To see the other types of publications on this topic, follow the link: Tvrdý.
Journal articles on the topic 'Tvrdý'
Create a spot-on reference in APA, MLA, Chicago, Harvard, and other styles
Consult the top 50 journal articles for your research on the topic 'Tvrdý.'
Next to every source in the list of references, there is an 'Add to bibliography' button. Press on it, and we will generate automatically the bibliographic reference to the chosen work in the citation style you need: APA, MLA, Harvard, Chicago, Vancouver, etc.
You can also download the full text of the academic publication as pdf and read online its abstract whenever available in the metadata.
Browse journal articles on a wide variety of disciplines and organise your bibliography correctly.
1
Hříbek, Tomáš. "Filip Tvrdý o naturalizaci filosofie." FILOSOFIE DNES 9, no. 1 (September 28, 2017): 71–79. http://dx.doi.org/10.26806/fd.v9i1.248.
Full textAbstract:
Článek rozlišuje několik verzí současného naturalismu: revizionistickou, konstruktivní a antireprezentacionalistickou. Revizionistický naturalismus doporučuje nahradit tradiční filosofické zkoumání povahy věcí genetickým zkoumáním původu našich, často mylných, přesvědčení o povaze věcí. Konstruktivní naturalismus akceptuje zadání tradiční filosofie, ale doufá, že dokáže její otázky zodpovědět pomocí více méně vědeckých metod. Antireprezentacionalistický naturalismus je extenzí metaetického expresivismu v tom smyslu, že popírá deskriptivní povahu všech filosofických tezí. Tyto distinkce mohou pomoci klasifikovat jeden z nejexplicitněji naturalistických projektů v novější české filosofii, Nesnáze introspekce (2015) Filipa Tvrdého. Tvrdý oficiálně sleduje genetický, revizionistický projekt, který však nespadá vjedno s antireprezentacionalismem. Avšak v jeho knize najdeme i stopy konstruktivního naturalismu. The paper distinguishes several versions of contemporary naturalism: revisionary, constructive, and non-representational. Revisionary naturalismus pleads substituting the traditional philosophical inquiry into the nature of things by a genetic inquiry into the origin of our – often faulty – beliefs about the nature of things. Constructive naturalism accepts the program of traditional philosophy, yet hoping that its questions could be answered by broadly scientific methods. Non-representational naturalism is an extension of metaethical expressivism, claiming that philosophical claims should not be understood as descriptive in nature. These distinctions can help us classify the most self-consciously naturalistic project in the recent Czech philosophy, Filip Tvrdý’s Troubles of Introspection (2015). Tvrdý is officially pursuing a genetic, revisionary project, which does not coincide with non-representational naturalism. However, there are also traces of constructive naturalism in Tvrdý’s book.
2
Krajniker, Milan. "Tvrdi diskovi." Vojnotehnicki glasnik 40, no. 5 (1992): 403–11. http://dx.doi.org/10.5937/vojtehg9204403k.
Full text
3
Halas, Ana. "METAFORIČKA ZNAČENJA ENGLESKOG PRIDEVA HARD I SRPSKOG PRIDEVA TVRD." Годишњак Филозофског факултета у Новом Саду 42, no. 1 (January 9, 2018): 99–115. http://dx.doi.org/10.19090/gff.2017.1.99-115.
Full textAbstract:
Analiza predstavljena u ovom radu obuhvata identifikaciju pojmovnih metafora aktivnih u semantičkoj disperziji engleskog prideva hard i srpskog prideva tvrd, kao i utvrđivanje njihove produktivnosti. Cilj analize je poređenje metaforičkih obrazaca i njihove produktivnosti u semantičkim strukturama dva analizirana prideva, a time i sticanje uvida u sličnosti i razlike između engleskog i srpskog jezika u pogledu konceptualizacije apstraktnijih pojmova pomoću pojma fizičkog svojstva tvrdoće. Rezultati izvršene analize pokazuju da postoji značajan broj pojmovnih metafora zajedničkih za semantičke strukture prideva hard i tvrd, što ukazuje na visok stepen sličnosti između engleskog i srpskog jezika u pogledu konceptualizacije apstraktnih domena polazeći od fizičkog svojstva tvrdoće kao izvornog domena. Međutim, pomenuti zajednički pojmovni obrasci nisu jednako produktivni u semantičkim strukturama dva prideva, a takođe utvrđeni su i slučajevi u kojima su na osnovu istog pojmovnog obrasca izvedena različita značenja u dvema strukturama.
Ključne reči: polisemična struktura, semantička disperzija, pojmovna metafora, metaforički obrazac, domen tvrdoće, metaforičko značenje, engleski jezik, srpski jezik.
In this paper, there have been identified conceptual metaphors activated in the semantic dispersion of the English adjective hard and the Serbian adjective tvrd. Also, there has been determined the productivity of each of the identified metaphorical patterns in sense derivation. The aim of the analysis has been to compare the mentioned patterns and their productivity in the semantic structures of the two adjectives. Such a comparison has provided an insight into similarities and differences between English and Serbian concerning the conceptualization of abstract notions using the notion of physical hardness as a source domain. The results of the analysis have shown that most of the identified metaphorical patterns are common for both semantic structures in question. Therefore, it has been concluded that there is a considerable similarity between English and Serbian taking into account the conceptualization of abstract notions using the notion of hardness as a source domain. However, the given common patterns are not equally productive in the two semantic structures. What is more, it is a frequent case that, on the basis of the same conceptual metaphor, completely different senses have been derived in the semantic structures of the two adjectives.
Key words: polysemous structure, semantic dispersion, conceptual metaphor, metaphorical pattern, domain of hardness, metaphorical sense, English, Serbian.
4
Beriša, Hatidža, and Miroslav Talijan. "ZAJEDNIČKA BEZBEDNOSNA I ODBRAMBENA POLITIKA EVROPSKE UNIJE – IZMEĐU MEKE I TVRDE MOĆI." Politička revija 42, no. 2 (2015): 41–57. http://dx.doi.org/10.22182/pr.4422015.3.
Full text
5
Vuković, Ivan. "Restauracija i revolucija: Alen Badju i dijalektika borbe za homoseksualna prava." Issues in Ethnology and Anthropology 3, no. 2 (November 3, 2008): 77–87. http://dx.doi.org/10.21301/eap.v3i2.5.
Full textAbstract:
Autor analizira stavove koje je francuski filozof Alen Badju izneo o toku i ishodu dvadesetovekovnih ideoloških borbi. Za razliku od Badjua koji tvrdi da se vek završio potpunim porazom komunističkih ideja, autor tvrdi da je levica doživela poraz na polju ekonomije i politike, ali da je postigla izvesnu pobedu na tlu kulture. Svoj stav, autor ilustruje na primeru pokreta za homoseksualna prava. Prema Badjuovom mišljenju, taj pokret je na istorijsku scenu stupio revolucionarnim zahtevom za opštim oslobođenjem ljudske seksualnosti, a sa nje sišao malograđanskim, egoističkim zahtevom za priznanjem istopolnih brakova. Prema autorovom shvatanju, njihovo priznanje, međutim, za posledicu ima i povećanje slobode u čitavom društvu što, prema kriterijumima samog Badjua, znači da je pokret, pored vlastitih ciljeva, ostvario i svoju opštečovečansku, revolucionarnu funkciju.
6
Takač, Verica, Sanja Mikić, Milan Mirosavljević, Vojislava Momčilović, Dragana Trkulja, Ankica Kondić-Špika, and Ljiljana Brbaklić. "Characterisation of Serbian durum wheat genotypes based on UPOV-defined characteristics." Ratarstvo i povrtarstvo 56, no. 3 (2019): 97–102. http://dx.doi.org/10.5937/ratpov56-22555.
Full text
7
Milošević, Srđan. "Dan državnosti (ili) Sretenje: ideologija vs. hronologija." Issues in Ethnology and Anthropology 7, no. 4 (March 4, 2016): 999–1015. http://dx.doi.org/10.21301/eap.v7i4.6.
Full textAbstract:
Rad se bavi ideološkim i hronološkim problemima u vezi sa praznikom Dana državnosti Srbije koji se proslavlja 15. i 16. februara. Problematizovano je pitanje povezivanja Dana državnosti sa crkvenim praznikom Sretenja, a zatim pitanje koje se tiče datovanja dva događaja koja se prema Zakonu o državnim i drugim praznicima u Republici Srbiji nalaze u osnovi obeležavanja Dana državnosti Srbije (početak Prvog srpskog ustanka 1804. godine i donošenje prvog srpskog Ustava 1835. godine). U radu se dokazuje da je zakonodavac nepotrebno insistirao na povezivanju pomenutih događaja sa datumom praznovanja crkvenog praznika Sretenja u 19. odnosno u 21. veku. Autor ukazuje i na značajne greške u hronološkom pogledu: pogrešno se tvrdi da su se dva događaja odigrala na Sretenje 1804. odnosno 1835. godine, a samim tim pogrešno se tvrdi i da godišnjice oba događaja padaju na Sretenje i u 21. veku. U radu se objašnjava da je razlog ovih grešaka pogrešno prevođenje datuma iz Julijanskog kalendara u Gregorijanski kalendar, a izneta je i teza da je savremeno insistiranje na povezanosti Dana državnosti sa Sretenjem ideološki uslovljeno tj. da je posledica desekularizacije društva u Srbiji.
8
Šlesingerová, Eva. "Žádoucí těla, paměť a vymístění." Sociální studia / Social Studies 1, no. 2 (August 12, 2004): 93–105. http://dx.doi.org/10.5817/soc2004-2-93.
Full textAbstract:
Záměrem článku je analyzovat sociální konstrukci imaginární národní komunity a současně prozkoumat roli vizuálních reprezentací týkajících se "ideálních" sociálních identit. Ilustrační materiál pro tento článek tvoří dokumentární film Leni Riefenstahl Olympia. Článek tvrdí, že politika vizuální reprezentace a obraz zdravého a krásného těla jsou vlivné v diskurzivních praktikách, které ústí do vyloučení a vymístění nežádoucích těl a sociálních identit.
9
Schreiber, F., B. Allebrodt, and T. Erpel. "Hardfacing material solutions for high performance coatings in wear and corrosion applications." Zavarivanje i zavarene konstrukcije 64, no. 1 (2019): 11–21. http://dx.doi.org/10.5937/zzk1901011s.
Full text
10
Kokić, Tonći. "Nemogućnost hibridizacije čovjeka i antropoidnih majmuna." Obnovljeni život 74, no. 3 (July 8, 2019): 321–34. http://dx.doi.org/10.31337/oz.74.3.3.
Full textAbstract:
Ovaj rad iz perspektiva filozofije biologije i filozofske antropologije tvrdi načelnu nemogućnost hibridnoga potomstva čovjeka i genskih srodnika iz vrsta antropoidnih majmuna. Ta se tvrdnja izvodi iz suvremene znanstvene spoznaje o manjoj genskoj sličnosti čovjeka i majmuna nego se ranije mislilo (uz oslabljenu poziciju genetskoga redukcionizma) i supstancijalne razlike morfologija dviju vrsta. Hibrid tih dviju vrsta nije moguć logički ni ontološki jer bi morao spajati kontradiktorna morfološka obilježja.
11
Ferrarová, Miroslava. "Itálie je kulturně jednotnou zemí navzdory své historické roztříštěnosti (Hofstedeho teorií kultury inspirovaná úvaha nad tezemi Ligy Severu o „několika Itáliích“)." Anthropologia integra 4, no. 2 (June 1, 2013): 55–62. http://dx.doi.org/10.5817/ai2013-2-55.
Full textAbstract:
Tento článek je úvahou nad kulturní jednotou Itálie. Reaguje na teze populistické radikálně pravicové italské strany Liga Severu, která tvrdí, že sjednocení Itálie bylo historickou chybou a současná Itálie byla uměle vytvořena z několika národů, které nemají společnou historii ani společnou kulturu. Úvaha nad nepravdivostí tezí Ligy Severu vychází jak z italské historie, tak z Hofstedeho teorie pěti dimenzí. Autorka se snaží dokázat, že Italové jsou jedním národem s jednou kulturou.
12
Lojkić, Goran. "Svemir ni iz čega i kozmologijski argumenti." Obnovljeni život 76, no. 1 (January 21, 2021): 7–21. http://dx.doi.org/10.31337/oz.76.1.1.
Full textAbstract:
Cilj je rada opisati konceptualni odnos između pojma spontana nastanka svemira ni iz čega i kozmologijskih argumenata. Svaka inačica kozmologijskoga argumenta počiva na tri središnje tvrdnje, uključujući one koje se u radu nazivaju načelom objašnjenja i načelom utemeljenja. Tvrdi se da obrana metafizičke mogućnosti spontana nastanka svemira ni iz čega obvezuje na odbacivanje barem jednoga od tih načela, no da odbacivanje bilo kojega od njih povlači neplauzibilne metafizičke posljedice.
13
Grgić, Filip. "Filozofija kao humanistička znanost." Nova prisutnost XIV, no. 2 (July 11, 2016): 309–16. http://dx.doi.org/10.31192/np.14.2.1.
Full textAbstract:
U članku se raspravlja o tome kako smjestiti filozofiju u odnosu na druga polja humanističkih znanosti. Tvrdi se da ne postoji nešto takvo kao što je neovisno ili čisto filozofsko istraživanje: filozofska je aktivnost uvijek prožeta uvidima, rezultatima i metodama koje su specifične za prirodne, društvene i humanističke znanosti. Filozofija je nužno samo dio kolektivnog pothvata razumijevanja svijeta, koji obuhvaća različite discipline. Kao posljedica toga, ne postoji neki poseban problem odnosa između filozofije i znanosti, uključujući i humanističke znanosti.
14
Milidrag, Predrag. "Suárezove vječne istine i Descartesova Treća meditacija." Obnovljeni život 73., no. 1. (May 23, 2018): 11–22. http://dx.doi.org/10.31337/oz.73.1.1.
Full textAbstract:
U prvom dijelu rada izlaže se Suárezovo razumijevanje vječnih istina. Tri su momenta relevantna za tumačenje Descartesa: hipotetička nužnost vječnih istina, uloga djelotvornog uzrokovanja i vječne istine o bićima razuma. U drugom dijelu teksta brani se teza da 16. odlomak Treće meditacije (AT VII 42) sadržava dvije suarezijanske vječne istine i da obje tvrde da Bog postoji. Između ostalog, to vodi zaključku da taj odlomak Treće meditacije zapravo sadržava Descartesovu nestvorenu vječnu istinu o egzistenciji Boga (AT I 150).
15
DERETIĆ, IRINA. "WHAT DO „AFFECTIONS IN THE SOUL” RESEMBLE?2 Aristotle’s model of the linguistic sign." ARHE 10, no. 20 (September 3, 2015): 143. http://dx.doi.org/10.19090/arhe.2013.20.143-150.
Full textAbstract:
U ovom radu podrobno ću raspravljati o tome kako Aristotel razrešava polemiku između konvencionalizma i naturalizma kada je reč o teoriji imenovanja. U uvodnim rečenicama njegovog spisa O tumačenju Aristotel tvrdi da je odnos između zvukova, koji označavaju i označenog sadržaja arbitraran, dok „stanja u duši“ nalikuju imenovanim stvarima. Moja je teza da ta stanja treba, pre svega, razumeti kao misli, koje nalikuju stvari na taj način što su u stanju da izraze unutrašnje forme u ovim predmetima koje postoje van nas.
16
Juko, Hrvoje. "Kritika antinomija kao opravdanja uobičajene interpretacije Kantove epistemologije." Obnovljeni život 72., no. 2. (July 10, 2017): 151–66. http://dx.doi.org/10.31337/oz.72.2.1.
Full textAbstract:
Transcendentalna idealnost predmeta naše spoznaje bitna je sastavnica Kantove epistemologije — barem njezine uobičajene interpretacije. U članku se tvrdi da (upravo zbog teze o transcendentalnoj idealnosti) uobičajena interpretacija Kantove epistemologije (UIKE) plauzibilno pati od problema nekoherencije i nije jasno opravdana. Na tvrdnju da antinomije daju opravdanje za UIKE u članku se odgovara da bi onda barem jedna antinomija morala biti racionalno–kompulzivna. Međutim nijedna nije. Stoga se zaključuje kako UIKE nije opravdana antinomijama i — ako su antinomije jedino opravdanje za UIKE — onda ona nije opravdana.
17
Urbánek, Tomáš, and Jaroslav Gottfried. "Recenze knihy: Bartoš, A., Raisová, M. (2015). Testy a dotazníky pro vyšetřování kognitivních funkcí, nálady a soběstačnosti. Praha: Mladá fronta." TESTFÓRUM 7, no. 12 (September 13, 2019): 1–5. http://dx.doi.org/10.5817/tf2019-12-12444.
Full textAbstract:
Text je recenzí knihy Testy a dotazníky pro vyšetřování kognitivních funkcí, nálady a soběstačnosti od Aleše Bartoše a Miloslavy Raisové, vydané Mladou frontou. Podobné publikace jsou potřebné a potenciálně užitečné jak pro praktiky, tak výzkumníky. Recenzovaná kniha je ale v mnoha ohledech problematická, především z psychometrického hlediska, které považujeme pro podobný typ publikací za klíčové, a sami autoři tvrdí, že je v knize akcentují. Podle našeho názoru úroveň psychometrických poznatků v této knize odpovídá začátku 90. let minulého století, což v současnosti nelze akceptovat.
18
Bauer, Una. "Ambivalentni emocionalni registri subverzivne afirmacije kao političko-umjetničkog postupka." Narodna umjetnost 56, no. 2 (December 30, 2019): 41–56. http://dx.doi.org/10.15176/vol56no202.
Full textAbstract:
Iako se emocionalni registri često zanemaruju u evaluaciji konceptualnih projekata, ovaj članak tvrdi da je, primjerice u slučaju projekta Janez Janša, koji se služi strategijom subverzivne afirmacije, upravo njegova afektivna ambivalentnost ono što ga čini relevantnim i u umjetničkom i u političkom smislu. Mijenjanje imena trojice umjetnika u ime identično imenu političkog dinosaura Janeza Janše dovelo je do kompleksnih reakcija njihovih obitelji, prijatelja i umjetničkog konteksta kojem pripadaju. Te afektivne reakcije duboko su relevantne za razumijevanje ovog projekta, koji istovremeno želi i ne želi biti umjetnički, odnosno realizira se kroz vlastitu neodlučivost u tom smislu.
19
Terzić, Dario. "Epidemije." In medias res 10, no. 19 (September 14, 2021): 3169–80. http://dx.doi.org/10.46640/imr.10.19.12.
Full textAbstract:
Analizom medijskih sadržaja bavili su se mnogi teoretičari komunikacija još od nastanka modernih komunikacijskih teorija – Frankfurtska škola, Britanske studije, postmodernističke kulturološke studije itd. Skup filmova nekog vremena, tvrdi Rene König, daje nam cjelovitu sliku o najsitnijim oscilacijama u osjećajima i svakodnevnom moralu te epohe. Proteklih godina snimljeni su brojni filmovi koji govore o različitim epidemijama čiji je uzročnik virus koji prijeti ljudskoj rasi - njenom postojanju, preživljavanju, daljnoj sudbini. Mnogi od tih filmova su tek fikcije (The Seventh Seal, Outbreak, Contagion,Warld War Z,) ali neki od njih (kao Variola Vera) opisuju stvarne događaje.
20
Kapović, Mate. "Bilješke o naglasku Kašićeve gramatike." Croatica et Slavica Iadertina, no. 2 (January 18, 2017): 27. http://dx.doi.org/10.15291/csi.322.
Full textAbstract:
U članku se govori o naglasnom sustavu u gramatici Bartola Kašića. Autor tvrdi da se iz Kašićeva načina bilježenja naglasaka ne može izvući zaključak da je posrijedi tronaglasni sustav. Govori se o načinu Kašićeva bilježenja naglasaka, a pogotovo o "knjiškom" povlačenju naglaska u riječima poput gláva. Zatim se navode razne zanimljive pojave iz Kašićeve akcentuacije, ponajprije arhaizmi, ali i inovacije. Posebno su zanimljivi Kašićevi oblici govoru, hoyu u prezentu n. p. c i stari naglasak infinitiva kao mocchìchiu koji danas u čakavskom nije nigdje očuvan. Kašićev se naglasak uspoređuje s naglaskom današnjega paškoga govora i naglaskom drugih hrvatskih govora.
21
Kofránek, Jiří, and Richard Papík. "VOLNÉ SDÍLENÍ ODBORNÝCH ČLÁNKŮ – SCI-HUB PIRÁTSTVÍ NEBO TREND?" Medsoft 2018 30, no. 1 (March 10, 2018): 107–10. http://dx.doi.org/10.35191/medsoft_2018_1_30_107_110.
Full textAbstract:
Informační technologie zásadně mění dosavadní způsob pu-blikování odborných sdělení i vydavatelské obchodní modely. Prudce se rozšiřuje podíl open-source časopisů. Zároveň vzni-kají komunity, jejíž členové si vzájemně vyměňují publikované články a obcházejí tak placené časopisecké přístupy. Vznikají také i pirátské komunity, které zásadním způsobem narušují autorská práva vydavatelů – jako např. Sci-Hub, těžko se ale tomu dá bez přispění tvrdých restrikčních opatření garantova-nými státem zamezit. Ve vědecké komunitě tak vzniká obdobná situace, jako i v minulosti s pirátským kopírováním písní a filmů. Řešením v budoucnu nebude tvrdá restrikce, ale změna vydava-telské obchodní politiky.
22
Alić, Sead. "Je li moguća revolucija bez religijske reformacije?" Filozofska istraživanja 39, no. 3 (October 15, 2019): 697–710. http://dx.doi.org/10.21464/fi39309.
Full textAbstract:
U središte svog propitivanja tekst stavlja Hegelovu Filozofiju povijesti, posebno završne dijelove u kojima se, među ostalim, tvrdi da se ne može očekivati mijenjanje pravnih sloboda bez oslobođenja savjesti te da je pogrešno očekivati uspješnost revolucije ne prethodi li joj religijska reformacija. Hegelove se stavove o reformaciji, revoluciji te povijesti želi kritički promisliti u svjetlu suvremenih religijskih, teoloških, filozofijskih, politologijskih, znanstvenih, ali i kulturoloških teza i istraživanja. Filozofija povijesti se ovdje promatra kao svojevrstan ključ za razumijevanje Hegelove (nerijetko hermetične) filozofijske misli. Istovremeno, želi se njegove sjajne uvide staviti u kontekst suvremenog oživljavanja fenomena religijskog/vjerskog.
23
Rybaříková, Zuzana. "Two Series of Time in Logic, Natural Language, Computer Science and Artificial Intelligence." FILOSOFIE DNES 8, no. 2 (July 11, 2017): 20–36. http://dx.doi.org/10.26806/fd.v8i2.232.
Full textAbstract:
J. M. E. McTaggart famously divided time into two time series, which he entitled A-series and B-series. Although he was proponent of neither of them, his division initiated a discussion as to which of the series is prior or real. This paper follows Clifford Williams’s claim that these series are not as distant as their proponents argue they are. It demonstrates their translatability in the case of examples from temporal logic and natural language. It argues that, if there are any deep-rooted differences between these two series, they are only metaphysical. These metaphysical differences could be overcome by focusing on logic or natural language. These two series of time are also used in computer science and in the development of Artificial Intelligence. However, no attempt at unifying them has been suggested in these fields of study.
J. M. E. McTaggart rozdělil čas na dvě časové série, A-série a B-série. Třebaže nebyl zastáncem žádné z nich, jeho rozdělení podnítilo diskuzi, která z těchto časových sérií je přednější nebo jediná skutečně reálná. Tento článek navazuje na názor Clifforda Williamse, že tyto časové série nejsou tak rozdílné, jak tvrdí jejich zastánci. V článku je demonstrována jejich přeložitelnost na příkladech z temporální logiky a přirozeného jazyka. Článek dále tvrdí, že jestliže je zde nějaký hluboce zakořeněný rozdíl mezi těmito dvěma sériemi, pak je pouze metafyzický. Tyto metafyzické rozdíly mohou být překonány, zaměříme-li se na logiku a přirozený jazyk. Tyto dvě časové série jsou také použity v informatice a rozvoji umělé inteligence, třebaže v těchto oborech dosud nebyly navrženy žádné pokusy o jejich propojení.
24
KAMBEROVIĆ, Husnija. "Sarajevska magla i teslićko-banjalučka „vedrina“: nenaučni stavovi u tekstu Dragiše D. Vasića o „bošnjačkom istorijskom narativu“." Tokovi istorije 28, no. 3/2020 (December 14, 2020): 227–43. http://dx.doi.org/10.31212/tokovi.2020.3.kam.227-243.
Full textAbstract:
U radu se osporavaju tvrdnje Dragiše D. Vasića u vezi sa stanjem historiografije u Sarajevu, te pokazuje koliko je Vasićev članak politikantski i bez naučnih kvaliteta. Na primjerima preimenovanja ulica u Sarajevu, „Bosanske doline piramida“, politike nastave historije u Sarajevu i festivala History Fest, autor pokazuje da Vasić ne donosi ništa novo, da ponavlja stare i poznate teze koje nemaju za cilj otvaranje naučnih diskusija nego sijanje mržnje. Autor tvrdi da se Vasić ne bavi ulogom historiografije u pojavama o kojima piše, nego prenosi stavove političkih elita, te je zbog toga Vasićev pristup historiografiji selektivan, nacionalistički obojen, sadrži politička etiketiranja i u skladu sa time posve je nenaučan.
25
Medved, Marko, and Nataša Varga Padovan. "Liberalizam i Katolička crkva – dijaloška vizija Željka Mardešića." Nova prisutnost XV, no. 2 (July 20, 2017): 269–82. http://dx.doi.org/10.31192/np.15.2.6.
Full textAbstract:
Od hrvatskih katolika Željko Mardešić bio je jedan od naglasnijih zagovaratelja susreta kršćanstva i liberalizma, odnosno dijaloga vjernika i modernog svijeta na principima koncilskog nauka. Kao kompetentan poznavatelj hrvatskih i svjetskih religioznih kretanja, nikada nije ostao samo puki akademski intelektualac, već je bio autentičan kršćanin. Drugi vatikanski koncil snažno je obilježio njegov znanstveni i vjernički angažman. Dok je u 19. st. prevladavala suprotstavljenost između dvaju pogleda na svijet, znanstvenog i vjerskog, kao i odnosa prema društvenom poretku, Željko Mardešić tvrdi da je dijalog kršćanstva i moderniteta potreban i ostvariv na temelju Drugog vatikankog sabora. Ukazujući na kršćanske principe moderniteta, odbacujući politički katolicizam i vrednujući demokraciju, Mardešić povlači neprekinutu crtu između prvog kršćanstva i moderniteta.
26
Pătcaș, Sorinel. "Društveno poslanje Crkve." Kairos 13, no. 2 (November 22, 2019): 247–54. http://dx.doi.org/10.32862/k1.13.2.5.
Full textAbstract:
Mnogi teolozi i sociolozi tvrde kako je za reafirmaciju socijalne i postmoderne izvorne čovjekove slike i sličnosti s Bogom potrebno čovjeka iznova pretvoriti u „cjelovitu osobu“, sa svim njegovim duhovnim, religijskim ili kulturnim potrebama, a za to je svakako potreban složen teološki pristup. Ova vrsta pristupa, poznata kao socijalna teologija, uključuje društvenu i teološku dimenziju u kalcedonskom jedinstvu te moralno regulira odnos čovjeka i društva, napose odnos između Crkve i modernog te postmodernog sekularnog društva. Ovim izrazom Pravoslavna Crkva i teologija žele ponovno afirmirati društvenost, baš kao što „sekularizirana kultura doživljava ponovnu afirmaciju religije, koju je prenijela u sferu privatnosti ljudskoga života“; poziva na društveni dijalog, suradnju i uzajamnu odgovornost, sa svrhom afirmiranja „suvremenog pojedinca“.
27
Ružić, Nataša. "Challenges in implementation of the subject of Media Literacy in the educational system in Montenegro." Nova prisutnost XIV, no. 1 (March 15, 2016): 89. http://dx.doi.org/10.31192/np.14.1.6.
Full textAbstract:
Digitalna generacija provodi veći dio svoga slobodnog vremena uz različite vrste medija. Upravo iz tog razloga UNESCO upozorava na nužnost medijskoga opismenjavanja najmlađe populacije s ciljem zaštite od medijskog utjecaja, kao i stjecanja navike učinkovitoga korištenja medija, imajući u vidu da se količina vremena koju mladi provode uz TV ili na Internetu konstantno povećava iz godine u godinu. I dok neki teoretičari izražavaju sumnju u uspjeh programa, drugi tvrde da medijska pismenost daje rezultate jer su mladi postali svjesniji tehnika manipulacije koje mediji koriste. Proces medijskog opismenjavanja u Crnoj Gori je počeo 2007. godine. Znači li to da se Crna Gora može pohvaliti medijski pismenim generacijama? Ovim se radom pokušava odgovoriti na postavljeno pitanje i utvrditi uspješnost programa u Crnoj Gori.
28
PROLE, DRAGAN. "LAJBNICOVA ONTOLOGIJA POMIRENJA." ARHE 12, no. 23 (June 16, 2016): 9. http://dx.doi.org/10.19090/arhe.2015.23.9-34.
Full textAbstract:
U prvom delu rada autor interpretira Lajbnicovu fi lozofi ju kao pokušaj ponovnog obezbeđivanja naučnih prerogativa za prvu fi lozofi ju. Za razliku od Dekarta fi lozofske stranputice se kod njega ne mogu objašnjavati nekom transcendentnom, natprirodnom intervencijom (malin génie). Naprotiv, Lajbnic jednoznačno pokazuje da za naše greške u mišljenju nije odgovoran upliv natprirodnog nego prevelika bliskost onom prirodnom. U drugom delu, autor tvrdi da je promociju pomirenja kao središnje fi lozofske delatnosti Lajbnic proveo u delo polazeći od pretpostavke da su protivrečnosti rasute po fi lozofskoj tradiciji tek prividne. Svako partikularno stanovište može da zadobije svoje pravo važenje jedino ukoliko na izvestan način bude dovedeno u vezu sa ostalim stanovištima, uključujući i one koji mu izrekom oponiraju. Uspostavljanje takve veze Lajbnic poima kao pomirenje.
29
Kišjuhas, Aleksej. "Emocije i njihovi ljudi: Sociologija emocija Ervinga Gofmana." Годишњак Филозофског факултета у Новом Саду 42, no. 2 (January 15, 2018): 381–95. http://dx.doi.org/10.19090/gff.2017.2.381-395.
Full textAbstract:
Apstrakt: U radu su predstavljeni doprinosi sociologiji emocija od strane Ervinga Gofmana, odnosno data je analiza uloge i mesta emocija u Gofmanovom teorijskom nasleđu. Predstavljena je njegova rana analiza stida i posramljenosti, ali su emocije istaknute i kao ključni aspekt Gofmanove potonje sociologije rituala i sociologije interakcije. Na ovaj način, njegova sociološka teorija se (re)konceptualizuje kao deo dirkemovske teorijske tradicije, a emocije se predstavljaju kao neodvojivi element svakog adekvatnog razmatranja njegovih teorijskih doprinosa sociologiji. Na kraju, Gofmanova sociologija emocija analizirana je i kao svojevrsno nastojanje za integracijom (makro)strukturno i (mikro)situaciono orijentisanih pristupa u sociologiji, zbog čega se tvrdi da ona zaslužuje pažnju teorijske sociologije u celini.
Ključne reči: Emocije, sociologija emocija, stid, ritual, društvena interakcija, Erving Gofman.
30
Vargić, Hrvoje. "Priziv savjesti u medicini." JAHR 12, no. 1 (2021): 19–44. http://dx.doi.org/10.21860/j.12.1.2.
Full textAbstract:
Tema prava na priziv savjesti u medicini u posljednje vrijeme postaje sve aktualnija u javnoj raspravi. Kritičari tvrde da se tu radi o odbijanju vršenja legalne medicinske usluge ili zahvata, koje ne bi trebalo biti dopušteno, dok zagovornici inzistiraju da je priziv savjesti temeljno ljudsko pravo koje treba biti zaštićeno. Rasprave se često vode oko toga spada li izvršavanje pobačaja i sličnih zahvata (poput umjetne oplodnje i sl.) u nužni dio liječničke profesije, bez koje liječnik ne bi mogao biti liječnik. Ujedno, problematizira se spada li vršenje pobačaja u definiciju najvišeg standarda zdravstvenih usluga te koje su obveze države i liječnika po pitanju osiguravanja dostupnosti pobačaja. Članak analizira sva navedena pitanja te se izvode zaključci koji bi trebali informirati zakonodavno uređenje priziva savjesti.
31
Kačer, Hrvoje, and Blanka Ivančić-Kačer. "O rješavanju antinomija i pravnih praznina (posebno) na primjeru odnosa Zakona o sportu i Zakona o obveznim odnosima." Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu 54, no. 2 (April 25, 2017): 397–414. http://dx.doi.org/10.31141/zrpfs.2017.54.124.397.
Full textAbstract:
U ovom tekstu autori su pokušali pokazati i dokazati kako su antinomije i pravne praznine u pravu velika boljka, veliki i još uvijek neriješeni problem hrvatskog pozitivnog prava. Unatoč tome, ti problemi nikako se ne prepoznaju kao nekakav veliki problem, a o tome svjedoče i razmjerno rijetki stručni, a još više znanstveni tekstovi. Naravno, ni autori ne tvrde da su to najveći i/ili najakutniji hrvatski pravni problemi, ali po svemu zaslužuju da se netko njima započne sustavno baviti. Nakon izlaganja o načinu rješavanja antinomija i pravnih praznina uopće, autori su ponudili i dva konkretna primjera, smatrajući da njima dokazuju svoje teze. Oba primjera imaju veze sa sportskim pravom, jedan u poveznici sa Zakonom o vlasništvu, a drugi sa Zakonom o obveznim odnosima, kao s dva ključna zakona hrvatskog građanskog prava.
32
Kvočić, Augustin. "Uloga i značenje vjere u kontekstu viteza vjere kao paragona Kierkegaardove filozofije religije." Studia lexicographica 14, no. 26 (July 27, 2020): 131–46. http://dx.doi.org/10.33604/sl.14.26.5.
Full textAbstract:
U XIX. stoljeću, Kierkegaardov pojam vjere određuje početak egzistencijalističke misli jer uvodi velik broj tema s kojima će se egzistencijalizam XX. stoljeća baviti te dalje razvijati, pritom polazeći od individue, i to ne samo u intelektualnom nego i u emocionalnom smislu kao cjelovitoga bića, odnosno subjekta koji nastoji živjeti autentično i slobodno. Naime, riječ je temama poput samoostvarenja pojedinca, anksioznosti, očaja, apsurdnosti življenja i sl. Za Kierkegaarda vjera je polazišna točka k samoostvarenju u puninu ljudskoga bića, a moguća je samo kao vjera u Boga, tj. kao privatni i jedinstveni odnos pojedinca i Boga. Kierkegaard primjer takve vjere utjelovljuje u liku Abrahama, za kojega tvrdi da je vitez vjere, odnosno paragon kojemu svi trebamo stremiti. U radu će se istražiti uloga i značenje vjere u kontekstu viteza vjere kao paragona Kierkegaardove filozofije religije.
33
Hloušek, Vít. "Proces europeizace a politické strany v kandidátských zemích." Sociální studia / Social Studies 1, no. 1 (January 1, 2004): 93–108. http://dx.doi.org/10.5817/soc2004-1-93.
Full textAbstract:
Článek se zabývá relativně novým konceptem europeizace, který je intenzivně používán ve studiích komparativní politiky a evropské integrace. Autor se snaží objasnit tento koncept obecně pro účely komparativního politologického výzkumu. Zkoumá možnosti aplikace tohoto konceptu na poli výzkumu politických stran a stranických systémů. Dále jsou diskutovány určité důležité metodologické obtíže s tímto konceptem spjaté. Hlavním cílem článku je rozvinutí základního konceptuálního rámce pro výzkum dopadů europeizace politických stran a stranických systémů kandidátských zemí. Autor tvrdí, že konceptualizace založené na modelech rozvinutých v západní Evropě mohou být pro tuto skupinu politických systémů v zásadě použity. Snaží se však poukázat na hlavní potíže a rozdíly týkající se středoevropských a pobaltských kontextů. Europeizace je nakonec chápána jako zajímavý a užitečný koncept, který lze přijmout také pro srovnávání napříč tradičními hranicemi mezi západoevropskými a (východo-)středoevropskými zeměmi.
34
KRSTIĆ, PREDRAG. "ROMANTIZOVANJE ILI ROMANTIČARSKO OSPORAVANJE PROSVETITELJSTVA?" ARHE 12, no. 23 (June 16, 2016): 177. http://dx.doi.org/10.19090/arhe.2015.23.177-199.
Full textAbstract:
<p>U članku se tvrdi da rani romantizam, artikulišući vlastito stanovište, upućuje prosvećenosti jednu „estetičku“ primedbu i da se ta primedba može protegnuti do duboko u dvadeseti vek. Autor rada je, posle Šlegela i njegove škole, pronalazi ne samo u Veberovoj dijagnostici institucionalizovane racionalnosti zapadne civilizacije, te u <em>Dijalektici prosvetiteljstva </em>Horkhajmera i Adorna i kritici ciljno orijentisanog ili instrumentalnog uma savremenosti koja je usledila, već i, na drugačiji način, kod Fukoa, braće Beme, pa čak i u filozofiji postmoderne i neopragmatizma. Zaključuje se da je svim tim orijentacijama zajednička detekcija manjka samoprosvećenosti prosvetiteljstva, izostanak njegove autoreferentne korekcije, neobračunavanje troškova ogrešenja o ono njegovo „drugo“, što onda bilo nepovratno ili ipak nekako još ispravljivo, potkopava njegov izvorni kritički i emancipatorski program.</p>
35
Silkin, Aleksandar Aleksandrovič. "DELATNOST CENTRALNOG JUGOSLOVENSKOG BIROA PRI CK RKP(b) U MOSKVI 1920–1921." Istorija 20. veka 39, no. 2/2021 (August 1, 2021): 261–78. http://dx.doi.org/10.29362/ist20veka.2021.2.sil.261-278.
Full textAbstract:
U članku se razmatra delatnost Centralnog jugoslovenskog biroa pri Centralnom komitetu Ruske komunističke partije (boljševika) u završnoj fazi Građanskog rata u Rusiji. Prema tvrđenjima sovjetske i jugoslovenske istoriografije socijalističkog perioda, jugoslovenske komunističke organizacije su se 1920–1921. godine uglavnom bavile omogućavanjem povratka u domovinu Jugoslovena koji su učestvovali u Građanskom ratu na strani kako crvenih, tako i belih. Dokumenti korišćeni u članku omogućavaju da se tvrdi da ove organizacije nisu toliko doprinele repatrijaciji sunarodnika, koliko su pokušavale da po svom nahođenju odlučuju ko je od Jugoslovena „proleterski element“ i kao takav može računati na povratak, a ko, poput „svih bivših srpskih i crnogorskih podanika bez izuzetka“, podleže zatvaranju u koncentracioni logor, kako bi kasnije mogli da posluže i kao taoci. U zaključku, autor nudi svoje viđenje razloga za ukidanje ovih organizacija jugoslovenskih komunista.
36
VLAŠKI, STANKO. "FIHTEOVA IDEJA BOGA." ARHE 13, no. 25 (May 11, 2017): 93. http://dx.doi.org/10.19090/arhe.2016.25.93-110.
Full textAbstract:
Istovremeno prihvatanje stava da bog nije i poricanje optužbe za ateizam moguće je samo ako se demonstrira da to jeste nije ono najviše što se o bogu može izgovoriti. Čitav Fihteov filozofski rad počivao je na nastojanju da se čin iznova otkriva kao ono što suštinski prethodi svemu što jeste i onome jeste sâmom, svakoj činjenici, zbog čega se i njegovo razmatranje ideje boga može sagledati kao bitna etapa u filozofskoj borbi da se sloboda prizna kao najviše načelo svakog ljudskog znanja i bitka uopšte, a koje, kao takvo, ostaje zaključano za razumsku pojmovnost. Nasuprot često zastupanoj interpretatorskoj tvrdnji o antagonizmu između ideje boga i misli o sebestavljajućem Ja učenja o znanosti, autor je sklon da tvrdi da Fihte, misleći boga kao čisto delanje i kao moralni poredak sveta, zapravo misli isti proces samooslobađanja čovečnosti koji je izražen prvim načelom učenja o znanosti.
37
Gellens, Sven, and Benjamin Biebuyck. "Natural Selection, Levelling, and Eternal Recurrence." Synthesis philosophica 36, no. 1 (June 2, 2021): 139–58. http://dx.doi.org/10.21464/sp36109.
Full textAbstract:
Ovaj se rad bavi aktualnom raspravom o Nietzscheovoj vezi s darvinizmom, usmjeren na posebno značenje Nietzscheova integrativnog razmatranja evolucije u njegovim spisima. Istražujući rječnik evolucije u njegovim raspravama o volji za moć i kriticizmu Malthusova pojma prilagodbe, radom se tvrdi da je takozvana anti-darvinistička pozicija u Nietzscheovim kasnim spisima dio njegova obuhvatnog pokušaja da nadiđe uske granice strogo anatomskobiološkog ili društveno-darvinističkog pojma evolucije. Da Nietzsche to čini služeći se biologijskim rječnikom pokazuje njegova revnost u kartiranju utjecaja bioloških i kulturnih sila na ljudsku evoluciju. Radom se aktualna rasprava o kulturi i evoluciji želi smjestiti u širu povijesnu perspektivu. Istovremeno, želi doprinijeti i boljem razumijevanju Nietzscheove filozofijske antropologije, a posebno, njegove mijenjajuće ideje o slabosti i snazi, o intelektu i vječnom vraćanju istoga kao principu selekcije – ideje koje je Nietzsche razvio u nastojanju da nadiđe tradicionalnu podjelu tijela i uma.
38
Mijatović, Franjo. "Revitalizacija antičke i srednjovjekovne filozofije u mišljenju Josefa Piepera." Diacovensia 27, no. 4 (December 24, 2019): 569–88. http://dx.doi.org/10.31823/d.27.4.1.
Full textAbstract:
U ovom članku pokušat će se izložiti temeljni smisao i značenje filozofiranja, točnije filozofijskoga čina, kršćanskoga mislioca Josefa Piepera. Razlog za ponovnu revitalizaciju antičke i srednjovjekovne filozofije Pieper vidi u mogućnosti jednoga daleko širega shvaćanja cjeline svijeta koje se tiče čitavoga bitka u svoj njegovoj (ne)pojavnosti. Dok su se u suvremenoj filozofiji vodile rasprave oko istine između hermeneutičke i analitčke filozofije, Pieper ostaje vjeran svojim antičkim i srednjovjekovnim učiteljima, osobito Platonu i Akvinskomu. Iako je njegova misao duboko prožeta mišlju navedene dvojice, ona se ni u kojem slučaju, što je uostalom i cilj ovoga rada, ne ograničava na puko ponavljanje ili kompilaciju davno rečenoga. U tom smislu Pieper tvrdi da bi tradicija, na primjer ona platonovska i tomistička, mogla biti primjer svim drugim tradicijama te poslužiti kao stvarni model ljudskoga racionalnoga filozofijskoga istraživanja, filozofiranja kao mogućnosti božansko-ljudskoga događanja u potrazi za istinom.
39
Ređep, Tamara, Tomislav Leček, and Tea Pavičić Zajec. "Realizacija m-učenja primjenom BYOD modela u osnovnoj školi." Politehnika 3, no. 2 (2020): 27–34. http://dx.doi.org/10.36978/cte.3.2.3.
Full textAbstract:
Mobilno učenje ili m-učenje omogućuje moderan način podrške procesima učenja putem mobilnih uređaja. Jedan od načina realizacije m-učenja je primjena BYOD modela na nastavi, prema kojem učitelji uglavnom iskazuju negativan stav smatrajući da korištenje mobitela u obrazovanju bitno ne pridonosi kvaliteti nastavnog procesa. Istraživanje za potrebe ovog rada provedeno je u ožujku školske godine 2018./2019., na uzorku od 401 učenika predmetne nastave I. i III. OŠ Varaždin. Cilj je bio ispitati stavove i preferencije učenika osnovnih škola o korištenju mobitela u sklopu nastavnog procesa te postoji li razlika u percepciji učenika osnovnih i srednjih škola o dopuštenju da donose vlastite uređaje za aktivnosti povezane sa školom. Rezultati istraživanja pokazuju da čak 65,69% učenika tvrdi da im je nastava zanimljivija kada smiju koristiti svoj mobilni uređaj, a 70,38% ispitanika želi da više učitelja primjenjuje BYOD model na nastavi. Također, rezultati pokazuju i da se u svojim razmišljanjima o dopuštenju da donose vlastite uređaje za aktivnosti povezane sa školom ne razlikuju značajno od učenika srednjih škola.
40
Sládeček, Michal. "Sveobuhvatnost i razložnost koncepcija dobra u raspravi političkog liberalizma i perfekcionizma." Filozofska istraživanja 40, no. 2 (August 20, 2020): 269–82. http://dx.doi.org/10.21464/fi40204.
Full textAbstract:
U članku se tvrdi da John Rawls u svojoj kritici perfekcionizma sa stajališta liberalističke neutralnosti razmatra koncepcije dobra bez demarkacije između njih, odnosno bez njihova razlikovanja. Naime, Rawls ne razrješava pitanje o tome je li tu riječ o sveobuhvatnoj religijskoj odnosno filozofsko-etičkoj koncepciji ili je riječ o parcijalnom poimanju lokalnih vrijednosti, dobara i ciljeva. Bez obzira na spornu upotrebu pojma sveobuhvatnosti, neophodno je zadržati koncept razložnosti jer poimanja dobra, da bi bila relevantna u političkoj raspravi, trebaju biti relativno dobro zasnovana, konzistentna i koherentna. Kada se pođe od danih razlikovanja, može se tvrditi da u pojedinim slučajevima uvođenje razmatranja određenih dobara u rasprave o osnovnim principima političkog ustrojstva može biti dobro potkrepljeno i, sa stajališta razložnog pluralizma, moralno opravdano. Ipak, umjereni liberalistički perfekcionizam treba precizirati odnose li se političke odluke na stvaranje opcija, na promociju vrijednih ili na odvraćanje od bezvrijednih dobara i u skladu s tim treba odrediti doseg perfekcionističkih mjera.
41
Jankovic, Slobodan. "ITALIJANSKA POLITIKA NA JUŽNOM I ISTOČNOM SREDOZEMLJU." Nacionalni interes 39, no. 3/2020 (February 15, 2021): 159–86. http://dx.doi.org/10.22182/ni.3932020.7.
Full textAbstract:
Italija je važan akter u makro regiji Sredozemlja. Posebno problematični i izazovni procesi u ovom delu sveta zahtevaju naročitu pažnju istraživača. Jedan od načina za razumevanje pomenutih procesa je njihovo posmatranje sa rimske osmatračnice. Kako bi što bolje objasnio italijansku politiku na Južnom i istočnom Sredozemlju, autor primenjuje italijansku neoklasičnu geopolitičku školu. Autor najpre ukazuje na validnost tog pristupa, među različitim teorijskim polazištima, te koristeći analizu sadržaja, ekonomsku statistiku i geopolitičku analizu pristupa istraživačkom problemu. Janković ukazuje na korene savremene politike Italije, geopolitičke i ekonomske faktore i unutrašnju politiku. Članak je podeljen na tri nejednake celine, od kojih je centralna dodano podeljena na četiri pod celine. U njima se analiziraju izvori za analizu, geopolitički značaj Sredozemlja za Italiju, vojne misije i odnosi sa Libijom, Egiptom i Turskom. Konačno, autor naglašava ulogu političke volje u vođenju spoljne politike i tvrdi da je Rim delimično izgubio pozicije uprkos višestrukom: geopolitičkom, istorijskom i ekonomskom značaju pomenute makro-regije.
42
Hříbek, Tomáš. "Odpovědi přátelům." FILOSOFIE DNES 9, no. 2 (August 30, 2018): 91–110. http://dx.doi.org/10.26806/fd.v9i2.265.
Full textAbstract:
V článku odpovídám kritikům své knihy Jaké to je, nebo o čem to je? Místo vědomí v materiálním světě (2017). Postupuji od nejméně k nejvíce závažným námitkám. Na adresu Jakuba Mihálika, jenž polemizuje s mou tezí, že russelliánský monismus nepředstavuje skutečnou alternativu vůči standardnímu dualismu a materialismu, odpovídám, že jde o vedlejší problém ve vztahu k ústřednímu cíli knihy, jímž je podkopat pojem fenomenálního vědomí, předpokládaný russelliánským monismem stejně jako každou jinou standardní teorií. Jednou z těchto standardních teorií je reduktivní materialismus, v nějž vkládají naděje například Michal Polák a Tomáš Marvan. Jak Polák, tak Marvan se obávají Dennettova údajného eliminativismu, ačkoli postupují poněkud odlišně. Polák věří v jistý deflační pojem vědomí, ale podle mého názoru mu není s to dát konkrétní obsah. Marvan nabízí „nevinný“ koncept vědomí, na němž prý existuje všeobecná shoda, ale podle mého názoru prostě předpokládá, že pojem fenomenálních vlastností je součástí definice takového konceptu. Je kuriózní, že zatímco Polák s Marvanem mne považují za dennettovce, Stefanie Dach naopak tvrdí, že Dennetta dezinterpretuji. Já se domnívám, že Dach přehlíží slabá místa v jeho teorii.
43
Bille Petersen, Anders, and Nils Bloch-Sørensen. "Kunstangst." Filozofska istraživanja 39, no. 1 (2019): 69–77. http://dx.doi.org/10.21464/fi39106.
Full textAbstract:
U ovom članku nastojimo uvesti pojam Kunstangst [dan. umjetnička tjeskoba] kao oznaku za destabilizirajuće i transformativno stanje koje umjetničko djelo može nametnuti svome promatraču. Do današnjih dana, umjetnički diskurs i kuratorij nastavljaju oblikovati prosvjetiteljski ideali. Ovo nasljeđe potiče nas da se riješimo svoje individualnosti, bilo da se stavimo na tuđe mjesto, bilo da težimo objektivnosti i ponovljivosti. Navedeno smatramo vrlo problematičnim, a da bismo preispitali znanstvene, racionalne i nepristrane pristupe, odlučili smo istražiti osobniji, intimniji odnos između umjetničkog djela i promatrača. Izraz Kunstangst proizlazi iz egzistencijalističke koncepcije tjeskobe, koja potječe od filozofije Sørena Kierkegaarda. Nadamo se da će nam prijenos tog egzistencijalističkog pojma pružiti novi estetski alat koji će nam omogućiti poništavanje lanaca prosvjetiteljske misli i pomoći u približavanju intenzitetu u srcu estetskog iskustva. Kao ispomoć pri aproprijaciji tako apstraktnog filozofskog pojma i njegovoj primjeni na estetiku, inkorporirat ćemo istraživanje psihologa Kazimierza Dabrowskog koji tvrdi da vanjski sukobi mogu izazvati tjeskobu koja – usmjeri li se pravilno – može postati transformativnim iskustvom. Slijedeći ovu liniju razmišljanja u estetskom kontekstu, vjerujemo da na taj način umjetničko iskustvo može nositi transformativni potencijal.
44
Stepic, Milomir. "„NEADEKVATNE GRANICE”: GENERATOR NESTABILNOSTI POSTJUGOSLOVENSKOG BALKANA." Srpska politička misao 67, no. 1/2020 (April 30, 2020): 13–36. http://dx.doi.org/10.22182/spm.6712020.1.
Full textAbstract:
Differentia specifica Balkana su latentna nestabilnost i konfliktni kapacitet čiji su istovremeni i uzrok i posledica neadekvatne granice. Koristeći ovaj termin S. Hantingtona, autor argumentovano tvrdi da one proističu iz „balkanskog subporetka” koji se menja usled evropskih i svetskih geopolitičkih lomova – mahom posle velikih oružanih sukoba. Tako su nastale ne samo spoljašnje, već i unutrašnje granice i u monarhističkoj i u titoističkoj jugoslovenskoj državi. Njihova „neadekvatnost” rezultat je neprimenjivanja etničkog principa koji je trebalo da važi kao osnovni i samo za konstitutivne narode. Destabilizujuća i konfliktna priroda republičkih granica došla je do izražaja kada su prilikom rastakanja Jugoslavije one prerasle u međudržavne granice, naglašenih fragmentacionih, barijernih i centrifugalnih odlika. U radu se detaljno analizuju najočigledniji primeri selektivnog odabira principa razgraničenja, katastrofalne posledice presecanja etničkih prostora i uticaj neadekvatnih granica na izazivanje rata i recentnu disfunkcionalnost postjugoslovenskog dela Balkana. Stoga se predlaže revizija podele postjugoslovenskog prostora i novoformiranih granica. Ona bi se izvršila u skladu sa etničkim principom kao osnovnim, vlasničko-istorijskim principom kao dodatnim i uz korišćenje brojnih korektivnih principa prilikom konačne delimitacije i demarkacije. Formiranje novih, konsekventnih granica predstavljalo bi preduslov trajnije stabilizacije Balkana.
45
Volarević, Domagoj. "Rukopis 463 Kaptolskoga arhiva u Splitu (KAS 463)." Slovo, no. 70 (December 31, 2019): 93–116. http://dx.doi.org/10.31745/s.70.5.
Full textAbstract:
U Kaptolskome arhivu Splitsko-makarske nadbiskupije pod kataloškim brojem 463 nalazi se kodeks od pergamene pisan goticom. Popis arhivskoga gradiva bilješkom o signaturi dokazuje da je rukopis ranije bio poznat i, tom logikom, trebao je biti u slijedu knjiga i fascikli na određenomu mjestu, ali ga nije bilo. Kako to pri otkrićima obično biva, sasvim slučajno je ponovno pronađen koncem 2017. godine. Ispočetka se držalo da se radi o potpuno nepoznatomu srednjovjekovnome kodeksu. U veljači 2018. utvrdilo se da je pronađeni rukopis upravo onaj koji je otprije bio arhiviran u Katalogu pod brojem 463. Do otkrića je došlo tako da su - zajedno s rukopisom koji sadrži životopis sv. Klementa pape, iz 16. stoljeća - uočeni neki stariji dijelovi. Ti dijelovi po stilu pisma i podlozi na kojoj je pisano nisu mogli pripadati u izvorni rukopis o životopisu sv. Klementa nego su puno stariji. Primarnom analizom utvrdilo se da je riječ o srednjovjekovnomu liturgijskome kodeksu. Kodeks je restauriran i čeka uvezivanje u tvrde korice. Nakon restauratorskih zahvata napravili smo liturgijsku i kodikološku analizu koja je pomogla ispravnom uređenju slijeda folija u kodeksu. Rezultate potonjih analiza donosimo kao doprinose u nastavku.
46
Zlatarć, Dubravka, Josip Pandurć, Mirko Koršić, and Damir Dodig. "Assessment Tools in Early Detection of Osteoporosis in Dentistry." Archives of Industrial Hygiene and Toxicology 58, no. 1 (March 1, 2007): 33–39. http://dx.doi.org/10.2478/v10004-007-0006-6.
Full textAbstract:
Dijagnostičke Metode Za Rano Otkrivanje Osteoporoze U StomatologijiOsteoporoza, široko rasprostanjena i učestala koštana bolest odmakle životne dobi, obilježena je gubitkom koštane mase i dotrajalošču mikroarhitekture koštanoga tkiva, uz posljedično slabljenje tvrde koštane strukture te povečanje rizika pojave prijeloma. U radu su navedeni sistemski i lokalni čimbenici odgovorni za gubitak koštanoga tkiva čeljusti. Najčešči sistemski čimbenici povezani s gubitkom koš tane mase čeljusti, su osteoporoza, bubrežne bolesti, hormonski poremečaji, prehrana, ali i utjecaj različitih lijekova na koštanu strukturu. Od lokalnih čimbenika povezanih s gubitkom kosti čeljusti navode se kronične parodontne bolesti, rani gubitak zuba te nepovoljan učinak protetskog nadomjeska na bezubi dio grebena. U svrhu procjene gubitka koštane strukture čeljusti primjenjuju se različite metode, od kojih najčešče apsorpciometrija x-zraka (DXA), kvantitativna kompjuterska tomografija, intraoralna mikrodenzitometrija, indeks SCORE te procjena debljine i kvalitete donjeg kortikalnog ruba mandibule. Kvantitativna i kvalitativna procjena koštanoga tkiva čeljusti od iznimnog je značenja za sva područja stomatologije - od parodontologije do endodoncije i stomatološke protetike, posebice u stomatološkoj implantologiji. U tijeku planiranja buduče implantološke terapije važno je procijeniti stanje kosti čeljusti, odnosno njihovu kvalitetu i kvantitetu te, uzimajuči u obzir navedene sistemske i lokalne čimbenike povezane s gubitkom koštane mase, ispravno postaviti indikacije za daljnje liječenje.
47
Nový, Martin. "Spor o abstraktní práci: Ke konceptuálnímu založení kritiky politické ekonomie." Sociální studia / Social Studies 11, no. 1 (January 21, 2014): 61–79. http://dx.doi.org/10.5817/soc2014-1-61.
Full textAbstract:
Stať si všímá nedávné marxistické debaty o abstraktní práci a usiluje o její zpřítomnění v českém sociologickém prostředí. Podle Marxe má práce, jež vytváří zboží, dvojaký charakter: jako konkrétní práce je specificky užitečnou aktivitou; jako abstraktní práce přidává ke svému produktu hodnotu. Předmětem debaty je aktuální náplň kategorie abstraktní práce. Interpretační problém lze nalézt v rozporné formulaci, která tento koncept vymezuje v Marxově práci. Marx někdy zdůrazňuje její hodnotu vytvářející charakter, zatímco jindy o abstraktní práci hovoří jako o produktivním vynaložení sil lidského těla. Rubinovo řešení tohoto rébusu naznačuje, že abstraktní práce představuje exkluzivně kapitalistickou společenskou formu práce. V podmínkách zbožní produkce narovnává směna rozličné druhy konkrétní práce tím, že je proměňuje v jednotku hodnoty. Z této perspektivy se abstraktní práce jeví jako abstrakce společensky nutné pracovní doby, která je klíčová pro produkci hodnoty. Kiciloff a Starosta kritizují Rubinův přístup jako idealistický a tvrdí, že abstraktní práce reprezentuje všeobecnou materialitu lidské práce, která v rámci produkce zboží nabývá formu hodnoty. Prohlašují, že soukromá a nezávislá práce je formou práce, která je specifická pro kapitalismus. Bonefeld podporuje Rubina a kritizuje Kiciloffa a Starostu za návrat k pozicím politické ekonomie a stvrzování kapitalistické koncepce práce namísto její kritiky ad hominem.
48
Korljan, Josipa. "Ka(k)o da me nema? Silovanje kao dokumentaristička i književna tema." Croatica et Slavica Iadertina 2, no. 7 (February 9, 2017): 413. http://dx.doi.org/10.15291/csi.410.
Full textAbstract:
U ovom radu propituje se obrada motiva traume nastale silovanjem kao sredstvom genocida u dokumentarističkom djelu Seade Vranić Pred zidom šutnje i romanu Kao da me nema Slavenke Drakulić. Zajednički zadatak umjetnosti/književnosti i povijesti/dokumentarnosti, u čemu pomaže i psihoanaliza, jest pokrenuti dugotrajni i bolni proces "prorade" traume preživjelih, što ova dva djela nastoje postići. U radu se analizira pristup traumi u dvama različitim diskursima s osloncem u psihoanalitičkoj teoriji; propituje se prikaz ambivalentne pozicije između "kako" i "kao da me nema" u sklopu postupnoga rasapa identiteta uzrokovanog traumom, identiteta osobnog, ali i kolektivnog; traži se odgovor na pitanje koje su specifičnosti ženskog svjedočenja u oba diskursa, s posebnim osvrtom na temu zaljubljivanja i maskiranja prisutnu u književnom tekstu. La Capra navodi nužnost prolaženja kroz traumu i njezino ponovno odigravanje na putu k zalječenju; Dori Laub ističe imperativ pričanja; pričanje u psihoanalizi jest pripovijedanje u književnosti, što nas vodi do Cathy Caruth, koja tvrdi da se psihoanaliza i književnost spajaju. Vođeni ovim teoretskim postavkama, tražimo odgovor na pitanje kako nastaviti živjeti s proživljenom traumom, kako je to prikazano u ovim dvama djelima te koja je uloga društva i kulture u proradi traume.
49
Savanović, Aleksandar, Aleksandar Vranješ, Nevenko Vranješ, and Željko Budimir. "Izvori, geneza i priroda secesionističke retorike u Republici Srpskoj." Politička misao 57, no. 1 (May 4, 2020): 93–126. http://dx.doi.org/10.20901/pm.57.1.05.
Full textAbstract:
Bosna i Hercegovina (BiH) je složena državna zajednica sastavljena od dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Ta činjenica je posljedica građanskog rata 1992-95. godine, koji je promijenio etničku strukturu BiH. U institucionalnom smislu entitetima je u Dejtonu dat vrlo visok nivo političke samostalnosti. Tzv. “entitetski veto” je nastao u Dejtonu i primjenjuje se u mnogim ključnim tijelima – od Doma naroda, Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, do Predsjedništva BiH. Pored toga, tvrdi se da BiH nema tzv. unutrašnje priznanje i mnogi od aktera na političkoj sceni zagovaraju radikalne ustavne promjene koje bi narušile ili čak potpuno promijenile “Dejtonsku” arhitekturu BiH. Imajući u vidu ove faktore, ne iznenađuje prisutnost secesionističke retorike u političkom prostoru BiH. U ovom radu analiziraćemo secesionističku retoriku u Republici Srpskoj (RS) i pokušaćemo da opišemo moguću secesionističku strategiju u njenim glavnim linijama. Cilj nam je utvrditi da li se može reći da secesionistički argumenti, retorika i eventualno politike predstavljaju integralnu strategiju i koherentnu političku platformu ili su motivisane dnevnopolitičkim razlozima. Takođe ćemo pokušati utvrditi koliko je ova secesionistička retorika institucionalizovana, tj. koliko je zastupljena u zvaničnim dokumentima institucija RS i/ili glavnih političkih stranaka, a koliko ostaje na nivou društvenih pokreta i/ili pojedinačnih političkih subjekata.
50
Žagar, Davorin. "Machiavelli." Politička misao 57, no. 3 (November 5, 2020): 7–30. http://dx.doi.org/10.20901/pm.57.3.01.
Full textAbstract:
Autor u članku ukazuje na suvremenu relevantnost Machiavellijeva nauka sadržanog u Vladaru i Raspravama. U dijalogu s Lefortom i njegovim epohalnim tumačenjem Firentinca (1972) članak nudi alternativno, subverzivno čitanje Machiavellijeve teorije političkog konflikta i pritom, u kritičkom odnosu spram Honnetha (1995), osvjetljuje elemente specifične, makijavelijevske teorije priznanja. Autor tvrdi da je fundamentalno demokratski karakter Machiavellijeva projekta izravno povezan sa sposobnošću plebsa da prepozna svoju novu funkciju u društvenom polju i da na sebe odvažno preuzme queer “identitet”. To je moguće samo uz pomoć i potporu vladara. Plebs u tekstu označava dinamičku koaliciju na različite načine potlačenih skupina. Uz pomoć političke instance pučani trebaju preobraziti svoju težnju da ne budu tlačeni od velikaša u pozitivno usmjerenu težnju da bivstvuju na način koji čuva razliku u odnosu na težnju velikaša za posjedovanjem. Otkrivajući sebstvo kao mjesto nesvodive drugosti, pučani neprestano izumljuju nove načine postojanja u razlici spram “režimā normalnosti” i na taj način postaju nepresušni izvor društvene inovacije koja stoji na dispoziciji čitavom društvu. Poqueeravanje plebsa omogućuje viši stupanj zajedničkog bivstvovanja. Snaga demokratskog društva izravno ovisi o vitalitetu težnje pučana i njihovoj sposobnosti da neprestano osmišljavaju i proizvode nove načine života.