. 1 (February 4, 2020): 53–66. http://dx.doi.org/10.46419/vs.51.1.6.

Full text
Abstract:
Virusni gastroenteritisi u svinja predstavljaju kontinuirani izazov za uzgajivače svinja, kako sa stajališta zdravstvenog upravljanja stadom, tako i sa stajališta primjene odgovarajućih biosigurnosnih mjera. U etiologiji se ističu koronavirusi i rotavirusi, a odlikuje ih izlučivanje u visokim koncentracijama, niska infektivna doza, iznimna stabilnost u okolišu i visoka kontagioznost. Uzročnici epizootija s izraženim mortalitetima u sisajuće prasadi (do 100 %) su upravo koronavirusi, poglavito virus epidemijskog proljeva svinja (PEDV) koji je prouzročio znatne gubitke u svinjogojstvu u svijetu, ali i kod nas. Osim PEDV-a, predstavnici koronavirusa koji su značajni patogeni u svinja su i virus transmisivnog gastroenteritisa svinja (TGEV), svinjski deltakoronavirus (PDCoV) te nedavno opisani koronavirus sindroma akutnog proljeva u svinja (SADS-CoV). Iako ubikvitarni, i rotavirusi, a naročito vrsta Rotavirus A (RVA) od ukupno pet vrsta dokazanih u svinja, predstavljaju značajne uzročnike gastroenteritisa u mlađih dobnih kategorija, a poznat je i njihov zoonotski potencijal. Iako koronavirusi koji inficiraju svinje nisu dokazani u čovjeka, smatra se da svinjski deltakoronavirusi možda posjeduju taj potencijal. Primjer SADS-CoV i njegovog prijenosa sa šišmiša na svinje ističe važnost pretraživanja divljih životinja koje su dokazano izvorište bolesti važnih za veterinarsko i humano javno zdravstvo. Patogeneza, klinička slika, obdukcijski i patohistološki nalaz su slični kod svih virusnih gastroenteritisa u svinja te u slučaju pojave vodenastog proljeva žućkasto-bijele boje i povraćanja visokog morbiditeta i mortaliteta naročito u sisajuće prasadi, moramo posumnjati na virusne uzročnike. Upravo je stoga pravovremena dijagnostika ključna kako bi se čim ranije mogle primijeniti odgovarajuće mjere i spriječiti širenje bolesti, a time i smanjiti štete. Liječenje je simptomatsko, a cjepiva nisu dostupna na našem tržištu te se kontrola ovih virusnih infekcija svodi na dobro zdravstveno upravljanje stadom i primjenu strogih higijensko-sanitarnih te vanjskih i unutarnjih biosigurnosnih mjera.
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
6

Žužul, Slavko, and Jurica Tršan. "Uloga duboke stelje u tovu pilića i svinja." Meso 19, no. 3 (2017): 223–28. http://dx.doi.org/10.31727/m.19.3.4.

Full text
Abstract:
Osnovna uloga duboke stelje u tovu pilića i svinja je termoizolacija te upijanje fecesa i mokraće. Stelja također povećava i fizičku udobnost, zatim djeluje stimulirajuće na piliće i svinje, potičući ih da istražuju okoliš čeprkanjem, odnosno rovanjem, čime umanjuje stres i izražavanje vrsti nesvojstvenog ponašanja. Osim toga, stelja pomiješana s fecesom je i izvanredan gnoj, bogat dušičnim spojevima. O kvaliteti i vrsti stelje ovise mikroklimatski uvjeti u nastambama, proizvodni rezultati i pojava bolesti.
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
7

Čačić, Mato, Nađa Lubina Malus, Mario Tretinjak, Vedran Klišanić, Željko Mahnet, and Vesna Orehovački. "Revitalizacija hrvatskog uzgoja Mangulice." Stočarstvo 71, no. 1-2 (August 25, 2017): 44–55. http://dx.doi.org/10.33128/s.71.1-2.6.

Full text
Abstract:
Pasmina svinja mangulica je stara pasmina svinja koja je imala veliku ulogu u hrvatskom stočarstvu u kojem se uzgaja više od stoljeće i pol, a u pojedinim razdobljima bila je najznačajnija pasmina svinja u Hrvatskoj, posebice u Slavoniji. Njezin značaj bio je velik u podmirenju prehrambenih potreba, ali i kao temelja nastanka hrvatske izvorna pasmine crna slavonska svinja. Danas se Hrvatskoj uzgaja mali broj jedinki ove pasmine, te u cilju očuvanja Hrvatska poljoprivredna agencija 2016. godine je započela postupak utemeljenja registra pasmine te u izradu programa očuvanja. Registar pasmine danas broji 113 rasplodnih grla nerasta i krmača, a zastupljena su sva tri tipa mangulice (bijeli, crveni i lasasti). Iako mangulica nije naša izvorna pasmina, duga tradicija uzgoja, njezin povijesni značaj u životu građana te uloga u stvaranju crne slavonske svinje, nesumnjivo su činjenice za ulaganje intenzivnog rada u očuvanju hrvatskog uzgoja mangulice te njezino svrstavanje u Popis izvorni i zaštićenih pasmina domaćih životinja Republike Hrvatske, a što potvrđuju brojni povijesni pisani dokazi i znanstvena istraživanja.
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
8

Tomljanović, Kristijan, Marijan Grubešić, Renata Pernar, and Helena Nosek. "Mogućnosti primjene lakih bespilotnih letjelica u prebrojavanju krupne divljači." Šumarski list 142, no. 11-12 (December 14, 2018): 621–26. http://dx.doi.org/10.31298/sl.142.11-12.6.

Full text
Abstract:
U provedenom istraživanju pokušalo se istražiti u kojoj mjeri je moguće aplicirati sustav bespilotne letjelice opremljene termalnom kamerom u procjeni nekih populacijskih parametara krupne divljači. Istraživanje je provedeno u nizinskom području kontinentalnog dijela Republike Hrvatske unutar lovišta Opeke II. Za istraživanje je odabrana divlja svinja kao najčešća vrsta krupne divljači u Republici Hrvatskoj. Unutar dva lokaliteta (I dobni razred,uređajni razred hrasta lužnjaka) provedeno je testiranje dvije metode prebrojavanja. Prvom metodom pokušala su se prebrojiti sva grla unutar istraživanog odsjeka. Rezultati dobiveni tom metodom pokazuju relativno visoku brojnost divlje svinje od prosječno 1,26 +/– 0,18 grla/ha unutar istraživanjem obuhvaćenog područja. Druga korištena metoda predstavlja prebrojavanje divljih svinja na unaprijed određenim prugama, čiji udio u ukupnoj promatranoj površini iznosi 10%. Kod te metode podaci su veće varijabilnosti te je ustanovljena nešto manja brojnost divljih svinja unutar promatranog odsjeka od 0,61 grla/ha uz vrlo visok sd= +/– 0,53. Istraživanjem je potvrđena mogućnost primjena sustava bespilotnih letjelica s termalnim kamerama. Od dvije primijenjene metode, prva (apso­lutno prebrojavanje svih životinja) je pogodna za manje površine, dok je metoda primjernih pruga pogodna za veće površine uz svjesni rizik generiranja veće pogreške prebrojavanja.
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
9

Laurinkienė, Nijolė. "Das Opfern des Schweins in der baltischen TraditionŽrtvovanje svinje v baltskem izročilu." Studia mythologica Slavica 12 (October 19, 2009): 343. http://dx.doi.org/10.3986/sms.v12i0.1678.

Full text
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
10

Balić, Davor, and Mario Škrivanko. "Najvažnije parazitarne zoonoze i njihovo javno-zdravstveno značenje u zemljama Europe." Veterinarska stanica 51, no. 5 (July 1, 2020): 559–69. http://dx.doi.org/10.46419/vs.51.5.4.

Full text
Abstract:
Godišnje radionice Europskog referentnog laboratorija za parazite (EURLP) smještenog u Višem institutu za zdravlje (Istituto Superiore di Sanita) u Rimu, prilika su za upoznavanje s aktualnim stanjem najvažnijih parazitarnih zoonoza u Europi. Tijekom dvodnevne radionice predstavnici nacionalnih referentnih laboratorija (NRL) usmeno ili posterima izvještavali su o epidemiološkim i epizootiološkim osobitostima parazitarnih zoonoza u njihovim zemljama tijekom protekle godine. Prezentirani podatci uglavnom se odnose na: godišnje preglede registriranih slučajeva oboljelih ljudi, izvore invadiranja, načine širenja i prenošenja invazija, ispitivanja kojima se provjerava prisutnost, otpornost i preživljavanje razvojnih stadija parazita u okolišu kao i na opise neuobičajenih pojava rijetkih invazivnih zoonoza zabilježenih u europskim zemljama. Epizootiološki podatci odnose se na istraživanja, tj. nadzor nad prisutnošću pojedinih vrsta parazita i/ili njihovih razvojnih stadija u domaćim i divljim životinjama te njihovom potencijalnom značenju za zdravlje ljudi. Sumirane podatke i trendove koji se uoče obradom podataka na razini cijele EU prezentiraju predstavnici Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) i Opće uprave za zdravlje i zaštitu potrošača EU (DG SANCO). Osim predstavnika zemalja članica EU na radionicama su prisutni i predstavnici nečlanica EU, poput Islanda, Norveške, Švicarske, Sjeverne Makedonije i Srbije, koji su često uključeni u zajedničke projekte s članicama zemalja EU i/ili žele biti informirani o aktualnostima iz područja parazitarnih zoonoza na području EU. Posebna pozornost pridaje se predavanjima pozvanih parazitologa iz Europe i svijeta koji prezentiraju rezultate i otkrića dugogodišnjeg rada svojih timova o pojedinim parazitozama i njihovom značenju za javno zdravstvo. Cilj je ovoga rada bio informirati o ehinokokozi i trihinelozi kao najvažnijim parazitozama za javno zdravstvo EU te izvijestiti o značenju i osobitostima opistorhioze koja je opširnije prezentirana na godišnjoj radionici održanoj 2018. godine. Izvijestli smo o neočekivano velikom broju oboljelih ljudi od trihineloze u Hrvatskoj koji je registriran 2017. godine u nekoliko epidemija i sporadičnih slučajeva. Najveća epidemija dogodila se nakon konzumiranja mesnih proizvoda napravljenih od mesa divlje svinje što je i prva službena potvrda invadiranja mesom druge vrste, osim domaće svinje, na području Hrvatske. Zbog karakteristične epidemiološke situacije trihineloza u Hrvatskoj i dalje ostaje parazitoza od najvišeg javno-zdravstvenog značenja.
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
More sources

Dissertations / Theses on the topic "Svinje"

1

Nevena, Veličković. "Genetička analiza populacione strukture i filogeografija divlje svinje (Sus scrofa Linnaeus, 1758)." Phd thesis, Univerzitet u Novom Sadu, Prirodno-matematički fakultet u Novom Sadu, 2014. https://www.cris.uns.ac.rs/record.jsf?recordId=87678&source=NDLTD&language=en.

Full text
Abstract:
U radu je analzirana struktura populacija i stepen genetičke varijabilnosti upopulacijama divlje svinje u Evropi.  Određena je polimorfnost jedanaesttetranukleotidnih mikrosatelita u uzorku od 664 divljih svinja u Evropi, utvrđivanjemalela prisutnih u populacijama i utvrđivanjem njihove frekvencije. U analiziranomuzorku definisano je prisustvo 13 subpopulacija divljih svinja u Evropi i određeni suosnovni parametri intra-  i interpopulacione varijabilnosti. Pokazano je da je  protokgena između definisanih subpopulacija relativno mali  obzirom da je utvrđen  srednji ivisok nivo genetičke divergencije između definisanih subpopulacija. Utvrđen je visoknivo genetičkog diverziteta u populacijama divlje svinje Evrope, što ukazuje načinjenicu da populacije ove vrste poseduju visok genetički potencijal.  Analizompolimorfnosti  CR1-mtDNK nađeni su jedinstveni haplotipovi za Balkanskopoluostrvo i utvrđena je stuktuiranost populacija divljih svinja na Balkanu.Poređenjem dobijenih sekvenci CR1-mtDNK sa dostupnim sekvencama divljih svinjaiz čitavog sveta rasvetljena je demografska i filogeografska istorija vrste  Sus scrofa  ipotvrđeno je važna uloga Balkana u rekolonizaciji Evrope nakon poslednjeg ledenogdoba.  Pokazano je da su sva tri južna poluostrva Evrope (Balkansko, Iberijsko iApeninsko) učestvovala  u rekolonizaciji Evrope i da se filogeografska  istorija  vrsteSus scrofa može predstaviti u tri koraka: (1) povlačenje jedinki iz Centralne Evrope ujužna poluostrva tokom poslednjeg ledenog doba, (2) nezavisna diverzifikacija usvakom od tri poluostrva, (3) rekolonizacija Evrope od strane haplotipova koji su bilina severu poluostrva (u ekspazivnom frontu).  Na osnovu rezultata ovog istraživanjadata je preporuka da  za svaku definisanu subpopulaciju treba razviti odgovarajućestrategije menadžmenta u skladu sa njenim genetičkim potencijalom, a u ciljuočuvanja evolucionog potencijala svake od njih kako bi se obezbedila i očuvalastabilnost vrste.
In this paper an assessment of the wild boar genetic structure and phylogeography was performed  based on the analysis of microsatellites and CR-1 region of mitochondrial DNA. Polymorphism of eleven tetranucletide microsatellites was determined in a sample of 664 wild boars in Europe  by detection of  alleles present in the populations and their frequency. In the analyzed sample of 664 wild boars, 13 genetically different subpopulations were defined and basic parameters of intra-  and interpopulation variability were estimated.  It was shown that  gene flow  between  defined subpopulations  is relatively  small  since estimated genetic distances between subpopulations indicated a moderate to high genetic differentiation.  According to derived data,  high genetic diversity is present in wild boar populations in  Europe, indicating high genetic potential of the species.  In the analysis of mtDNA control region sequences in wild boars from the Balkan peninsula unique haplotypes  were found and population structure was observed.  A detailed inspection of results reveals that a similar phylogeographic pattern emerges in all  southern European peninsulas, arising from post-LGM expansion, and that all three peninsulas had a similar role in the wild boar post-glacial recolonization of Europe.  This pattern could be explained by: the southward migration of Central-European haplotypes during the LGM to southern peninsulas; independent diversification in each peninsula; and post-LGM leading edge recolonization of Europe  involving all three peninsulas.  Based on the results of this research, it was recommended that  for each defined subpopulation adequate  manegament strategies should be defined and each subpopulation  should be managed separately in order to preserve their evolutionary potential and to secure the long-term stability of wild resources.
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
2

Jovan, Mirčeta. "Prisustvo, karakterizacija i kontrolne opcije za Salmonella enterica u lancu mesa divlje svinje." Phd thesis, Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu, 2017. https://www.cris.uns.ac.rs/record.jsf?recordId=104689&source=NDLTD&language=en.

Full text
Abstract:
Istraživanje je sprovedeno u cilju utvrđivanja prisustva i raširenosti infekcije sa Salmonella enterica u populaciji divljih svinja u lovnim gazdinstvima u Republici Srbiji, kao i uticaju procesa lova i obrade trupova divljih svinja na njihov mikrobiološki status. U pogledu jednog od najznačajnijih alimentarnih patogena u divljih svinja, Salmonella enterica, ukupno je ispitano 425 jedinki, odstreljenih u 12 lovnih gazdinstava. Ukupna prevalencija Salmonella je iznosila 4,2%. Najviše izolata je dobijeno iz fecesa (13, odnosno 3,1%), dok je iz brisa kože i površine mesa trupova dobijeno 3 (0,7%) odnosno 4 izolata (0,9%) i samo 1 izolat iz mezenterijalnog limfnog čvora (0,2%). Serotipizacijom izolata Salmonella enterica potvrđeni su serotipovi S. Enteritidis (71.4% od ukupnog broja izolata), S. Typhimurium (23,8%) i S. Infantis (samo jedan izolat, 4,8%). Salmonella enterica je statistički značajno češće utvrđena kod životinja iz otvorenog lovišta, kao i kod jedinki ženskog pola starijih od 36 meseci i težih od 75 kg. Molekularnom karakterizacijom izolata Salmonella enterica metodom elektroforeze u pulsirajućem polju (PFGE) utvrđeni su identični profil S. Typhimurium iz fecesa i na površini mesa trupa iste divlje svinje, što ukazuje na prenos ovog patogena sa fecesa na meso trupa tokom evisceracije. Takođe su metodom PFGE utvrđeni identični i/ili visoko srodni profili Salmonella enterica kod divljih svinja poreklom iz različitih lovišta i između divljih svinja, domaćih svinja i živine poreklom sa farmi u okolini lovišta. Ovo ukazuje na postojanje genetske veze, kao i mogućnost postojanja epidemiološke veze između divljih svinja i domaćih životinja u pogledu ovog patogena. Utvrđena je visoka mikrobiološka kontaminacija kože i mesa trupova divljih svinja bakterijama indikatorima opšte i fekalne kontaminacije. Na osnovu uzorkovanih 210 divljih svinja, izlovljenih u 8 lovišta, prosečan ukupan broj bakterija (ACC) utvrđen na koži bio je je 5,2 log10 cfu/cm2, a broj Enterobacteriaceae (EBC) 3,6 log10 cfu/cm2. Prosečan ACC utvrđen na mesu trupova iznosio je 5,4 log10 cfu/cm2, a EBC 3,8 log10 cfu/cm2. Viši nivo mikrobiološke kontaminacije na mesu trupova divljih svinja u odnosu na kožu ukazuje da drugi izvori kontaminacije (prolivanje sadržaja creva kao posledice ustreljivanja u abdomen i druge nehigijenske procedure tokom obrade trupova) igraju važniju ulogu u kontaminaciji mesa trupova nego koža. Na mikrobiološki status trupova su najviše uticale procedure lova i obrade trupova, pa je na nivou pojedinih lovišta utvrđena statistički značajna razlika između trupova ispravno odstreljenih životinja i onih pogođenih u abdomen. Na viši nivo mikrobiološke kontaminacije sa ACC i EBC su takođe uticale procedura evisceracije na terenu na otvorenom u ležećem položaju na zemlji i bez dostupne čiste vode, kao i veoma nehigijenska praksa pranja kože i unutrašnjih površina trupova nakon obavljene evisceracije. Rezultati ovog istraživanja značajno doprinose razumevanju epidemiologije Salmonella enterica u divljih svinja u Srbiji i rizičnih faktora koji utiču na njeno širenje i mogućnost prenosa na ljude alimentarnim putem, kao i uticaja procesa lova i obrade trupova divljih svinja na njihov mikrobiološki status. Oni takođe predstavljaju i naučnu osnovu za dalji razvoj strategija za kontrolu S. enterica u populaciji divljih svinja u Srbiji i sveukupne mikrobiološke kontaminacije mesa trupova.
The presence and distribution of Salmonella enterica infection in wild boar population in hunting estates in Serbia was studied, as well as the impact of hunting and carcass dressing procedures on their microbiological conditions.  With respect to the main foodborne pathogen from wild boars, Salmonella enterica, the total number of 425 wild boars, originating from 12 hunting estates, was examined. The overall Salmonella prevalence was 4.2%. Isolates were recovered from faeces (13, representing 3.1%), while fewer from skin and carcass meat swabs, i.e. 3 (0.7%) and 4 (0.9%) respectively and only one isolate from mesenteric lymph node (0.2%). Serotyping of S. enterica isolates confirmed serotypes S. Enteritidis (71.4% of total numbers of isolates), S. Typhimurium (23.8%) and S. Infantis (only one isolate, 4.8%). Salmonella enterica was more often found in animals originating from open hunting estates, and from females older than 36 months weighing >75 kg. Molecular characterisation of S. enterica isolates using Pulsed Field Gel Electrophoresis (PFGE) revealed identical profile of S. Typhimurium from the faeces and carcass meat surface of the same animal, indicating transmission of this pathogen from the faeces to carcass meat during evisceration. Also, identical and/or highly related profiles of S. enterica were determined from wild boars from different hunting estates and between wild boars and domestic pigs and poultry from nearby farms in close proximity to hunting estates. This indicate the existence of genetic link, and possibility of epidemiological link as well between wild boars and domestic animals in respect to this microbial pathogen. High microbial contamination of wild boar skin and carcass meat with indicators of general and faecal contamination was found. Based on 210 sampled wild boars from eight hunting estates, the mean aerobic colony counts (ACC) on wild boar skin was 5,2 log10 cfu/cm2 and Enterobacteriaceae counts (EBC) 3,6 log10 cfu/cm2. The mean ACC on carcass meat was 5,4 log10 cfu/cm2, and EBC 3,8 log10 cfu/cm2. Higher levels of microbial contamination on wild boar carcass meat comparing to the skin indicate that sources other than skin (such as gut content spilage due to abdominal shot, as well as other unhygienic carcass dressing procedures) play important role in carcass meat contamination. Hunting and dressing procedures mostly influenced carcass meat microbial conditions, hence statistically significant difference was observed between properly shot animals and animals shot in abdominal region, as shown on the individual hunting estate level. Other procedures also had an influence on the higher carcass meat microbial contamination with ACC and EBC, such as evisceration in the field in lying position on the ground and without access to a clean water, as well as very unhygienic practice of washing skin and interior carcass surfaces after completed evisceration. The results from this study significantly contribute to the understanding of Salmonella enterica epidemiology in wild boars in Serbia and risk factors that contribute to its spread and transmission to humans, as well as to the impact of hunting and carcass dressing procedures on their microbial status. These results are also sound scientific basis for further development of control strategies for S. enterica in wild boar population in Serbia and control of overall microbial contamination on wild boar carcass meat.
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
3

Nataša, Pejčinovska. "Histološke odlike mukoze želuca svinja u različitim uslovima uzgoja." Phd thesis, Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu, 2018. https://www.cris.uns.ac.rs/record.jsf?recordId=107557&source=NDLTD&language=en.

Full text
Abstract:
Bakterije koje kolonizuju želudac (Gastrospirillum spp. i Helicobacter spp.) su izolovane kod čoveka i nekoliko animalnih vrsta, uključujući i svinje. Gastritis je rezultat prirodne ili eksperimentalno izazvane infekcije sa H. pylori kod čoveka i konvencionalnih prasića. Kod obe vrste (čovek i svinja), infekcija sa H. pylori pokreće inflamatorni odgovor organizma, međutim postoje razlike u ćelijskoj populaciji u inflamatornom infiltratu. Cilj istraživanja ove disertaciji je identifikacija bakterije Helicobacter spp., različite morfologije (Helicobacter-like organisms and Gastrospirillum-like organisms), kao i patohistološki pregled i evaluacija gastritisa svinja uzgajanih na intenzivni i ekstenzivni način. Uzeti su uzorci mukoze pars oesophagea, fundusa i pilorusa. Za identifikaciju bakterije Helicobacter spp. korišćene su dve metode bojenja: Loefflermethylene blue i modifikovana Giemsa. Za histološko ispitivanje, uzorci su obojeni i hematoksilin eozinom (H&E). Stepen gastritisa je određen prema Sidnejskom sistemu za klasifikaciju gastritisa. U humanoj a i u veterinarskoj patologiji, dobro je poznata činjenica o različitoj patogenosti različitih bakterija Helicobacter vrsta. Helicobacter bakterije izolovane iz želuca svinja pripadaju različitim vrstama ovog roda i međusobno se bitno razlikuju kako po patogenosti, tako i po virulentnosti. Tako na primer, Helicobacter–like bakterije koje su okarakterisane kao visoko patogene, mogu izazvati ulceracije ezofagealnog ili glandularnog dela želuca, gastritis ozbiljnog stepena i formiranje limfoidnih folikula. Rezultati našeg istraživanja pokazuju da je stepen gastritisa veći u piloričnoj mukozi HLO-pozitivnih svinja u poređenju sa vrednostima GLO-pozitivnih svinja. Nije postojala pozitivna korelacija između infekcije bakterijama GLO morfologije i ulceracija. Za razliku od perzistentnih infekcija sa H. pylori kod ljudi kod kojih je teška glandularna atrofija udružena sa intestinalnom metaplazijom veoma česta, kod ispitivanih svinja izintenzivnog i ekstenzivnog načina uzgoja nisu potvrđeni slučajevi atrofičnog gastritisa i intestinalne metaplazije. Konvencionalne svinje mogu poslužiti kao animalni model infekcije sa H. pylori jer su svinje u funkcionalnom smislu monogastrične životinje po anatomskim i fiziološkim karakteristikama, vrlo slične čoveku. Takođe, patogeneza infekcije je veoma slična kao kod čoveka. Navedene činjenice podržavaju mogućnost upotrebe ovog modela u daljem istraživanju patogeneze nastanka Helicobacter spp. gastritisa. Rezultati ovog istraživanja pružaju dodatni dokaz da HLO mogu biti faktor koji igra krucijalnu ulogu u patogenezi gastritisa kod svinja. Datum
Bacteria that colonize the stomach (Helicobacter spp. and Gastrospirillum spp.) are isolated from humans and several animal species, including pigs. Gastritis is the result of a natural or experimental induced infection with H. pylori in humans and conventionally pigs. In both, humans and pigs, the infection with H. pylori elicited inflammatory response, but there are differences between populations of inflammatory cells. The aims of this dissertation are to identify  spp. with two different morphology (Helicobacter-like organisms and Gastrospirillumlike organisms), as well as histolopathological examination and evaluation of gastritis score of gastric mucosa of pigs in intensive and extensive production. Biopsy samples were taken from the pars oesophagea, fundic and pyloric mucosa. For identification of Helicobacter species morphology we used two stain methods: Loeffler-methylene blue and modified Giemsa. All tissue sections were stained with hematoxylin and eosin (H&E) for histopathological evaluation. The severity of gastritis was scored to the Sydney System for the classification of gastritis. In human as well as in veterinary pathology, the fact of the different pathogenicity of various Helicobacter species is well known. The Helicobacter spp. isolated from stomach mucosa of pigs which belong to different genus, differ significantly in both, pathogenicity and virulence. Helicobacter pylori-like bacteria characterised as high pathogenic, has been associated with ulceration of the oesophageal or glandular portion of the stomach, severe gastritis and formation of lymphoid follicles. On the contrast, infection with Helicobacter heilmannii, which has been shown to have low pathogenicity was accompanied by only mild gastritis and no ulceration. The results of current study suggested that the average gastritis score was higher in HLO-positive pyloric mucosa, comparedwith the GLO-positive pyloric mucosa. There was signifficance between HLO-positive and HLO-negative pyloric mucosa in both, intensive and extensive production. There was no correlation between GLO-positive mucosa and ulceration. In contrast to persistent H. pylori infection in humans in which severe glandular atrophy associated with intestinal metaplasia is very common, in examined pigs from intensive and extensive breeding, no samples exhibited histological features characteristic for atrophic gastritis and intestinal metaplasia have been confirmed in pigs of both production systems. The conventional piglets as an animal model of the human H. pylori infection offers advantages of a functional monogastric animal with gastric anatomic and physiologic characteristics similar to those of humans. Moreover, the infection and pathogenesis is similar to that in humans. These facts support the usefulness of this model in further research on the pathogenic mechanisms of Helicobacter spp. associated gastritis. Our findings provide further evidence that HLO can be one of the factors that playing a crucial role in the pathogenesis of gastritis in pigs.Accepted
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
4

Diana, Lupulović. "Razvoj i primena različitih laboratorijskih metoda za dijagnostikovanje infekcije izazvane hepatitis E virusom kod svinja i ljudi." Phd thesis, Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu, 2013. https://www.cris.uns.ac.rs/record.jsf?recordId=95415&source=NDLTD&language=en.

Full text
Abstract:
Hepatitis E virus (HEV) je uzročnik akutne hepatis E infekcije kod ljudi. HEV se prenosi putem zagaĎene vode i odgovoran je za nastanak mnogobrojnih epidemija velikih razmera u zemljama u razvoju Azije i Afrike. Hepatitis E je prvi put kod svinja izolovan 1997. godine, a kasnije je dokazan i kod ostalih ţivotinjskih vrsta, kao što su: divlje svinje, jelen, zečevi, pacovi, ptice i ostalo.Prva istraţivanja prisustva HEV infekcije kod domaćih i divljih svinja u Srbiji sprovedena su 2008. godine. HEV RNK je dokazana u 30% uzoraka fecesa i 45% uzoraka organa (Petrovic et al., 2008). Analizom uzoraka krvnih seruma svinja u individualnim gazdinstvima ustanovljena je seroprevalencija od 34,6% (Lupulovic et al, 2010). Cilj ovog istraţivanja je ispitivanje raširenosti HEV infekcije kod svinja na farmama na teritoriji Vojvodine, kao i ispitivanje HEV seroprevalencije kod ljudi u Vojvodini.Od metoda za istraţivanje korišćene su: nekomercijalni ELISA test (in-house ELISA), komercijalni ELISA test, Western-blot metod, real-time RT -PCR i imunohistohemijska metoda za detekciju HEV antigena.Materijal za ispitivanje su bili uzorci krvi svinja (300) sa 3 farme na teritoriji Juţne Bačke i Srema i uzorci krvi ljudi (294), kao i uzorci fecesa, ţuči, jetre i mesa sakupljeni u klanicama od 95 tovljenika i 50 prasadi.Prisustvo specifičnih antitela IgG klase protiv hepatitis E virusa dokazano je kod svinja na sve tri ispitujuće farme. Primenom in house ELISA testa ustanovljena je seroprevalencija od 37% na farmi A, 31% na farmi B i 54% na farmi C, dok je primenom komercijalnog ELISA testa utvrĎeno 40% seropozitivnih svinja na farmi A, 41% na fami B i 65% na farmi C. Uporednom analizom rezultata dobijenih sa oba ELISA testa, ustanovljena je prosečna seroprevalencija od 40,66% in house ELISA testom, odnosno 48,66% komercijalnim ELISA testom.Sprovedena su i istraţivanja prisustva specifičnih antitela IgG klase protiv HEV u krvnim serumima dobrovoljnih davalaca krvi i kod pacijenata. Primenom in house ELISA testa utvrĎena jeseroprevalencija od 15% kod dobrovoljnih davalaca krvi, dok su uzorci krvi pacijenata bili seronegativni. Testiranjem komercijalnim ELISA testom kod dobrovoljnih davalaca krvi pozitivan serološki nalaz je ustanovljen kod 17,86% dobrovoljnih davalaca krvi (pregledani su serumi koji su u in house testu dali pozitivan ili sumnjiv nalaz, kao i odreĎen broj seronegativnih uzoraka), a kod pacijenata 2,12%.Kao tzv. „zlatni standard“ za definisanje rezultata sa sumnjivim serološkim nalazom čije su ekstinkcije bile blizu cut off vrednosti u in house ELISA testu, korišćen je Western blot metod. Pozitivan rezultat je potvrĎen kod 6 od ukupno pregledanih 11 uzoraka krvi svinja, odnosno od ukupno pregledanih 11 uzoraka seruma ljudi, pozitivan nalaz je ustanovljen kod 7 uzoraka.Uzorci sa klanica pregledani su real-time RT- PCR metodom, a HEV RNK je dokazana u u fecesu (54%), ţuči (26%), jetri (16%) i mesu (10%) prasadi. Kod tovljenika prisustvo HEV RNK je potvrĎeno samo u fecesu (7,27%), dok su svi uzorci tkiva bili negativni.Patahistološkim pregledom dokazane su mikroskopske lezije II stepena kod 3 uzorka (11,53%) jetri prasadi od ukupno pregledanih 26 uzoraka sa pozitivnim RT-PCR. Imunohistohemijskim pregledom uzoraka jetre prasadi nije dokazano prisustvo antigena hepatitis E virusa.Definisani su protokoli laboratorijskog ispitivanja hepatitis E infekcije kod svinja i ljudi, kao i u uzorcima mesa i jetri svinja u klanicama
Hepatitis E virus (HEV) is the causative agent of acute hepatitis E infection in humans. HEV is transmitted through contaminated water and is responsible for the outbreaks of many large-scale epidemics in the developing countries of Asia and Africa. Swine HEV was first isolated in 1997, and was later detected in other animal species, such are: wild boar, deer, rabbits, rats, birds and more.The first investigations of HEV infection in domestic and wild pigs in Serbia were carried out in 2008. HEV RNA was detected in 30% of faecal samples and 45% of the tissue samples (Petrovic et al., 2008). Analysing the blood samples of beckyard pigs, the seroprevalence of 34,6% was determined (Lupulovic et al, 2010). The aim of this study was to investigate the prevalence of HEV infection in pigs on farms in Vojvodina, as well as testing the HEV seroprevalence in humans.The methods used for this study were: non-commercial ELISA (in house ELISA), the commercial ELISA, Western blot method, real-time RT-PCR and immunohistochemical method for the detection of HEV antigen.Material for the study were: blood samples of pigs (300) from 3 farms on the territory of South Backa and Srem and blood samples of people (294), as well as faeces, bile, liver and meat collected in slaughterhouses from 95 fatteners and 50 piglets.The presence of specific IgG antibodies against the hepatitis E virus in pigs has been detected on all three examinated farms. Upon the application of in house ELISA, the seroprevalence of 37% was establised on farm A, 31% in farm B and 54% on farm C, while using a commercial ELISA , 40% of seropositive pigs were detected on farm A, 41% of fami B and 65% Farm C. The comparative analysis of the results obtained with both ELISA, determined the average seroprevalence of 40,66% by in house ELISA and 48,66% by commercial ELISA.The research of the presence of specific IgG antibodies against HEV in the serum of blood donors and patients were also conducted. Upon the application of in house ELISA, the seroprevalence of 15% were recorded in blood donors, while blood samples of patients were seronegative. Testing by commercial ELISA, positiv serological findings were diagnosed in 17,86% of blood donors (serums with positive or suspicious results in in house ELISA and a number of seronegative samples were tested), and in patients 2, 12%.As so-called "gold standard" for defining the serological results with suspiciousserological findings, which extinctions were close to cut off values in in house ELISA, we used the Western
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
5

Marija, Jokanović. "Karakterizacija kvaliteta mesa i iznutrica svinja čistih rasa odgajanih u Vojvodini." Phd thesis, Univerzitet u Novom Sadu, Tehnološki fakultet Novi Sad, 2013. https://www.cris.uns.ac.rs/record.jsf?recordId=83233&source=NDLTD&language=en.

Full text
Abstract:
U ovoj doktorskoj disertaciji urađena je karakterizacija senzornog (boja i mramoriranost), tehnološkog (vrednost pH, boja, sposobnost vezivanja vode), nutritivnog (sadržaj vlage, proteina, ukupne masti, ukupnog pepela, P, K, Na, Mg, Ca, Zn, Fe, Cu, Mn) i toksikološkog (Cd) kvaliteta mesa (M. semimembranosus i M. longissimus dorsi) i iznutrica (jetra i bubreg) pet plemenitih čistih rasa (VelikaBela, Landras, Durok, Hempšir i Pietren) svinja koje su odgajane u komercijalnom tovu i mesa (M. semimembranosus, M. longissimus dorsi, M. psoas major i M. triceps brachii) i iznutrica (jezik, srce, pluća, jetra, slezina, bubreg, mozak i kičmena moždina) jedne primitivne autohtone čiste rase (Mangulica, odnosno soj Lasasta Mangulica) svinja koje su odgajane u tradicionalnom slobodnom ispustu, a koje se u Srbiji, odnosno u Vojvodini, dominantno koriste za proizvodnju mesa.Generalno, može se zaključiti da kod mesa svinja plemenitih rasa, od svih ispitanih parametara kvaliteta, rasa svinja značajno utiče samo na inicijalnu vrednost pH i to kod M. semimembranosus, dok mišić utiče na boju (senzorno ocenjenu i vrednosti L*, a* i b*) i sposobnost vezivanja vode (vrednost M/RZ i vrednost M/T). Kod mesa svinja Lasaste Mangulice mišić značajno utiče na krajnju vrednost pH, boju (senzorno ocenjenu, vrednosti L* i a*), mramoriranost, sposobnost vezivanja vode (vrednost T), sadržaj vlage, ukupne masti, P, Na, Mg, Ca, Zn, Fe, Cu i Mn. Sa druge strane, osim u slučaju sadržaja Ca u jetri i bubregu svinja plemenitih rasa, vrsta tkiva iznutrica značajno utiče na sva ispitana svojstva kvaliteta iznutrica svinja plemenitih rasa i svinja Lasaste Mangulice.Utvrđene pojedinačne vrednosti svih ispitanih faktora kvaliteta mesa i iznutrica ukazuju na veoma veliko variranje kvaliteta mesa i iznutrica, što ukazuje na potrebu povezivanja tehnologije odgajivanja svinja i tehnologije proizvodnje mesa optimizacijom svih faktora proizvodnje, koji sami po sebi nisu karakteristike kvaliteta mesa, ali koji značajno utiču na njegov kvalitet.
In this PhD thesis, characterization of sensory (colorand marbling), technological (pH, color, water holdingcapacity), nutritional (content of moisture, protein, totalfat, total ash, P, K, Na, Mg, Ca, Zn, Fe, Cu, Mn) andtoxicological (content of Cd) quality of meat (M.semimembranosus and M. longissimus dorsi) and offal(liver and kidney) from five modern purebred pigs(Large White, Landras, Durok, Hempšir and Pietren)reared in commercial condition was done. Also,characterization of meat (M. semimembranosus, M.longissimus dorsi, M. psoas major and M. tricepsbrachii) and offal (tongue, heart, lungs liver, spleen,kidney, brain, spinal cord) quality from free-range rearedindigenous purebred pigs of Swallow-belly Mangulica,was done. These modern and indigenous purebreds arepredominantly used for meat production in Serbia, and inVojvodina.Generally, it can be concluded that in modernpurebred pigs, only the initial pH value in M.semimembranosus, of all the investigated qualityparameters, was significantly affected by bred, whily themuscle significantly affected the color (sensoryevaluated and the value of L*, a* and b*) and waterholding capacity (the value of M/RZ, the value of M/T).In Swallow-belly Mangulica pigs type of the musclesignificantly affected the ultimate pH, color (sensoryrated,the value of L* a*), marbling, water holdingcapacity (value of T), content of moisture, total fat, P,Na, Mg, Ca, Zn, Fe, Cu and Mn. On the other hand,except in the case of the Ca content in the liver andkidney of modern purebred pigs, type of the tissuesignificantly affected all of the investigated qualityproperties of offal from modern purebred pigs andSwallow-belly Mangulica pigs.Determined individual values of all investigatedfactors of meat and offal quality indicated a very largevariation of meat and offal quality, what indicates theneed to combine pig breding technology and meattechnology by optimization of all factors of production,which in themselves are not the characteristics of meatquality, but significantly affect on it’s quality.
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
6

Marijana, Maslovarić. "Ispitivanje nutritivne vrednosti osušenog jabučnog tropa i mogućnosti njegove upotrebe u industrijskoj proizvodnji hrane za životinje." Phd thesis, Univerzitet u Novom Sadu, Tehnološki fakultet Novi Sad, 2017. https://www.cris.uns.ac.rs/record.jsf?recordId=104918&source=NDLTD&language=en.

Full text
Abstract:

Apple pomace is a by-product of the industrial production of apple juice, amounting to approximately 20-30% of freshly processed apples. Several million tonnes of apple pomace is produced in the world annually. Fresh apple pomace is characterised by high sugar and moisture content, which makes it susceptible to microbial contamination, uncontrolled fermentation and spoiling. Despite increasingly stricter legal regulations in managing biodegradable waste, large quantities of apple pomace are still being disposed of at landfills, posing a serious environmental issue. Since apple pomace has a certain nutritive value, it seems necessary to consider possibilities for using it as animal feed.
The main goal of this research was to examine the possibility for using dried apple pomace as animal feed, i.e., as a raw material in the industrial production of animal feed. Accordingly, the nutritive value of dried apple pomace was examined, along with the process of pelleting, since pelleting is one of the most common technological procedures in the industrial production of animal feed.
The testing of the chemical composition of dried apple pomace, used to determine its nutritive value, included the analyses of the content of raw proteins, raw fats, raw fibres, ash, neutral detergent fibres (NDF), acid detergent lignin (ADL), lignin, total sugars, individual sugars – fructose, glucose and sucrose, essential amino-acids, vitamins and mineral elements. When compared with the majority of commonly used animal feeds, the dried apple pomace was found to contain large amounts of raw fibres and sugars and small amounts of proteins and fats.
In accordance with the determined nutritional composition of the dried apple pomace, concentrate mixtures for fattening pigs were prepared, after which a trial was performed to examine the effect of feeding the animals on the mixtures containing dried apple pomace in different concentrations on the production performance of the fattening pigs. The results of the feeding trial showed that adding 7% of dried apple pomace in the growing period and 10% in the finishing period had no negative effects on the animal health, production and meat yield.
In the next part of the research, the dried apple pomace was pressed into pellets, with three starting moisture contents in the unpelleted material – 10%, 13% and 16%. The examination of the produced pellets showed that they had very good physical quality in terms of the pellet durability index (PDI) and hardness. The value of PDI exceeded 99% for all three starting moisture contents. The bulk density of the pelleted dried apple pomace was nearly twice as large as it was before pelleting. Increasing the moisture content in the dried apple pomace from 13% to 16% resulted in lower temperatures and energy consumption in the process of pelleting.
The goal of the next part of the research was to examine the effect of adding apple pomace into the concentrate mixture models consisting of corn and sunflower meal on the physical quality of the obtained pellets, the specific electricity consumption of the pellet press and the temperature of the pellet press die. Three concentrate mixture models were prepared for the test, comprising 0%, 10% and 20% of dry apple pomace. The mixtures were conditioned by adding water to reach the moisture content of 13%, 15% and 17% and pelleted at three settings of the press die (8, 24 and 30 mm). Therefore, three parameters were varied at three levels, in a full factorial experimental design. The dependent variables (response variables) were: PDI, pellet hardness (H), dust content in the pellets, bulk density of the pellets, matrix temperature of the pellet press and the specific energy consumption of the pellet press. The results showed that adding dried apple pomace into the model concentrate mixtures led to a significant increase in pellet quality, especially in terms of increasing the PDI value and decreasing the dust content. The results of the analysis of standard scores (SS) showed that the optimum values for pellet quality, specific energy consumption and temperature of the press die were obtained for the model concentrate mixture containing 10% of dried apple pomace, using 30 mm press die and with 17% of the starting moisture content. Good results were also obtained for the model concentrate mixture containing 20% of dried apple pomace, using 24 mm press die and with 17% of the starting moisture content.
To define the effect of the concentration of dried apple pomace in the model mixtures, the press die thickness and the starting moisture content on the change of the response variables, the response surface methodology (RSM) was used. The analysis of variance (ANOVA) of the response models for each of the analysed quality parameters and pelleting processes, showed which of the process parameters (percentage of apple pomace in the concentrate model mixtures, press die thickness and starting moisture content) had statistically the biggest effect on creating the mathematical response models, presented in the form of the second order polynomial (SOP). The results of this research showed that the increase in the percentage of dried apple pomace, press die thickness and starting moisture content led to an increase in PDI value, hardness (H) and bulk density of the pellets and a decrease in the content of dust in the pellets. The increase in the share of apple pomace in the model mixtures and in the die thickness of the pellet press led to an increase in the specific energy consumption and die temperature. On the other hand, the increase in the starting moisture content led to a decrease in the specific energy consumption and die temperature.
In the last part of the research, on the basis of the determined nutritive value of the dried apple pomace the author made a calculation, in terms of optimising the concentrate mixtures containing dried apple pomace in the optimum amount for feeding particular species and categories of farm animals. The results suggest the way of practical utilization of dried apple pomace in feeding farm animals as well as in the industrial production of animal feed.

APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
7

Bojan, Blagojević. "Haptoglobin, makroskopski i bakteriološki indikatori rizika po bezbednost mesa na klanici." Phd thesis, Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu, 2011. http://dx.doi.org/10.2298/NS20111110BLAGOJEVIC.

Full text
Abstract:
Glavni cilj ovog rada je bio da se razviju i optimizuju objektivni i merljivi indikatori bioloških rizika po bezbednost mesa trupova, kao i da se – na osnovu kvalitativne ocene rizika - objektivno sagledaju i uporede performanse glavnih strategija za upravljanje tim rizicima na klanicama za goveda i svinje.Ispitan je potencijal haptoglobina goveda i svinja, podeljenih u grupe na osnovu njihove pred-istorije ili nalaza tokom inspekcije mesa, kao indikatora za njihovu rizičnu kategorizaciju pre klanja u pogledu prisustva patoloških lezija. Svaka životinja je bila podvrgnuta aktuelnoj zvaničnoj inspekciji mesa i određen je nivo haptoglobina u krvnom serumu. I u svinja i u goveda, srednje vrednosti koncentracije haptoglobina su bile značajno više u grupama kod kojih su detektovane abnormalnosti u odnosu na grupe ovih životinja bez nađenih promena, ali takva korelacija nije utvrđena na nivou individualneživotinje. Studija je ukazala da određivanje srednjeg nivoa haptoglobina u grupa životinja namenjenih klanju može da služi kao dodatni, objektivni indikator opšte prihvatljivosti zdravstvenog statusa i/ili farme porekla životinja, u okviru analize informacija iz lanca hrane kao dela premortalne inspekcije. Ovo je važno zbog donošenja odluke o sprovođenju pojednostavljene ili detaljnije postmortalne inspekcije određenih životinja ili grupa životinja na klanicama. U pogledu indikatora rizika od mikrobiološke kontaminacije obrađenih goveđih trupova, ispitana je mogućnost korišćenja numeričke ocene vizuelne čistoće goveda pre klanja. Vizuelno je ocenjena čistoća kože goveda (na skali od 1 do 4), a zatim su na obrađenim trupovima određeni nivoi generičke mikrobiote i prisustvo Escherichia coli O157. Utvrđena je globalna korelacija između vizuelne čistoće kože i nivoa generičke mikrobiote na obrađenim trupovima, ali su se ti nivoi značajno razlikovali samo između trupova vrlo prljavih goveda (kategorija 4) i svih drugih manje prljavih ili čistih (kategorije 1, 2 i 3). U pogledu vizuelne čistoće goveda i prisustva Escherichia coli O157 na obrađenim trupovima, jasna korelacija nije utvrđena. Potvrđena je opravdanost korišćenja sistema vizuelne ocene čistoće goveda i korisnost ove ocene kao jednog od indikatora nivoa rizika od mikrobiološke kontaminacije obrađenih trupova u pogledu generičke mikrobiote. Takođe, ispitana je mogućnost korišćenja kvantitativnog odnosa između nivoa ulazne (na koži) i finalne (na obrađenim trupovima) mikrobiološke kontaminacije kao potencijalnog indikatora za rizičnu kategorizaciju goveđih i svinjskih klanica u pogledu njihovih performansi u redukciji rizika od mikrobiološke kontaminacije mesa. Na kožama i trupovima goveda i svinja su određeni nivoi generičke mikrobiote i prisustvo najznačajnijih patogena u lancu goveđeg (Escherichia coli O157) i svinjskog mesa (Salmonella). Rezultati su pokazali da je odnos statusa kože i obrađenog trupa u pogledu nivoa generičke mikrobiote precizniji i pouzdaniji u diferencijaciji performansi procesne higijene klanica, u poređenju sa zvaničnim aktuelnim kriterijumima procesne higijene navedenim u legislativi Evropske Unije. S druge strane, rezultati su ukazali da korišćenje prevalencije patogena kao parametra u karakterizaciji procesne higijene klanica nije korisno. Pored toga, upoređeni su potencijalni doprinosi glavnih današnjih strategija u upravljanju biološkim rizicima za bezbednost mesa na klanicama za goveda i svinje - aktuelne inspekcije mesa i procesne higijene klanice - ukupnom osiguranju biološke bezbednosti mesa. Kvalitativno su ocenjeni rizici po zdravlje ljudi od alimentarnih hazarda povezanih sa goveđim ili svinjskim mesom, koje je moguće kontrolisati jednom od ove dve strategije na klanicama. Poređenjem nivoa ocenjenih rizika, utvrđeno je da adekvatna procesna higijena danas značajno više doprinosi ukupnoj biološkoj bezbednosti mesa trupova goveda i svinja u odnosu na aktuelnu inspekciju mesa. Ipak, u globalnom sistemu bezbednosti mesa, obe navedene strategije moraju da imaju specifičnu ulogu, shodno oceni rizika od hazarda koje kontrolišu. Svekupno, ova studija je pružila naučnu osnovu za dalje unapređenje savremenog, longitudinalnog i integrisanog sistema biološke bezbednosti goveđeg i svinjskog mesa, kao i za korišćenje nekih novih indikatora bioloških rizika u tom sistemu. Istovremeno, ukazala je i na potrebu i smer za dalja/dublja istraživanja za optimizaciju i implementacije tog modernog sistema i predloženih indikatora rizika u praksi.
The main aim of this work was to develop and optimize objective and measurable indicators of biological risks for the safety of carcass meat, and to - based on qualitative risk assessment - identify and objectively compare performances of the main risk management strategies in cattle and pig abattoirs. The potential of haptoglobin as an indicator of animal pre-slaughter risk classification regarding the presence of pathological lesions was investigated in cattle and pigs which were divided into groups, based on their pre-history or meat inspection findings. Each animal was subjected to the current official meat inspection and blood serum haptoglobin level determination. In both cattle and pigs, the mean haptoglobin concentrations were significantly higher in groups with abnormalities than in those without, but such a correlation was not been established at the level of individual animals. The study indicated that the mean haptoglobin level in groups of animals intended for slaughter can be used as an additional, objective indicator of general health status of animals and/or appropriateness of farm of their origin, when analysing the food chain information as a part of the ante-mortem inspection. This is important in deciding whether to perform simplified or detailed post-mortem inspection of certain animals or groups of animals at abattoirs. The numerical assessment of cattle cleanliness before slaughter was evaluated as a risk indicator of dressed beef carcasses’ microbial contamination. Cattle hide cleanliness was visually assessed (on a scale of 1 to 4) and levels of generic microbiota and occurrence of Escherichia coli O157 on dressed carcass were determined. A global correlation was found between the visual hide cleanliness and generic microbiota levels on dressed carcasses, but these levels significantly differed only between very dirty cattle (category 4) and all other less dirty or clean cattle (categories 1, 2 and 3). Regarding the visual cattle cleanliness and the presence of Escherichia coli O157 on dressed carcasses, a clear relationship was not determined. The validity of cattle cleanliness visual assessment system and usefulness of this as an indicator of risk of generic microbiota contamination of dressed carcasses was confirmed. Also, the quantitative relationship between the levels of incoming (hide/skin) and final (dressed carcasses) microbiological contamination was evaluated as an indicator for risk categorization of cattle and pig abattoirs in terms of their performances in reducing the risk of microbiological contamination of meat. Levels of generic microbiota and occurrence of the major pathogens in beef (Escherichia coli O157) and pork chain (Salmonella) were determined on hides/skins and dressed carcasses. The results showed that the ratio between generic microbiota levels on dressed carcasses and hides/skins is more precise and more reliable in the differentiation of process hygiene performances of abattoirs, compared to the official current process hygiene criteria laid down in the European Union legislation. On the other hand, the results indicated that the prevalence of pathogens is not useful as a parameter in the characterization of abattoir process hygiene. Additionally, potential contributions of the main current strategies in biological meat safety risk management in cattle and pig abattoirs - the current meat inspection and abattoir process hygiene - in ensuring the overall biological safety of meat were compared. Human health biological foodborne risks associated with beef or pork that can be controlled by one of the two strategies at abattoirs were qualitatively assessed. Comparing the levels of assessed risks, it was concluded that adequate process hygiene currently contributes significantly more to the overall biological safety of beef and pork VIII carcasses than current meat inspection. However, in the global meat safety assurance system, both of these strategies must have a specific role, according to the risk assessment of hazards which they individually control. Overall, this study has provided a scientific basis for the further development of contemporary, longitudinal and integrated risk management system for biological safety of beef and pork, as well as the use of some new indicators of biological risk in such a system. At the same time, it has indicated the needs and directions for further and more intensive research to optimize and implement that modern system and the proposed risk indicators in practice.
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
8

Vladimir, Filipović. "Uticaj procesa osmotske dehidratacije na prenos mase i kvalitet mesa svinja." Phd thesis, Univerzitet u Novom Sadu, Tehnološki fakultet Novi Sad, 2013. http://dx.doi.org/10.2298/NS20130523FILIPOVIC.

Full text
Abstract:
Ispitivan je proces osmotske dehidratacije mesasvinja u tri osmotska rastvora (vodeni rastvornatrijum hlorida i saharoze, kombinacijavodenog rastvora natrijum hlorida i saharoze imelase i melasa šećerne repe) različitihkoncentracija, na tri temperature (20°C, 35°C i50°C) i pri tri vremena trajanja procesa (1, 3 i5h). Mereni i računati odzivi procesa osmotskedehidratacije bili su: sadržaj suve materije,gubitak vode, prirast suve materije, indeksefiksanosti procesa, vrednost aktivnosti vode.Rezultati ispitivanja pokazuju da povećanjetehnoloških parametara temperature i vremenaprocesa, kao i koncentracije osmotskih rastvoradovode do intenziviranja prenosa mase uprocesu i povećanja vrednosti odzivnihparametara procesa, u oba slučaja, istostrujne iprotivstrujne osmotske dehidratacije.Na osnovu dobijenih rezultata razvijeni sumodeli zavisnosti odziva procesa odprimenjenih tehnoloških parametara zaistostrujne i protivstrujne procese osmotskedehidratacije. “Score” analizom određene suvrednosti tehnoloških parametara koje su zarezultat dale optimalnu efiksanost procesa.U radu je ispitan enegetski bilans procesaosmotske dehidratacije i upoređen sakonvektivnim sušenjem, gde su se kaoenergentski najefikasniji pokazali procesi natemperaturi od 20°C.Karakteristike osmotski dehidriranog svinjskogmesa su pokazale da dolazi do poboljšanjamikrobiološkog, hemijskog i nutritivnog profilamesa nakon procesa, kao i promene boje iteksture, gde je melasa šećerne repe kaoosmotski rastvor, iskazala najbolje uticaje napromene karakteristika dehidiranog mesa.Na osnovu svih ispitanih uticaja variranihparametara kao optimalni parametri procesamogu da se definišu: protivstrujni proces, utrajanju od 5 časova na temperaturi od 20°C, umelasi kao osmotskom rastvoru. Ovakav procesdovodi do sveukupnog poboljšanjakarakteristika svinjskog mesa uvodeći nutritivnapoboljšanja iz hemijskog sastava melase uljudsku ishranu.
Process of osmotic dehydration of pork meat inthree different osmotic solutions (sodiumchloride and sucrose dissolved in water, mixtureof sodium chloride, sucrose dissolved in waterand molasses and sugar beet molasses) ofdifferent concentrations, at three temperatures(20°C, 35°C & 50°C) and three different timesof duration of the process (1, 3 & 5h) wasinvestigated.Measured and calculated responses of theosmotic dehydration process were: dry mattercontent, water loss, solid gain, dehydrationefficiency index and value of water activity.The results showed that the increase oftechnological parameters: time and temperatureof the process, as well as the concentration ofthe osmotic solutions led to the intensified masstransfer in the process and increased values ofprocess responses, in either co-counter orcurrent processes of osmotic solutions.Based on obtained results mathematical modelsof dependence of process responses fromapplied technological parameters for co- andcounter-current processes of osmoticdehydrations were developed. By the means of“Score” analyses the values of technologicalparameters which produced optimal efficiencyof the process were calculated.In this research process energy balance wasinvestigated by comparison to the convectivedrying, where the highest energy efficiency wasdetermined in the processes at the temperatureof 20°C.Characteristics of osmo-dehydrated pork meatwere also investigated, pointing at theimprovement of microbiological, chemical andnutritive profile of the meat after the process, aswell as the change of color and texture, wheresugar beet molasses, as an osmotic solution, hadshown the best effects on changes of dehydratedmeat characteristics.Based on all investigated effects of variedparameters, the optimal process parameters canbe defined as: counter-current process, of 5hours duration, at 20°C, in molasses as anosmotic solution. Process like that leads to thetotal improvement of pork meat characteristicsintroducing nutritive benefit from molasseschemical composition into human nutrition.
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
9

Nykodým, Libor. "Regulace polohy svisle otáčivého ramene." Master's thesis, Vysoké učení technické v Brně. Fakulta strojního inženýrství, 2009. http://www.nusl.cz/ntk/nusl-228652.

Full text
Abstract:
This masters theses deal with computer control of the vertically rotative arm. The actuator of this arm is a direct current motor for its numeric control is used a programmable logic controller. The produce is several alternatives of a resolution varying in available quality at first. In this graduation theses is solved a user interface in the form of touch screen.
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
10

Levin, Frida, and Frida Nordanås. "Var uppkommer svinn inom brödindustrin?" Thesis, KTH, Industriell produktion, 2015. http://urn.kb.se/resolve?urn=urn:nbn:se:kth:diva-177534.

Full text
Abstract:
Att mat slängs i livsmedelskedjans alla steg är ett problem som under de senaste åren fått allt mer uppmärksamhet, då livsmedel som det inte är något fel på kastas eller blir till djurfoder. Att inte ta tillvara på det som produceras är kostsamt och onödigt slöseri med resurser. Syftet med denna studie var att ta reda på var svinn uppkommer i livsmedelskedjan och varför. Att kartlägga hela kedjan för alla olika livsmedel är ett stort projekt, därför genomfördes studien med fokus på den svenska brödindustrin. Vetenskapliga artiklar och litteratur studerades för att få en tydlig bild av hur livsmedelsindustrin ser ut. Därefter genomfördes en fallstudie på ett företag i Stockholm, där en person med lång erfarenhet inom livsmedelsbranschen och brödindustrin intervjuades. De delar av livsmedelskedjan som studerades var de som fanns inom företaget, vilka var kvarn, bageri och handel. Resultatet av studien visade att det i den studerade livsmedelskedjan, liksom många andra, uppkommer svinn i alla led men att den betydande delen finns inom handeln. Avtalet mellan återförsäljare och producenter samt slutkonsumenters beteende har en avgörande roll till varför svinn uppkommer.
The fact that food is wasted throughout the whole food supply chain is something that has gotten more and more attention during the last years, this is because edible food is being thrown away or used as petfood. To not take advantage of the things that are produced is an unnecessary cost and a great waste of resources. The aim of this study was to findout where in the supplychain the food waste occurs and why. To map the chain for all sorts of food is a huge project; therefore the study was conducted with focus on the Swedish bread industry. To get knowledge about the food industry, literature and scientific articles was used. Further, to collect more information, a case study was performed on a company in Stockholm, where a person who has experience in the food industry and the bread industry was interviewed. The stages of the food supply chain that are included in this study were the stages that was used within the selected company. These stages were mill, bakery and trading. The result for this study showed that waste occurs in all stages of the food supplychain, but that the major waste comes from the stage of trading. The industry design and the customer behavior have a decisive role in why wastage incurred.
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
More sources

Books on the topic "Svinje"

1

Pregelj, Sebastijan. Svinje brez biserov. Novo mesto: GOGA, 2002.

Find full text
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
2

Lov na divlje svinje. 3rd ed. Beograd: Lovački savez Srbije, 2006.

Find full text
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
3

Gajić, Radovan. Život između dve svinje. Beograd: Beogradska knj., 2008.

Find full text
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
4

Gajić, Radovan. Život između dve svinje. Beograd: Beogradska knj., 2008.

Find full text
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
5

Pemper, Tugomir. Lovac na veprove: Priručnik i vodič za uzgoj i lov na divlje svinje. Bjelovar: Pemper, 2004.

Find full text
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
6

Danilkin, A. A. Svinye (Suidae). Moskva: GEOS, 2002.

Find full text
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
7

Lazarević, Slobodan. Iskrcavanje u Zalivu svinja. Beograd: Službeni list SCG, 2003.

Find full text
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
8

Živorad, Gajić, Isakov Vasa, and Tešić Živojin, eds. Stvaranje mesnatog tipa svinja za jugoslovenske uslove proizvodnje: Oplemenjena šarena mesnata svinja. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti, 1989.

Find full text
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
9

Moravčík, Štefan. V Kiripolci svine kujú--. Bratislava: M. Bližniak-Proxima, 1995.

Find full text
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
10

Moravčík, Štefan. V Kiripolci svine kujú--. Bratislava: Tatran, 1988.

Find full text
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
More sources

Book chapters on the topic "Svinje"

1

Zuokui, Liu. "Rizici Inicijative „Pojas i put” u izgradnji Evroazijskog ekonomskog koridora." In Novi put svile: evropska perspektiva, 9–19. Beograd: Fakultet bezbednosti Univerziteta u Beogradu, 2018. http://dx.doi.org/10.18485/fb_nps.2018.ch1.

Full text
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
2

Obradović, Žarko. "„Pojas i put” na Balkanu i Srbiji." In Novi put svile: evropska perspektiva, 157–76. Beograd: Fakultet bezbednosti Univerziteta u Beogradu, 2018. http://dx.doi.org/10.18485/fb_nps.2018.ch10.

Full text
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
3

Qinhua, Yao, and Wang Song. "Kineski srednjoevropski i istočnoevropski 16+1 mehanizam saradnje." In Novi put svile: evropska perspektiva, translated by Jelena P. Đorđević, 177–92. Beograd: Fakultet bezbednosti Univerziteta u Beogradu, 2018. http://dx.doi.org/10.18485/fb_nps.2018.ch11.

Full text
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
4

Mišev, Gordana, Petar Stanojević, and Zoran Jeftić. "Neki aspekti bezbednosti srpske infrastrukture na „Novom putu svile”." In Novi put svile: evropska perspektiva, 193–207. Beograd: Fakultet bezbednosti Univerziteta u Beogradu, 2018. http://dx.doi.org/10.18485/fb_nps.2018.ch12.

Full text
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
5

Todorović, Branislav. "Inicijativa „Pojas i put” i zaštita odgovarajuće kritične infrastrukture na balkanskom raskršću." In Novi put svile: evropska perspektiva, 209–24. Beograd: Fakultet bezbednosti Univerziteta u Beogradu, 2018. http://dx.doi.org/10.18485/fb_nps.2018.ch13.

Full text
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
6

Nawrot, Katarzyna Anna. "Međunarodni odnosi i saradnja između Poljske i Kine u kontekstu „Novog puta svile” i Srednje i Istočne Evrope." In Novi put svile: evropska perspektiva, 225–48. Beograd: Fakultet bezbednosti Univerziteta u Beogradu, 2018. http://dx.doi.org/10.18485/fb_nps.2018.ch14.

Full text
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
7

Veljović, Veselin, and Velimir Rakočević. "Crna Gora na ekonomskom i pomorskom putu svile u XXI vijeku i činioci ugrožavanja bezbjednosti." In Novi put svile: evropska perspektiva, 249–58. Beograd: Fakultet bezbednosti Univerziteta u Beogradu, 2018. http://dx.doi.org/10.18485/fb_nps.2018.ch15.

Full text
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
8

Cvetković, Vladimir N. "Neizvesna budućnost i ograničeno vreme." In Novi put svile: evropska perspektiva, 21–46. Beograd: Fakultet bezbednosti Univerziteta u Beogradu, 2018. http://dx.doi.org/10.18485/fb_nps.2018.ch2.

Full text
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
9

Stefanov, Nako. "Projekat „Pojas i put” kao geostrateška revolucija i format „16+1” – problemi i perspektive." In Novi put svile: evropska perspektiva, translated by Jelena Bošnjak, 47–57. Beograd: Fakultet bezbednosti Univerziteta u Beogradu, 2018. http://dx.doi.org/10.18485/fb_nps.2018.ch3.

Full text
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
10

Youwen, Zhang. "Inicijativa „Pojas i put”: inovacije u međunarodnoj razvojnoj sinergiji i globalnom upravljanju." In Novi put svile: evropska perspektiva, 59–74. Beograd: Fakultet bezbednosti Univerziteta u Beogradu, 2018. http://dx.doi.org/10.18485/fb_nps.2018.ch4.

Full text
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles

Conference papers on the topic "Svinje"

1

Bílková, A., B. Niemiec, P. Kocurová, and D. Orsáková. "The issue of barrier-free public places – the transport interchange Ostrava-Svinov." In The 2nd International Conference on Engineering Sciences and Technologies. Taylor & Francis Group, 6000 Broken Sound Parkway NW, Suite 300, Boca Raton, FL 33487-2742: CRC Press, 2016. http://dx.doi.org/10.1201/9781315393827-124.

Full text
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
2

Rahman, Sharmin, Alberto Quattrini Li, and Ioannis Rekleitis. "SVIn2: An Underwater SLAM System using Sonar, Visual, Inertial, and Depth Sensor." In 2019 IEEE/RSJ International Conference on Intelligent Robots and Systems (IROS). IEEE, 2019. http://dx.doi.org/10.1109/iros40897.2019.8967703.

Full text
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
3

Kolezas, Georgios D., and Grigorios P. Zouros. "Complex resonances of composite PEC-gyroelectric resonators using SVIE method." In 2017 IEEE MTT-S International Conference on Numerical Electromagnetic and Multiphysics Modeling and Optimization for RF, Microwave, and Terahertz Applications (NEMO). IEEE, 2017. http://dx.doi.org/10.1109/nemo.2017.7964224.

Full text
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
4

Lagumdžija, Zlatko. "Adil Zulfikarpašić: od ideologije do identiteta." In Panel razgovor "Adil Zulfikarpašić i liberalne političke inicijative". Bošnjački institut - Fondacija Adila Zulfikarpašića, 2021. http://dx.doi.org/10.52450/zraz01.

Full text
Abstract:
Snage inkluzivnih i ekskluzivnih društava regrutiraju s obje strane tradicionalnog ideološkog spektra. Narodnjački čelnici Njemačke i Mađarske Angela Merkel i Viktor Orban našli su se sukobljeni na branicima inkluzivnog, odnosno ekskluzivnog društva. Isto se desilo i u sukobu na evropskoj Ijevici, gdje je švedski premijer Stefan Löfven branio inkluzivno društvo od svog kolege, slovačkog premijera Roberta Ficoa, kojem je Orban postao “prva politička familija” u odbrani segregiranih društava. Zašto je onda danas potrebno se vraćati na politiku, profil i principe koji su određivali Adila Zulfikarpašića? Bio je Zulfikarpašić čovjek, beg, antifašista, Ijevičar, liberal, demokrata, musliman, Bošnjak, Bosanac, Evropljanin... Imao je svaki od tih identiteta u najboljem i punom značenju tih riječi, kao što je bio i sve to u isto vrijeme. Kada je ideologija definirala svijet, bio je na strani vrijednosti u koje je vjerovao, a ne onih za koje je u teškim vremenima mogao pomisliti da će biti na pobjedničkoj strani.
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
5

Lipnjak, Gorana. "Utjecaj robotike i umjetne inteligencije na kvalitetu života u budućnosti." In Kvaliteta-jučer, danas, sutra (Quality-yesterday, today, tomorrow), edited by Miroslav Drljača. Croatian Quality Managers Society, 2021. http://dx.doi.org/10.52730/ivbg2105.

Full text
Abstract:
Sažetak: Suočeni smo s činjenicom da se nove tehnologije razvijaju izuzetno brzo i utječu na ljudske živote kako u poslovnom tako i u privatnom životu. Novi izumi i inovacije predstavljaju se gotovo svaki tjedan. Uz adekvatnu primjenu umjetne inteligencije i robotike i svijet može postati kvalitetnije mjesto za život. Međutim, povijest je pokazala da nove tehnologije ne pružaju samo prednosti i nove mogućnosti, već i nove troškove i prijetnje. U radu će biti prikazani pojedini utjecaji na promjene ljudskog djelovanja i ponašanja u bližoj i daljoj budućnosti. Prednosti se očekuju u području očuvanja zdravlja i sigurnosti, smanjenja opasnih poslova u nezdravim uvjetima, povećanom dostupu informacijama, boljoj organizacija rada, poboljšanju u području poljoprivrede, obrazovanja,… S druge strane, očekuje se smanjenje broja radnih mjesta, veća potreba za visokospecijaliziranim stručnjacima, sve veća tehnološka složenost,…. Također mnogi futuristi i znanstvenici pokazuju i zabrinutost zbog razvoja superinteligencije, koja bi mogla zamijeniti ljudsku rasu. U posljednje vrijeme se pokušavaju osvijestiti potencijalne zloupotrebe umjetne inteligencije i robotike te se ukazala potreba za donošenjem zakona, preporuka, smjernica za usmjeravanje razvoja robotike. U radu će se navesti važnije prednosti i nedostaci robotike i umjetne inteligencije u pojedinim područjima djelovanja ljudi, kao i predviđanja nekih eminentnih stranih i domaćih znanstvenika i futurista. Abstract: We are faced with the fact that new technologies are evolving extremely fast and affecting human lives in both business and private life. New inventions and innovations are presented almost every week. With the adequate application of artificial intelligence and robotics, the world can become a better place to live. However, history has shown that new technologies provide not only benefits and new opportunities, but also new costs and threats. The paper will present individual influences on changes in human action and behaviour in the near and distant future. Advantages are expected in the field of health and safety, reduction of dangerous jobs in unhealthy conditions, increased access to information, better organization of work, improvement in agriculture, education … On the other hand, a reduction in the number of jobs is expected, a greater need for highly specialized professionals, increasing technological complexity, …. Also, many futurists and scientists show concern about the development of superintelligence, which could replace the human race. Recently, there have been attempts to raise awareness of potential abuses of artificial intelligence and robotics, and there has been a need for laws, recommendations, guidelines to guide the development of robotics. The paper will list the more important advantages and disadvantages of robotics and artificial intelligence in certain areas of human activity, as well as the predictions of some eminent foreign and domestic scientists and futurists.
APA, Harvard, Vancouver, ISO, and other styles
We offer discounts on all premium plans for authors whose works are included in thematic literature selections. Contact us to get a unique promo code!

To the bibliography